Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 2 od 3]

1Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 1:38 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
First topic message reminder :

Harlan Coben - Nevin - Page 2 Nevin-harlan_koben_v
Napet uzbudljiv roman koji je od samog početka pun isprepletenih tokova,
preokreta, emotivnog naboja, i uverljivo svedočanstvo da nas izbori
koje činimo i njihove posledice nikada ne napuštaju.



Neke greške vam mogu zauvek promeniti život...

Užas
jedne večeri zauvek se urezao u pamćenje Meta Hantera: večeri kada je
sasvim naivno pokušao da prekine tuču – a završio kao ubica. Sada, devet
godina pošto je pušten iz zatvora, a njegova naivnost davno
zaboravljena, kao bivši robijaš ništa ne prihvata zdravo za gotovo. Sa
trudnom ženom Olivijom kupuje kuću u svom rodnom kraju i veruje da se
konačno sve sređuje – samo do trenutka kada dobija zapanjujući,
neobjašnjivi film sa Olivijinog mobilnog telefona. I u tom času sve
počinje da se ruši.

Tajanstvenog čoveka, koji je pratio Meta,
nalaze mrtvog. Ubijena je cenjena časna sestra. A okružne i federalne
vlasti – među kojima i istražitelj odeljenja za krvne delikte Lorin
Mjuz, Metova školska drugarica sa sopstvenom problematičnom prošlošću –
smatraju da svi znaci ukazuju na bivšeg osuđenika s već jednim ubistvom
na savesti: na Meta Hantera. Ne želeći da još jednom izgube sve, Met i
Olivija su primorani da se odmetnu od zakona i očajnički pokušavaju da
sačuvaju zajedničku budućnost.

http://www.book-forum.net

26Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:11 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
23. poglavlje:
Kada je Matt otvorio vrata, ona se upravo uspinjala uza stube. Pogledi im se sretnu. Matt se pitao bi li
ju prepoznao da nije nedavno čuo njezino ime od Lancea i poslušao poruku na aparatu. Teško je reći. Još uvijek
je nosila kratku kosu. I držanje joj je bilo muškobanjasto. Njemu se učini kako se uopće nije promijenila. Opet,
ima nešto u tome - kada sretnete ljude koje ste poznavali u osnovnoj školi prepoznate ih jer prepoznate dijete u
njima.
"Hej, Matt", reče Loren Muse.
"Hej, Loren."
"Dugo se nismo vidjeli."
"Da."
Ona procijedi osmijeh.
"Imaš li trenutak? Trebala bih ti postaviti nekoliko pitanja."
Matt Hunter je stajao na pragu svoje kuće.
"Radi li se o časnoj iz Sv. Margarete?" Loren to silno iznenadi, ali Hunter podigne ruku.
"Nemoj se prerano veseliti", reče on. "Znam za časnu jer me Lance već ispitivao." To si je trebala
misliti.
"Pa možeš li onda i meni reći."
Matt slegne ramenima. Šutio je. Ona prođe pokraj njega, uđe u predvorje i pogleda naokolo. Posvuda
su bile naslagane knjige. Neke su se urušile izgledajući poput ruševnih kula. Na stolu su bile uramljene
fotografije. Loren ih je pomno proučavala. Uzme jednu.
"Je li to tvoja žena?"
"Da."
"Zgodna je."
"Da."
Ona spusti fotografiju i okrene se prema njemu. Bilo bi otrcano reći da mu se prošlost ocrtavala na licu,
da ga je zatvor promijenio ne samo psihički, već i fizički. Loren nije bila pobornik takvih teorija. Ona nije
vjerovala da su oči ogledala duše. Vidjela je ubojice prekrasnih, dobrih očiju. Sretala je iznimno pametne ljude
praznih pogleda. Znala je čuti porotnike kako govore:
"Bilo mi je jasno da je nevin onoga trenutka kada je ušao u sudnicu - to se jednostavno vidi", što je bila
potpuna i nevjerojatna glupost. Ali unatoč tomu bilo je nešto u držanju Matta Huntera, u trzaju brade, liniji
usana. Iz njega je isijavao oprez. Promijenio se. Nije mogla točno odrediti kako, ali bilo je zamjetno. Da nije
znala da je odsjedio tešku zatvorsku kaznu nakon prilično udobna djetinjstva, bi li to ipak primijetila? Zaključi
da bi.
Loren se iznenada sjeti Matta kakav je bio kako dijete - dobar, šašav, dobrodušni klinac i njome na
trenutak prostruji tuga.
"Što si rekao Lanceu?" upita ona.
"Pitao sam ga jesam li osumnjičen."
"Osumnjičen za što?"
"Za bilo što."
"I što je on odgovorio?"
"Okolišao je."
"Nisi osumnjičen", reče ona. "Barem ne još."
"Ma kakvo olakšanje."
"Je li to sarkazam?"
Mat Hunter slegne ramenima.
"Možeš li malo brže postavljati pitanja? Žurim se na jedno mjesto."
"Na jedno mjesto", ponovi ona demonstrativno gledajući na sat. "U ovo doba?"
"Obožavam tulume", reče on izlazeći ponovno na stubište.
"Nekako mi je teško u to povjerovati."
Loren pođe za njim. Pogleda po susjedstvu. Dvojica su muškaraca pili iz boca umotanih u smeđe
papirnate vrećice i pjevali stari motown hit.
"Jesu li to Temptations?" upita ona.
"Four Tops", odgovori Matt.
"Uvijek ih brkam."
Ona se ponovno okrene prema njemu. On raširi ruke.
"Ovo baš i nije Livingston, zar ne?" reče Matt.
"Čujem da se vraćaš onamo."
"To je zgodan gradić za podizanje obitelji."
"Misliš?"
"A ti ne?"
Ona odmahne glavom.
"Ja se ne bih vratila."
"Je li to prijetnja?"
"Ne, to sam mislila doslovno. Ja, Loren Muse, nikad više ne bih željela tamo živjeti."
"Svakom po volji." On uzdahne. "Jesmo li gotovi s čavrljanjem?"
"Pretpostavljam da jesmo."
"Odlično. I, što se dogodilo s tom časnom, Loren?"
"Još uvijek ne znamo."
"Molim?"
"Jesi li je poznavao?"
"Ne sjećam se što je Lance rekao, kako se ono zove. Sestra Mary nekako."
"Sestra Mary Rose."
"Što joj se dogodilo?"
"Umrla je."
"Ah tako. I kako se ja u to uklapam?"
Loren se pitala kako da nastavi.
"A što ti misliš?"
On uzdahne i prođe pokraj nje.
"Laku noć, Loren."
"Čekaj, dobro, to je bilo glupo. Oprosti."
Matt se okrene prema njoj.
"Izvod njezinih telefonskih poziva."
"Što s njime?"
"Sestra Mary Rose je nazvala jedan broj, ne možemo otkriti zašto."
Mattovo lice nije pokazivalo osjećaje.
"Jesi li je poznavao?"
Matt odmahne glavom.
"Nisam."
"Jer u izvodu stoji da je nazvala kućni broj tvoje šurjakinje u Living-stonu." On se namršti.
"Zvala je Marshu?"
"Tvoja je šurjakinja rekla da je nije zvao nitko iz Sv. Margarete. Razgovarala sam i s onom djevojkom,
Kylie, koja kod nje unajmljuje stan."
"Kyra."
"Molim?"
"Djevojka se zove Kyra, a ne Kylie."
"Dobro, nema veze. Bilo kako bilo, znam da si često kod njih. Znam i da si sinoć tamo prenoćio."
Matt kimne.
"Pa si zaključila - molim fanfare - da sam ja taj kojega je časna zvala", završi on umjesto nje. Ona
slegne ramenima.
"Ima smisla." Matt duboko uzdahne.
"Što je?"
"Dolazi li sad onaj dio kada se ja naljutim i kažem kako nije ni čudo jer si neobjektivna prema bivšemu
zatvoreniku iako je on odsjedio svoje i otplatio dug društvu?"
To je nasmije.
"Što, zar preskačeš zgražanje i smjesta prelaziš na poricanje?"
"To će ubrzati stvari", reče on.
"Znači ti ne poznaješ sestru Mary Rose?"
"Ne. Odgovorno izjavljujem da ne poznajem nikakvu sestru Mary Rose. Mislim da čak ne poznajem
nijednu časnu. Ne poznajem nikoga povezanog sa Sv. Margaretom, zapravo, ako je vjerovati Lanceu koji je
rekao da si ti pohađala tu školu, poznajem samo tebe. Nemam pojma zašto bi sestra Mary Rose zvala Marshin
kućni broj i je li doista zvala onamo." Loren odluči prijeći na drugu temu.
"Poznaješ li čovjeka po imenu Max Darrow?"
"Je li i on zvao Marshu?"
"Kako bi bilo da mi odgovoriš, Matt? Poznaješ li nekog Maxa Darrowa iz Raleigh Heightsa u Nevadi,
da ili ne?"Trgnuo se. Loren je to primijetila. Matta je odao sitan, gotovo neprimjetan detalj - neznatno su mu se
raširile oči. Oporavio se za manje od sekunde.
"Ne", odgovori on.
"Nikad nisi čuo za njega?"
"Nikad. Tko je on?"
"Sutra ćeš o njemu čitati u novinama. Možeš li mi reći gdje si bio jučer? Mislim, prije nego što si otišao
Marshi."
"Ne, ne mogu."
"A da mi ipak kažeš."
Izgledao je rastreseno, zatvorio je oči, ponovno ih otvorio.
"Ovo sve više počinje sličiti na pravo ispitivanje osumnjičenika, detektivko Muse."
"Istražiteljica Muse", reče ona.
"Kako god. Mislim da sam za večeras odgovorio na dovoljno pitanja."
"Znači odbijaš?"
"Ne. Odlazim." Sada je bio na Mattu red da pogleda na sat.
"Doista moram ići."
"Pretpostavljam da mi nećeš reći kamo si se uputio."
"Ispravno pretpostavljaš."
Loren slegne ramenima.
"Mogla bih te slijediti."
"Uštedjet ću ti vrijeme. Idem u ured tvrtke NEO u Newarku, ali ono što ću raditi unutra je moja stvar.
Želim ti ugodnu noć." On krene niza stube.
"Matt?"
"Što je?"
"Ovo će možda neobično zvučati," reče Loren, "ali drago mi je što smo se sreli. Iako, više bih voljela
da je pod drugačijim okolnostima." On se gotovo nasmiješi.
"I ja."

http://www.book-forum.net

27Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:12 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
24. poglavlje:
Nevada, pomisli Matt. Loren Muse ga je pitala o nekom čovjeku iz Nevade.
Dvadeset minuta nakon što je ostavio Loren pred ulazom u svoju kuću Matt je bio u Cingleinu uredu.
Za vrijeme vožnje ponovio je cijeli slijed ispitivanja. Jedna riječ mu se neprekidno motala po mislima:
Nevada.
Max Darrow, ma tko on, dođavola, bio, bio je iz Nevade.
A Olivia je tražila nešto na internetskoj stranici novina Nevada Sun News.
Slučajnost?
Da, baš.
U uredu NEO-a bilo je tiho. Cingle je sjedila za svojim stolom u crnoj Nike trenirci. Kosa joj je bila
skupljena u dugački rep. Ona pritisne prekidač i uključi kompjuter.
"Jesi li išta čula o smrti neke časne u Sv. Margareti?" upita on. Cingle se namršti.
"Je li to ona crkva u East Orangeu?"
"Da. Imaju i školu."
"Nisam."
"A bilo što u vezi muškarca po imenu Max Darrow?"
"Što na primjer?" Matt joj na brzinu prepriča pitanja svojih nekadašnjih školskih kolega Lancea
Bannera i Loren Muse. Cingle je uzdahnula i stala zapisivati. Nije komentirala, samo je podigla obrvu kada je
on rekao da je pronašao kompjuterski cookie koji se odnosio na internet stranicu o striptizetama.
"Pogledat ću o čemu se radi."
"Hvala."
Ona okrene kompjuterski monitor kako bi oboje mogli vidjeti.
"Dobro, što želiš pogledati?"
"Možeš li povećati fotografije Charlesa Talleyja koje sam dobio na mobitel?" Ona počne pomicati miš i
stiskati tipku.
"Dopusti da ti nešto na brzinu objasnim."
"Slušam."
"Ovaj program za povećavanje. Ponekad čini čuda, ponekad je čisto sranje. Kada se radi o digitalnoj
fotografiji, sve zavisi o pikselima. Zato treba kupiti aparat sa što više piksela. Pikseli su točke. Što više točki, to
je slika jasnija."
"Znam sve to."
"Kamera na tvom aparatu baš i nije bogata pikselima."
"I to znam."
"Onda znaš da što više povećavaš sliku, ona gubi na jasnoći. Ovaj softverski program koristi neku vrstu
algoritma - da, znam, komplicirana riječ. Jednostavnije rečeno, pogađa što bi na slici trebalo biti na osnovi
podataka na koje nailazi. Boja, sjene, udubine, crte, što god. Daleko je od točnog i savršenog, ali unatoč tome...
"
Ona otvori fotografiju Charlesa Talleyja. Ovoga puta Matt nije obraćao pažnju na plavomodru kosu,
posprdan osmijeh, cijelo lice. Preskoči crvenu košulju i bijele zidove. Tražio je samo jednu stvar.
Pokaže na to.
"Vidiš ovo?"
Cingle stavi naočale za čitanje, suzi kapke, pogleda ga.
"Da, Matt", reče potpuno ozbiljno. "Mi to zovemo prozor."
"Možeš li ga još povećati ili izoštriti?"
"Mogu pokušati. Zašto, zar misliš da je nešto ispred prozora?"
"Ne baš. Samo to učini, molim te."
Ona slegne ramenima, stavi kursor na prozor, poveća ga. Prozor je sada zauzimao pola ekrana.
"Možeš li ga izoštriti?"
Cingle uključi fino podešavanje. Zatim pogleda Matta. On joj se nasmiješi.
"Zar ne vidiš?"
"Što to?"
"Sivilo. To sam vidio i na mobitelu. Ali pogledaj ovdje. Na prozoru se vide kapljice."
"Pa?"
"Tu su mi fotografiju poslali jučer. Jesi li vidjela da je jučer padala kiša? Ili dan ranije?"
"Ali čekaj, zar Olivia nije u Bostonu?"
"Možda je bila, možda nije. Ali nije kišilo ni u Bostonu. Nije kišilo nigdje na sjeveroistoku." Cingle se
nasloni.
"I što to znači?"
"Čekaj malo, da provjerim još nešto", reče Matt.
"Uključi onaj video s mobitela, ali usporeno." Cingle makne fotografiju Charlesa Talleyja. Ponovno
počne uključivati ikonice. Matt osjeti uzbuđenje. Noge mu se počnu tresti. U glavi mu se bistrilo.
Video počne. Matt je pažljivo gledao ženu s platinastom vlasuljom. Kasnije možda pogleda dio po dio i
potvrdi je li to doista Olivia. Bio je gotovo uvjeren da jest. Ali to u ovome trenutku nije bilo važno.
Pričeka dok se žena nije počela micati, pričeka bljesak svjetla.
"Pritisni pauzu."
Cingle je brzo reagirala. Zaustavila je sliku u trenutku kada se vidi svjetlo.
"Pogledaj", reče on.
Cingle kimne.
"Neka me vrag odnese."
Kroz prozor je sjalo sunce.
"Fotografija i video nisu snimani u isto vrijeme", reče ona.
"Točno."
"O čemu se onda radi? Prebacili su prvu fotografiju na Olivijin mobitel ili možda slikali fotografiju?"
"Tako nekako."
"Još uvijek ne shvaćam."
"Nisam siguran da i ja shvaćam. Ali... uključi ponovno videosnimku. Usporeno."
Cingle učinio kako je on tražio.
"Stani." On pogleda sliku. "Povećaj njegovu lijevu ruku."
Bio je to kadar koji je prikazivao dlan. Povećana je slika bila mutna. Ona upotrijebi softverski program
za podešavanje. Ruka je sada bila jasnija.
"Samo koža", reče Matt.
"Pa?"
"Nema ni vjenčanog ni bilo kakvog drugog prstena. Vrati na fotografiju Charlesa Talleyja." Ovo je bilo
lakše. Fotografija je imala bolju rezoluciju. Figura Charlesa Talleyja je bila veća. Ruka mu je bila podignuta,
dlan ispružen, kao da zaustavlja promet. Jasno se vidio prsten.
"Moj Bože", reče Cingle.
"Ovo je namještaljka." Matt kimne.
"Mislim, ne znam što se događa na ovoj snimci, ali htjeli su da pomisliš da je ovaj tip, Charles Talley,
Olivijin ljubavnik. Imaš li ideju zašto?"
"Ni najmanju. Jesi li uspjela još štogod saznati o Talleyju?"
"Daj da pogledam e-mail. Nešto je već trebalo stići."
Dok se Cingle uključivala na internet, Matt izvadi mobitel. Ponovno pritisne brzo biranje, Olivijin broj.
U prsa mu se vratilo malo topline. Nasmiješi se. Da, problemi su i dalje bili tu -Olivia je bila u hotelskoj sobi s
nepoznatim muškarcem - i da, dobro, možda je Matt još uvijek bio lagano pripit od votke, ali sada je ponovno
postojala nada. Zastor propasti kao da se počeo dizati.
Ovoga mu je puta Olivijin snimljeni glas zvučao melodično. On pričeka signal zatim reče:
"Znam da nisi učinila ništa loše. Molim te, nazovi me." Pogleda Cingle. Ona se pravila da ne sluša.
"Volim te", završi on.
"Ah, kako je to slatko", reče Cingle.
Muški glas s njezina kompjutera vikne:
"Imate poštu!"
"Ima li štogod?" upita Matt.
"Čekaj trenutak." Ona počne pregledavati elektronske poruke.
"Još uvijek nema puno, ali barem je nešto. Talley je triput osuđen za napad, uhićen je još dvaput, ali su
optužbe odbačene. Osumnjičen je - čovječe, kakav jezivi tip - da je nasmrt istukao svojega stanodavca.
Posljednji je put Talley sjedio u državnome zatvoru po imenu - čuj ovo - Lovelock."
"To mi je ime poznato. Gdje se nalazi?"
"Ne piše. Čekaj da potražim." Cingle utipka ime zatvora i pritisne tipku return.
"Isuse."
"Što je?"
Ona ga pogleda.
"To je u Lovelocku, u Nevadi."
Nevada. Matt osjeti kako tlo nestaje. Cinglein mobitel veselo zazvoni. Ona ga podigne i pogleda LCD
zaslon.
"Ispričaj me na trenutak, dobro?"
Matt je možda kimnuo. Osjećao se otupjelo.
Nevada.
A onda još jedna iznenadna misao - sjeti se još jedne nevjerojatne, moguće veze s Nevadom: zar nije
kao student prve godine koledža išao s prijateljima u Nevadu? Točnije u Las Vegas.
Upravo je tamo, prije toliko godina za vrijeme putovanja, upoznao ljubav svog života...
On odmahne glavom. Ne, nema šanse. Nevada je velika država. Cingle prekine vezu i počne
tipkati.
"Što je?" upita on.
Njezine su oči bile prikovane za monitor.
"Charles Talley."
"Što s njime?"
"Znamo gdje je."
"Gdje?"
Ona pritisne tipku return i skupi kapke.
"Kako mi pokazuje Mapquest, niti šest kilometara udaljen od mjesta na kojemu se sada nalazimo." Ona
skine naočale za čitanje i pogleda ga.
"Talley je odsjeo u hotelu Howard Johnson's blizu aerodroma u Newarku."
"Jesi li sigurna?"
Cingle kimne. "Talley je tamo već najmanje dvije noći. Soba 515."
Matt pokuša povezati neke činjenice. Ništa se nije uklapalo.
"Imaš li broj telefona?"
"Hotela Howard Johnson's? Pogledat ću na internetu."
"Učini to."
"Zar ćeš ga tek tako nazvati?"
"Hoću."
"I što ćeš mu reći?"
"Zasad ništa. Želim samo provjeriti je li to isti glas."
"Isti glas kao čiji?"
"Onoga tipa koji me je nazvao da mi kaže što se sprema raditi Oliviji. Samo želim saznati je li to bio
Charles Talley."
"A ako jest?"
"Hej, zar misliš da sam toliko planirao unaprijed?" upita Matt.
"Jedva hvatam sve konce."
"Nazovi s mojega mobitela. Prikaz mojega broja je blokiran."
Matt uzme mobitel. Cingle mu pročita broj hotela. Nakon što je zvonilo triput javi se telefonistica.
"Howard Johnson's, aerodrom Newark."
"Molim vas sobu 515."
"Trenutak."
Nakon što je zvonilo prvi put, Mattu poče brže kucati srce. Usred trećeg zvonjenja netko se javi. On
začuje glas:
"Da." Matt mirno prekine vezu.
Cingle ga pogleda.
"I?"
"To je on", reče Matt.
"To je isti onaj tip."
Ona se namršti i prekriži ruke.
"I što sad?"
"Mogli bismo još proučavati fotografiju i videosnimku", reče Matt.
"Da, baš."
"Ali ne znam kako bi nam to moglo pomoći. Što ako sam u krivu? Što ako je Talley i na fotografiji i na
videu? Znači moramo porazgovarati s njime. Što ako se radi o dvojici muškaraca... "
"Ipak moramo porazgovarati s njime", reče Cingle.
"Da. Ne vidim da imamo drugi izbor. Morat ću poći onamo."
"Mi ćemo morati poći onamo."
"Radije bih išao sam."
"A ja bih se radije tuširala s Hughom Jackmanom", reče Cingle ustajući. Skine gumicu za kosu i
napravi čvršći rep.
"Idem s tobom."
Daljnja rasprava samo bi odgodila neizbježno.
"Dobro, ali ostat ćeš u autu. Razgovarat ću s njime na samo, muškarac s muškarcem pa možda uspijem
izvući nešto iz njega."
"Dobro, kako hoćeš." Cingle je već krenula prema vratima.
"Ja vozim." Vožnja je trajala pet minuta.

