POGLAVLJE
21
Do središta grada, Sachsova - šumio je Rhymeov glas kroz prijamnik.
Pritisnula je papučicu, ne obazirući se na crvena svjetla, dok su jurili po autocesti
West Side. Mrtva hladna došla je do osamdeset milja na sat.
- Dosta je, stoj! - viknuo je Jerry Banks.
Ne obazirući se na njega, odbrojavala je. Dvadeset i treća ulica, Dvadeseta, klizište
kod doka za tegljače smeća na Četrnaestoj ulici. Dok su jurili kroz Village, čet~rrt u
kojoj se pakiralo meso, iz pokrajnje ulice izletjela je hladnjača, ravno njoj na put.
Umjesto da prikoči, kao u utrci sa zaprekama, prešla je s kombijem preko pune crte,
što je izazvalo bujicu psovki od Banksa i divljačko trubljenje velikog Bijelog brata
koji se opasno zaljuljao.
Hopa! - uzviknu Amelia Sachs, skrenuvši ponovno u južnu traku. Rhymeu je dodala.
- Ponovi. Promaklo mi je.
U ušima joj zazvoni Rhymeov metalni glas: - Središte grada je sve što ti mogu reći,
dok ne otkrijemo smisao onog lista. - Nadomak smo Battery Park Cityja.
- Dvadeset i pet minuta do plime! - proderao se Banks. Možda će Dellrayjov tim
uspjeti izmamiti od njega točnu lokaciju nove žrtve. Mogli bi odvući gospodina 823 u
mračni prolaz i obraditi ga vrećom jabuka. Nick joj je pričao kako je to vrlo
djelotvoran način da se zločinci natjeraju na "suradnju". Izudaraš ih po trbuhu
vrećicom voća. Vrlo je bolno, ali nema
240
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje građe sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· Tamna odjeća · Lociranu blizu: l~uzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'~'ay & 82nd., · Svj. siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež · Poznaje FR
jareća koža B'~'aY & 96th, otiske
Anderson
· Losion poslije Foods · Oružje =
brijanja da Greenwich & Colt .32
sakrije drugi Bank
miris? ShopRite · Veže žrtve
2nd Ave., neobičnim
· Skijaška maska? 72nd-73rd, čvorovima
Mornarsko plava. ~~n, · Privlači ga
· Rukavice su World "staro"
Battery Park
tamne · Zvao jednu
· Losion poslije J&G's žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut Emporium · Poznaje osnove
· Boja kose nije 1709 2nd Ave., njemačkog
Anderson
smeđa · Privlači ga
Foods podzemlje
· Duboki ožiljak 34th & Lex.,
na kažiprstu Food · Podvojena
· Uobičajena W~'ehouse ličnost
8th Ave. &
odjeća · Možda svećenik
~th ,
ShopRite soc. radnik,
Houston & savjetnik
Lafayete, · Neobično habanje
ShopRite na cipelama,
6th Ave. & puno čita?
Houston,
J&G's
Emporium
Greenwich &
Franklin
Grocery
World
· Stara zgrada
ružičasti mramor
241
tragova. Dok je odrastala nije mogla ni slutiti da bi se policajci služili takvim
metodama. Sada međutim, misli drugačije.
Banks ju je potapšao po ramenu. - Pogledaj. Mnoštvo starih gatova.
Trulo drvo i prljavština. Sablasna mjesta.
Naglo je zakočila. Izašli su i potrčali prema vodi. - Jesi li tu, Rhyme?
- Govori, Amelia. Gdje si?
- Pristanište sjeverno od Battery Park Cityja.
- Upravo se javio Lon sa East Sidea. Nije pronašao ništa. - Ovo je uzaludno -
uzdahnula je. - Ima na tucet gatova. Cijelo šetalište... Spremište za vatrogasni brod i
pristaništa za trajekte, pa mol u Battery Parku... Treba nam ESU.
- Ne možemo računati na ESU, Amelia. Više nisu na našoj strani!
Dvadeset minuta do plime.
Kružila je očima po dokovima. Potpuno bespomoćna opustila je ramena. Tada potrči
prema rijeci s rukom na oružju. Jerry Banks bio joj je za petama.
- Reci mi nešto o tom listu, Mel. Makar slutnju, bilo šr_o. Samo ubrzaj!
Uznemireni Cooperov pogled šetao je od mikroskopa do ekrana računala.
Osam tisuća različitih vrsta lišća pokušava rasti na Manhattanu. - Ne uklapa se ni u
jednu strukturu stanica.
- Star je - podsjeti ga Rhyme. - Ali koliko?
Cooper je ponovo pogledao list. - Mumificiran je. Star je sto godina, rekao bih.
Možda koja manje.
- Što je izumrlo u posljednjih sto godina?
- Biljke ne izumiru u eko-sustavu kao što je Manhattan. One se pojavljuju uvijek
iznova.
U Rhymeovoj glavi zazvoni. Zamalo se nečega sjetio. Istovremeno je volio i mrzio taj
osjećaj. Mogao je ščepati misao kao neočekivanu muhu. Ili je mogla potpuno
iščeznuti i ostaviti ga s neugodnim osjećajem izgubljena nadahnuća.
Šesnaest minuta do plime.
Koja je to bila pomisao? Ozbiljno se prihvati njena rješavanja i sklopi oči...
242
Gat, razmišljao je. Žrtva je ispod gata na stupovima. I što s tim? Promisli!
Gatovi... brodovi... iskrcavanje... tereti.
Iskrcavanje tereta! , Naglo otvori oči. - Mel, je li to usjev?
- Oh, k vragu. Pregledavao sam hortikulturu općenito, ne kultivirane usjeve. - Činilo
se da tipka cijelu vječnost.
- Dakle?
- Čekaj malo, strpi se... Evo popisa. - Dobio ga je na ekranu. - Lucerna, ječam, repa,
kukuruz, žito, zob, duhan... - Duhan! Vidi to.
Cooper je dvaput pritisnuo na miša i na ekranu se polagano počela pojavljivati slika.
- To je to!
- World Trade Towers - objavio je Rhyme. - Otuda prema sjeveru nekoć su se
prostirale plantaže duhana. Thome, dodaj n;i istraživanja za moju knjigu - treba mi
karta iz 1740-tih. I nova, kakvu je Bo Haumann koristio za mjesta na kojima se čisti
azbest. Stavi ih na zid, jednu pokraj druge.
Pomoćnik je pronašao staru kartu među Rhymeovim dokumentima. Obje je pričvrstio
na zid pokraj kreveta. Grubo iscrtana, starija karta pokazivala je sjeverni dio naseljena
grada, malu skupinu kuća u donjem dijelu otoka, pokriven plantažama. Postojala su
tri trgovačka pristaništa duž rijeke koja se u to doba nije zvala Hudson, nego West
River. Rhyme je bacio pogled na noviji plan grada. Plodno zemljište je, dakako,
nestalo, kao i prvobitna pristaništa, ali i na novoj karti grada bilo je ucrtano napušteno
pristanište na istoj lokaciji gdje je i prije bilo jedno za izvoznike duhana.
Rhyme se istegnuo naprijed, pokušavajući pročitati naziv obližnje ulice. Baš je~
kanio pozvati Thoma da mu primakne kartu, kada se iz prizemlja čuo žestoki udarac i
lomljava ulaznih vrata uz pucanje stakla.
Thom je krenuo niz stube.
- Hoću k njemu! - Odlučan glas ispunio je predvorje. - Samo malo... - pokušao je
Thom.
- Ne može. Ni za minutu, niti za sat. Smjesta. U vražju mater! Sad! Jasno?
- Mel - šapnu Rhyme - sakrij dokaze, isključi sustav!
243
- Ali...
' - Učlnl t0 ~
Rhyme je žestoko zatresao glavom da zbaci slušalice s mikrofonom. Pale su pokraj
Clinitrona. Na stubama su se čuli koraci.
Thom je poduzeo sve što je mogao da ih spriječi, ali posjetitelji su bila tri agenta FBIa,
od kojih su dvojica držali velike automate. Polagano su ga odgurali uz stepenice.
Hvala Bogu, Mel Cooper je u ciglih pet sekundi rastavio mikroskop, te je pedantno
slagao dijelove kada su agenti FBI-a uletjeli u Rhymeovu sobu. Vrećice s dokaznim
materijalom bile su skrivene ispod stola i pokrivene primjercima National
Geographica.
- Ah, to si ti, Dallray - vedro će Rhyme. - Našao si našeg Neposa, je li?
- Zašto nam nisi rekao? - Što sam vam trebao reći? - Da je otisak prsta bio lažan. -
Nitko me nije pitao.
- Lažan? - zbunjeno upita Cooper.
- Otisak je bio pravi - odgovori mu Rhyme kao da se to razumije samo po sebi -
jedino što nije pripadao Neposu. Našem momku je trebao taksi da pomoću njega lovi
svoje žrtve. Tako je naišao na... kako mu je bilo ime?
- Victor Pietrs - promrmljao je Dellray i ispričao podatke o taksi-vozaču.
- Vrlo lukavo - izgovorio je Rhyme s prizvukom iskrena divljenja. - Odabrao je
Srbina s policijskim dosjeom i mentalnim problemima. Baš me zanima koliko je dugo
tražio kandidata. Bilo kako bilo, 823 je ubio jadnog gospodina Pietrsa i ukrao mu
taksi. Odsjekao mu je prst i sačuvao ga za slučaj da se previše približimo, pa da nam
na mjestu zločina ostavi očigledan trag i tako da nas makne od bliske istrage. Izgleda
kako mu je to i uspjelo.
Rhyme opet pogleda na sat. Ostalo im je još četrnaest minuta. - Kako si znao? -
Dellray je površno pogledao karte na Rhymeovu zidu, ali hvala Bogu, nisu ga
zanimale.
- Otisak je pokazivao znakove dehidracije i sušenja. Očito je cijelo truplo u
katastrofalnom stanju. Našli ste ga u podrumu. Jesam li u pravu? Ondje naš momak
voli odlagati svoje žrtve.
244
Dellray se nije obazirao na njegovo izlaganje već je njuškao po sobi poput divovskog
terijera.
- Gdje skrivaš dokaze?
- Dokaze? Nemam pojma o čemu govoriš. Reci, jesi li mi posve slomio vrata? Zadnji
put si ušao bez kucanja, ovaj put si nogom razbio vrata. Pristojnost ti očito nije jača
strana.
- Znaš, Lincolne, razmišljao sam da ti se ispričam za ono prije...
- Za tebe je to veliki napredak, Frede.
- A sad mi treba jako malo da te ščepam za vrat.
Rhyme je spustio pogled na slušalice koje su se ljuljale na podu. Zamišljao je glas
Sachsove koja ga je zacijelo tražila.
- Daj mi te dokaze, Rhyme. Nemaš pojma u kakvo si se sranje uvalio.
- Thome - mirno je pozvao Rhyme. - Agent Dellray me je preplašio tako da su mi
slušalice walkmana pale s glave. Hoćeš li ih, molim te, vratiti na okvir kreveta?
Pomoćnik shvati poruku. Namjestio je mikrofon pokraj Rhymeove glave, izvan
Dellrayjevog vidokruga.
- Hvala ti - rekao mu je Rhyme, a onda je dometnuo: Znaš, kako se već dugo nisam
stigao okupati, mislim da je krajnje vrijeme za to. Zar ne?
- Samo sam čekao kada ćeš se sam sjetiti - kazao je Thom, vješto poput rođenog
glumca.
- Ma hajde, Rhyme. Za miloga Boga. Ta gdje si?
Na posljetku joj je do ušiju dopro Thomov glas. Zvučao je kruto, pretjerano udvorno.
Nešto ne valja.
- Imamo novu spužvu - izgovorio je. - Čini se dobra - rekao je Rhyme.
- Rhyme? - zausti zbunjena Amelia. - Što se, do vraga dogada?
- Platio sam je sedamnaest dolara. Trebala bi biti dobra. Okrenut ću te lijepo
potrbuške.
U svojim je slušalicama čula glasove koji su se miješali, ali ih nije mogla razabrati.
Amelia i Banks trče uz obalu s dokovma pažljivo pregledavajući sivo-smeđu vodu
rijeke Hudson. Mahnula je Banksu neka stane,
245
odupirući se grču ispod prsnog koša. Pljunula je u rijeku i nastojala doći do daha.
Kroz slušalice je čula: -... neće dugo trajati. Ispričajte nas, gospodo.
... pričekat ćemo, ako nemate ništa protiv...
- Imam - izgovorio je Rhyme. - Zar ni u svojoj kući ne mogu imati barem malo
privatnosti?
- Možeš li me čuti, Rhyme? - pozivala je Sachsova na rubu očaja. Koga vraga on
izvodi?
- Ne. Nema privatnosti za one što kradu naše dokaze! Dellray! U Rhymeovoj sobi.
Dakle, svemu je kraj, ovoj žrtvi nema spasa.
- Hoću dokazni materijal - zarežao je Dellray.
- Od svega što tražiš možeš dobiti jedino panoramski pogled na oduzetog muškarca
kojega kupaju spužvom, Dellray.
Banks je počeo govoriti, ali ga je ušutkala pokretom ruke. Neke nerazgovijetne riječi
nije uspjela razabrati.
Agent se nešto ljutito proderao.
Onda se opet čuo smiren Rhymeov glas: -... Znaš, Dellray, nekada sam bio plivač.
Plivao sam svakodnevno.
- Preostalo nam je manje od deset minuta - šapnula je. Čulo se tiho zapljuskivanje
vode o obalu. Prošla su još dva brodića.
Dellray je nešto promrmljao.
- Odlazio sam na Hudson i plivao. Onda je bilo mnogo čišće. Mislim na vodu.
Prijenos se gubio. On zasigurno odustaje.
... stari gat. Mojeg najdražeg više nema. Nekada davno tu je bilo sastajalište Hudson
Dustersa. Jesi li ikada čuo za tu bandu? Iz 1890-tih. To ti je sjeverno od sadašnjeg
Baterry Park Cityja. Kao da se dosađuješ? Zamorio te pogled na moju mlohavu i
dlakavu guzicu? Nije? Kako te volja. Gat je bio između Nort Moorea i Chambersa.
Zaronio bih, plivao između stupova...
- Nort Moore i Chambers! - krikne Amelia. Okrenula se. Taj im je gat promakao jer
su otišli previše na jug. Bio je udaljen četvrt milje od mjesta na kojem su sada.
Vidjela je smeđe, hrapavo drvo, veliku, kanalizacijsku cijev pod valom plime. Koliko
im je ostalo vremena? Premalo. Nema šanse da ga se spasi.
246
Skinula je slušalice i počela juriti prema autu. Banks joj je bio za petama.
- Znaš li plivati? ~- upita ga.
- Ja? Malo sam se brčkao po bazenu Healt and Racquet Cluba.
Neće uspjeti.
Iznenada je stala i okrenula se oko sebe promatrajući puste ulice.
Voda mu dopire gotovo do nosa.
Jedan valić oplahnu lice Williama Everetta baš u trenutku kada je udahnuo, pa mu je
prljava, slana voda uletjela u grlo. Počeo se gušiti i grčiti u mukama. Voda mu je ušla
u pluća. Izgubio je oslonac za noge na stupu gata i potonuo ispod površine vode.
Ukočio se i još jednom izdigao, a onda je ponovno potonuo.
Ne, Gospode, smiluj se... ne dopusti...
Protresao je lisičinama, pokušavajući dobiti prostora za zamah i udario njima o stup s
ono malo snage što mu je preostalo. Kada bi se moglo dogoditi čudo, pa da svojim
slabašnim mišićima savije debeli željezni klin za koji je bio vezan lisičinama.
Pokušavao je ispuhati vodu iz nosa, tresući glavom naprijednatrag u paničnom strahu.
Na trenutak je pročistio pluća. Bolio ga je smrskani prst, dok mu je u vratnim
mišićima plamtjela bol od očajničkih napora da kroz tanki sloj vode iznad lica udahne
spasonosni zrak.
Osjeti ipak privremeno olakšanje.
A onda je stigao novi val, malo viši. I to je bio kraj.
Više se nije mogao boriti. Predao se. "Pridruži se svojoj Evelyn, reci svijetu
zbogom..."
William Everett se opustio. Potonuo je ispod površine, u prljavu vodu punu otpada i
naplavljene morske trave.
Tada se trgnu užasnut. Ne, ne... On je tu. Otmičar! Vratio se.
Everett se nade na površini. Iskašljavao je vodu, grozničavo pokušavajući pobjeći.
Muškarac je bljesnuo svjetlom ravno u Everettove oči i krenuo prema njemu s nožem.
Ne, ne...
247
Nije bilo dovoljno što ga je potopio, treba ga još i priklati. Bez razmišljanja, Everett
zamahnu prema njemu, ali otmičar nestade ispod vode. Odjednom, škljoc, Everettove
su ruke bile slobodne.
Stari je čovjek zaboravio na spokojni oproštaj sa svijetom i prestravljen krenu prema
površini vode. Usput je skinuo povez s usta. Požudno je pokušavao doći do zraka,
pljujući prljavu vodu. Pri torne je udario glavom o hrastov stup gata i glasno se
nasmijao. - Oh, Bože, Bože, Bože...
Pojavilo se još jedno lice... Također zakrabuljeno maskom i bliještećom čeonom
svjetiljkom. Everett zamijeti znak NYPD na ronilačkom odijelu. U ruci spasitelj nema
nož, nego rezač za metal. Jedan ođ spasitelja stavio mu je dišnu cijev u usta. Udah
kisika bio je pravo blaženstvo.
Ronilac ga je obgrlio, pa su zajedno zaplivali prema rubu gata pod vodom.
- Sađ duboko udahnite i začas ćemo biti vani!
Napunio je uska pluća zrakom koliko je mogao i, zatvorenih očiju, zaplivao s
roniocem dublje u vodu, sablasno obasjanu žutim svjetlom. Bilo je to kratko, ali
mučno kretanje, ravno u dubinu i opet gore, kroz zamućenu, onečišćenu vodu. U
jednom trenutku iskliznuo je iz roniočevih ruku, pa su se na trenutak razdvojili. Ali
Williama Everetta ništa nije moglo zaustaviti. Poslije večerašnjeg iskustva,
samostalno plivanje u uzburkanoj rijeci Hudson bilo je mačji kašalj.
Nije namjeravala uzeti taksi već autobus.
Ali Pammy je bila premorena - obje su bile na nogama od pet sati izjutra - pa je
postala plačljiva. Djevojčicu je trebalo pod hitno staviti u krevet, umotanu u njezinu
dekicu, s bočicom Hawaiian Puncha. Osim toga, Carole je i sama nestrpljivo čekala
da dode do Manhattana. Bila je to mršava i sitna žena sa Srednjeg zapada koja se u
svih svojih četrdeset i jednu godinu nikada nije maknula istočnije od Ohia, pa sada
nikako nije mogla dočekati taj prvi pogled na Big Apple.
Carole je preuzela prtljagu, pa su krenule prema izlazu. Provjerila je još jednom imaju
li sve s čim su poslije podne izašle iz kuće Kate i Eddieja.
Pammy, Pooh, torbica, dekica, kovče~ žuta naprtnjača.
248
Sve je na broju.
Prijatelji su je upozorili na opasnosti koje vrebaju u gradu. - Pazi da te ne gurnu -
rekao je Eddie. - Lopovi i džepari rade u takvim trenucima jako brzo.