http://www.book-forum.net

28Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:13 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
25. poglavlje:
Howard Johnson's se mogao nalaziti i blizu ružnijega dijela autoceste, ali onda bi morao imati dozvolu
kao odlagalište smeća. Možda su je već imali. S jedne strane ceste Frontage nalazili su se izlaz broj 14 s
autoceste New Jersey i naplatne kućice. S druge je strane bilo parkiralište za uposlenike Continental Airlinesa.
Stotinjak metara dalje, cesta Frontage vodila je do zatvora Northern State, zgodno smještenog, čak bolje od
Howard Johnson'sa, aerodromu u Newarku. Izvrsno za brzi bijeg. Cingle skrene prema ulazu u predvorje hotela.
"Siguran si da želiš ići sam?" upita.
"Jesam."
"Prvo mi daj svoj mobitel", reče ona. "
Zašto?"
"Imam prijatelja - financijska zvjerka na Park aveniji. Naučio me taj trik. Uključiš svoj mobitel.
Nazoveš moj. Ostaviš ga uključenog. Ja na svom mobitelu isključim mikrofon. To je poput jednosmjernog
interkoma. Ja mogu čuti što ti govoriš i radiš. Bude li neprilike, viči." Matt se namršti.
"Financijska zvjerka se mora koristiti takvim stvarima?"
"Ne pitaj." Cingle uzme Mattov mobitel, nazove svoj broj i javi se. Vrati mu njegov mobitel.
"Stavi ga za pojas. Ako upadneš u nevolju, samo viči."
"Dobro."
Predvorje je bilo prazno. Nikakvo čudo s obzirom na vrijeme. Matt začuje zvonce kada su se otvorila
staklena vrata. Recepcionar noćne smjene, neobrijani debeljko koji je podsjećao na prenatrpanu vreću za prljavo
rublje odnekud dotetura. Matt mu mahne ne usporivši, pokušavajući ostaviti dojam kao da tu pripada.
Recepcionar mu mahne i otetura odakle je i došao.
Matt stigne do dizala i pritisne tipku. Radilo je samo jedno dizalo. Čuo je kako je uz tresak krenulo, ali
se nije žurilo. Kroz glavu mu ponovno prolete slike. Ona videosnimka. Platinasta vlasulja. Još uvijek nije imao
pojma što sve to znači.
Jučer je Cingle to usporedila s miješanjem u tučnjavu - ne možeš predvidjeti ishod. I evo ga, upravo se
spremao otvoriti vrata, i to doslovno, a istini za volju nije imao pojma što će iza njih pronaći.
Minutu kasnije Matt je stajao pred vratima sobe 515.
Kod sebe je još uvijek imao pištolj. Pomisli kako bi ga bilo dobro izvući i sakriti iza leđa, ali ne, ako ga
Talley vidi, sve može krenuti po zlu. Matt podigne ruku i pokuca. Iz dna hodnika začuje se neki zvuk, možda
otvaranje vrata. On se okrene. Nije bilo nikoga.
On ponovno pokuca, ovoga puta jače.
"Talley?" vikne on. "Jesi li unutra? Moramo razgovarati." Čekao je. Ništa.
"Molim te otvori, Talley. Želim porazgovarati s tobom, to je sve." U tom se trenutku iza vrata začuje
glas, isti glas koji je čuo na telefonu:
"Samo trenutak."
Vrata sobe 515 se otvore.
Iznenada je pred njime stajao Charles Talley, s onom modrocrnom kosom i podsmijehom.
Talley je stajao na pragu i razgovarao na mobitel.
"U redu", reče nekome s druge strane veze.
"Dobro, u redu."
Bradom pokaže Mattu da uđe.
I Matt upravo to učini.

http://www.book-forum.net

29Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:13 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
26. poglavlje:
LOREN JE RAZMIŠLJALA O ONOM TRZAJU.
Matt ga je pokušao sakriti, ali je reagirao na ime Max Darrow. Pitanje je naravno bilo zašto. Matt joj je
rekao da ga slijedi ako želi pa je ona prihvatila izazov - zapravo dala je gas i stigla prije njega na parkiralište
blizu ureda NEO-a. Znala je da je vlasnik privatne istražiteljske tvrtke bivši agent FBI-a. Imao je reputaciju
diskretna čovjeka, ali možda bi ga mogla pritisnuti. Kada je Matt stigao - nije lagao kamo ide - na parkiralištu su
bila još dva automobila. Loren zapiše njihove registarske tablice. Bilo je kasno. Više nije bilo razloga da se
zadržava tamo. Dvadeset minuta kasnije Loren je stigla kući. Oscar, njezin najstariji mačak, namjestio se tako
da ga ona češka iza uha. Loren mu udovolji, ali mački to brzo dosadi pa pokaže to mijaukanjem i polako nestane
u mraku. Nekada je Oscar znao hitro nestati, ali godine i loši kukovi stali su tome na kraj. Oscar je stario.
Veterinar je prilikom posljednjeg pregleda značajno pogledao Loren, u smislu, neka se počne pripremati. Loren
je to odlučila istisnuti iz sjećanja. U filmovima poput Old Yellera i njegovim kasnijim kopijama uvijek su djeca
bila neutješna zbog gubitka kućnog ljubimca. U stvarnosti, djeci ljubimci dosade. Usamljeni odrasli su oni koji
taj gubitak osjećaju puno snažnije. Poput Loren.
U stanu je bilo ledeno. Klima-uređaj je kloparao na prozorskoj dasci, iz njega je kapala voda, održavao
je u prostoriji temperaturu na kojoj se moglo čuvati meso. Mama je spavala na kauču. Televizor je bio upaljen.
Na njemu se vrtjela reklama za neku spravu od koje ćete garantirano imati prekrasne trbušne mišiće. Loren
isključi klima-uređaj. Njezina se majka i ne pomakne.
Loren je stajala na vratima i slušala majčino pušačko hrkanje. Taj joj je škripavi zvuk bio poput utjehe -
ubijao je svaku Loreninu želju da zapali. Loren nije probudila majku. Nije joj popravila jastuk ili je pokrila.
Samo ju je gledala nekoliko trenutaka i tisućiti se put pitala što ona osjeća prema toj ženi.
Loren si napravi sendvič sa šunkom, na brzinu ga pojede iznad sudopera u kuhinji i natoči si čašu
Chablisa iz boce u obliku vrča. Primijeti da treba iznijeti smeće. Prelijevalo se iz vrećice, ali to nije sprječavalo
njezinu majku da pokuša ugurati još.
Loren ispere tanjur i s uzdahom uzme kantu za smeće. Njezina se majka nije ni pomakla, njezino se
pušačko hrkanje neometano nastavilo. Loren odnese smeće van u kontejner. Zrak je bio vlažan. Cvrčci su
pjevušili. Ona baci vreću na gomilu. Kada se vratila u stan, njezina je majka bila budna.
"Gdje si dosad?" upita Carmen.
"Morala sam raditi dokasna."
"I nisi se mogla javiti?"
"Oprosti."
"Jako sam se zabrinula."
"Aha", reče Loren.
"Primijetila sam kako ti je to poremetilo san."
"Što sad to znači?"
"Ništa. Laku noć."
"Tako si bezobzirna. Kako si mogla ne javiti se? Čekala sam i čekala... " Loren odmahne glavom.
"Pomalo me počinješ zamarati, mama."
"Čime?"
"Time što me stalno grdiš."
"Želiš me izbaciti odavde?"
"Nisam to rekla."
"Ali to je ono što želiš. Da odem?"
"Da."
Carmen otvori usta i podigne ruku na grudi. Nekoć su vjerojatno muškarci padali na takve scene. Loren
se sjeti svih onih fotografija mlade Carmen - tako lijepe, tako nesretne, tako uvjerene da zaslužuje više.
"Izbacila bi vlastitu majku iz kuće?"
"Ne bih. Pitala si želim li. Da, želim, ali neću."
"Jesam li tako grozna?"
"Samo... samo mi se nemoj miješati u život, dobro?"
"Samo želim da budeš sretna."
"Naravno."
"Želim da si nađeš nekoga."
"Misliš muškarca."
"Da, naravno."
Muškarci - to je bio Carmenin odgovor na sve probleme. Loren je umalo rekla:
"Da, mama, pogledaj kako su tebe muškarci učinili ludo sretnom", ali se ugrize za jezik.
"Jednostavno, ne želim da budeš sama", reče njezina majka.
"Poput tebe", reče Loren isti tren požalivši.
Nije čekala odgovor. Uputi se u kupaonicu i počne se spremati za spavanje. Kada je izišla, njezina je
majka još uvijek bila na kauču. Televizor je bio isključen. Klima je ponovno uključena.
"Oprosti", reče Loren.
Njezina majka ne odgovori.
"Ima li kakvih poruka za mene?" upita Loren.
"Tom Cruise je zvao dvaput."
"Odlično. Laku noć."
"Što, zar si se nadala da je zvao onaj tvoj dečko?"
"Laku noć, majko."
Loren pođe u spavaću sobu i uključi laptop. Dok se on palio, ona odluči provjeriti tko je zvao.
Ne, Pete, njezin novi dečko nije zvao - istini za volju, nije zvao već tri dana. Zapravo, osim iz ureda,
drugih poziva nije bilo.
Čovječe, kako je to jadno.
Pete je bio prilično dobar tip, iako je imao koju kilu viška i jače se znojio. Radio je u uredu
supermarketa Stop 'n' Shop. Loren nikako nije mogla dokučiti što točno, vjerojatno jer je i nije toliko zanimalo.
Njihova veza nije bila ozbiljna, već od one vrste što traje po inerciji dok je netko ne zaustavi. Za što bi
bilo dovoljno i najmanje trenje.
Ona pogleda po sobi - loše tapete, nešto nalik na komodu, sklopivi noćni stolić iz jeftina dućana.
Kakav je to život?
Loren se osjeti starom i bez izgleda da bilo što postigne. Razmišljala je o preseljenju na zapad - u
Arizonu ili u New Mexico, na neko toplo i novo mjesto. Početi ispočetka negdje gdje je prekrasna klima. Ali
ona i nije bila luda za prirodom. Voljela je kišu i hladnoću jer su joj davali izgovor da ostane u kući i bez grižnje
savjesti gleda televiziju ili čita knjigu.
Kompjuter je oživio. Ona provjeri svoj e-mail. U proteklih je sat vremena dobila elektronsku poruku od
Eda Steinberga.
Loren
Ne želim njuškati po dosjeu Moxa Darrowa bez Trevora Winea. Učinit ćemo to ujutro. Šaljem ti
osnovne podatke. Naspavaj se, vidimo se u devet ujutro.
Šef
U prilogu je bila datoteka. Ona je učita i odluči ispisati. Od predugog čitanja s kompjuterskog monitora
boljele su je oči. Uzme stranice iz pisača i legne. Oscar je uspio skočiti na postelju, ali Loren je primijetila koliki
mu je to napor. Stari se mačak privine uz nju. Loren je to voljela. Ona preleti pogledom po papirima i iznenadi
se činjenicom što je Trevor Wine već smislio prilično dobru hipotezu za zločin. Prema njegovim zabilješkama,
Max Darrow, bivši detektiv policijske uprave u Las Vegasu, s adresom u Raleigh Heightsu u Nevadi, pronađen
je mrtav u iznajmljenom automobilu blizu židovskog groblja u Newarku. U izvješćuje pisalo da je Max Darrow
odsjeo u hotelu Howard Johnson's na aerodromu Newark. Automobil je iznajmio od agencije po imenu
LuxDrive. U dva dana otkako ga je Darrow iznajmio, automobil Ford Taurus vožen je, ako je vjerovati brojilu,
trinaest kilometara. Loren okrene drugu stranicu. Tu je postalo zanimljivo.
Max Darrow je pronađen mrtav na vozačevu mjestu unajmljena automobila. Nitko nije prijavio zločin.
Policijski automobil u ophodnji primijetio je krvave mrlje na prozoru. Kada je pronađen, Darrowu su hlače i
bokserice bile spuštene oko gležnjeva. Lisnica nije pronađena. U izvješću je pisalo da Darrow na sebi nije imao
nikakvoga nakita, što je navodilo na zaključak da mu je i to ukradeno.
Prema preliminarnom izvješću - sve je još uvijek bilo preliminarno - krv pronađena u automobilu,
pogotovo zbog putanje i mjesta na kojem je završila na prednjem staklu i vozačevu staklu upućuje da je Darrow
ustrijeljen dok je sjedio na vozačevu mjestu. Krv je poprskala unutarnji dio hlača i bokserica, što potvrđuje
činjenicu da su mu hlače već bile spuštene prije negoli je pucano, a ne poslije.
Radna teorija je bila očigledna: Max Darrow si je odlučio priuštiti malo zadovoljstva - zapravo, kupiti
ga. Ali odabrao je pogrešnu prostitutku koja je čekala pravi trenutak - kada su mu hlače bile spuštene - da ga
opljačka. U tom je trenutku očito nešto krenulo po zlu, teško je reći što. Možda je Darrow kao bivši policajac
odlučio izigravati junaka. Možda je prostitutka jednostavno bila previše nafiksana. U svakom slučaju, ona puca i
ubije Darrowa. Uzima sve što može pronaći -lisnicu, nakit - i bježi.
Istražiteljski tim u suradnji s newarskom policijom pritisnut će mjesne prostitutke. Netko će znati što se
dogodilo i progovorit će. Slučaj riješen.
Loren spusti izvješće. Wineova je teorija imala smisla ako niste znali da su Darrowljevi otisci
pronađeni u sobi sestre Mary Rose. Ipak, iako je Loren znala da je glavna teorija smeće - što joj je preostalo? Pa,
ako ništa drugo, izgleda da se ovdje radilo o prilično dobroj namještaljci. Pretpostavimo sljedeće:
Želite ubiti Darrowa. Ulazite k njemu u automobil. Prislanjate mu pištolj na glavu. Kažete mu da se
odveze u sumnjivi dio grada. Tjerate ga da spusti hlače - svi koji su gledali forenzičke serije znaju da će tragovi
krvi pokazati jesu li hlače spuštene prije ili nakon pucnjave. Zatim ga ustrijelite u glavu, uzmete mu novac i
nakit da izgleda kao pljačka. Trevor Wine je popušio taj scenarij.
Pod drugim okolnostima vjerojatno bi i Loren pomislila isto. Znači, koji bi bio sljedeći logičan
zaključak? Ona sjedne u postelji.
Wineova je teorija bila da se Max Darrow vozio naokolo i pokupio pogrešnu curu. Ali ako nije tako -
Loren je u to bila uvjerena - kako je ubojica uopće uspio ući Darrowu u automobil? Ne bi li bilo najlogičnije
pretpostaviti da je Darrow bio s ubojicom od samoga početka vožnje? To znači da je Darrow vjerojatno
poznavao svojega ubojicu. Ili ga barem nije smatrao prijetnjom.
Ona ponovno pogleda koliko je kilometara automobil prešao. Samo trinaest. Pod pretpostavkom da se
Darrow njime koristio i prethodnoga dana to znači da se nije daleko vozio.
Još je nešto valjalo uzeti u obzir: pronađeni su još jedni otisci u sobi sestre Mary Rose -točnije, na
njezinu tijelu.
Dobro, zaključi Loren, pretpostavimo da Darrow nije radio sam - da je možda imao kompanjona. Ostali
bi zajedno, nije li tako? Ili barem blizu. Darrow je odsjeo u Howardu Johnson'su.
Ona provjeri u spisima. Kompanija za iznajmljivanje automobila LuxDrive imala je svojega
predstavnika u tom hotelu. Znači tamo je sve počelo. U Howardu Johnson'su.
Većina hotela ima kamere za videonadzor. Je li Trevor Wine već provjerio one u Howardu Johnson'su?
Teško je reći, ali svakako bi joj se isplatilo da to ispita. Bilo kako bilo, moglo je pričekati do jutra, zar
ne?
Ona zatvori oči i pokuša zaspati. I tako više od sat vremena. Iz druge se sobe čulo majčino hrkanje.
Slučaj se zahuktavao. Loren osjeti kako joj krv brže struji žilama. Ona odgrne pokrivač i ustane iz postelje. Nije
bilo teorije da zaspi. Ne sada. Ne kada se pojavio trag. Uostalom, sutra će imati cijeli niz novih problema kada
Ed Steinberg nazove FBI i kada u istragu uključi Trevora Winea. Možda je maknu s tog slučaja.
Loren odjene trenirku, uzme novčanik i isprave. Na prstima iziđe iz stana, upali automobil i krene u
Howard Johnson's.