- Nemoj ni slučajno nasjesti na igre s kartama na cesti dometnula je Kate s
majčinskom brigom.
- Bože, ne kartam se ni u svojoj dnevnoj sobi - smijala se Carole. - Zašto bih započela
na ulicama Manhattana? Svejedno ju je dirnula njihova briga. Uostalom, bila je
udovica
s trogodišnjom kćerkicom, na putu na konferenciju UN-a u najokrutnijem gradu na
kugli zemaljskoj, s više stranaca, više ljudi uopće, nego što ih je cijeli svoj život
vidjela na jednome mjestu.
Carole je pronašla telefonsku govornicu i nazvala hotel da provjeri rezervaciju.
Recepcionar u noćnoj službi rekao joj je kako ih udobna soba čeka. Očekuje ih u
hotelu za otprilike četrdeset i pet minuta.
Prošle su kroz automatska vrata i zapljusne ih val ljetne zapare. Carole pogleda
uokolo, čvrsto držeći Pammy jednom rukom, dok je u drugoj stiskala otrcani kovčeg.
Teška žuta naprtnjača visila joj preko ramena.
Priključila se redu putnika koji su čekali kod polazišta taksija. Pogleda na divovski
pano uz auto-cestu. Dobro došli, delegati UN.~ Dizajn je bio grozan, ali je dugo
zadržala pogled na plakatu. Jedan od muškaraca sličio je Ronnieju.
Neko vrijeme, poslije njegove smrti prije dvije godine, gotovo sve ju je podsjećalo na
njena naočita, posve kratko ošišana supruga. Prolazila bi pokraj McDonald'sa i sjetila
se kako je volio Big Mac. Glumci u filmovima, koji mu nimalo nisu nalikovali,
možda bi nagnuli glavu onako kako je i on to radio. Vidjela bi letak za prodaju
kosilica i sjetila se s koliko je žara dotjerivao njihov mali travnjak u Arlington
Heightsu.
Krenule bi joj suze i završila bi opet na Prozacu ili Imipraminu. Odležala bi tjedan
dana. Nevoljko je prihvaćala Katein poziv da prenoći kod nje i Eddieja. Ili da ostane
cijeli tjedan. Mjesec dana ako želi.
Više nije bilo suza. Došla je ovamo započeti ispočetka. Tugovanje je ostavila iza
sebe.
Odmaknuvši bujnu kosu sa znojnih ramena, Carole blago povuče Pammy naprijed,
gurajući kovčeg ispred sebe dok se red za taksi
249
pomalo pomicao. Ogledavala se pokušavajući vidjeti makar djelić Manhattana. Ali
nije mogla vidjeti ništa osim rijeke prometa, repova zrakoplova, mora ljudi, taksija i
automobila. Para se poput strašnih duhova dizala iz rupa u pločniku, a noćno nebo
bilo je žućkastocrno i magličasto.
Valjda će uskoro vidjeti i pravi grad. Nadala se da je Pammy dovoljno velika da
zapamti prve dojmove.
- Kako ti se svida naša pustolovina, zlato?
- Pustolovina. Volim pustolovine. Htjela bih Hawaiian Punch. Mogu li ga, molim,
dobiti?
Molim... To je nešto novo. Trogodišnjaci brzo uče. Carole se nasmije. - Strpi se još
samo malo.
Na posljetku su i one uspjele ući u taksi. Vrata prtljažnika su se otvorila. Carole je
ubacila prtljagu i zalupila ih. Ušle su na stražnje sjedište i smjestile se.
Pammy, Pooh, torbica...
Vozač je upitao: - Kamo? Carole mu da adresu hotela, vičući kroz pregradu od
pleksiglasa.
Vozač se priključio prometu. Carole se opustila i uzela Pammy u krilo.
- Hoćemo li proći pokraj zgrade UN-a? - viknula je. Vozač se usredotočio na
promjenu traka i nije ju čuo. - Došla sam na konferenciju UN - objasnila je.
Nije bilo odgovora.
Pomislila je da čovjek ima poteškoća s engleskim. Kate ju je upozorila da su taksi
vozači u New Yorku u pravilu stranci. ("Amerikancima oduzimaju posao", gunđao je
Eddie. "Ali ne bih htio početi o toj temi.") Nije ga dobro vidjela kroz oštećeno staklo.
Možda jednostavno ne želi razgovarati.
Skrenuli su na drugu cestu i odjednom se pred njom pojavila blistava panorama grada
puna nebodera. Djelovala je poput kristala koje su sakupljali Kate i Eddie. Mnoštvo
plavih i zlatnih i srebrnih nebodera nasred otoka i još jedna skupina s lijeve strane.
Nešto tako veličajno Carole nije u životu vidjela. U jednom trenutku otok ju je
podsjetio na ogromni brod.
- Gle, Pammy, tamo idemo! Zar nije pre-prekrasno?
250
Trenutak kasnije panorama je nestala jer je vozač naglo skrenuo s brze ceste na
silaznicu i nastavio vožnju kroz vrele, puste ulice, omeđene tamnim zgradama od
cigle.
Carole se nagnula naprijed. - Je li to dobar put za grad? Opet je njezino pitanje ostalo
bez odgovora.
Lupnula je prstima po pleksiglasu. - Vozite li pravim putem? Odgovorite mi.
Odgovorite mi!
- Što nije u redu, mamice? - upitala je Pammy i briznula u plač.
- Kamo nas vozite? - urlala je Carole.
Muškarac je vozio dalje - posve mirno. Uredno bi stao rpred svakim semaforom,
pazio da ne prijeđe dopuštenu brzinu. Cak i kad je skrenuo na pusto parkiralište iza
mračne, napuštene tvornice, pobrinuo se da ne zaboravi žmigavac.
Oh ne... ne!
Navukao je skijašku masku i izašao. Ispružio je ruku prema stražnjim vratima, ali se
pokolebao i povukao je. Nagnuo se naprijed, priljubio lice uz prozor i kucnuo po
staklu. Jednom, dvaput, triput. Kao da privlači pozornost guštera u prostoriji za
gmazove u zoološkom vrtu. Dugo je gledao u majku i kćer prije nego što otvori vrata.
251
POGLAVLJE 22
Kako si to izvela, Sachsova?
Stojeći pokraj smrdljive rijeke, odgovorila je u mikrofon: - Sjetila sam se da sam kod
Battery Parka vidjela postaju vatrogasnih čamaca. Pronašli su par ronilaca i za tri
minute su bili kod gata. Čovječe, trebao si vidjeti kako leti taj čamac! Moram to
kušati jednoga dana.
Rhyme joj je ispričao o mrtvom vozaču taksija kojemu je Nepos odsjekao prst.
- Kujin sin! - protisnula je, prezrivo pucnuvši jezikom. Taj gad nas je opet sve
namagarčio.
- Nije baš sve nas - skromno ju podsjeti Rhyme.
- Dellray, dakle, zna da sam digla dokazni materijal. Je li izdao saveznu tjeralicu za
mnom?
- Rekao je kako se vraća u glavnu zgradu. Vjerojatno da donese odluku koga će od
nas dvoje prvo ščepati. Amelia, kakvo je stanje na licu mjesta?
- Prilično loše. Parkirao je na šljunku... - Nema, dakle, otisaka stopala.
- Još i gore. Plima je zapljusnula preko velike kanalizacijske cijevi, pa je pod vodom i
mjesto gdje je bio parkirao.
- Prokletstvo - promrmlja Rhyme. - Nema tragova, nema otisaka, ničega. Kako je
žrtva?
- Nije baš najbolje. U šoku je i slomljen mu je prst. Imao je problema i sa srcem.
Zadržat će ga dan, dva u bolnici.
252
- Može li nam išta reći?
Sachsova je otišla do Banksa koji je razgovarao s Williamom Everettom.
- Nije bio krupan - rekao je polako, pomno promatrajući udlagu koju mu je liječnik
stavljao na prst. - Zapravo nije bio niti posebno snažan, mislim ne mišićav, muškarac.
Ali, svakako jači od mene. Zgrabio sam ga, ali me je s lakoćom nadjačao.
- Njegov opis? - pitao je Banks.
Everett navede tamnu odjeću i skijašku masku Neposa. To je sve čega se mogao
sjetiti.
- Nešto vam ipak moram reći. - Everett podiže zamotanu ruku. - Ima gadnu narav.
Kao što rekoh, zgrabio sam ga. Uopće nisam razmišljao, obuzela me je panika. Ali on
je podivljao. Tada mi je slomio prst.
- Odmazda, ha? - zaključi Banks. - Valjda. Ali to nije najčudniji dio. - Nego?
- Najčudnije je što je on to, kako mi lomi kost, pozorno slušao.
Mladi detektiv je prestao pisati. Zbunjeno je pogledao u Sachsovu. . - Držao mi je
ruku posve blizu svom uhu, i savijao mi prst
dok ga nije slomio. Cijelo je vrijeme slušao kako se lomi. I uživao u tome.
- Jesi li to čuo, Rhyme?
- Jesam. Thom je već ubilježio u naš profil. Ne znam doduše što bi to trebalo značiti.
Morat ćemo razmisliti.
- Ima li kakvih znakova namještenih PE? - Ne za sada.
- Mrežna obrada, Sachsova. Oh, uzmi i žrtvinu...
- Odjeću? Već sam ga pitala. Ja... Rhyme, jesi li dobro? Čula je njegov napadaj
kašlja.
Prijenos je naglo prekinut. Javio se malo kasnije. - Jesi li tu, Rhyme? Sve u redu?
- Dobro je - rekao je brzo. - Nastavi. Obradi mrežu. Istražila je mjesto zločina jarko
osvijetljeno ESU halogenima. Bila je ljutita. On je bio tu. Hodao je po ovom šljunku.
I ma kakav da je PE iz nepažnje ostavio iza sebe, taj je bio sad
253
nekoliko centimetara ispod površine vode. Polagano je hodala. Naprijed i natrag.
- Ne vidim baš ništa. Vjerojatno su tragovi otplavljeni.
- Ne, on je previše pametan da ne bi u obzir uzeo plimu. Negdje su na suhom.
- Imam ideju - rekla je iznenada. - Dodi ovamo. - Molim?
- Obradi mjesto zločina sa mnom, Rhyme. Tišina.
- Rhyme, jesi li me čuo?
- Razgovaraš li ti sa mnom? - upitao je.
- Ti izgledaš kao De Niro. No, ne znaš glumiti tako dobro kao De Niro. Znaš na što
mislim? Na onu scenu iz hozača taksija?
Rhyme se nije nasmijao. Rekao je: - Tekst glasi "Gledaš li u mene?" Ne, "Razgovaraš
li sa mnom?"
Sachsova je nastavila nesmetano: - Dodi ovamo. Obradi mrežu sa mnom.
- Čekaj samo sad ću raširiti krila. Ne, još bolje, prenijet ću se u mislima. Znaš,
telepatija.
- Nemoj se šaliti. Mislim sasvim ozbiljno. - Ja...
- Trebamo te. Ne mogu pronaći namještene dokaze. - Zasigurno ih ima. Moraš se
potruditi malo više. - Dvaput sam obradila cijelu mrežu.
- Onda si parametre postavila preusko. Dodaj još koji metar i nastavi. Osamsto
dvadeset tri još nije gotov, niti blizu.
- Mijenjaš temu. Dođi ovamo i pomozi mi.
- Kako? - upitao je Rhyme. - Kako bih to trebao izvesti? - Imala sam prijatelja koji je
imao sličan problem - počela je. - On je...
- Hoćeš reći da je bio bogalj - dopuni je Rhyme blago, ali odlučno.
Nastavila je: - Njegov pomoćnik bi ga svako jutro smjestio u invalidska kolica i
čovjek je išao posvuda. U kino, u...
- Ta kolica... - Rhymeov je glas zvučao, muklo. - Za mene ne dolaze u obzir.
Šutjela je.
254
On je nastavio: - Problem je u tome kako sam ozlijeden. Za mene bi bilo opasno sjesti
u invalidska kolica. To bi moglo - oklijevao je - pogoršati cijelu stvar.
- Oprosti. Nisam znala.
Poslije kratkotrajne šutnje rekao je: - Naravno da nisi. Zeznula je stvar. Dobijesa.
Nije htjela...
Činilo se da Rhymea nije omela njezina pogreška. Glas mu je bio smiren, bezbojan. -
Slušaj, moraš nastaviti s traganjem. Naš Nepos počinje igrati sve zamršenije. Ali,
ništa nije nemoguće... Imam ideju. On je podzemni tip, je li tako? Možda je zakopao
tragove.
Po tko zna koji put zaokružila je pogledom po terenu. Možda ondje... Opazila je hrpu
zemlje i lišća na namočenu otoku trave pokraj šljunka. Nije se uklapala - hrpa je bila
previše složena.
Sachsova je čučnula pokraj nje, spustila glavu i olovkama počela razgrtati lišće.
Okrenula je glavu malo u lijevo i zagledala se u uzdignutu glavu s izbačenim
zubima...
- Isuse Kriste! - uzviknu i prevrnu se na stražnjicu. Pokušavajući se osoviti na noge
izvukla je svoje oružje.
Ne... Rhyme je viknuo: - Jesi li dobro?
Amelia je naciljala, pokušavajući umiriti pištolj u drhtavim rttkama. Dotrčao je i Jerry
Banks s izvučenim Glockom. Stao je kao ukopan. Sachsova se osovila na noge ne
odvajajući pogled s predmeta ispred njih.
- Čovječe - protisnu Banks.
- Zmija je... zapravo kostur zmije - objašnjavala je Rhymeu. - Čegrtuša. K vragu! -
Vratila je Glock u korice. - Postavljena je na ploču.
- Zmija? Zanimljivo. - Rhyme se doimao radoznalim.
- Aha, jako je zanimljivo - promrsila je. Navukla je gumene rukavice i podigla kostur
svijen u obliku spirale. Okrenula ga je naopačke. - Metamorfoza.
- Što?
- Tako piše na naljepnici s donje strane. Pretpostavljam da je to naziv dućana.
Broadway 604.
Rhyme je rekao: - Poslat ću braću Hardy da provjere. Što još imamo? Gdje su
tragovi?
255
Našla ih je ispod zmije. U vrećici. Srce joj divlje lupa dok se prigibala bliže.
- Karton šibica.
- Dobro, možda razmišlja o paležu. Je li štogod tiskano na njemu?
- Nije. Ali je nešto razmazano. Nalik vazelinu. Samo što smrdi.
- Jako dobro, Sachsova... Uvijek onjuši dokaz u koji nisi sigurna. Samo budi
preciznija u opisu.
Sagnula se bliže. - Svjetluca. - To nije precizno.
- Možda je sumpor.
- Mogao bi biti na bazi nitrata. Eksploziv. Tovex. Je li plavkast?
- Ne, mliječnobijel.
- Čak i kad bi mogao grunuti, mislim da je to sekundarni eksploziv. To su stabilni
tipovi. Ima li još nešto?
- Još jedan komadić papira. Na njemu nešto piše. - Što, Sachsova? Njegovo ime,
adresa, šifra e-maila?
- Kao da je iz časopisa. Nazire se mala crno-bijela fotografija. Nalikuje dijelu zgrade,
ali ne vidi se koje. A ispod toga jedino se može pročitati datum. Svibanj 20, 1906.
- Pet, dvadeset, nula-šest. Možda je šifra. Ili adresa. Morat ću razmisliti o tome. Još
nešto?
- Ništa.
Čula je njegov uzdah. - U redu, pokupi to i vrati se, Sachsova. Koliko je sati. Moj
Bože, skoro jedan izjutra. Godinama nisam bio budan u ovo vrijeme. Dođi ovamo i
vidjet ćemo što imamo.
Od svih četvrti na Manhattanu, Lower East Side najmanje se promijenio tijekom
povijesnog razvoja New Yorka.
Dakako većina nekadašnjeg krajolika nestala je: valovita ladanjska polja, velike
gospodske kuće Johna Hancocka i davnašnjih političara, Der Kolek - veliko
slatkovodno jezero (njegov nizozemski naziv je na posljetku izopačen u "The
Collect", što je bio puno točniji opis za strašno zagađenu baru). Tu je bila ozloglašena
četvrt Five Points - na početku 1800-tih najopasnija četvorna milja na zemlji - gdje je
jedna stambena zgradurina, poput oronula Hell Gatea, znala biti poprište dvije do tri
stotine ubojstava godišnje.
256
Ali na tisuće starih zgrada je ostalo: stambene zgrade iz devetnaestog stoljeća i kuće u
kolonijalnom stilu, pa federalne obiteljske kuće od cigle preuređene iz prijašnjih
baroknih dvorana za sastanke, nekoliko javnih zgrada u egipatskom stilu sagradenih
po nalogu korumpiranog člana Kongresa, Fernanda Wooda. Neke su bile napuštene, s
fasadama zaraslim u korov i podovima raspucalim pod tvrdokornim vriježama
mladica. Neke su, međutim, još uvijek bile u uporabi: to je bio predio protupravnog
Tammany Halla, ručnih kolica i tvornica koje su eksploatirale radnike, Minskyjeve
burleske i zloglasne Yiddish Gomorre - židovske mafije. Cetvrt, u kojoj se rađaju
institucije poput navedenih, ne izumire tako jednostavno.
Prema tom predjelu Skupljač kostiju je upravljao taksijem u kojemu su zatočene bile
mršava žena i njezina mala kći. Opazivši da mu je redarstvo za petama, James
Schneider se opet
spustio na zemlju kao zmija što je i bio. Nalazio je smještaj, nagac~a se, u podrumima
brojnih kuća za iznajmljivanje (koje čitatelj možda može prepoznati kao još uvijek
prevladavajuće "stambene zgradurine"). I tako je mirovao nekoliko mjeseci.
Vozeći se kući, Skupljač kostiju nije oko sebe vidio Manhattan 1990-tih - s
koreanskim delikatesama, neugodno vlažnim i hladnim prodavaonicama kruha, Xrazrednim
videotekama i praznim buticima - nego svijet svojih snova sa ženama u
šuštavim krinolinama i muškarcima u polucilindrima, s porubima i suvracima
nogavica umrljanim od uličnog smeća, veliko mnoštvo lakih kočija na dva kotača i
teretnih kola, zrak ispunjen ponekad ugodnim, ponekad odvratnim mirisom metana.
Ali toliko je bio gnusan i neumoran njegov poriv da počne prikupljati svoju zbirku
iznova da je uskoro bio primoran izaći i.z svoje jazbine i postaviti zasjedu još jednom
dobrom grac~aninu ovaj put mladom čovjeku koji je tek stigao u grad da se upiše na
studij.
Vozio je kroz zloglasni Osamnaesti Okrug, nekoć obitavalište blizu pedeset tisuća
ljudi, naguranih u tisuću starih stambenih zgradurina. Većina ljudi kada razmišlja o
devetnaestom stoljeću, vidi ga u crvenosmeđim bojama zbog starih fotografija. Ali to
je pogrešno. Stari Manhattan je bio boje kamena. Zbog zagušljivog industrijskog
dima, nedostižno skupe boje i slabe rasvjete, grad je bio u mnogim nijansama sive i
žute boje.