http://www.book-forum.net

30Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:14 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
27. poglavlje
Nema ničeg goreg od lošeg pornića.
O tome je razmišljao Charles Talley dok je ležao u postelji hotelske sobe prije nego stoje zazvonio
telefon. Gledao je neki čudno montirani pornić na Spectravision Plati pa gledaj kanalu. To ga je stajalo $ 12.95,
ali su iz prokletog filma izrezane sve dobre scene, krupni plan, muške i ženske genitalije. Kakvo je to, k vragu,
bilo sranje?
Što je najgore, kako bi ispunili vrijeme izbačenih scena neki su se dijelovi ponavljali više puta.
Djevojka klekne, zatim muškarac zabacuje glavu unatrag pa djevojka klekne, lice muškarca, djevojka klekne...
Da poludiš.
Talley se upravo spremao nazvati recepciju i reći im što o njima misli. Ovo su bile vražje Sjedinjene
Američke Države. Čovjek ima pravo gledati pornić u privatnosti svoje hotelske sobe. Ne taj usrani meki pornić.
Pravu stvar. Hardcore akciju. Ovo, taj meki pornić, mogli su bez problema emitirati na Disnevjevu kanalu.
U tom trenutku zazvoni telefon. Talley pogleda na sat.
Napokon. Već je nekoliko sati čekao da ga nazovu.
Talley prinese slušalicu uhu. Djevojka na ekranu ujednačeno je stenjala već deset minuta. To je sranje
bilo više nego dosadno.
"Da."
Veza se prekine. Začuo se signal da je linija slobodna.
Netko je spustio slušalicu. Talley pogleda u prijamnik kao da mu on može dati odgovor. Ali nije. On
odloži slušalicu i pridigne se u postelji. Čekao je da telefon ponovno zazvoni. Nakon pet minuta počeo se
brinuti. Što se to ovdje događa?
Ništa nije teklo po planu. On je doletio iz Rena, kada ono, prije tri dana? Teško se točno sjetiti. Njegov
je jučerašnji zadatak bio jasan i lagan: Slijediti tipa po imenu Matt Hunter. Biti mu za petama. Zašto?
Nije imao pojma. Talleyju su rekli odakle da krene - parkiran ispred neke velike odvjetničke tvrtke u
Newarku - odakle je trebao slijediti Huntera kamo god ovaj išao. Ali taj tip, Matt Hunter, gotovo je odmah
primijetio da ga on slijedi.
Kako?
Hunter je bio čisti amater. Ali nešto je strahovito pošlo po zlu. Hunter ga je odmah prokljuvio. A onda,
što je gore, mnogo gore, kada ga je Talley nazvao prije nekoliko sati, Matt Hunter je znao tko je on.
Za ime Boga, upotrijebio je Talleyjevo puno ime. To je zbunilo Talleyja.
On nije dobro podnosio takve situacije. Nazvao je nekoliko brojeva, pokušao saznati što se događa, ali
nitko se nije javljao. To ga je zbunilo još više.
Talley nije imao mnogo talenata. Dobro je poznavao striptizete i umio je s njima. Također je umio
ljudima nanositi bol. I to je uglavnom bilo to. I doista, kada razmislite, te dvije stvari idu zajedno. Želite li da
striptiz klub sretno i uspješno posluje, morate znati pritisnuti tamo gdje boli.
Zato, kad su stvari postajale zamršene - kao sada - on je uvijek pribjegavao onome u čemu je bio
najvještiji - nasilju. Ozlijediti nekoga, i to dobro. U zatvoru je zbog optužbi za napad bio samo tri puta, ali
Talley je nagađao da je u svojemu životu najvjerojatnije istukao i osakatio pedesetak ljudi, ako ne i više. Dvoje
ih je umrlo.
Najdraži način nanošenja boli uključivao je upotrebu aparata za omamljivanje strujom i boksere. Talley
gurne ruku u torbu. Prvo izvadi potpuno novi aparat za omamljivanje. Naziv mu je bio Mobitel omamljivač.
Izgledao je upravo onako kako se zvao, točno poput mobitela. Kupio ga je putem interneta i platio šezdeset i
devet dolara. Mogao ga je nositi posvuda sa sobom. Mogao ga je držati na uhu kao da razgovara s nekim, bam,
pritisnuti tipku, a 'antena' na vrhu bi mlatnula protivnika s 180.000 volta.
On zatim izvuče mjedeni bokser. Talleyju su se više sviđali noviji modeli sa širom udarnom
površinom. To ne samo da je povećavalo mjesto udarca već je i smanjivalo pritisak na ruku kada biste nekoga
dobro odalamili.
Talley stavi omamljivač i bokser na noćni stolić. Nastavi gledati film u nadi da će pornić postati
zanimljiviji. Svako malo je bacao pogled na svoje oružje. I to ga je, bez sumnje, uzbuđivalo. On pokuša
promisliti što učiniti dalje.
Dvadeset minuta kasnije netko zakuca na vrata njegove hotelske sobe. On pogleda na sat na noćnom
ormariću. Bilo je gotovo jedan iza ponoći. On tiho ustane s postelje. Kucanje se ponovi, ovoga puta žustrije. On
na prstima priđe vratima.
"Talley? Jesi li unutra? Moramo razgovarati."
On pogleda kroz špijunku. Koji vrag... ?
Bio je to Matt Hunter!
Talleyja obuzme panika. Kako ga je, dođavola, Hunter pronašao?
"Molim te otvori, Talley. Želim porazgovarati s tobom, to je sve." Talley nije razmišljao. On je
reagirao.
"Pričekaj trenutak", reče.
Odšulja se do kreveta i navuče na lijevu ruku mjedeni bokser. Desnom prisloni telefon na uho, kao da
je usred razgovora. Primi kvaku. Prije negoli je otvorio vrata pogleda kroz špijunku. Matt Hunter je još uvijek
bio tamo.
Talley je isplanirao svoja sljedeća tri poteza. Tako su to radili majstori. Planirali su. Otvorit će vrata
praveći se da telefonira. Dat će Hunteru znak da uđe. Čim mu se dovoljno približi, odalamit će ga
omamljivačem. Pokušat će pogoditi najširi cilj - prsa. Istovremeno će mu lijeva ruka biti spremna. Mjedenim
bokserom udarit će ga aperkatom u rebra. Charles Talley otvori vrata.
Počne govoriti u slušalicu, praveći se daje netko na liniji.
"Dobro", reče Talley u omamljivač. "Dobro, u redu."
Bradom pokaže Mattu Hunteru da uđe. I Matt Hunter upravo to učini.

http://www.book-forum.net

31Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:15 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
28. poglavlje:
Matt je oklijevao na vratima sobe 515, ali ne dugo.
Nije imao izbora. Nije mogao ostati na hodniku i pokušati razgovarati s Talleyjem. Stoga krene unutra.
Još uvijek nije bio siguran što da kaže, kakvu je ulogu u svemu imao Talley. Matt je pak odlučio igrati otvoreno
i vidjeti kamo će ga to dovesti. Je li Talley znao da je bio dio namještaljke? Je li on tip na onoj videosnimci - a
ako jest, zašto je -fotografija snimljena ranije? Matt uđe.
Charles Talley je još uvijek telefonski razgovarao. Kada su se vrata počela zatvarati, Matt reče:
"Mislim da možemo pomoći jedan drugome."
U tom trenutku Charles Talley dotakne njegova prsa mobitelom.
Matt iznenada u tijelu osjeti kratki spoj. Kralježnica mu se naglo uspravi. Prsti na rukama iskrive na
van, a na nogama ukoče. Oči mu se rašire. Želio je da se mobitel makne s njega. Ali nije se mogao pomaknuti.
Mozak mu je vrištao. Tijelo ga nije slušalo.
Pištolj, pomisli Matt. Dohvati pištolj.
Charles Talley zamahne šakom. Matt je to vidio. Ponovno se pokuša pomaknuti, pokuša se barem
okrenuti u stranu, ali strujni udar je zacijelo poremetio spojeve između njegovih živčanih stanica. Tijelo ga
jednostavno nije htjelo slušati. Talley ga udari u najnižu točku prsnog koša. Udarac u kost bio je strahovit, poput
pneumatskog čekića. Bol eksplodira njegovom nutrinom. Matt koji je već padao skljoka se na leđa. Treptao je
suznih očiju kad ugleda nasmijano lice Charlesa Talleyja.
Pištolj... dohvati prokleti pištolj... Ali mišići su mu bili u grču.
Smiri se. Samo se opusti...
Iznad njega Talley je u ruci držao mobitel. Na drugoj je ruci imao mjedeni bokser. Matt se upita što je s
njegovim mobitelom. Onim što je nosio na pasu. S druge strane linije je slušala Cingle. On otvori usta kako bi je
pozvao. Talley ga ponovno udari onom spravom, zacijelo omamljivačem. Volti prostruje njegovim živčanim
sustavom. Njegovi mišići, uključujući i mišiće vilice stanu se stiskati i nekontrolirano tresti. Njegove riječi,
njegov vapaj upomoć nisu doprli dalje od njegovih usana.
Charles Talley mu se posprdno smješkao. Pokaže mu šaku s bokserom. Matt ga je mogao samo
bespomoćno gledati.
U zatvoru su neki stražari nosili omamljivače. Kako je Matt saznao, djelovali su na organizam tako što
su preopterećivali i time onemogućavali unutarnji sustav veza. Strujni tok oponaša prirodne strujne impulse
tijela i zbunjuje ih tjerajući mišiće na golemi napor čime se istroši sva snaga.
Žrtva je nakon toga bespomoćna.
Matt je gledao kako Talley zamahuje. Želio je zgrabiti svoj Mauser M2 i ustrijeliti gada. Oružje je bilo
ovdje, zataknuto za njegov pojas, ali kao da je bilo u drugoj državi.
Šaka je letjela prema njemu.
Matt je samo želio podići ruku, otkotrljati se u stranu, učiniti bilo što. Nije mogao. Talleyjev udarac bio
je usmjeren ravno u Mattova prsa. Matt je gledao taj pokret kao da je usporena snimka.
Bokser mu se zabije u prsnu kost.
Učini mu se kao da su mu se rebra zabila u srce. Kao da mu je prsni koš napravljen od stiropora. Matt
otvori usta u jezivom kriku bez glasa. Ostao je bez zraka. Oči mu zakolutaše. Pribrao se točno u trenutku da vidi
kako mjedeni bokser leti ravno prema njegovu licu. Matt se pokuša pomaknuti, ali bio je slab. Previše slab.
Mišići ga još uvijek nisu slušali. Njegov je unutarnji sustav veza još uvijek bio isključen. Ali nešto iskonsko,
nešto duboko u njemu imalo je dovoljno nagona da preživi, da se barem okrene od udarca. Bokser mu ostruže
zadnji dio lubanje. Koža se rascijepi. Bol-eksplodira u njegovoj glavi. Oči mu se sklope. Ovoga se puta nisu
otvorile. Odnekud izdaleka čuo je poznati glas kako viče "Ne!" ali to vjerojatno nije bila stvarnost. Zbog
strujnog udara i fizičkog kažnjavanja veze u mozgu su, čini se, stvarale čudnovate obmane.
On primi još jedan udarac. Pa još jedan. Možda ih je bilo još, ali Matt je otplovio predaleko da
primijeti.

http://www.book-forum.net

32Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:20 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
29. poglavlje:
"Talley? Jesi li unutra? Moramo razgovarati."
Kada je začula Mattov glas na mobitelu, Cingle Shaker stane pozorno slušati. Zvuk nije bio sjajan, ali
dovoljno da razabere što se događa.
"Molim te otvori, Talley. Želim porazgovarati s tobom, to je sve."
Odgovor je bio prigušen. Toliko prigušen da ga nije shvatila. Cingle se nastojala koncentrirati.
Njezin je automobil bio nepropisno parkiran paralelno s drugim vozilom kod ulaza u hotel. Bilo je
kasno. Nitko je neće smetati.
Pitala se treba li odmah ući. To bi bilo pametno. Matt je bio na petom katu. Krene li nešto po zlu, njoj
će biti potrebno neko vrijeme da stigne onamo. Ali Matt je bio krajnje neumoljiv. Bio je uvjeren da mu je
najbolja šansa ako se suoči s tim Talleyjem sam. Ugleda li Talley nju prije nego stignu razgovarati, to bi samo
zakompliciralo stvari.
Ali sada kada je čula prigušeni glas, Cingle je bila sigurna da Talley nije u predvorju. Zapravo, koliko
je ona mogla vidjeti, u predvorju nije bilo nikoga. Ona odluči ući.
Praćenje nije bilo Cingleina jača strana. Bila je previše uočljiva. Premda nikad nije bila ni Rockette ni
bilo kakva plesačica - da, čula je što se o njoj priča - već je prije puno godina odustala od nošenja manje
upadljive odjeće. Cingle se rano počela razvijati. S dvanaest je godina izgledala kao da ima osamnaest. Dječaci
su je obožavali, djevojčice mrzile. I tako je uglavnom bilo u pubertetu.
Nije je smetalo ponašanje vršnjaka. Ono što ju je smetalo, pogotovo kada je bila mlađa, bili su pogledi
starijih muškaraca, čak rođaka, muškaraca kojima je vjerovala i koje je voljela. Ne, nikad joj se ništa nije
dogodilo, ali je veoma mlada naučila da strast i čežnja mogu izopačiti um. Gadna stvar.
Cingle je upravo stigla do predvorja kada joj se učini da iz mobitela dopire neobičan zvuk. Što je to, k
vragu, bilo?
Staklena vrata predvorja se otvore. Zazvoni maleno zvono. Cingle je držala mobitel na uhu. Ništa. Nije
bilo zvuka, nije se čuo razgovor. To ne može biti dobro.
Kroz prijamnik se iznenada začuje zvuk lomljave koji je prestraši. Cingle ubrza korak i potrči prema
dizalima.
Odnekud se dogega recepcionar, ugleda Cingle, uvuče trbuh i nasmiješi se.
"Mogu li vam pomoći?"
Ona pritisne tipku za poziv dizala.
"Gospođice?"
Iz mobitela se još uvijek nije ništa čulo. Ona po vratu osjeti hladnoću. Morala je riskirati. Prinese
mobitel usnama.
"Matt?"
Ništa.
K vragu, prigušila je zvuk. Sasvim je zaboravila. Ponovno čudan zvuk - možda jauk, samo veoma
nerazgovijetan i tih. Gdje je, majku mu, bilo to prokleto dizalo? I koja je, dođavola, bila tipka za uključivanje
zvuka na mobitelu? Cingle je napokon pronađe. Bila je u desnom donjem kutu. Malo je petljala prstom prije
negoli ju je pritisnula. Nestane ikonica koja označava isključen zvuk. Ona stavi mobitel na usta.
"Matt?" vikne. "Matt, jesi li dobro?"
Još jedan prigušeni jauk. Zatim glas - ne Mattov - koji govori:
"Tko to dovraga...?"
Iza nje noćni recepcionar upita:
"Je li sve u redu, gospođice?" Cingle je pritiskala tipku za dizalo. Hajde, hajde... U mobitel:
"Matt, javi se."
Klik. Tišina. Potpuna tišina. Cingleino je srce tako tuklo da joj se učini da će iskočiti iz prsa. Što da
radi?
"Gospođice, doista vas moram zamoliti... "
Otvore se vrata dizala. Ona uskoči unutra. Dežurni recepcionar ispruži ruku sprječavajući vrata da se
zatvore. Cinglein je pištolj bio u futroli oko ramena. Prvi put otkako radi svoj posao ona ga izvuče.
"Pusti vrata", reče mu.
On posluša, mičući ruku kao da nije njegova.
"Pozovi policiju i reci im da se na petome katu nešto događa."
Vrata se zatvore. Ona pritisne tipku za peti kat. Matt možda neće biti oduševljen što će se umiješati
policija, ali sada je odlučivala ona. Dizalo zaškripi i krene gore. Činilo se da se pomiče metar gore, dva metra
dolje.
Cingle je držala pištolj u desnoj ruci, dok je kažiprstom pritiskala broj pet na konzoli. Kao da to može
pomoći. Kao da će dizalo shvatiti da se ona žuri i ubrzati.
Mobitel je držala u lijevoj ruci. Brzo nazove Matta.
Nije zvonilo, samo se začuo njegov snimljeni glas:
"Trenutno nisam dostupan..."
Cingle opsuje i isključi vezu. Stane točno ispred mjesta gdje će se dizalo otvoriti kako bi čim se vrata
počnu otvarati što prije izišla. Dizalo je zujalo pokraj svakog kata, signal za slijepe, te se napokon zaustavilo uz
ding.
Ona se malo sagne, poput sprintera koji započinje utrku iz visokog starta. Kada su se vrata počela
otvarati, Cingle ih gurne objema rukama i provuče se van. Sada je bila u hodniku. Cingle je samo čula korake,
ali nije nikoga vidjela. Zvučalo je kao da netko trči u suprotnome smjeru.
"Stani!"
Tko god bio, nije se zaustavio. Nije ni ona. Cingle potrči niz hodnik. Koliko je prošlo? Koliko je
vremena prošlo otkako je izgubila vezu s Mattom? Iz dna hodnika Cingle začuje kako su se s treskom otvorila
neka teška vrata. Zacijelo vrata za izlaz u slučaju nužde. Vodila su na stubište.
Dok je trčala, Cingle je pogledom pratila brojeve na vratima. Kada je stigla do sobe 511, primijeti da su
vrata sobe 515 - dvoja vrata dalje - širom otvorena. Dvoumila se što da učini - slijedi osobu koja je otrčala niza
stube ili pogleda što je u sobi 515 -ali nije dugo razmišljala.
Cingle požuri i skrene u sobu s pištoljem u ruci. Matt je ležao na leđima zatvorenih očiju. Nije se
micao. Ali nije ju to šokiralo.
Šokantno je bilo tko je bio s njime. Cingle gotovo ispusti pištolj. Trenutak je samo stajala i u nevjerici
gledala. Zatim uđe u prostoriju. Matt se još uvijek nije pomaknuo. Iza glave mu se širila lokva krvi. Cingle nije
skidala pogled s druge osobe u prostoriji. Osobe koja je klečala pokraj Matta. Lica oblivenog suzama. Crvenih
očiju. Cingle je smjesta prepoznala ženu.
"Olivia."