257
Schneider se prišuljao iza mladića i spremao se na udarac kad se u božici Fortuni,
konačno, probudila savjest. Dva redarstvenika slučajno su naletjeli na napad. Odmah
su prepoznali Schneidera i dali se u potjeru za njim. Ubojica je jurio prema istoku
preko čuda tehnike, Manhattan Bridgea, dovršenog 1909, dvije godine prije ovih
događaja. Zaustavio se na pola mosta, opazivši tri redarstvenika kako dolaze iz
Brooklyna, pošto su čuli znak za uzbunu koju su njihovi saveznici sa Manhattana
digli zviždaljkama i pucnjevima iz pištolja.
Schneider, nenaoružan, kako je to slučaj htio, popeo se na ogradu mosta kad je vidio
da je u okruženju zakona. Urlao je manijakalne pogrde na račun redarstvenika,
proklinjući ih jer su mu upropastili život. Njegove su riječi postajale sve mahnitije.
Kad su mu se redarstvenici približili, skočio je s ograde u rijeku. Tjedan dana kasnije
lučki peljar je pronašao njegovo tijelo na obali Welfare Islanda, blizu Hell Gatea.
Malo je što ostalo jer su rakovi i komjače sveli Schneidera na same kosti koje je, u
svom ludilu, nadasve cijenio.
Okrenuo je taksi u svoju pustu, oblutkom popločenu ulicu East Van Brevoort i
zaustavio se ispred zgrade. Provjeri dva prljava konca koje je postavio nisko preko
vrata da bude siguran kako nitko nije ulazio. Trgnuo se na iznenadni pokret i ponovno
začuo grleno režanje pasa. Oči im bijahu žute, zubi smedi, tijela posuta ožiljcima i
ranama. Ruka mu je kliznula na pištolj, ali oni su se odjednom okrenuli i poskakujući
pojurili za mačkom ili štakorom u prolazu.
Nikoga nije zamijetio na vrelim pločnicima, pa je otvorio lokot na vratima garaže.
Potom se vratio do taksija i parkirao ga pokraj svog Taurusa.
Poslije smrti zločinca njegove pokretnine su preuzeli i pomno istražili detektivi. Iz
njegova dnevnika vidi se da je ubio pet poštenih stanovnika grada. Nije prezao ni
pred oskvrnućem grobova, jer je sa stranica dnevnika vidljivo (ako su njegovi navodi
istiniti) da je oskvrnuo nekoliko svetih počivališta po gradu. Ni jedna od njegovih
žrtava nije mu nanijela ni najmanju uvredu: Ne, većina su bili časni gractani, radišni i
nedužni. Svejedno nije osjećao ni trunku grižnje savjesti. Štoviše, čini se da je
djelovao u uvjerenju kako svojim žrtvama čini uslugu.
258
Stao je i obrisao znoj s usana. Skijaška maska ga zaista svrbi. Izvukao je ženu i
njezinu kćer i odvukao ih kroz garažu. Bila je snažna i žestoko se borila. Na posljetku
im je objema uspio navući lisičine.
- Prljava svinjo! - urlala je. - Da se nisi usudio dirnuti moju kćer. Takni je, ubit ću te!
Č~rrsto ju je stegnuo oko grudi i zalijepio joj trakom usta. Isto je učinio i djevojčici.
Odvukao ih je u podrum i grubo gurnuo ženu na pod, kćerku pokraj nje. Konopcem
za sušenje rublja svezao je lisičine uza zid. Onda se vratio gore.
Podigao je žutu naprtnjaču sa stražnjeg sjedišta, izvukao kovčeg iz prtljažnika i
provukao se kroz drvena vrata okovana željeznim klinovima u glavnu prostoriju u
kući. Odbacio je stvari u ugao i otkrio da ga, iz nekog čudnog razloga, zanimaju ove
neobične zatočenice. Sjeo je ispred jedne od zidnih slika - prikazivala je mesara s
nožem u jednoj ruci, komadom govedine u drugoj.
Pogleda privješenu cedulju na kovčegu. Carole Ganz. Carole pisano s E. "Čemu
dodatno slovo?" pitao se. U kovčegu je bila samo odjeća. Počeo je pretraživati
naprtnjaču. Novac je začudo našao odmah. Moralo je tu biti čak četiri ili pet tisuća.
Vratio je sve natrag u džep s patentnim zatvaračem.
Tucet dječjih igračaka: lutka, limena kutija s vodenim bojama, paketić plastelina,
oprema za Krumpirkovu obitelj. Tu je bio i skupi Discman, pola tuceta CD-a i
Sonyjev putni radio-sat.
Pregledao je i neke slike. Fotografije Carole i njezine kćeri. Na većini slika žena se
doimala vrlo zabrinuta. Na nekoliko drugih bila je sretnija. Nije bilo fotografija
Carole s mužem, iako ona nosi vjenčani prsten. Bilo je dosta slika majke i kćeri s
jednim parom - krupna žena u jednoj od onih haljina za stare žene i bradat, proćelav
muškarac u flanelskoj košulji.
Skupljač kostiju dugo je promatrao portret djevojčice. Sudbina sirote Maggie
O'Connor, nedužne djevojčice stare samo osam godina, bila je posebno tužna. Na
svoju nesreću, prema nagacianju policije, naišla je na put Jamesu Schneideru baš kad
je sredio jednu od svojih žrtava.
Djevojčica, stanovnica zloglasnog "Hell's Kitchena'; istrčala je da otrgrze konjske
dlake s jedne od brojnih uginulih životinja razbacanih po tome osiromašenom dijelu
grada. Djeca su imala običaj sukati
259
dlake s konjskog repa ili grive u narukvice i prstene - jedini nakit kojim su se ta
derišta mogla ukrasiti.
Kost i koža, kost i koža.
Namjesti fotografiju na policu iznad kamina, pokraj male hrpe kostiju na kojima je
radio tog jutra i još nekih koje je ukrao iz dućana u kojemu je našao zmiju.
Pretpostavlja se da je Schneider pronašao malu Maggie u blizini svoje jazbine, kao
svjedoka jezovitog spektakla ubojstva jedne od njegovih žrtava. Da li ju je otpremio
na drugi svijet brzo ili polako ne možemo ni naslutiti. Za razliku od drugih njegovih
žrtava, čiji su ostaci na kraju otkriveni, od krhke, kovrčave Maggie O'Connor nikada
ništa nije pronac~eno.
Skupljač kostiju je krenuo niza stepenice.
Strgnuo je traku s majčinih usta. Žena je požudno udahnula, strijeljajući ga bijesnim
pogledom. - Što hoćeš? - prosiktala je. - Što?
Nije bila mršava kao Ester ali, Bogu hvala, niti tusta kao ona Hanna Goldschmidt.
Mogao joj je sasvim lijepo vidjeti dušu. Usku donju čeljust, ključnu kost. A kroz
prozračnu plavu suknju nazirao se kuk, te mjesto na kojem su se spajali ilium,
ischium, pubis. Imena nalik rimskim bogovima.
Djevojčica je postala nemirna. Nagnuo se i stavio joj ruku na glavu. Lubanja nije iz
jednog komada kosti, nego od osam odvojenih, a tjeme se diže poput trokutaste oplate
krova Astrodoma. Dodirnuo je djevojčicinu zatiljnu kost, te tjemene kosti poklopca
lubanje. I dvije njemu najmilije, nježne kosti oko očnih šupljina - sphenoid i etmoid.
- Prestani! - Carole je bijesno tresla glavom. - Makni se od nje.
- Pssst - izgovorio je stavivši na usta prst u rukavici. Promatrao je rasplakanu
djevojčicu koja se privijala uz majku. - Maggie O'Connor - izgovorio je nježno,
motreći oblik lica
djevojčice. - Moja mala Maggie. Žena ga je ošinula pogledom.
- Bila si na krivu mjestu u krivo vrijeme, dijete. Što si vidjela da radim? .
Mlade kosti.
- O čemu ti pričaš, čovječe? - zavapi Carole. Obratio je pozornost na nju.
260
Skupljač kostiju često je razmišljao o majci Maggie O'Connor. - Gdje ti je muž?
- Mrtav je - odbrusi mu žestoko. Pogledala je djevojčicu i dometnula blažirn glasom:
- Stradao je prije dvije godine. Samo pusti malu. Ne može policajcima ništa reći o
tebi. Premala je. Slušaš li me? Što to radiš?
Zgrabio je Carole za ruke i podigao ih.
Milovao joj je zapešća. Članke tankih prstiju. Stiskao kosti. - Ne, nemoj mi to raditi.
Ne svida mi se. Molim te! - glas joj je napukao od panike.
Osjećao je kako gubi kontrolu i ni najmanje mu se nije sviđao taj osjećaj. Ako želi
uspjeti, ostvariti svoj plan s ovim žrtvama, mora se othrvati škodljivoj pohoti - ludilo
ga tjera sve dublje i dublje u prošlost, brkajući sada i onda.
Prije i poslije...
Potrebna mu je sva raspoloživa inteligencija i lukavost kako bi dovršio započeto.
A ipak... ipak...
Tako je tanka i zategnuta. Sklopi oči zamišljajući kako bi oštrica noža stružući po
njenoj koljenici cviljela poput gudala stare violine.
Disao je ubrzano, a znoj mu se u potocima slijevao niz lice. Kad je napokon otvorio
oči, zagledao se u njezine sandale. Nije baš imao puno kvalitetnih kostiju nogu i
stopala. Beskućnici koji su pali kao njegove žrtve u posljednjih nekoliko mjeseci,
mahom su patili od rahitisa i osteoporoze, nožni prsti su im bili zbijeni i iskrivljeni
zbog loše obuće.
- Napravit ću s tobom pogodbu - čuo je vlastiti glas. Pogledala je svoju kćer i
primakla joj se još bliže.
- Dogovorit ćerno se. Pustit ću te, ako mi dopustiš da nešto napravim.
- Što? - šapnula je Carole. - Daj da ti zgulim kožu. Zatreptala je od užasa.
Nastavio je šapatom: - Dopusti mi. Molim te. Samo s jedne od tvojih nogu. Ako to
učiniš, pustit ću te otići.