http://www.book-forum.net

33Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:21 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
30. poglavlje:
Loren Muse skrene s puta 78 na izlazu za cestu Frontage, zatim na parkiralište Howarda Johnson'sa.
Neki je automobil bio nepropisno parkiran ispred glavnoga ulaza u hotel. Ona naglo zakoči.
Taj je automobil, Lexus, bio na parkiralištu NEO-a prije otprilike dva sata. To nije mogla biti
slučajnost.
Ona se parkira kod ulaznih vrata i zatakne pištolj za pojas. Policijska je značka već bila tamo. Lisice su
joj visjele sa stražnjeg dijela pojasa. Ona se žurno uputi prema Lexusu. U njemu nije bilo nikoga. Ključevi su
bili u kontaktnoj bravi. Vrata otključana. Loren otvori vrata Lexusa.
Je li imala pravo pretražiti automobil? Vjerojatno jest. Ključevi su, naočigled svima, bili u bravi.
Automobil je bio otključan. Ona je zapravo nastojala pomoći. To je pretrazi davalo legitimitet, nije li tako?
Ona navuče rukave preko šaka kao rukavice kako ne bi ostavila otiske. Otvori pretinac tražeći isprave.
Nije joj dugo trebalo. Bio je to službeni automobil, pripadao je NEO-u. Ali na papirima servisa za ispušne
prigušivače Midas pisalo je da je automobil dovezla na servis osoba po imenu Cingle Shaker.
Loren je to ime bilo poznato. Dečki iz okružnoga ureda su s malo previše žara govorili o njoj. Navodno
je imala tijelo zbog kojega bi film izgubio status "za sve uzraste." Kakva je bila njezina veza s Mattom
Hunterom?
Loren uzme sa sobom ključeve automobila - nema smisla da dopusti gospođici Shaker da umakne prije
negoli pročavrljaju. Ona uđe u predvorje i uputi se na recepciju. Muškarac koji je stajao s druge strane stola
neujednačeno je disao.
"Vratili ste se?" upita on.
"Vratili?"
Ne odveć domišljato ispitivanje s njezine strane, ali barem početak.
"Ostali su policajci otišli prije nekih sat vremena. Zajedno s vozilom hitne pomoći."
"Koji to ostali policajci?"
"Vi niste s njima?"
Ona mu priđe. "Kako se zovete?"
"Ernie."
"Ernie, kako bi bilo da mi ispričate što se ovdje dogodilo?"
"Bilo je onako kako sam ispričao vašim kolegama."
"Sad ispričajte meni."
Erni teatralno uzdahne.
"Dobro, u redu, bilo je ovako. Prvo je jedan tip uletio u hotel."
"Kada?" prekine ga Loren.
"Molim?"
"Koliko je bilo sati?"
"Ne znam. Možda prije dva sata. Zar vi to ne znate?"
"Nastavite."
"Znači, taj tip je ušao u dizalo i otišao gore. Nekoliko minuta kasnije uleti krupni komad i otrči do
dizala." On se nakašlje u ruku. "Znate, ja sam je zazvao. Pitao je li sve u redu. Obavljao sam svoj posao."
"Jeste li i muškarca pitali je li sve u redu?"
"Molim? Nisam."
"Ali pitali ste", Loren pokaže navodnike, "krupan komad"?
"Čekajte malo. Ona zapravo i nije tako krupna. Ona je visoka. Ne želim da mislite da je debela, da
steknete pogrešan dojam. Nije uopće debela. Upravo suprotno. Poput komada u filmovima o Amazonkama,
znate?"
"Da, Ernie, mislim da sam shvatila." Očito Cingle Shaker. "Znači upitali ste gospođicu Amazonku je li
sve u redu?"
"Da, aha, upravo tako. Iznenada je ta cura, ta visoka cura, izvukla pištolj i uperila ga u mene -pištolj! - i
rekla da pozovem murju."
On zastane čekajući da Loren razjapi usta u šoku.
"I vi ste to učinili?"
"Da, k vragu. Hoću reći, uperila je pištolj u mene. Možete li to zamisliti?"
"Pokušat ću, Ernie. Što se dogodilo zatim?"
"Ušla je u dizalo i držala uperen pištolj u mene sve dok se vrata nisu zatvorila. Nakon toga sam pozvao
murju. Kao što mi je rekla da učinim. Dvojica murjaka iz Newarka su upravo u susjednom lokalu jeli. Pojavili
su se u trenu. Rekao sam im da je ona otišla na peti kat pa su oni pošli gore."
"Spominjali ste hitnu pomoć."
"Sigurno su je oni pozvali."
"Oni? Mislite policajci?"
"Ma ne. Pa, hoću reći, možda. Ali mislim da ju je pozvala jedna od žena iz sobe."
"Iz koje sobe?"
"Gledajte, ja nisam išao gore. Nisam ništa vidio." Erniejeve se oči pretvore u tanke proreze.
"Tražite da vam govorim stvari iz druge ruke. Zar me ne biste trebali pitati samo o onome što sam
doista vidio ili točno znam?"
"Ovo nije sudnica", prasne ona. "Što se događalo gore?"
"Ne znam. Netko je pretučen."
"Tko?"
"Upravo sam vam rekao da ne znam."
"Muškarac, žena, bijelac, crnac?"
"Ah, sad shvaćam što me pitate. Ali zapravo mi nije jasno zašto pitate mene? Zašto ne možete...?"
"Samo mi recite, Ernie. Nemam vremena za gomilu poziva."
"Uopće ne biste morali obaviti gomilu poziva, samo radijem pozovite one murjake koji su ovdje bili
ranije, one tipove iz Newarka... "
"Ernie", reče ona strogo.
"Dobro, dobro, smirite se. Radilo se o muškarcu, dobro? Bijelcu. Rekao bih da ima oko trideset i pet
godina. Iznijeli su ga odavde na nosilima."
"Što mu se dogodilo?"
"Pretpostavljam da ga je netko pretukao."
"I sve se to događalo na petom katu?"
"Mislim da jest."
"Spomenuli ste i neke žene u sobi, rekli ste da su možda one nazvale hitnu pomoć."
"Da, da, rekao sam." On se nasmiješi kao da je ponosan na samoga sebe. Loren dobije želju da i ona u
njega uperi pištolj.
"Koliko žena, Ernie?"
"Molim? Ah, da, dvije."
"Je li jedna od njih ona visoka cura koja je uperila pištolj u vas?"
"Da."
"A druga?"
Erni pogleda u lijevo. Zatim pogleda u desno. Zatim se nagne bliže i šapne:
"Mislim da je to možda bila žena onoga tipa."
"Onoga koji je pretučen?"
"Aha."
"Zašto tako mislite?"
"Jer se odvezla s njime. U vozilu hitne pomoći", nastavi on tiho.
"A zašto šapćete?"
"Pa nastojim biti, kako se ono kaže, diskretan."
"Zašto, Ernie?" Loren također počne šaptati.
"Zašto nastojimo biti, kako se ono kaže, diskretni?"
"Jer je ona druga žena - mislim na njegovu suprugu - bila gost ovoga hotela protekle dvije noći. On,
muž, nije." On se nagne preko stola. Loren nanjuši, kako se ono kaže, kroničan zadah iz usta.
"Iznenada muž bane unutra, dođe do tučnjave..." On zastane, podigne obje obrve kao da je zaključak
očit.
"A što se dogodilo s Amazonkom?"
"Onom koja mi je prijetila pištoljem?"
"Da, Ernie", reče Loren pokušavajući savladati sve veće nestrpljenje. "Onom koja vam je prijetila
pištoljem."
"Policajci su je uhitili. Stavili joj lisice."
"Ona žena koja je možda supruga, ona koja je boravila ovdje protekla dva dana, znate li njezino ime?"
On odmahne glavom.
"Ne, žao mi je, nisam ga čuo."
"Zar se nije prijavila?"
Ernieju zasjaje oči.
"Naravno. Naravno da jest. Obično uzmemo slip kreditne kartice i sve ostale podatke."
"Izvrsno." Loren protrlja korijen nosa palcem i kažiprstom.
"Pa - znam da puno tražim od vas, Ernie - kako bi bilo da mi potražite njezino ime?"
"Da, naravno, to bih mogao. Samo da pogledam." On se okrene prema kompjuteru i počne tipkati.
"Mislim da je bila u sobi 522... Čekajte, evo ga."
On okrene monitor kako bi Loren mogla vidjeti.
Gost u sobi 522 bila je Olivia Hunter. Loren je trenutak samo piljila u ekran.
Ernie pokaže na slova.
"Tu piše Olivia Hunter."
"Vidim i sama. U koju su se bolnicu odvezli?"
"Beth Israel, mislim da su to ime spomenuli."
Loren pruži Ernieju posjetnicu na kojoj je bio broj njezina mobitela.
"Nazovite me ako se još ičega sjetite."
"Oh, hoću."
Loren požuri u bolnicu.

http://www.book-forum.net

34Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:22 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
31. poglavlje:
Matt Hunter se probudio. Ugleda Olivijino lice.
To je bez sumnje bila stvarnost. Matt nije imao onakav trenutak kada se čovjek pita sanja li. Olivijino
je lice bilo potpuno blijedo. Oči crvene. On je u njima vidio strah i jedino što mu je palo na pamet - nije ga bilo
briga za odgovore i objašnjenja - jedino o čemu je jasno mogao razmišljati bilo je:
"Kako da pomognem odagnati strah?"
Svjetla su bila jarka. Olivijino lice, lijepo unatoč svemu, bilo je uokvireno u nešto nalik na bijeli zastor
za tuš. On joj se pokuša osmjehnuti. U glavi mu je bolno udaralo kao u palcu kad ga udarite čekićem.
Ona ga je gledala. On primijeti kako joj se oči pune suzama.
"Oprosti", šapne ona.
"Dobro sam", reče on.
Osjećao se pomalo u oblacima. Sredstva protiv bolova, pomisli. Morfij ili nešto slično. Boljela su ga
rebra, ali bol je bila tupa. Sjeti se muškarca iz hotelske sobe, Talleyja, onoga s modrocrnom kosom. Sjeti se
oduzetosti, sjeti se kako je tresnuo na pod, mjedenoga boksera.
"Gdje smo?" upita.
"Na hitnoj pomoći u Beth Israelu."
On se uspije nasmiješiti.
"Znaš, ovdje sam rođen." Da, bez sumnje su mu nešto dali – za opuštanje mišića, protiv bolova.
"Što je s Talleyjem?" upita.
"Pobjegao je."
"Ti si bila u njegovoj sobi?"
"Ne, bila sam na drugom kraju hodnika."
On zatvori oči samo na trenutak. Ovo zadnje se nikako nije uklapalo. Ona je bila na drugom kraju
hodnika? Zato on pokuša razbistriti misli.
"Matt?"
On trepne nekoliko puta nastojeći se pribrati.
"Bila si na drugom kraju hodnika?"
"Da. Vidjela sam te kako ulaziš u njegovu sobu pa sam te slijedila."
"Odsjela si u tom hotelu?"
Prije negoli je ona uspjela odgovoriti, otvori se zastor.
"Ah", reče liječnik. Imao je naglasak - pakistanski ili indijski možda. "Kako se osjećamo?"
"Kao preporođen", reče Matt.
Liječnik im se nasmiješi. Na pločici s imenom pisalo je PATEL.
"Vaša mi je supruga rekla da ste napadnuti - misli da je napadač upotrijebio omamljivač."
"Čini se da je tako."
"To je u neku ruku dobro. Omamljivači ne ostavljaju trajne posljedice. Oni samo privremeno
onesposobe."
"Da", reče Matt. "Živim pod sretnom zvijezdom."
Patel se počne smijuljiti pa pogleda nešto u kartonu.
"Imate potres mozga. Rebro vam je vjerojatno napuklo, ali neću znati sigurno sve dok ne napravimo
rendgensku snimku. Ali to i nije toliko važno - jaka povreda ili lom rebra liječi se na isti način - mirovanjem.
Već sam vam dao nešto protiv bolova. Možda će vam trebati još."
"Dobro."
"Zadržat ću vas preko noći."
"Ne", reče Matt.
Patel ga pogleda.
"Ne?"
"Želim ići kući. Moja se žena može brinuti o meni."
Patel pogleda Oliviju. Ona kimne.
"Je li vam jasno da to ne preporučam?" upita on.
"Da, jasno nam je", odgovori Olivia.
Na televiziji liječnik se uvijek usprotivi pacijentima koji žele kući. Patel se nije usprotivio. On je samo
slegnuo ramenima.
"Dobro, čim potpišete otpusnicu, možete ići."
"Hvala vam, doktore", reče Matt.
Patel ponovno slegne ramenima.
"Želim vam ugodan život."
"I ja vama."
Liječnik ih ostavi.
"Je li policija ovdje?" upita Matt.
"Upravo su otišli, ali će se vratiti."
"Što si im rekla?"
"Ne puno. Zaključili su da se radi o bračnoj razmirici. Ti si me ulovio s drugim muškarcem, tako
nešto."
"Što je s Cingle?"
"Uhitili su je."
"Molim?"
"Morala je uperiti pištolj u recepcionara kako bi je pustio gore."
Matt odmahne glavom koja ga je boljela.
"Moramo je izvući iz pritvora, platiti jamčevinu."
"Rekla je da to ne radimo, da će se ona za sve pobrinuti."
On se pokuša pridići. Bol mu zapara tjemenom poput usijana noža.
"Matt?"
"Dobro sam."
I bio je dobro. Znali su ga i gore istući. Puno gore. Ovo nije bilo ništa. Mogao je to podnijeti. On se
uspravi do kraja, pogledi im se sretnu. Onaje izgledala kao da očekuje udarac.
"Radi se o nečemu veoma lošem, zar ne?" upita Matt.
Iz Olivijinih se grudi otme jecaj. Suze tek što nisu potekle.
"Još uvijek ne znam", reče ona. "Ali, da, prilično je loše."
"Želimo li u to miješati policiju?"
"Ne." Suze su joj sada curile niz obraze.
"Ne dok ti sve ne ispričam." On prebaci noge preko ruba kreveta.
"Hajdemo onda što prije odavde."
Loren izbroji šestero ljudi u redu na hitnoj. Kada se probila naprijed, svi šestero počeše gunđati. Loren
nije na njih obraćala pažnju. Tresne značkom o stol.
"Nedavno su vam dovezli pacijenta."
"Ma vi se šalite." Žena za stolom je pogleda preko naočala za čitanje, a zatim preleti pogledom preko
krcate čekaonice.
"Pacijenta kažete?" Žvakala je žvakaću.
"Predajem se, ulovili ste nas. Doista su nam nedavno dovezli pacijenta." U redu su se smijuljili. Loren
se zacrveni.
"Žrtva napada. Iz Howarda Johnson'sa."
"Ah on. Mislim da je otišao."
"Otišao?"
"Prije nekoliko se minuta odjavio."
"Kamo je otišao?" Žena je blijedo pogleda.
"Zaboravite, nema veze", reče Loren.
Zazvoni njezin mobitel. Ona ga prinese uhu i zareži:
"Muse." "Ovaj, zdravo, jeste li vi policajka koja je ranije bila ovdje?" Loren prepozna glas.
"Da, Ernie. Što se dogodilo?" On tiho zastenje.
"Morate se vratiti."
"O čemu se radi? Ernie?"
"Nešto se dogodilo", reče on. "Mislim... mislim da je on mrtav."

http://www.book-forum.net

35Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:22 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
32. poglavlje:
Matt i Olivia su ispunili potrebne formulare, ali nijedno od njih nije imalo automobil. Mattov je još
uvijek bio parkiran ispred NEO-a. Olivijin je bio na parkiralištu Howarda Johnson'sa. Pozvali su taksi i čekali
pred ulazom.
Matt je sjedio u kolicima. Olivia je stajala pokraj njega. Gledala je pred sebe, ne u njega. Iako je bilo
vruće i sparno ljepljivo, Olivia je čvrsto prekrižila ruke. Na sebi je imala bluzu bez rukava i svijetle hlače. Ruke
su joj bile mišićave i preplanule.
Taksi se zaustavi ispred njih. Matt se s mukom pridigne na noge. Olivia mu pokuša pomoći, ali on
odbije pomoć. Oboje sjednu na stražnje sjedalo. Tijela im se nisu dodirivala. Nisu se držali za ruke.
"Dobra večer", reče taksist gledajući ih u retrovizoru.
"Kamo ćemo?" Tamnoputi je vozač govorio s nekakvim afričkim naglaskom. Matt mu dade njihovu
adresu u Irvingtonu. Taksist je bio razgovorljiv. Iz Gane je, reče im. Ima šestero djece. Dvoje živi s njime, ostali
su u Gani s njegovom ženom.
Matt se trudio ljubazno odgovarati. Olivia je šutke piljila kroz prozor. U jednom je trenutku Matt primi
za ruku. Ona mu dopusti, ali njezina ruka kao da je bila beživotna.
"Jesi li bila kod doktora Haddona?" upita Matt.
"Jesam."
"I?"
"Sve je u redu. Trudnoća bi trebala biti normalna."
S prednjega sjedala vozač upita:
"Trudnoća? Dobit ćete dijete?"
"Da, hoćemo", odgovori Matt.
"Je li vam to prvo?"
"Da."
"To je veliki blagoslov, prijatelju."
"Hvala."
Već su bili u Irvingtonu, u Clinton aveniji. Na semaforu se uključi crveno svjetlo. Vozač se polako
zaustavi, i...
"Tu skrenemo udesno, da?"
Matt je gledao kroz prozor i upravo se spremao reći da, kada mu nešto zapne za oko. Njihova je kuća
doista bila niz ulicu zdesna. Ali nije mu to zaokupilo pažnju. Na ulici je bio parkiran policijski automobil.
"Čekajte trenutak", reče Matt.
"Oprostite?"
Matt odškrine prozor. Motor policijskog automobila bio je uključen. Pitao se zašto. Pogleda na ugao
ulice. Pijanac Lawrence je posrtao s uobičajenom smeđom vrećicom u ruci pjevajući stari hit Four Topsa
'Bernadette'. Matt se nagne kroz prozor. "Hej, Lawrence."
"... nikad neću naći ljubav kakvu sam našao u te..." Lawrence zastane usred stiha. Stavi ruku iznad
očiju škiljeći. Na licu mu se pojavi osmijeh. Posrćući krene prema njima.
"Matt, prijatelju! Pogledaj se, sav otmjen i krasan u taksiju."
"Aha."
"Išao si van piti, zar ne? Sjećam se ja. Nisi htio piti i voziti, jesam li u pravu?"
"Tako nekako, Lawrence."
"Čekaj malo." Lawrence pokaže na zavoj na Mattovoj glavi.
"Što ti se dogodilo? Znaš li na koga sličiš tako zamotane glave?"
"Lawrence... "
"Znaš onu staru sliku na kojoj tip stupa i svira flautu. Ili svira mali bubanj? Uvijek zaboravim. Ima
glavu zamotanu baš kao i ti. Kako se ono zove ta slika?"
Matt ga pokuša vratiti u stvarnost.
"Lawrence, vidiš li onaj policijski automobil?"
"Što," on se nagne bliže, "on ti je to učinio?"
"Ne, naravno da nije. Dobro sam, doista."
Lawrence je stajao točno tako da se iz policijskog automobila nije moglo vidjeti Mattovo lice. Pogleda
li murjak slučajno u tom smjeru zaključit će da Lawrence najvjerojatnije prosjaci.
"Kako je dugo tu parkiran?" upita Matt.
"Ne znam. Petnaest, možda dvadeset minuta. Vrijeme tako brzo leti, Matt. Što si stariji, sve brže. Slušaj
ti Lawrencea."
"Je li izlazio iz auta?"
"Tko?"
"Murjak."
"Da, naravno. Kucao je na tvoja vrata." Lawrence se nasmiješi.
"Ah, shvaćam. Ti si u nevolji, Matt, je li to?"
"Ja? Pa ja sam jedan od dobrih momaka."
Lawrenceu se svidio odgovor.
"Oh, pa ja to znam. Želim ti laku noć, Matt." On se malo nagne prema prozoru.
"I tebi, Liv."
"Hvala ti, Lawrence", reče Olivia.
Lawrence ugleda njezino lice i zastane. Pogleda Matta i uspravi se. Glas mu postane tiši:
"Čuvajte se."
"Hvala ti, Lawrence." Matt se nagne naprijed i kucne vozača po ramenu.
"Novo odredište."
"Hoću li zbog toga imati nevolje?" upita vozač.
"Nikako. Imao sam nesreću. Žele me ispitati, saznati kako sam se ozlijedio. Radije bismo čekali do
jutra."
Vozač mu nije povjerovao, ali se nije želio raspravljati. Upali se zeleno svjetlo. Taksi nastavi ravno
umjesto da skrene.
"Pa, kamo ćemo?"
Matt mu dade adresu NEO-a u Newarku. Pomisli kako bi bilo dobro da uzmu njegov automobil i
pronađu mjesto na kojem mogu razgovarati. Pitanje je bilo gdje. On pogleda na sat. Bila su tri sata ujutro.
Vozač skrene na parkiralište NEO-a.
"Ovdje je u redu, da?"
"Odlično, hvala."
Oni iziđu iz automobila. Matt plati taksistu.
"Ja ću voziti", reče Olivia.
"Dobro sam."
"Da, baš. Upravo su te pretukli i nakljukali lijekovima od kojih si mamuran." Olivia ispruži dlan.
"Daj mi ključeve."
On je posluša. Uđu u automobil i krenu.
"Kamo ćemo?" upita Olivia.
"Nazvat ću Marshu i pitati je možemo li prenoćiti kod nje."
"Probudit ćeš djecu." On se uspije nasmiješiti.
"Da im eksplodiraju granate u jastucima ta se dvojica ne bi probudila."
"A što je s Marshom?"
"Ona nam neće zamjeriti."
Ali Matt se iznenada počne premišljati. Nije ga brinulo što će probuditi Marshu - u proteklih je
nekoliko godina bilo puno poziva u sitne sate - već to je li ona noćas sama, neće li možda banuti usred nečega.
Također ga počne brinuti još nešto - a to je doista bilo čudno u ovome trenutku.
Što ako se Marsha ponovno uda?
Paul i Ethan su još bili veoma mali. Hoće li toga tipa zvati tata? Matt nije bio siguran hoće li se moći s
time pomiriti. Što je važnije, kakvu će ulogu stric Matt imati u njihovu novome životu, novoj obitelji? Sve je to
naravno bilo blesavo. Trčao je daleko pred rudo. Nije bio trenutak za takva razmišljanja, pogotovo s problemima
koje je imao. Ali misli su bile tu, u njegovoj glavi, pokušavale su se osloboditi iz nekog zabačenog kutka.
On izvadi mobitel i pritisne broj dva na brzom biranju. Kada su stigli do Washington avenije, Matt
primijeti dva automobila koja su vozila u suprotnome smjeru. Okrenuo se i gledao kako se zaustavljaju na
parkiralištu NEO-a. Vozila su pripadala Uredu okružnog tužitelja Essexa. Isti model i marka kao i onaj kojim se
ranije te večeri dovezla Loren. To nije moglo biti dobro.
Netko se javi nakon što je telefon zvonio dva puta.
"Drago mi je što si nazvao", reče Marsha. Ako je spavala, dobro je to sakrila.
"Jesi li sama?"
"Molim?"
"Hoću reći... znam da su djeca tamo..."
"Sama sam, Matt."
"Ne želim zabadati nos gdje mu nije mjesto. Samo se želim uvjeriti da ne smetam."
"Ne smetaš i nikad nećeš smetati."
To bi trebalo biti dovoljno da ga umiri.
"Možemo li Olivia i ja prenoćiti kod tebe?"
"Naravno."
"Duga priča, ukratko, večeras su me napali... "
"Jesi li dobro?"
Bol se polako vraćala u glavu i rebra. "Imam nekoliko oteklina i modrica, ali bit ću dobro. Problem je
što me policija želi ispitati, a mi na to još nismo spremni."
"Ima li to ikakve veze s onom časnom sestrom?" upita Marsha.
"Kojom časnom sestrom?"
Olivia se naglo okrene prema njemu.
"Danas me je posjetila okružna istražiteljica", reče Marsha. "Trebala sam te nazvati, ali sam se nadala
da nije ništa važno. Čekaj, ovdje negdje imam njezinu posjetnicu... "
Mattov mozak, umoran i zbunjen ipak se sjeti.
"Loren Muse."
"Točno, tako se zove. Rekla je da je časna zvala moj kućni broj."
"Znam", reče on.
"Muse te pronašla?"
"Da."
"To sam si i mislila. Razgovarale smo kad je ona ugledala tvoju fotografiju na hladnjaku i odjednom
počela postavljati meni i Kyri pitanja koliko nas često posjećuješ."
"Ne brini, sve sam joj objasnio. Gle, stižemo za dvadeset minuta."
"Pripremit ću gostinjsku sobu."
"Nemoj se gnjaviti."
"Ma nije gnjavaža. Vidimo se za dvadeset minuta." Ona prekine vezu.
"O kakvoj se to časnoj radi?" upita Olivia.
Matt joj ispriča o Loreninu posjetu. Olivijino lice još jače problijedi. Kada je završio s pričom, već su
bili u Livingstonu. Ulice su bile potpuno prazne, nije bilo ni automobila ni pješaka. Ni žive duše. Jedino su
gorjela svjetla s tajmerima u prizemljima kuća kako bi zavarala lopove. Olivia je šutjela dok je skretala na
Marshin kolni prilaz. Matt ugleda Marshinu siluetu iza zastora u predvorju. Iznad garaže je bilo upaljeno svjetlo.
Kyra je bila budna. Vidio je kako gleda kroz prozor. Matt spusti prozor i mahne joj. Ona mu uzvrati mahanjem.
Olivia isključi motor. Matt se pogleda u ogledalo na sjenilu za sunce. Izgledao je stravično. Lawrence je bio u
pravu. Sa zavojem omotanim oko glave izgledao je poput vojnika koji svira flautu na Willardovoj slici U duhu
'76.19
"Olivia?"
Ona je šutjela.
"Poznaješ li tu sestru Mary Rose?"
"Možda."
Ona iziđe iz automobila. Matt učini isto. Vanjska svjetla - Matt je pomogao Bernieju da montira
senzore pokreta - se upale. Olivia zaobiđe vozilo i priđe mu. Čvrsto ga primi za ruku.
"Prije negoli bilo što kažem," započne ona, "moraš nešto znati." Matt je čekao.
"Volim te. Ti si jedini muškarac kojega sam ikad voljela. Što god da se dogodi, želim da znaš da si mi
pružio sreću i zadovoljstvo za koje sam nekoć mislila da su nemogući."
"Olivia... "
Ona spusti prst na njegove usne.
"Želim samo jedno. Želim da me zagrliš. Zagrli me sada. Samo minutu ili dvije. Jer nakon što ti kažem
istinu, nisam sigurna da ćeš me ikada više željeti zagrliti."