- Što...?
- Sve do kosti?
Gleda ga zaprepašteno. Progutala je slinu.
261
"Pa što onda?" - pomislio je. Tako tanka, tako ušiljena i tako je već gotovo tamo. Da,
ima nečega drugačijeg u njoj drugačijega nego u ostalih njegovih žrtava.
Odloži pištolj i izvadi nož iz džepa. Otvorio ga je s naglim škljocajem.
Nije se pomakla. Pogledala je svoju djevojčicu, pa njega. - Pustit ćeš nas obje?
Kimnuo je. - Nisi mi čak ni vidjela lice. Ne znaš ni gdje si.
Dugo je šutjela, pogledavajući po podrumu. Promrmljala je riječ. Ime, učinilo mu se.
Ron ili Rob.
Uprijevši odlučan pogled u njegove oči, ispružila je obje noge i gurnu svoja stopala
prema njemu. Skinuo joj je cipelu s desne noge.
Uhvati je za prste. Stiskao joj je sitne krvne žilice.
Zabacila je glavu i tetive joj se prekrasno ocrtaše na vratu. Č~rsto je stisnula oči.
Oštricom noža milovao joj je kožu. Č~rsto je uhvatio nož.
Duboko je uzdahnula i tiho zacviljela. - Nastavi - šapnula je. Okrenula je lice
djevojčice na drugu stranu. Snažno je zagrlivši. Skupljač kostiju zamišljao ju je u
viktorijanskoj odjeći, krinolini
i crnoj čipki. Vidio je njih troje kako sjede u Delmonicovom restoranu ili šeću po
Petoj aveniji. Vidio je malu Maggie s njima, odjevenu u lepršavu čipku, kako
štapićem kotrlja obruč dok šeću preko mosta Canal. '
Onda i sada...
Naslonio je prljavu oštricu na njeno stopalo. - Mamice! - vrisnula je mala.
Nešto se u njemu slomilo. Na trenutak ga preplavi gnušanje prema tome što radi.
Prema samome sebi.
Ne! Nije to mogao učiniti. Ne njoj. Ester ili Hanni, da. Ili nekoj sljedećoj. Ali ne ovoj
ženi.
Skupljač kostiju tužno je zatresao glavom i nadlanicom joj je dodirnuo jagodicu.
Ponovno je prilijepio traku preko njenih usta i prerezao konopac kojim su joj bile
svezane noge.
- Hajde - promrmlja.
262
Žestoko se opirala, ali ju je čvrsto zgrabio za glavu i stisnuo joj nosnice sve dok se
nije onesvijestila. Prebacio ju je preko ramena i, pažljivo podigao torbu koja je stajala
u blizini. Vrlo pažljivo. Nipošto mu nije smjela ispasti iz ruke. Krenuo je uz stepenice
zastavši jedanput da pogleda malu, kovrčavu Maggie O'Connor koja je sjedila na tlu i
bespomoćno gledala u njega.
263
POGLAVLJE 23
Zaskočio ih je oboje ispred Rhymeove kuće.
Brzo poput zmije koju je Jerry Banks nosio uz bok kao da drži suvenir iz Santa Fea.
Dellray i dva agenta su izašli iz jednog prolaza. On je objavio kao uzgred:
- Imam lošu vijest za tebe, milo moje. Uhićena si radi krade dokaznog materijala koji
je pod skrbništvom vlade SAD. Lincoln Rhyme je pogriješio. Dellray nije uopće
otišao u glavnu
zgradu. On je vrebao na Rhymeove iskopine.
Banks zakoluta očima. - Ohladi, Dellray! Spasili smo jednu žrtvu!
- Sreća za vas, sinko. Da niste, optužili bi vas pred sudom za ubojstvo.
- Ali mi smo ga spasili - naglasila je Sachsova. - A vi niste!
- Hvala na tome zajedljivome sažetku, pozornice. Ispružite ruke.
- Ovo je zbilja glupost!
- Stavi lisičine ovoj mladoj dami - teatralno naredi Kameleon zdepastu agentu pokraj
sebe.
Pokušala ga je udobrovoljiti. - Našli smo još tragova, agente Dellray. Nepos ima novu
žrtvu. Ne znam koliko nam je vremena ostalo.
264
NEPOS 823
Opći opis Prebivalište Vozilo Ostalo
· Bijelac, · Vjer. ima · Žuti taksi · Poznaje CS
srednje grade sigurnu kuću · Noviji model proceduru
· Tamna odjeća · Lociranu blizu: lunuzina · Vjerojatno ima
· Stare rukavice B'~'aY & 82nd., · Svj. siv, srebrni, dosje
crvenkasta ShopRite bež · Poznaje FR
'
wa & 96th,
jareća koža B ' Iznajmljen auto, otiske
a
An vjerojatno
erson
· Losion poslije Foods . ~ruž e
u~aden ~
brijanja da Greenwich & ~lt
32
sakrije drugi Bank
miris? ShopRite · Veže žrtve
2nd Ave., neobičnim
· Skijaška maska? ~2nd-73rd, čvorovima
Mornarsko plava. ~o~n, · Privlači ga
· Rukavice su World "staro"
Battery Park
tamne · Zvao jednu
· Losion poslije J&G's žrtvu "Hanna"
brijanja = Brut Emporium · Poznaje osnove
· Boja kose nije 1~09 2nd Ave., njemačkog
Anderson
smeda F~s · Privlači ga .
· Duboki ožiljak 34th & Lex.,
podzemlje
na kažiprstu Food · Podvojena
· Uobičajena W~ehouse ličnost
8th Ave. &
odjeća · Možda svećenik
24~, ,
ShopRite soc. radnik,
Houston & savjetnik
Lafayete, · Neobično habanje
ShopRite na cipelama,
6th Ave. & puno čita?
Houston,
J&G's · Sluša dok lomi
Emporium žrtvin prst
Greenwich &
Franklin
Grocery
World
· Stara zgrada
ružičasti mramor
265
- Oh, pozovi i dragog momka na našu zabavu. - Dellray je kimnuo prema Banksu,
koji se okrenuo prema FBI agentici, očito razmišljajući da joj umakne.
Dellrayju to nije promaklo, pa dobaci veselo: - Ne, ne, ne. Ne kaniš valjda. .
Banks nevoljko ispruži ruke.
Sachsova je, ljutita, uputila agentu leden osmijeh. - Kako je prošao vaš izlet u
Morningside Heights?
- Ipak je ubio vozača taksija. Naši momci iz PERT-a upravo plaze po onoj kući kao
balegari.
- Neće pronaći ništa - mirno će Amelia. - Naš Nepos razumije se u mjesto zločina
bolje od vas i mene.
- U sjedište s njima - naredi Dellray kimnuvši prema Sachsovoj koja se trznula kad su
joj lisičine škljocnule oko zglobova.
- Mogli bismo spasiti i sljedeću žrtvu. Kad bi vi...
- Znaš što te čeka, djelatnice Sachs? Pokušaj pogoditi. Imaš pravo na šutnju. Imaš
pravo...
- Dosta je - začuo se glas iza njihovih leđa. Amelia se okrenula i spazila Jima
Pollinga. HIače i tamna sportska košulja na njemu bijahu izgužvani. Činilo se kao da
je spavao u njima, iako mu je zamagljen pogled odavao kako nije spavao danima. Na
njegovom licu bila je uočljiva jednodnevna brada, a i kosa boje pijeska bila je
neuredno raščupana.
Dellray zažmirka od nelagode, mada razlog nije bio taj murjak već visoka pojava
državnog tužitelja za južni okrug koji je stajao iza Pollinga. Iza njih stajao je SAC
Perkins.
- U redu, Frede. Oslobodi ih! - Bila je to glasna zapovijed državnog tužitelja.
Moduliranim baritonom FM disk džokeja, Kameleon je izgovorio:
- Gospodine, ukrala je dokazni materijal. Ona...
- Samo sam otpremila neke forenzičke analize - branila se Amelia.
- Slušajte - počeo je Dellray.
- Ne - posve mirno sad progovori Polfing. Srdžba ga je minula. - Ne, nećemo slušati.
Okrenuo se Ameliji i zarežao: - A vi ubuduće nemojte izvoditi bijesne gliste.
266
\ - Ne, gospodine. Oprostite, gospodine.
Državni tužitelj se obrati Dellrayju: - Frede, donio si prosudbu ko~ se pokazala
krivom. To je činjenično stanje.
\~ Trag je bio dobar - ustrajao je Dellray.
- IBilo kako bilo, preusmjeravamo naše istraživanje - nastavio je drž~avni tužitelj.
SAC Perkins je dopunio: - Održali smo sastanak s direktorom i Odjelom za
bihevioristiku. Odlučili smo kako je stručno stajalište inspektora Rhymea i Sellitta
pristup koji treba slijediti.
- Moj je doušnik javio kako se nešto dogada u zračnoj luci. To nije bila šala.
- Svodi se na sljedeće, Frede - grubo nastavi državni tužitelj - što god smislila ta
jebena budala, Rhymeov tim je spasio žrtve. Dellray je skupio duge prste u šaku, i
ponovno je otvorio.
Cijenim tu činjenicu, gospodine. Ali...
- Agente Dellray, odluka je već donešena.
Sjajno crno lice, ispunjeno energijom dok je u zgradi FBI-a svrstavao svoje trupe, sad
je bilo mrgodno i suzdržano. Buntovnik se na trenutak stišao. - U redu, gospodine.
- Najnoviji zatočenik bi umro da nije intervenirala detektivka Sachs - izjavio je
državni tužitelj.
- Policajka Sachs - odmah ga ispravi Amelia. - Zaslužan je, medutim, Lyncoln
Rhyme. Ja sam, da tako kažem, bila samo terensko trčkaralo.