http://www.book-forum.net

36Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:23 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
33. poglavlje:
Kada su Cingle priveli u policijsku postaju, ona iskoristi jedan dopušteni poziv da nazove svojega šefa
Malcolma Sewarda, direktora NEO-a. Seward je bio umirovljeni agent FBI-a. Prije deset godina otvorio je NEO
i sad je zarađivao pravo malo bogatstvo. Seward nije bio oduševljen kasnim noćnim pozivom.
"Prijetila si tom tipu pištoljem?"
"Pa nisam ga doista kanila ustrijeliti."
"Baš utješno." Seward uzdahne. "Nazvat ću neke ljude. Bit ćeš vani za sat vremena."
"Ti si najbolji, šefe." On spusti slušalicu.
Ona se vratila u ćeliju i čekala. Visoki policajac otključa vrata ćelije.
"Cingle Shaker."
"Ovdje sam."
"Molim vas, pođite za mnom."
"Za tobom kamo god želiš, ljepotane."
On je povede niz hodnik. Očekivala je da će joj odrediti iznos jamčevine i brzo je pustiti - ali ništa od
toga.
"Molim vas, okrenite se", reče on.
Cingle podigne obrvu.
"Zar me ne bi prvo trebao izvesti na večeru?"
"Molim vas, okrenite se." Ona posluša. On joj stavi lisice.
"Što to radiš?"
On ne odgovori. Povede je van, otvori stražnja vrata policijskog automobila i gurne je unutra.
"Kamo idemo?"
"U novu zgradu suda."
"Onu u West Marketu?"
"Da, gospođo."
Vožnja je bila kratka, malo više od kilometra. Dizalom pođu na treći kat. Na staklu je pisalo URED
TUŽITELJA OKRUGA ESSEX. Pokraj vrata je bila velika vitrina s trofejima, onakva kakve možete vidjeti u
srednjim školama. Cingle se to učini neobičnim. Pitala se što vitrina s trofejima radi u uredu jednog tužitelja.
Oni krivično gone ubojice, silovatelje, trgovce drogom, a prvo što ugledate kada uđete u njegov ured je gomila
sportskih trofeja. Čudno.
"Ovuda."
On je provede kroz čekaonicu pa kroz dvostruka vrata. Kada su se zaustavili, ona poviri u malenu
prostoriju bez prozora.
"Soba za saslušanje?"
On ne odgovori, samo joj je pridržavao vrata. Ona slegne ramenima i uđe.
Vrijeme je prolazilo. Zapravo prošlo je dosta vremena. Uzeli su joj osobne stvari, uključujući i sat, pa
nije znala točno koliko vremena. Nije bilo ni dvostrukog ogledala kakav se obično vidi na TV-u. Ovdje su se
koristili kamerom. Jedna je bila na zidu u kutu. Iz kontrolne sobe mogli ste zumirati sliku ili promijeniti kut
snimanja.Jedan je list papira bio zalijepljen pod čudnim kutom. To je bilo, znala je, posebno označeno mjesto što
ga je snimala kamera na kojem ispitanik potpisuje dopuštenje da se snima njegov iskaz. Kada su se vrata
napokon otvorila, neka žena - Cingle zaključi kako je to istražiteljica u civilu -uđe u prostoriju. Bila je sitna,
jedva metar pedeset, teška pedeset kila, ne više. Tijelo joj je bilo natopljeno znojem. Izgledala je kao da je
upravo izišla iz saune. Bluza joj se zalijepila za prsa. Pazusi su joj bili vlažni. Tanak sloj znoja činio je da joj se
lice sjaji. Za pojasom je nosila pištolj, a u ruci čvrsti fascikl.
"Ja sam istražiteljica Loren Muse", reče žena.
Nevjerojatno, kakva brzina. Cingle se sjetila tog imena - Muse je ispitivala Matta ranije te večeri.
"Cingle Shaker", reče ona.
"Da, znam. Imam nekoliko pitanja."
"A ja sam odlučila da na njih ne odgovaram u ovome trenutku."
Loren je još uvijek nastojala smiriti disanje.
"Zašto?"
"Ja sam privatna istražiteljica koja trenutno radi na slučaju."
"I tko je vaš klijent?"
"To vam ne moram reći."
"Između privatnog istražitelja i klijenta ne postoji obveza čuvanja tajne."
"Taj mi je zakon poznat."
"Pa?"
"Pa odlučila sam da u ovome trenutku ne odgovaram na pitanja."
Loren baci fascikl na stol. Nije se otvorio.
"Vi to odbijate surađivati s Uredom okružnog tužitelja?"
"Upravo suprotno."
"Onda vas molim da odgovorite na moje pitanje. Tko je vaš klijent?"
Cingle se nasloni. Ispruži noge i prekriži gležnjeve.
"Pali ste u bazen?"
"Oh, čekajte, shvatila sam. Zato što sam sva mokra? Dobar štos, doista. Da uzmem olovku, znate, u
slučaju da vam još koji biser padne na pamet?"
"Nema potrebe." Cingle pokaže na kameru. "Možete pogledati snimku."
"Kamera nije uključena."
"Ne?"
"Da želim ovo snimati, tražila bih vas da potpišete dopuštenje."
"Ima li koga u kontrolnoj sobi?" Loren slegne ramenima ignorirajući pitanje.
"Zar vas ne zanima kako je gospodin Hunter?" Cingle nije nasjela.
"Znate što? Ja vas neću ništa pitati ako vi ne budete ništa pitali mene."
"Neće ići."
"Gledajte, istražiteljice... Muse, je li tako?"
"Da."
"O čemu se ovdje zapravo radi? Dogodio se običan napad. U tom se hotelu takvi napadi vjerojatno
događaju triput tjedno."
"Ipak," reče Loren, "zar je bilo toliko ozbiljno da ste morali uperiti pištolj u čovjeka?"
"Samo sam pokušavala stići gore prije negoli postane još opasnije."
"Kako ste znali?"
"Oprostite?"
"Tučnjava je bila na petome katu. Vi ste bili vani u svojemu autu. Kako ste znali da je netko u nevolji?"
"Mislim da smo završile."
"Ne, Cingle, mislim da nismo."
Pogledi im se sretnu. Cingle se nije svidjelo što vidi. Loren izvuče stolac i sjedne.
"Posljednjih sam pola sata provela na stubištu Howarda Johnson'sa. Nije klimatizirano. Zapravo, tamo
je vruće kao u paklu. Zato ovako izgledam."
"Ja bih trebala znati o čemu vi pričate?"
"To nije bio običan napad, Cingle." Cingle pogleda fascikl.
"Što je to?"
Loren istrese sadržaj fascikla. Unutra su bile fotografije. Cingle uzdahne, uzme jednu i smrzne se.
"Pretpostavljam da ste ga prepoznali?"
Cingle je piljila u dvije fotografije. Prva je bila fotografija glave. Nije bilo sumnje - mrtvac je bio
Charles Talley. Lice mu je izgledalo poput sirova mesa. Druga je bila fotografija cijeloga tijela. Talley je bio
izvaljen preko nekakvih, čini se, metalnih stuba.
"Što mu se dogodilo?"
"Dva hica u lice."
"Isuse."
"Mislite li da biste sad mogli govoriti, Cingle?"
"Ja o ovome ne znam ništa."
"On se zove Charles Talley. Ali vi to već znate, zar ne?"
"Isuse", ponovi Cingle nastojeći shvatiti. Talley je bio mrtav. Kad prije? Pa tek što je pretukao Matta.
Loren vrati fotografije u fascikl. Prekriži ruke i nagne se bliže.
"Znam da radite za Matta Huntera. Također znam da ste vas dvoje imali kasni noćni razgovor u vašem
uredu prije nego što ste otišli u taj hotel. Biste li bili tako ljubazni da mi kažete o čemu ste razgovarali?" Cingle
odmahne glavom.
"Jeste li vi ubili ovoga čovjeka, gospođice Shaker?"
"Što? Naravno da nisam."
"A gospodin Hunter? Je li ga on ubio?"
"Nije."
"Kako znate?"
"Molim?"
"Nisam vam ni rekla kada se dogodilo ubojstvo." Loren nakrivi glavu.
"Kako onda možete znati da Matt nije umiješan u smrt tog čovjeka?"
"Nisam tako mislila."
"A što ste mislili?"
Cingle udahne. Loren brzo nastavi.
"A umirovljeni detektiv Max Darrow?"
"Tko?" Ali Cingle se sjeti daje to ime čula od Matta. On ju je zamolio da ga provjeri.
"Još jedan mrtvac. Jeste li ga vi ubili ili je to učinio Hunter?"
"Nemam pojma o čemu..." Cingle zašuti i prekriži ruke.
"Moram izići odavde."
"Neće moći, Cingle."
"Hoćete li me optužiti za nešto?"
"Ako baš želite znati, hoćemo. Prijetili ste čovjeku nabijenim pištoljem." Cingle se pokuša pribrati.
"Velika stvar."
"Ah, ali vidite li, nema više brzih postupaka. Zadržat će vas preko noći i ujutro će vam pročitati
optužnicu. Gonit ćemo vas koliko god nam to zakon dopušta. Posreći li vam se, samo ćete ostati bez dozvole, ali
kladim se da ćete dobiti i zatvorsku kaznu." Cingle je šutjela.
"Tko je noćas napao gospodina Huntera?"
"Zašto ga sami ne pitate?"
"Oh, hoću. Jer - a ovo je zanimljivo - kada smo pronašli tijelo gospodina Talleyja, kod sebe je imao
omamljivač i mjedeni bokser. Na bokseru je bilo svježih tragova krvi." Loren ponovno nakrene glavu i
primakne se.
"Kada napravimo DNK test, što mislite što ćemo otkriti, čija je to krv?"
Netko pokuca na vrata. Loren Muse ju je gledala još trenutak prije negoli ih otvori. Tamo je stajao
muškarac koji je doveo Cingle iz postaje. U ruci je držao mobitel.
"Za nju", reče on pokazujući na Cingle. Cingle pogleda Loren. S Lorenina se lica nije dalo ništa
pročitati. Cingle uzme mobitel i prisloni ga na uho.
"Halo?"
"Počni govoriti."
Bio je to njezin šef, Malcolm Seward.
"Slučaj je osjetljiv."
"Na kompjuteru sam, povezan s uredom", Seward će.
"Reci mi broj slučaja."
"Taj slučaj još uvijek nema broj."
"Molim?"
"Uz dužno poštovanje, gospodine, nije mi ugodno govoriti u prisutnosti predstavnika vlasti." Čula je
kako je Seward uzdahnuo.
"Pogodi tko me upravo nazvao, Cingle. Pogodi tko me nazvao na kućni broj u tri ujutro."
"Gospodine Seward... "
"Zapravo ne, nemoj pogađati. Ja ću ti reći, jer hej, tri su sata ujutro i preumoran sam da bih igrao igre.
Ed Steinberg. Ed Steinberg osobno. Znaš li tko je to?"
"Znam."
"Ed Steinberg je tužitelj okruga Essex."
"Znam."
"On je također moj prijatelj već dvadeset i osam godina."
"I to znam."
"Dobro, Cingle, znači na istoj smo valnoj duljini. NEO je tvrtka. Veoma uspješna tvrtka, ili ja barem
volim tako misliti. Veliki dio naše učinkovitosti - tvoje i moje - zavisi o suradnji s tim ljudima. Pa kad me Ed
Steinberg nazove u tri ujutro i kaže da istražuje trostruko ubojstvo... "
"Čekajte malo", Cingle će.
"Rekli ste trostruko?"
"Vidiš? Ti čak i ne znaš koliko si duboko u govnima. Ed Steinberg, moj stari prijatelj, žudi za tvojom
suradnjom. To znači da i ja, tvoj šef, to tražim. Jesam li dovoljno jasan?"
"Valjda."
"Valjda? Zar sam previše suptilan, Cingle?"
"Ima tu nekih olakotnih okolnosti."
"Steinberg tako ne misli. Steinberg mi je rekao da je umiješan neki bivši kažnjenik. Je li to istina?"
"Koji radi u Čarter Sturgisu."
"Je li on odvjetnik?"
"Ne, pomoćnik."
"I odslužio je kaznu za ubojstvo bez predumišljaja?"
"Da, ali... "
"Znači nemamo o čemu razgovarati. Nisi obavezna čuvati u tajnosti informacije. Reci im što žele
znati."
"Ne mogu."
"Ne možeš?" Seward će strogo.
"To ne volim čuti."
"Nije tako jednostavno, gospodine Seward."
"Dopusti da ti onda pojasnim, Cingle. Imaš izbor: počni govoriti ili isprazni svoj stol. Doviđenja."
On prekine vezu. Cingle pogleda Loren. Loren joj se nasmiješi.
"Je li sve u redu, gospođice Shaker?"
"Prekrasno."
"Dobro. Jer u ovome su trenutku naši tehničari na putu za NEO. Pročešljat će vaš hard disk. Pažljivo će
pregledati svaki dokument koji tamo pronađu. Tužitelj Steinberg u ovome trenutku ponovno zove vašega šefa.
Saznat će koje ste dokumente nedavno otvarali, s kime ste razgovarali, gdje ste bili, na čemu ste radili."
Cingle polako ustane izdižući se nad Loren. Loren se ne povuče ni koraka.
"Nemam više što reći."
"Cingle?"
"Što je?"
"Vratite dupe natrag na stolac."
"Radije bih stajala."
"U redu. Onda me dobro slušajte jer smo stigli gotovo do kraja našeg razgovora. Znate li da sam išla u
školu s Mattom Hunterom? U osnovnu školu. Sviđao mi se. Bio je dobar dječak. I ako je nevin, nema bolje
osobe od mene koja će mu pomoći da se opravda. Ali vaša šutnja, Cingle, navodi na pomisao da nešto krijete.
Imamo Talleyjev bokser. Znamo da je Matt Hunter večeras bio na mjestu ubojstva. Znamo da se potukao u sobi
515 - u sobi gospodina Talleyja. Također znamo da je gospodin Hunter sinoć pio u dvama barovima. Znamo da
će DNK test krvi na bokseru pokazati da se radi o Hunterovoj krvi. I naravno, znamo da je gospodin Hunter,
osuđivani prijestupnik, već ranije bio umiješan u tučnjavu nakon koje je bilo mrtvih." Cingle uzdahne.
"Hoćemo li doći do biti?"
"Naravno, Cingle, evo je: Zar mislite da ga doista ne mogu uloviti sama?" Cingle počne tapkati nogom
tražeći izlaz.
"Pa što onda od mene hoćete?"
"Suradnju." "U kom smislu?"
"Recite mi istinu. To je sve što tražim. Računajte da je Hunter već optužen. Jednom kada ga ubacimo u
sustav - a bivši je kažnjenik - pa znate kako to ide."
Znala je. Matt će poludjeti. Ako ga zatvore, izgubit će razum - njegov će se najveći strah obistiniti.
Loren joj priđe još bliže.
"Znate li nešto što bi mu moglo pomoći," reče ona, "sada je vrijeme da mi kažete."
Cingle dobro razmisli. Gotovo je vjerovala toj maloj policajki, ali nije bila toliko naivna. To je Muse i
željela - sama je igrala ulogu dobrog murjaka i lošeg murjaka. Kriste, amater bi je prozreo, pa ipak, Cingle je
gotovo bila spremna zagristi. S naglaskom na riječ gotovo.
Ali Cingle je također znala da će biti velikih problema kad uđu u njezin uredski kompjuter. Na
posljednjim datotekama koje je otvarala bile su fotografije s Mattova mobitela. Fotografije žrtve ubojstva.
Videosnimka te iste žrtve sa suprugom Matta Huntera. Tako nešto je dovoljno da pokopa bivšeg zatvorenika.
Kao što je istražiteljica Muse naglasila, već su imali dovoljno materijalnih dokaza. Fotografije će
dodati još nešto: motiv.
Cingle se također morala brinuti o svojoj karijeri. Sve je počelo kao usluga prijatelju, još jedan
uobičajeni slučaj. Ali koliko je daleko ona bila spremna ići? Što je bila spremna žrtvovati? I ako Matt nije imao
ništa s ubojstvom Charlesa Talleyja, zar neće suradnja od samoga početka pomoći da se sazna istina? Cingle se
nasloni.
"Želite mi nešto reći?"
"Želim pozvati svojega odvjetnika", reče Cingle.
"Zatim ću vam ispričati sve što znam."

http://www.book-forum.net

37Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:24 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
34. poglavlje:
"Nisam vas ni za što optužila", reče Loren.
Cingle prekriži ruke.
"Dajte, nemojmo se igrati semantičkih igara, dobro? Tražila sam odvjetnika. Razgovor je završen. Kraj.
Elfin."
"Ako vi tako kažete."
"Da, kažem. Dajte mi telefon, molim vas."
"Smijete nazvati odvjetnika."
"To i namjeravam učiniti."
Loren se zamisli. Nije željela da Cingle upozori Huntera.
"Imate li što protiv ako ja utipkam brojeve umjesto vas?"
"Samo naprijed", reče Cingle.
"Iako, trebat će mi imenik."
"Ne znate napamet kućni broj svojega odvjetnika?"
"Ne, žao mi je."
To je potrajalo još pet minuta. Loren utipka brojeve i pruži joj slušalicu. Kasnije može provjeriti ispis
poziva, uvjeriti se da nije krišom još nekoga nazvala. Ona isključi mikrofon i ode u kontrolnu sobu. Cingle,
znajući za kameru, okrene leđa objektivu u slučaju da imaju nekoga tko umije čitati s usana.
Loren počne telefonirati. Prvo nazove policajca koji je stražario pred kućom Hunterovih u Irvingtonu.
On je obavijesti da Matt i Olivia Hunter još uvijek nisu stigli kući. Loren je znala da to nije dobra vijest.
Otpočela je tihu potragu jer još uvijek nije željela uključiti sva zvona za uzbunu.
Morat će pribaviti sudski nalog kako bi dobila izvod najnovijih transakcija s kreditnih kartica Matta i
Olivije Hunter te ih ubaci u TRW sustav. Ako su u bijegu, vjerojatno će podići novac s bankomata ili se prijaviti
u motel.
Na monitoru Loren primijeti da je Cingle prestala telefonirati. Cingle podigne telefon prema kameri i
pokaže da netko uključi zvuk. Loren je posluša.
"Da?"
"Moj je odvjetnik na putu ovamo", reče Cingle.
"Sjedite i čekajte."
Loren isključi interkom. Nasloni se. Počela je osjećati iscrpljenost. Približavala se granici kada je
potrebno barem malo odspavati kako bi razbistrila misli. Cinglein odvjetnik neće doći još najmanje pola sata.
Ona prekriži ruke, podigne noge na stol, zatvori oči nadajući se da će uspjeti odrijemati nekoliko minuta, samo
dok ne dođe odvjetnik. Zazvoni joj mobitel. Ona se trgne i stavi ga na uho.
Bio je to Ed Steinberg.
"Hej."
"Hej", uspije ona uzvratiti.
"Je li privatna istražiteljica progovorila?"
"Nije još. Čeka svojega odvjetnika."
"Pusti je da čeka. Pusti ih oboje da čekaju."
"Zašto, što se dogodilo?"
"FBI, Loren."
"Što s njime?"
"Imamo sastanak za jedan sat."
"S kime?"
"Joan Thurston."
Od tog joj imena noge padnu na pod.
"Državna tužiteljica osobno?"
"Glavom i bradom. I neki važni agent, šef za Nevadu. Trebamo se naći u uredu kod Thurstonice kako
bismo porazgovarali o tvojoj lažnoj časnoj."
Loren pogleda na sat.
"Četiri su sata ujutro."
"Hvala ti na obavijesti, Gospodarice Očitog."
"Ne, hoću reći, čudim se što ste zvali državnu tužiteljicu tako rano."
"Nisam je morao zvati", reče Steinberg.
"Ona je zvala mene."
Kada je Ed Steinberg stigao, on pogleda Loren i odmahne glavom. Kosa joj je bila kovrčava od vlage.
Znoj se osušio, ali je bila sva zgužvana.
"Izgledaš poput nečega što sam davno ostavio u dnu ormarića u teretani", reče Steinberg.
"To mi baš laska, hvala."
On pokaže na nju s objema rukama.
"Zar ne možeš - ne znam - učiniti nešto s kosom?"
"Što je sad ovo, klub za samce?"
"Očito nije."
Od Ureda okružnog tužitelja do Ureda državnog tužitelja vozili su se tri bloka. Ušli su kroz dobro
čuvanu privatnu podzemnu garažu. U ovo je doba bilo malo automobila. Dizalo ih ostavi na sedmome katu. Na
staklu je pisalo:
DRŽAVNA TUŽITELJICA OKRUG NEW JERSEY JOAN THURSTON DRŽAVNA
TUŽITELJICA
Steinberg pokaže na gornji i donji red.
"Pomalo suvišno, nije li?" Unatoč moći koju je taj ured imao, čekaonica je bila uređena u tipičnom stilu
stomatoloških ordinacija. Tepih je bio izlizan. Namještaj nije bio ni moderan ni funkcionalan. Na stoliću je bilo
desetak izdanja časopisa Sports Illustrated i ništa više. Zidovi su vapili za ličenjem. Bili su umrljani i goli ako se
izuzmu fotografije bivših državnih tužitelja, izvrsna lekcija što ne odjenuti i kako ne pozirati kada se slikate za
buduće naraštaje.
U ovo doba nije bilo recepcionara. Oni pokucaju, vrata se automatski otvore i oni se nađu u unutarnjim
odajama. Tu je bilo puno ljepše, potpuno drugačiji ugođaj i izgled, kao da su kroz zid prešli u Zakutnu ulicu.
Skrenu u desno prema kutnome uredu. Muškarac - golemi muškarac - stajao je u hodniku. Bio je kratko ošišan i
namršten. Stajao je potpuno mirno, širok poput kakva zida. Steinberg ispruži ruku.
"Zdravo, ja sam Ed Steinberg, okružni tužitelj."
Zid mu stisne ruku, ali se nije doimao sretnim.
"Cal Dollinger, FBI. Čekaju vas."
To je bio kraj razgovora. Cal Dollinger ostane tamo gdje je i bio. Oni skrenu za ugao. Joan Thurston ih
je čekala na vratima.
Unatoč sitnim satima državna tužiteljica Joan Thurston izgledala je besprijekorno u tamnosivom
kostimu koji kao da su sašili bogovi. Thurston je imala oko četrdeset i pet godina i po Loreninu mišljenju bila je
pretjerano zgodna. Imala je crvenkasto-kestenjastu kosu, široka ramena, uzak struk. Imala je dva sina tinejdžera.
Muž joj je radio u tvrtki Morgan Stanley na Manhattanu. Živjeli su u otmjenoj četvrti Short Hills i imali
vikendicu na Long Beach Islandu. Ukratko: Joan Thurston je bila ono što je Loren željela postati kad odraste.
"Dobro jutro", reče Thurstonica, što je bilo neobično jer se kroz prozore vidjela samo noćna tama.
Ona se snažno rukuje s Loren, pogleda je u oči i sve ublaži osmijehom. Steinberga zagrli i poljubi u
obraz.
"Upoznajte se, ovo je Adam Yates. On je šef FBI-eva ureda u Las Vegasu." Adam Yates je na sebi
imao svježe izglačane kaki hlače, jarkoružičastu košulju koja je možda bila uobičajena na Worth aveniji u Palm
Beachu, ali ne u Ulici Broad u Newarku. Nosio je mokasinke bez čarapa i sjedio odviše nonšalantno prekriženih
nogu. Imao je nadmeno držanje potomka prvih doseljenika koji su doplovili na Mayfloweru, pepeljasto plavu
kosu što se polako stanjivala, visoke jagodice, oči tako ledeno plave da se ona pitala ne nosi li možda kontaktne
leće. Njegova je kolonjska voda mirisala po svježe pokošenoj travi. Loren se to svidjelo.
"Molim vas, sjednite", reče Thurstonica.
Imala je prostrani kutni ured. Na jednom zidu - onome koji se najmanje vidio - bilo je nekoliko
diploma i zahvalnica. Stajale su po strani u smislu "Hej, morala sam ih objesiti, ali se ne volim time hvaliti."
Ostatak ureda bio je ispunjen osobnim stvarima. Fotografije djece i muža i svi su oni - velikog li iznenađenja -
bili prekrasni. Čak i pas. Iza njezine glave visjela je bijela gitara s autogramom Brucea Springsteena. Na polici
je bio uobičajeni izbor pravničkih knjiga kao i bejzbol i nogometne lopte s autogramima. Sve mjesne ekipe,
naravno. Nigdje nije bilo njezinih fotografija, isječaka iz tiska, nagrada od polimera. Loren oprezno sjedne.
Običavala je sjesti na podvijenu nogu kako bi dobila nekoliko centimetara na visini, ali je u knjizi o
samopomoći u poslovnome svijetu pročitala kako žene znaju same sabotirati karijeru i jedno od pravila je bilo
da žene nikad ne smiju sjesti na podvijenu nogu. To je izgledalo neprofesionalno. Loren je obično zaboravljala
to pravilo. Ali sjetila se kada je vidjela Joan Thurston.
Thurstonica zaobiđe stol i napola se nasloni napola sjedne na njegov rub. Ona prekriži ruke i usmjeri
svu pažnju na Loren.
"Recite mi što imate zasad."
Loren pogleda Eda Steinberga. On kimne.
"Imamo troje mrtvih. Prva žrtva, ovaj, njezino ime ne znamo. Zato smo ovdje."
"Sestra Mary Rose?" upita Thurstonica.
"Da."
"Kako ste nabasali na njezin slučaj?"
"Oprostite?"
"Koliko sam shvatila, prvobitno se smatralo kako je smrt nastupila prirodnim putem", reče Thurstonica.
"Što vas je potaklo da istražujete dublje?"
Steinberg odgovori na to pitanje.
"Nadstojnica samostana je osobno tražila istražiteljicu Muse da ispita slučaj."
"Zašto?"
"Loren je bila učenica Sv. Margarete."
"To znam, ali što je nagnalo predstojnicu... kako se ono zove?"
"Majka Katherine", reče Loren.
"Da, majka Katherine. Zašto je uopće posumnjala da se radi o zločinu?"
"Nisam sigurna da je u nešto posumnjala", reče Loren.
"Kada je majka Katherine ugledala beživotno tijelo sestre Mary Rose, pokušala ju je oživjeti masažom
prsa pa je otkrila da ima umetke. To se nije slagalo sa životopisom sestre Mary Rose."
"Pa se stoga obratila vama kako biste otkrili o čemu se radi?"
"Tako nekako, da."
Thurstonica kimne.
"A druga žrtva?"
"Max Darrow. On je bio umirovljeni policajac iz Las Vegasa koji je živio nedaleko Rena." Svi
pogledaju Adama Yatesa. On se ne pomakne. Tako znači, pomisli Loren, takvu ćemo igru igrati. Mi ćemo im
poslušno otkriti sve što znamo, a oni će nam možda, samo možda dobaciti kakvu mrvicu s njihova stola.
Thurstonica upita:
"Kako ste povezali Maxa Darrowa i sestru Mary Rose?"
"Po otiscima", reče Loren. "Njegovi su otisci pronađeni u privatnim odajama časne."
"Što još?"
"Darrow je pronađen mrtav u automobilu. U njega je pucano dvaput iz neposredne blizine. Hlače su mu
bile spuštene. Držimo kako je ubojica sve namjestio tako da izgleda kao da ga je opljačkala prostitutka."
"U redu, kasnije možemo o tome detaljnije", reče Thurstonica.
"A kako je Max Darrow povezan s trećom žrtvom?"
"Treća je žrtva Charles Talley. Prvo, i Talley i Darrow su živjeli u okolici Rena. Drugo, obojica su
odsjela u Howardu Johnson'su blizu aerodroma u Newarku. Sobe su im bile jedna do druge."
"I tamo ste našli Talleyjevo tijelo? U hotelu?"
"Nisam ga ja našla. Pronašao ga je noćni čuvar na stubištu. Ustrijeljen je dvaput."
"Isto kao i Darrow?"
"Slično, da."
"Vrijeme smrti?"
"Još se uvijek utvrđuje, ali sinoć između jedanaest navečer i dva ujutro. Stubište nema klimatizaciju,
prozore, ventilaciju - unutra je zacijelo bilo preko trideset i pet stupnjeva."
"To objašnjava zašto istražiteljica Muse ovako izgleda", reče Steinberg pokazujući na nju objema
rukama kao da pokazuje na umrljanu nagradu.
"Jer se nalazila u toj sauni." Loren mu dobaci pogled savladavajući se da ne zagladi kosu.
"Zbog vrućine naši patolozi imaju problema s određivanjem točnijega vremena smrti."
"Što još?" upita Thurstonica.
Loren je oklijevala. Nagađala je da Thurstonica i Yates najvjerojatnije znaju ili mogu lako saznati
većinu onoga što im je upravo rekla. Dosad ih je samo uvodila u slučaj. Jedino što je preostalo, jedino što je
imala, a što oni vjerojatno nisu, bio je Matt Hunter.
Steinberg podigne ruku.
"Smijem li nešto predložiti?"
Thurstonica se okrene prema njemu.
"Naravno, Ede."
"Ne želim imati nikakvih problema s jurisdikcijom."
"Ne želimo ni mi."
"Zašto onda ne bismo udružili snage? Potpuno otvorena, dvosmjerna komunikacija. Mi vam kažemo
što mi znamo, vi nam kažete što vi znate. Nema tajenja informacija." Thurstonica dobaci pogled Yatesu. Adam
Yates se nakašlje i reče:
"Što se nas tiče, mi smo s time suglasni."
"Znate li pravi identitet časne Mary Rose?" upita Steinberg. Yates kimne.
"Da, znamo."
Loren je čekala. Yates se nije žurio. On spusti nogu prebačenu preko druge, povuče rub košulje na
vratu kao da pokušava doći do zraka.
"Vaša časna - pa, ona nije ni blizu tome da bude časna, vjerujte mi - zvala se Emma Lemay", reče
Yates.
Loren to ime nije značilo ništa. Ona pogleda Steinberga. Ni on nije nikako reagirao.
Yates nastavi:
"Emma Lemay i njezin partner, kreten po imenu Clyde Rangor, nestali su iz Vegasa prije deset godina.
Proveli smo prilično obimnu potragu za oboma, ali bez rezultata. Jednoga su dana jednostavno - puf - isparili."
"Kako ste doznali da smo pronašli tijelo Emme Lemay?" upita Steinberg.
"Korporacija Lockwood imala je podatke o njezinim implantatima. Danas NCIC22 unosi sve
raspoložive podatke u nacionalnu banku podataka. Za otiske već znate. DNK i razni opisi već se neko vrijeme
unose, ali sada radimo na stvaranju nacionalne datoteke za medicinska pomagala - sve vrste proteza za
zglobove, kirurških impiantata, vrećice za kolostomiju, pejsmejkeri, uglavnom - kako bismo omogućili
identifikaciju nepoznatih osoba. Broj modela pomagala ubacite u sustav koji je nov i prilično eksperimentalan.
Iskušali smo ga na nekolicini odabranih za koje bismo veoma rado voljeli znati gdje se nalaze."
"Znači Emma Lemay je jedna od onih koje ste željeli pronaći?" upita Loren.
Yates je imao očaravajući osmijeh.
"O, da."
"Zašto?" upita Loren.
"Prije deset godina Emma Lemay i Rangor pristali su izdati ogavnog ljigavca, jednoga od deset
najtraženijih s popisa RICO-a, tipa po imenu Zalizani Tom Busher."
"Zalizani?"
"Tako su ga zvali, doduše ne u lice. To mu je godinama bio nadimak. Češljao se na određeni način.
Znate ono kad čovjek ćelavi pa prebacuje sve duži pramen preko tjemena. Na kraju je izgledalo kao da ima
roladu na glavi." Yates se nasmijao. Nitko drugi nije.
"Govorili ste o Lemayici i Rangom..." reče Thurstonica.
"Da, tako je. Bilo kako bilo, uhitili smo Lemayicu i Rangora zbog droge, ozbiljna optužba, pritisnuli ih
najjače što smo mogli i prvi put pronašli nekoga iznutra tko je bio spreman progovoriti. Clyde Rangor i Zalizani
su rođaci. Emma i Clyde su počeli raditi za nas, snimali su razgovore, prikupljali dokaze. I odjednom..." Yates
slegne ramenima.
"Što mislite, što se dogodilo?"
"Najvjerojatniji scenarij je da je Zalizani otkrio što rade i ubio ih. Ali nikada nismo u to povjerovali."
"Zašto?"
"Jer su postojali dokazi - uistinu puno dokaza - da i Zalizani traži Emmu i Clydea. Bilo mu je stalo da
ih pronađe više nego nama. Neko se vrijeme činilo kao da se utrkujemo, znate ono, tko će ih prvi pronaći.
Budući da nam nije uspjelo, zaključili smo da smo izgubili utrku."
"Taj Zalizani, je li još uvijek aktivan?"
"Jest."
"Što je s Clydeom Rangorom?"
"Nemamo predodžbu gdje je." Yates se promeškolji u naslonjaču.
"Clyde Rangor je bio potpuno udareni tip. Upravitelj u nekoliko striptiz klubova Zalizanog, poznat po
tome što je povremeno uživao biti grub."
"Koliko grub?"
Yates skrsti ruke i spusti ih u krilo.
"Bojimo se da se neke od djevojaka nisu oporavile."
"Kada kažete da se nisu oporavile... "
"Jedna je završila u stanju katatonije. Druga - njegova posljednja žrtva za koju znamo - je mrtva."
Loren napravi grimasu.
"I vi ste s takvim tipom sklapali nagodbe?"
"Što, želite da pronađemo nekog finijeg?" prasne Yates.
"Ja... "
"Moram li vam doista objašnjavati kako funkcionira takva vrsta trgovine, istražiteljice Muse?"
Steinberg se umiješa:
"Nije potrebno."
"Nisam željela da zvuči kao..." Loren se ugrize za jezik crveneći se u licu, ljuta na samu sebe što zvuči
poput amaterke.
"Nastavite."
"Što još reći? Ne znamo gdje je Clyde Rangor, ali vjerujemo da nam još uvijek može dati vrijedne
informacije, možda nam pomoći da sredimo Zalizanog."
"Što je s Charlesom Talleyjem i detektivom Maxom Darrowom? Imate li predodžbu kako se oni u sve
to uklapaju?"
"Charles Talley je razbojnik, poznat po nasilnom ponašanju. On se 'brinuo' da cure u klubovima budu
poslušne, ne kradu i dijele napojnice s kućom. Posljednje što znamo je da je radio u nekoj rupi u Renu po imenu
Eager Beaver. Nagađamo da je Talley unajmljen da ubije Emmu Lemay."
"Unajmio ga je Zalizani?"
"Da. Naša je teorija da je Zalizani nekako saznao da se Emma Lemay skriva pod identitetom časne
Mary Rose. Poslao je Talleyja da je ubije."
"Što je s Maxom Darrowom?" upita Loren.
"Znamo da je bio u Emminoj sobi. Koja je njegova uloga?"
Yates se uspravi.
"Prvo, držimo da je Darrow, iako prilično dobar policajac, možda bio korumpiran."
Glas mu se izgubio. On se nakašlje.
"A drugo?" požurivala ga je Loren.
Yates duboko uzdahne.
"Pa, Max Darrow..." On pogleda Thurstonicu. Ona nije kimnula, nije se pomaknula, ali Loren je imala
dojam da Yates od nje traži dopuštenje kao što je Loren tražila od Steinberga.
"Recimo samo da je Max Darrow povezan s ovim slučajem na drugačiji način."
Svi su čekali. Prođe nekoliko sekundi. Loren napokon upita:
"Kako?"
Yates protrlja lice objema rukama. Iznenada je djelovao iscrpljeno.
"Spomenuo sam vam ranije da je Clyde Rangor bio nasilan."
Loren kimne.
"I da držimo da je ubio svoju posljednju žrtvu."
"Da."
"Žrtva je bila beznačajna striptizeta, najvjerojatnije i prostitutka po imenu... pričekajte, imam to ime
zapisano..." Yates iz stražnjega džepa izvadi maleni kožni notes, obliže prste i počne listati stranice. "... po
imenu Candace Potter, ili Candi Cane." On naglo zatvori notes.
"Emma Lemay i Clyde Rangor nestali su ubrzo nakon što je pronađeno njezino tijelo."
"Kako je to povezano s Darrowom?"
"Max Darrow je bio glavni istražitelj u tom slučaju."
Nastane tajac.
"Čekajte malo", počne Ed Steinberg. "Znači taj Clyde Rangor je ubio striptizetu. Darrow je dobio taj
slučaj. Nekoliko dana kasnije Rangor i njegova djevojka Emma Lemay nestanu. Sada, deset godina kasnije,
pronalazimo otiske Maxa Darrowa na mjestu gdje je ubijena Emma Lemay?"
"Da, to bi bilo to."
Ponovno nastane tišina. Loren je pokušavala sve povezati, shvatiti.
"Jedno je važno", nastavi Yates nagnuvši se naprijed.
"Ako je Emma Lemay posjedovala dokaze važne za naš slučaj - ili ako je nekome rekla gdje se nalazi
Clyde Rangor - vjerujemo da je istražiteljica Muse u najboljem položaju da to sazna."
"Ja?"
Yates se okrene prema njoj.
"Vi ste u vezi s njezinim kolegicama. Lemayica je sedam godina živjela s istom grupom časnih sestara.
Nadstojnica očito u vas ima povjerenje. Potrebno je da se usredotočite upravo na to - da saznate je li Emma
Lemay nešto znala i kakve je podatke imala."
Steinberg pogleda Loren i slegne ramenima. Joan Thurston obiđe stol. Otvori mini hladnjak.
"Je li netko za piće?" upita.
Nitko ne odgovori. Thurstonica slegne ramenima, uzme bocu i počne je tresti.
"A vi, Adame? Želite li štogod?"
"Samo vodu."
Ona mu dobaci bocu.
"Ede? Loren?"
Oboje niječno odmahnu glavama. Joan Thurston okrene poklopac i povuče dugi gutljaj. Vrati se pred
svoj pisaći stol.
"Dobro, vrijeme je da se prestanemo nadmudrivati", reče Thurstonica.
"Što ste još saznali, Loren?"
Loren. Već ju je zvala Loren. Ona ponovno pogleda Steinberga. On ponovno kimne.
"Pronašli smo nekoliko veza između svega ovoga i bivšeg zatvorenika po imenu Matt Hunter", reče
Loren.
Thurstonica skupi kapke.
"Zašto mi je to ime poznato?"
"On je odavde, iz Livingstona. Prije nekoliko godina o njegovu su slučaju pisale novine. Potukao se na
nekom studentskom tulumu... "
"Oh, da, sjećam se", prekine je Thurstonica.
"Poznavala sam njegovoga brata Bernieja. Dobar odvjetnik, umro je premlad. Čini mi se da ga je
Bernie zaposlio u Čarter Sturgisu kada je izišao iz zatvora."
"Matt Hunter još uvijek tamo radi."
"A u ovo je umiješan kako?"
"Postoje neke veze."
"Na primjer."
Ona im ispriča o telefonskom pozivu iz Sv. Margarete na Marshin kućni broj. To ih se nije osobito
dojmilo. Kada ih je Loren počela upoznavati s onime što je saznala te večeri - da se Matt Hunter izgleda potukao
s Charlesom Talleyjem u Howardu Johnson'su, svi su se zainteresirali. Yates je prvi put počeo nešto bilježiti u
kožni notes. Kada je završila, Thurstonica je upita:
"Što vi o svemu tome mislite, Loren?"
"Želite li iskreno? Još uvijek nemam pojma."
"Trebali bismo istražiti što je Hunter radio dok je bio u zatvoru", reče Yates.
"Znamo da je i Talley bio zatvaran. Možda su se tamo sreli. Možda se Hunter nekako povezao s
ljudima Zalizanog."
"Točno", reče Thurstonica.
"Možda Hunter za Zalizanog dovršava neke nedovršene poslove."
Loren je šutjela.
"Vi se ne slažete, Loren?"
"Nisam sigurna."
"U čemu je problem?"
"Ovo će možda zvučati nevjerojatno naivno, ali ja ne vjerujem da je Matt Hunter plaćeni ubojica. Da,
ima dosje, ali radilo se o tučnjavi na tulumu prije petnaest godina. Prije toga nije kažnjavan i odonda je čist."
Nije im rekla da su išli u istu školu, niti da joj je neki unutarnji predosjećaj govorio kako on nije u to
umiješan. Kada su se drugi istražitelji koristili tim objašnjenjem, njoj je bilo zlo.
"Pa kako onda objašnjavate Hunterovu umiješanost?" upita Thurstonica.
"Ne znam. Možda se radi o nečemu osobnom. Tip na recepciji je rekao kako je Hunterova žena odsjela
u hotelu bez Huntera."
"Mislite da se radilo o ljubavničkoj svađi?"
"Možda."
Thurstonica je u to sumnjala.
"Bilo kako bilo, slažemo li se svi da je Matt Hunter umiješan?"
"Bez sumnje", reče Steinberg. Yates žustro kimne. Loren se nije pomaknula.
"U ovome trenutku", nastavi Thurstonica, "imamo više negoli dovoljno da ga uhitimo i optužimo.
Imamo tučnjavu i telefonski poziv. Uskoro ćemo imati i DNK koji će ga povezati s mrtvacem."
Loren je oklijevala. Ed Steinberg nije.
"Imamo dovoljno da ga uhitimo."
"Budući da Hunter već ima dosje, neće ga pustiti uz jamčevinu. Možemo ga pritvoriti i neko ga vrijeme
držati, nije li tako, Ed?"
"Bez problema, uvjeren sam", reče Steinberg.
"Pronađite ga", reče Joan Thurston.
"Strpajmo Huntera iza rešetaka, pronto."