- Slučaj se vraća u nadležnost gradu - objavi državni tužitelj. - A-T će i dalje raditi na
terorističkoj akciji, ali s manje ljudi. O svemu što doznaju moraju odmah obavijestiti
detektive Salletta i Rhymea. Dellray, stavit ćeš im na raspolaganje snage potrebne za
bilo kakvo pretraživanje i nadzor ili pokušaj spašavanja zatočene žrtve. Ili bilo što
drugo što bi im moglo zatrebati. Je li to jasno? - Jest, gospodine.
- Krasno. Hoćeš li sada biti ljubazan i skinuti lisičine s ovih policajaca?
Dellray mirno otključa lisičine i spusti ih u džep. Bez pozdrava je otišao do velikog
kombija parkiranog u blizini. Dok je podizala torbu s dokaznim materijalom, Amelia
ga opazi gdje stoji sam na rubu svjetla koje je bacala ulična svjetiljka i kažiprstom
gladi cigaretu iza uha. Samo joj se smilio na trenutak, a onda se
267
okrenula i potrčal~ uz stepenice, za Jerryjem Banksom i njegovom čegrtušom.
- Imam određenu predodžbu o svemu. Gotovo o svemu! Sachsova je upravo ulazila u
Rhymeovu sobu dok je davao tu izjavu. Bio je prilično zadovoljan sobom.
- Sve, osim čegrtuše i razmaza.
Pružila je nove dokaze Melu Cooperu. Prostorija je ponovo poprimila nov izgled.
Stolovi su opet bili puni novih bočica i posuda, kutijica za pilule, laboratorijske
opreme i kutija. Sitnica u usporedbi s FBI-em, ali Amelia se, začudno, osjećala kao
kod kuće.
- Reci mi - obratila se Rhymeu.
- Sutra je nedjelja... pardon, danas je nedjelja. Spalit će crkvu.
- Kako si došao na to? - Na temelju datuma.
- Na komadiću papira? Što to znači? - Jesi li ikad čula za anarhiste?
- Ukrajinci u trenčkotima koji nose sa sobom one smiješne bombe nalik loptama za
kuglanje? - upita Banks.
- Da, to je znanje čovjeka koji čita stripove - suho je komentirao Rhyme. - Očito čitaš
previše crtića subotom prije podne, Banks. Anarhizam je stari društveni pokret koji se
bori za poricanje svake države, za bezvlađe. Čuveni anarhist, Enrico Malatesta, imao
je krilaticu "promicanje djelom". Prevedeno, to znači ubojstvo i pustošenje. Jedan od
njegovih sljedbenika, Amerikanac po imenu Eugene Lockworty, živio je u New
Yorku. Jednog nedjeljnog jutra zaključao je vrata crkve na Upper East Sideu na
samom početku mise i potpalio vatru. U požaru je stradalo osamnaest župljana.
- To se dogodilo 20, svibnja, 1906? - upita tiho Sachsova. - Aha.
- Neću te pitati kako si se sjetio toga.
Rhyme slegnu ramenima: - To je. Naš Nepos voli povijest, je li tako? Ostavio nam je
šibice kao priopćenje kako planira palež. Odvrtio sam u glavi poznatije požare u
gradu: Triangle, Christal Palace, izletnički brod General Slocum... a provjerio sam i
datume - dvadesetog svibnja izbio je požar u Prvoj metodističkoj crkvi.
268
Sachsova upita: - Ali, gdje? Na istoj lokaciji gdje je bila crkva?
- Dvojim - javio se Sellitto. - Na tom je mjestu sada poslovni toranj. Osam dvadeset i
tri ne voli nove prostore. Za svaki slučaj, postavio sam i ondje nekoliko ljudi, ali
uvjereni smo kako će udariti na crkvu.
- Štoviše, držimo da će pričekati početak mise - dometnu Rhyme.
- Zašto?
- Ponajprije stoga što je to učinio Lockworty - nastavi Sellitto. - Osim toga,
razmišljali smo i o onome što nam je govorio Terry Dobyns, onako napamet. Ići će na
višestruke žrtve.
- Dakle, ostalo nam je još malo vremena. Do početka mise. Rhyme pogleda u strop. -
Koliko crkava ima u Manhattanu? - Stotine.
- Bilo je to retoričko pitanje, Banks. Mislio sam, idemo po tragovima. On sam morao
ih je suziti.
Koraci na stubištu. Opet blizanci.
- Vani smo sreli federalca, Freda Dellrayja. - Nije bio ni najmanje srdačan.
- Niti zadovoljan.
- Vau, gle ovo! - Saul, zaboravivši koji ima pjegice, Rhyme se nadao da je Saul,
mahne glavom prema prepariranoj zmiji na stolu. - Držim kako sam ih se večeras
nagledao za cijeli život. - Zmija?
- Bili smo u Metamorfozi. To vam je...
- Sablasno mjesto. Zatekli smo i vlasnika. Čudak, kako smo i pretpostavljali.
- Duga, duga brada. Požalio sam što smo otišli navečer nastavi Bedding.
- Prodaju nadjevene šišmiše i insekte. Ne biste vjerovali, neki od insekata su...
- Dugački dvanaest i pol centimetara.
- I zmijurine poput ove. - Saul prijateljski kimnu ka zmiji. - Pa škorpione, sva je sila
škorpiona...
- No, prije mjesec dana imali su provalu i pogodite što je ukradeno? Kostur čegrtuše.
- Je li krađa prijavljena? - upita tiho Rhyme.
269
- Jest.
- Ali ukupna vrijednost otudene robe bila je samo stotinjak dolara. Jasno je zašto
Larceny nije uključio sve snage.
- Ipak im recite.
Saul kimnu. - Nije nestala samo zmija. Provalnik je odnio nekoliko tuceta kostiju.
- Ljudskih? - upita Rhyme.
- Da. To vlasniku ne ide u glavu. Neki od insekata...
... Zaboravi onih dvanaest i pol centimetara, neki su imali dvadeset. Jednostavnije je...
... vrijede tri ili četiri stotine. A provalnik je digao samo zmiju i nešto kostiju.
- Neke posebne? - opet će Rhyme.
- Odabrao je. Kao vaš Skupljač Whitman. - To su njegove riječi, ne naše.
- Uglavnom sitne. Ruke i stopala. I rebro, možda dva. - Zar vlasnik nije znao točno?
- Postoji li CS izvješće? - Za otete kosti? Niiiišta...
Braća Hardy opet su otišla prema središtu New Yorka, na mjesto posljednjeg zločina,
kako bi pročešljali susjedstvo. Rhymea međutim muči zmija. Je li im je trebala
ukazati na
lokaciju, ili ipak ima neke veze s požarom u metodističkoj crkvi? Ako su zmije bile
autohtone na Manhattanu, onda je urbani razvoj odavno odigrao ulogu Svetog
Patricka i očistio otok. Je li to simbol dvojakog značenja riječi čegrtuša? U
prenesenom smislu znači i snažan udarac.
Odjednom se Rhymeu učini kako shvaća. - Zmija je namijenjena nama.
- Nama? - Banks se nasmija. - To je pljuska posred lica. - Čijeg lica?
- Svakoga tko njega traži. Vjerojatno je to tjelesna šala. - Meni baš nije bilo do
smijeha - prizna Sachsova.
- Ali je izraz tvog lica bio doista smiješan - nacerio se Banks.
- Rekao bih da smo bolji nego što je Nepos očekivao i to ga nimalo ne veseli.
Pobjesnio je i počeo se osvećivati. Thome, budi dobar i pribilježi to u profil. Izruguje
nam se.
270
Zazvoni Sellittov telefon. Otvorio ga je i javio se. - Emma, dušo! Što ima? - Kimao je
i bilježio. Podigne glavu i proslijedi obavijest o ukradenim rent-a-car vozilima: - U
proteklom tjednu nestale su dvije Avise u Bronxu i jedna u Midtownu. No, ne
odgovaraju boje: crvena, zelena i bijela. Ukradena su i četiri Hertza od toga tri u
Manhattanu: s njihove East Side lokacije u središtu grada, iz Midtowna i Upper West
Sidea. Dva su bila zelena i - ovo bi mogao biti naš - jedan žutosmeđi. Ali dignut je i
srebrni Ford u White Plainsu. Dajem glas za njega.
- Slažem se - objavi Rhyme. - White Plains.
- Kako znate - upita ih Sachsova. - Monelle je rekla da je mogao biti bež ili srebrni.
- Zato što naš momak stanuje u gradu - strpljivo je objašnjavao Rhyme - i ako
namjerava ukrasti nešto tako upadljivo kao što je auto, učinit će to što dalje od svog
sigurnog prebivališta. Rekao si da je Ford?
Sellitto je prenio pitanje Emmi, a potom digne glavu. Taurus. Ovogodišnji model
tamnosive unutrašnjosti. Tablica je nevažna.
Rhyme kimne. - Najprije je zamijenio tablice. Zahvali joj i reci neka malo odspava.
Ali neka se ne miče predaleko od telefona.
- Nešto sam dobio, Lincolne - javi se Mel Cooper. - Što to?
- Razmaz. Upravo pretražujem bazu podataka trgovačkih imena. - Prikovao je pogled
na ekran. - Upućuje me na podatke na drugome mjestu... Da vidimo, najbliži je Kink-
Away. To je sredstvo za ravnanje kose koje se nabavlja u maloprodaji.
- Politički neprilično, ali korisno. Vodi nas u Harlem, zar ne, i u znatnoj mjeri sužuje
broj crkava. .
Banks je pregledavao stupce o službi Božjoj u sva tri dnevna lista. - Izbrojio sam
dvadeset i dvije mise.
- Kad je prva misa?
- U dvije crkve je u osam. Šest ih ima u devet. Jedna u devet i pol. Ostale u deset ili
jedanaest.
- Odlučit će se za jednu od ranih misa. Dao nam je dovoljno vremena za pronalaženje
lokacije.
Sellitto reče: - Haumann će opet skupiti ESU momke.
271
- A naš lijepi Dellray? - Sachsova se prisjeti nesretnog, osamljenog agenta FBI-a na
uglu ispred kuće.
- Što s njim? - promrmlja Sellitto.
- Pa, mogli bismo ga uključiti. Strahovito želi sudjelovati u lovu na ovog tipa.
- Perkins mu je naredio da pomaže - dometnu Banks. - Zar ga vi ljudi doista želite? -
pitao je Sellitto s nevjericom. Sachsova kimne. - Dakako.
Rhyme pristade. - Dobro, neka ,vodi federalne S&S timove. Hoću istog časa po jedan
tim u svakoj crkvi, na svim ulazima. Ali moraju biti neprimjetni. Ne želim ga uplašiti.
Možda ga možemo ščepati na djelu.
Sellitto je preuzeo telefonski poziv. Zabaci glavu, sklopljenih očiju. - Gospode!
- Oh, nije valjda - promrmlja Rhyme.
Detektiv obrisa znojavo lice i kimne. - U centralu je stigao poziv 9-1-1 od
recepcionara u noćnoj službi. Midtown Residence Hotel? Iz zračne luke La Guardia
nazvala je žena s djevojčicom i rekla kako će uzeti taksi. Prošlo je dosta vremena, a
one nisu stigle. S obzirom na obavijesti o otmicama, nazvao je policiju. Njeno je ime
Carole Ganz, iz Chicaga.
- K vragu - protisnu Banks. - Zar i djevojčica? Trebalo bi povući sve taksije iz
prometa dok ga ne uhvatimo.
Rhyme je bio izmožden. U glavi mu je bješnjelo. Prisjeti se obrade mjesta zločina u
tvornici bombi. Nitroglicerin je procurio iz dinamita i natopio naslonjač koji je
Rhyme trebao pretražiti zbog tragova. Nitro je uzrokovao strahovitu glavobolju.
Ekran Cooperovog računala bljesnu. - E-mail - najavi i pozva poruku. Glasno je čitao
sitna slova: - Polarizirali su sve uzorke celofana koji su skupili ESU momci. Drže
kako je komadić koji, smo pronašli u kosti na mjestu zločina u Pearl Streetu iz lanca
ShopRite. Najbliži je celofanu koji oni rabe.
- Dobro. - Rhyme kimnu prema posteru. - Prekriži sve dućane osim ShopRiteovih.
Koje su lokacije?
Promatrao je kako Thom precrtava trgovine, ostavivši samo četiri.
272
B'way & 82-ga Greenwich & Bank 8. Ave. & 24-t Houston & Lafayette
- Dakle, ostaje nam Upper West Side, West Village, Chelsea i Lower East Side.
- Ali mogao je to kupiti bilo gdje.
- Naravno da je mogao, Sachsova. Mogao je kupiti kost u White Plainsu gdje je ukrao
auto, ili u Clevelandu za vrijeme posjeta majci. Ali vidiš, ima trenutaka kada se
Neposi osjećaju sigurni u svojoj lukavštini i prestaju misliti o tragovima. Oni glupi ili
lijeni ubace pištolj u kantu za smeće iza svoje zgrade i odu. Malo bistriji stave ga u
paket Spacklea i ostave u Hell Gate. Genijalni se ušuljaju u rafineriju i istope ga u
peći na pet tisuća centigrada. Nema dvojbe, naš je Nepos lukav, ali se ne razlikuje od
svakog drugog zločinca u povijesti. Ima svoje granice. Kladio bih se da računa kako
nećemo imati vremena ili želje potražiti njegovo sigurno prebivalište, jer ćemo sve
snage usredotočiti na njegove namještene tragove. Dakako, u tome se grdno vara.
Točno tako ćemo ga pronaći. Pogledajmo, možemo li nači nešto više o njegovoj
jazbini. Mel, ima li što na žrtvinoj odjeći s prošlog mjesta zločina?
Plima je isprala gotovo sve s odjeće Williama Everetta. - Kažeš da su se borili, Nepos
i taj Everett, Sachsova?
- Nije baš bila neka borba. Everett ga je zgrabio za košulju. Rhyme pucne jezikom. -
Jamačno sam premoren kada ti nisam rekao da mu zagrebeš ispod noktiju. Čak i ispod
vode, to je jedino mjesto...
- Izvoli - reče pružajući mu dvije male plastične vrećice. - Nastrugala si?
Kimnula je.
- Ali čemu dvije vrećice'?
Podigavši jednu pa drugu vrećicu, reče: - Lijeva ruka, desna ruka.
273
Mel Cooper prasnu u smijeh: - Čak ni ti nisi pomišljao na dvije vrećice za strugotine,
Lincolne. Sjajna zamisao!
Rhyme potvrdno zagunda: - Pa, razlikovanje ruku moglo bi biti od neke forenzičke
vrijednosti.
- Hura - kroz smijeh će Cooper. - To znači kako ideju smatra genijalnom i krivo mu
je što nije njegova.
Krim-tehničar je ispitivao strugotine: - Našao sam malo cigle. - Nikakve cigle nije
bilo kod kanalizacijske cijevi niti uokolo - primijeti Sachsova.
- To su samo krhotine. Ali nešto je nalijepljeno na njih. Ne . mogu odrediti što.
Banks upita: - Možda iz tunela obora? Ondje je bilo mnogo cigle, zar ne?
- Sve nam je to dobavila naša Annie Oakley - reče Rhyme kimnuvši prijekorno prema
Sachsovoj. - Ne, sjećate se da je Nepos otišao prije nego što je ispraznila pištolj. -
Namrštio se i otkrio kako se isteže prema naprijed. - Mele, želim vidjeti tu ciglu pod
mikroskopom. Postoji li način?
Cooper pregleda Rhymeovo računalo: - Mogli bismo nešto izvesti. - Proveo je kabel
iz otvora za video-izlaz na mikroskopu, a potom zabi glavu u veliki kovčeg. Izvukao
je dugačku, debelu, sivu žicu, spojio dva računala i prebacio dio softwarea na
Rhymeov Compaq. Za pet minuta Rhyme je, oduševljen, gledao ono što je Cooper
mogao vidjeti kroz okular.
Kriminalist je pomno proučavao višestruko uvećan komadić cigle. Prasnuo je u
smijeh: - Nadmudrio je sama sebe. Vidite li ove bijele grumenčiće na cigli?
- Što je to? - upita Sellitto.
- Možda ljepilo - pokuša Cooper.
- Točno! S valjka za skidanje dlaka s odjeće. Krajnje oprezni zločinci koriste ih za
uklanjanje tragova sa sebe. Ali mu se osvetilo. Komadići ljepila s valjka ostali su mu
na odjeći. Dakle, znamo da je iz njegova prebivališta. Sve je bilo O.K. dok ga Everett
nije zagrebao noktima.
- Govori li nam cigla nešto - upita Sachsova.
274
- Stara je i skupa - jeftina je cigla jako šupljikava jer miješaju punilo. Pretpostavljam
kako stanuje u kakvoj ustanovi ili je kuću građio netko vrlo imućan. Stara je najmanje
sto godina, a možda i više.
- Ah, evo još nešto - veselo će Cooper. - Još jedan komadić rukavice, rekao bih. Ako
mu se nastave tako raspadati, domalo ćemo se dokopati i papilarnih linija.
Bljesnuo je i Rhymeov ekran na kojemu se trenutak kasnije pojavila mala čestica
kože.
- Nešto mi je čudno - kazao je Cooper.
- Nije crvena kao ona druga - opazi Rhyme. Ovaj komadić je crn. Provuci ga kroz
mikrospektrofotometar.
Cooper je obavio test, a potom kvrcnu po ekranu svoga računala. - Koža je, ali
drugačije boje. Možda je umrljana ili izblijedjela.
Rhyme se nagnu naprijed, naprežući se kako bi što bolje vidio mrlju na ekranu kada
shvati da je u nevolji. Ozbiljnoj nevolji. - Hej, jesi li dobro? - Sachsova prva opazi
kako nešto nije u redu.
Rhyme ne odgovori. Vrat i vilica počeli su mu se silovito tresti. Osjećaj nalik panici
dizao mu se iz vrha razmrskane kičme i kretao se prema glavi. Kao da se iznenada
uključio termostat, groznica i žmarci su nestali, a on se poče znojiti. Znoj se u
potocima slijevao po njegovu licu, škakljajući ga nepodnošljivo.
- Thome! - zavapi. - Thome, nešto se događa!
Dahtao je dok mu je glavobolja žarila lice i širila se po stijenkama lubanje. Stisnuo je
zube, ljuljao glavom pokušavajući prekinuti nepodnošljivu bol. Ništa nije pomoglo.
Svjetlo je u sobi treperilo. Bol je bila tako snažna da je poželio pobjeći od nje, kidnuti
na nogama koje se nisu pomakle godinama.
- Lincolne! - urlao je Sellitto.
- Pogledajte mu lice - vikne Amelia. - Jarko je crveno! A ruke mu bijahu bijele poput
slonove kosti. Pobijelilo je i cijelo tijelo ispod čarobnog područja C4. Krv mu je
navrla u sitne moždane kapilare, šireći ih i prijeteći da rasprsne fina vlakanca.
275
U žestoku napadaju, Rhyme je bio svjestan Thomove blizine, čupanja pokrivača s
Clinitrona. Vidio je i Sachsovu kako se primiče, zabrinuto stisnuvši iskričave plave
oči. Posljednje što je vidio prije nego što je utonuo u tamu bio je sokol koji se otisnuo
s ruba prozorske daske, i preplašen nenadanom užurbanošću u sobi, potražio na
svojim velikim krilima zaborav u vrelini nad opustjelim gradskim ulicama.