http://www.book-forum.net

38Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:26 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
35. poglavlje:
Matt i Olivia bili su sami u Marshinoj gostinjskoj sobi.
Prije devet godina Matt je upravo u toj prostoriji proveo svoju prvu noć na slobodi. Bernie ga je doveo
kući. Marsha, iako ljubazna, zacijelo je imala ozbiljnih dvojbi. Mnogi odabiru živjeti u takvim kućama upravo
kako ne bi susretali ljude kao što je Matt. Čak i kada znate da je nevin, čak i kada mislite da je dobar tip kojemu
je sreća okrenula leđa, ne želite da se vaš život isprepliće s njegovim. On je virus, nositelj nekog zla. Vi imate
djecu. Želite ih zaštititi. Želite vjerovati, kao što vjeruje i Lance Banner, da lijepo uređeni vrtovi štite od takvih.
On se sjeti svojega starog prijatelja s fakulteta, Duffa. Neko je vrijeme Matt vjerovao da je Duff snažan. Sada je
znao bolje. Sada bi mogao istući Duffa a da se i ne oznoji. To nije bilo hvalisanje i o tome nije razmišljao s
ponosom. Bila je to tek životna činjenica. Njegovi frendovi - oni koji su mislili da su opaki - Duffovi ovoga
svijeta - čovječe, pa oni nisu imali pojma. Ali koliko god Matt očvrsnuo, prvu je noć na slobodi u toj prostoriji
proveo plačući. Nije točno mogao objasniti zašto. U zatvoru nikada nije plakao. Moglo bi se zaključiti da se
plašio pokazivati slabost na takvome jezivom mjestu. To je možda djelomice bilo točno. Možda si je tada prvi
put dao oduška i plakao za prethodne četiri tjeskobne godine. Ali Matt nije tako mislio.
Pravi je razlog, nagađao je, imao više veze sa strahom i nevjericom. Nije mogao prihvatiti činjenicu da
je doista slobodan i da je zatvor bio stvar prošlosti. Osjećao se kao da se radi o okrutnoj neslanoj šali, da je ta
topla postelja privid, da će ga uskoro odvući natrag i zatvoriti ga zauvijek.
Čitao je o tome kako istražitelji ili otmičari zarobljenicima pokušavaju slomiti duh tako što insceniraju
lažno pogubljenje. To zasigurno pali, pomisli Matt, ali što bi svakako bilo još učinkovitije, što bi bez sumnje
slomilo čovjeka je suprotno - pravite se kao da ćete ga osloboditi. Normalno ga odjenete, kažete mu da je
njegovo puštanje sređeno, kažete mu doviđenja, stavite mu povez na oči, vozite ga naokolo i onda stanete,
odvedete ga unutra, i kad skine povez s očiju, on uvidi da je na istome mjestu odakle je i krenuo, da je riječ o
bolesnoj šali. Tako se Matt osjećao.
Matt je sada sjedio na istoj postelji. Olivia mu je stajala okrenuta leđima pognute glave. Ramena su joj
još uvijek bila uspravna, još uvijek ponosna. Volio je njezina ramena i leđa, splet nježnih mišića i podatne kože.
Dio njega, a možda i cijelo njegovo biće željelo je reći:
"Zaboravimo sve. Ne moram znati. Upravo si rekla da me voliš. Upravo si mi rekla da sam ja jedini
muškarac kojega si ikada voljela. To je dovoljno."
Kada su stigli do kuće, Kyra je izišla i dočekala ih u dvorištu. Bila je zabrinuta. Matt se sjetio kada se
tek doselila u stan iznad garaže. Primijetio je da izgleda "točno kao Fonz". Kyra nije imala pojma o čemu on
govori. Smiješno što čovjeku pada na pamet kada je prestrašen. Marsha je također izgledala zabrinuto, pogotovo
kada je ugledala Mattove zavoje i nesiguran hod. Ali Marsha ga je dovoljno dobro poznavala i znala je da nije
vrijeme za postavljanje pitanja.
Olivia prekine tišinu.
"Smijem li te nešto pitati?"
"Naravno."
"Na telefon si mi rekao da si dobio neke fotografije."
"Da."
"Smijem li ih molim te pogledati?"
On izvadi mobitel i pruži joj ga. Olivia se okrene i uzme ga ne dodirujući mu ruku. On je sada
promatrao njezino lice. Tako je dobro poznavao taj izraz napete koncentracije. Malo je nakrenula glavu, što je
radila kada ju je nešto zbunjivalo.
"Ne razumijem što je ovo", reče ona.
"Jesi li to ti?" upita on.
"S vlasuljom?"
"Da. Ali nije bilo ovako."
"Kako?"
Ona nije odvajala pogled od mobitela. Stisnula je tipku kako bi ponovno pogledala snimku i
odmahnula glavom.
"Što god mislio o meni, ja te nikad nisam prevarila. A ovaj čovjek s kojim sam se srela, i on je nosio
vlasulju. Pretpostavljam kako bi sličio muškarcu na prvoj fotografiji."
"To sam i sam shvatio."
"Kako?"
Matt joj pokaže prozor, sivo nebo, prsten. Objasni kako se sjetio da je bila suša i ispriča kako je
povećao fotografije u Cingleinu uredu.
Olivia sjedne pokraj njega na postelju. Bila je tako prokleto lijepa.
"Znači, znao si?"
"Što sam znao?"
"Duboko u srcu, unatoč onome što si vidio, znao si da te nikada ne bih prevarila." Želio ju je zagrliti.
Vidio je kako zadržava dah, pokušavala je zadržati pribranost.
"Prije negoli počneš, moram ti postaviti dva pitanja, dobro?" upita Matt. Ona kimne.
"Jesi li trudna?"
"Jesam", odgovori ona.
"I prije negoli postaviš drugo pitanje - da, dijete je tvoje." "
Onda me se ostalo uopće ne tiče. Ne želiš li mi reći, ne moraš. Nije važno. Možemo jednostavno
nekamo pobjeći, svejedno mi je."
Ona odmahne glavom.
"Ne vjerujem da imam snage ponovno bježati, Matt." Zvučala je tako iscrpljeno.
"A ne možeš ni ti. Što će biti s Paulom i Ethanom? S Marshom?" Naravno bila je u pravu. On nije znao
kako da izrazi ono što mu je bilo na pameti. Slegne ramenima i reče:
"Jednostavno ne želim da se sve promijeni."
"Ne želim ni ja. I kada bih mogla pronaći način da ovo nekako zaobiđemo, rado bih to učinila. Bojim
se, Matt. Nikada se u svojemu životu nisam tako bojala." Ona se okrene prema njemu. Ispruži ruke i obuhvati
njegov zatiljak. Nagne se naprijed i poljubi ga. Poljubi ga strasno. On je poznavao taj poljubac. Bio je to uvod.
Unatoč svemu što se događalo njegovo je tijelo reagiralo, probudilo se. Poljubac postane strastveniji. Ona mu
priđe još bliže, privije se uz njega. On zatvori oči.
Malo se okrenu i Mattova rebra iznenada zapara strahovita bol koja se proširi cijelim bokom. On se
ukoči. Njegov tihi jauk prekine čaroliju trenutka. Olivia ga pusti i povuče se, spusti pogled.
"Sve što sam ti ikada rekla o sebi," počne ona, "bila je laž."
On nije reagirao. Ni sam nije bio siguran što je očekivao da će čuti - ovo svakako ne – ali sjedio je
mirno i čekao.
"Nisam odrasla u Northwaysu u Virginiji. Nisam pohađala sveučilište Virginije, nisam išla ni u srednju
školu. Moj otac nije bio gradski liječnik - ne znam ni tko je bio moj otac. Nisam imala dadilju po imenu Cassie
niti bilo što od onoga što sam ti ispričala. Sve sam to izmislila." Vani je neki automobil skrenuo u ulicu, svjetlo
njegovih farova zaplesalo je na zidu dok je prolazio. Matt je sjedio ukočen poput kamena.
"Moja je prava majka bila teška narkomanka koja me dala socijalnoj službi kada sam imala tri godine.
Dvije godine kasnije umrla je od predoziranja. Slali su me od jedne do druge udomiteljske obitelji. Bolje da ti ne
pričam kakvi su bili. I tako sve dok nisam pobjegla sa šesnaest godina. Završila sam u okolici Las Vegasa."
"Kada si imala šesnaest godina?"
"Da."
Olivijin je glas postao čudno monoton. Oči su joj bile bistre, ali gledala je nekamo u daljinu, iza njega.
Kao da je čekala reakciju. Matt je i dalje zbunjen nastojao pohvatati sve konce.
"Znači priče o doktoru Joshui Murrayju... "
"Misliš ono o djevojci bez majke koja je živjela s dobrim ocem i voljela konje?" Ona se zamalo
nasmiješi.
"Ma hajde, Matt. To sam izvukla iz knjige koju sam pročitala kada mi je bilo osam godina."
On otvori usta, ali nikakav zvuk ne iziđe. Pokuša ponovno.
"Zašto?"
"Zašto sam lagala?"
"Da."
"Pa nisam lagala, zapravo sam..." Ona zastane, pogleda gore... "umrla. Znam da to zvuči
melodramatski. Ali kada sam postala Olivia Murray, to nije bio samo početak novoga života, to je bilo kao da
nikada nisam bila ona druga osoba. Posvojče je bilo mrtvo. Olivia Murray iz Northwaysa u Virginiji zauzela je
njezino mjesto."
"Znači sve..." On podigne ruke.
"Sve je bila laž?"
"Mi nismo laž", reče ona.
"Nisu moji osjećaji prema tebi. Nije moje ponašanje prema tebi. Ništa što se tiče nas nikada nije bila
laž. Nijedan poljubac. Nijedan zagrljaj. Nijedan osjećaj. Ti nisi volio laž. Ti si volio mene."
Volio, rekla je. Ti si me volio. Prošlo vrijeme.
"Znači, kada smo se sreli u Vegasu, ti nisi bila na fakultetu?"
"Nisam", odgovori ona.
"A one večeri u klubu?"
Ona ga pogleda u oči.
"Trebala sam raditi."
"Ne razumijem."
"Razumiješ. Matt, još kako razumiješ."
On se sjeti internetske stranice o striptizetama.
"Ti si bila plesačica?"
"Plesačica? Pa da, to bi bio politički korektan izraz za egzotičnu plesačicu. Sve ga djevojke
sad koriste. Ali ja sam bila striptizeta. A ponekad bi me natjerali da..." Olivia odmahne glavom. Oči joj
se stadoše puniti suzama.
"Nikad se nećemo oporaviti od ovoga."
"A one noći", reče Matt osjećajući kako kroz njega struji bijes, "zar sam izgledao kao da imam puno
novca?"
"To nije duhovito."
"I ne pokušavam biti duhovit."
U glasu joj se čula odlučnost.
"Ti nemaš pojma što je ta noć značila za mene. Promijenila mi je život. Ti to ne shvaćaš, Matt."
"Što ne shvaćam?"
"Tvoj svijet", reče ona. "Za njega se vrijedi boriti."
On nije bio siguran da razumije što ona misli - ili da uopće želi razumjeti.
"Rekla si da si živjela kod udomitelja."
"Da."
"I da si pobjegla."
"Posljednja je obitelj poticala djevojke da se bave striptizom. Nemaš pojma koliko čovjek želi pobjeći
od takvih ljudi. Rekli su nam kamo da odemo. Sestra posljednje udomiteljice vodila je klub. Ona nam je
nabavila lažne isprave."
On odmahne glavom.
"Ipak, ne shvaćam zašto mi nisi rekla istinu."
"Kada, Matt?"
"Kada što?"
"Kada sam ti je trebala reći? One prve noći u Las Vegasu? Ili kada sam došla u tvoj ured? Na drugome
spoju? Kada smo se zaručili? Kada sam ti trebala reći?"
"Ne znam."
"To baš i nije lako."
"Ni meni nije bilo lako ispričati tio vremenu provedenom u zatvoru."
"U mojem se slučaju ne radi samo o meni", reče ona.
"Obećala sam."
"Kome si obećala?"
"Pokušaj shvatiti. Da se radilo samo o meni, možda bih riskirala. Ali nisam mogla zbog nje."
"Zbog koga?"
Olivia pogleda u stranu. Dugo nije progovarala. Iz stražnjega džepa izvadi komad papira, polagano ga
rastvori i pruži mu ga. Zatim ponovno okrene lice na drugu stranu.
Matt uzme papir i okrene ga. Bio je to članak s Nevada News internetske stranice. On ga pročita. Nije
bio dugačak.
Žena ubijena
Las Vegas, Nevada - Candace Potter, 21, pronađena je ubijena u naselju stambenih prikolica nedaleko
od ceste 15. Smrt je nastupila uslijed gušenja. Policija ne želi komentirati radi li se i o seksualnom
napastovanju. Gospođica Potter radila je kao plesačica u noćnome klubu Young Thang u predgrađu, pod
umjetničkim imenom Candi Cane. Istraga je u tijeku, a policija ispituje neke veoma obećavajuće tragove.
Matt je pogleda.
"Još uvijek ne shvaćam." Njezino je lice bilo okrenuto na drugu stranu.
"Nešto si obećala toj Candace?" Ona se gorko nasmije.
"Ne."
"Kome onda?"
"Kao što sam ti već rekla. Nisam ti lagala. To je bilo kao da sam umrla."
Olivia se okrene prema njemu.
"To sam ja", reče ona.
"Ja sam bila Candace Potter."

http://www.book-forum.net

39Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:27 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
36. poglavlje:
Kada se Loren vratila u Ured okružnog tužiteua, Roger Cudahy, jedan od tehničara koji je bio u
Cingleinu uredu, sjedio je s nogama na njezinome radnom stolu, ruku prekriženih iza glave.
"Je li ti udobno?" upita Loren. On se srdačno smiješio.
"Oh da." "Izgledaš veoma zadovoljno."
Osmijeh mu se nije skidao s usana.
"I to s razlogom."
"O čemu se radi?" Ne skidajući ruke sa zatiljka Cudahv pokaže na laptop.
"Pogledaj sama."
"Na laptop?"
"Oh, da."
Ona pomakne miša. Tamni se ekran probudi. I tamo, preko cijeloga ekrana bila je fotografija Charlesa
Talleyja. Ruka mu je bila podignuta. Kosa modroplava. Na licu je imao drzak osmijeh.
"To si skinuo s kompjutera Cingle Shaker?"
"Oh, da. A na njega je prebačen s mobitela."
"Odlično obavljen posao."
"Čekaj malo."
"Što?"
Culdahy se nije prestajao smješkati.
"Kao što je Bachman Turner Overdrive znao pjevati, glavno još nisi ni vidjela."
"Molim?"
"Pritisni tipku sa strelicom. Desnu strelicu."
Loren to učini. Počne nejasna videosnimka. Žena s platinastom vlasuljom izišla je iz kupaonice.
Krenula je prema postelji. Kada je snimka bila gotova, Culdahy upita:
"Imaš li kakvih komentara?"
"Samo jedan."
Culdahy ispruži ruku s dlanom prema gore.
"Da čujem." Loren ga pljesne po dlanu.
"Oh, da."

http://www.book-forum.net

40Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:30 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
37. poglavlje:
"Dogodilo se to godinu dana nakon što sam srela tebe", reče Olivia. Stajala je na drugom kraju sobe. U
lice joj se vratila boja. Malo se uspravila. Kao da joj se snaga vraćala dok mu je sve pričala. Što se Matta tiče, on
se trudio zasad ne analizirati ono što čuje. Samo je želio sve upiti.
"Bilo mi je osamnaest godina, ali sam u Vegasu bila već dvije. Većina nas djevojaka živjela je u starim
kamp-prikolicama. Upravitelj kluba, opaki čovjek po imenu Clyde Rangor, imao je nekoliko ari zemlje
kilometar i pol od kluba. Sama pustinja. Podigao je žičanu ogradu, dovukao tri-četiri jadne kamp-prikolice i tu
smo mi živjele. Djevojke su dolazile i odlazile, a u to sam vrijeme imala dvije cimerice. Jedna je bila nova cura
po imenu Cassandra Meadows. Imala je možda šesnaest, sedamnaest godina. Druga se zvala Kimmy Dale.
Kimmy je toga dana bila odsutna. Vidiš li, Clyde nas je običavao slati na gostovanja. Izvodile smo striptiz u
nekom gradiću triput na dan. Za njega je to bio lako zarađeni novac, mi smo dobivale dobre napojnice iako je
većinu toga uzimao Clyde."
Matt se morao pribrati, ali nije mu uspijevalo.
"Kada si počela s time, koliko ti je bilo godina?" upita on.
"Šesnaest."
Trudio se ne zatvoriti oči.
"Ne razumijem kako je to funkcioniralo."
"Clyde je imao dobre veze. Ne znam točno kako, ali u Idahu je pronalazio djevojke s financijskim
neprilikama koje su živjele kod udomitelja."
"Ti si odatle?"
Ona kimne.
"Imao je veze i u drugim državama. U Oklahomi. Cassandra je, mislim, bila iz Kanzasa. Djevojke su
jednostavno upućivali Clydeu. On bi im nabavio lažne isprave i zaposlio ih. To nije bilo teško. I ti i ja znamo da
nikome nije doista stalo do sirotinje. Malena djeca makar izazivaju sućut. Mi smo bile samo prkosne
tinejdžerice. Nismo imale nikoga svoga."
"Dobro, nastavi", reče Matt.
"Clyde je imao djevojku po imenu Emma Lemay. Emma je svim curama u neku ruku bila nadomještaj
za majku. Znam kako to zvuči, ali kad se sjetiš kroz što smo prošle, doista smo je tako doživljavale. Clyde ju je
običavao mlatiti. Svaki put kada bi prošao pokraj nje, Emma bi se trgnula. Tada to nisam shvaćala, ali valjda
smo uspostavile vezu jer smo sve bile žrtve nasilja. Kimmy i ja smo je voljele. Govorile smo o tome kako ćemo
jednoga dana pobjeći od svega toga - samo smo o tome i razgovarale. Njoj i Kimmy sam ispričala o našemu
susretu. O tome što mi je ta noć značila. One su slušale. Znale su da od toga neće biti ništa, ali ipak su slušale."
Negdje izvan sobe začuje se neki zvuk. Tihi jecaj. Olivia se okrene u tom smjeru.
"To je samo Ethan", reče Matt.
"To se često ponavlja?"
"Da."
Pričekali su. Kućom ponovno zavlada tišina.
"Jednoga sam se dana osjećala loše", reče Olivia. Glas joj ponovno postane monoton.
"U tom ti poslu baš i ne daju slobodne večeri, ali meni je bilo tako zlo da sam jedva stajala, a djevojke
koje povraćaju na sceni baš i nisu dobre za posao. Budući da nije bilo Clydea i Emme, ja sam se javila tipu na
vratima. On me pustio da odem. Vratila sam se u Obor - tako smo zvali dvorište s kamp-kućicama. Bilo je
negdje oko tri poslijepodne. Sunce je još uvijek pržilo. Osjećala sam kao da mi koža gori."
Olivia se sjetno nasmiješi.
"Znaš li što je čudno? Mislim, cijela je stvar čudna, ali znaš što me najviše pogodilo?"
"Što?"
"Koliko se u djeliću trenutka sve promijeni. Što bi bilo da je bilo. Ti to znaš bolje od ikoga. Da si otišao
ravno u Bowdoin. Da Duff nije prolio pivo. Znaš."
"Da, znam."
"Isto je bilo i tada. Da se nisam razboljela. Da sam ostala plesati te večeri. U mojem slučaju
pretpostavljam da se može tumačiti na razne načine, ali rekla bih da mi je određeni slijed događaja spasio život."
Ona je sad stajala kod vrata. Gledala je u kvaku kao da želi pobjeći.
"Što se dogodilo kada si se vratila u Obor?" upita Matt.
"Nije bilo nikoga", reče Olivia. "Većina je djevojaka već bila u klubu ili u gradu. Obično smo
završavale oko tri ujutro i spavale do podneva. U Oboru je bilo tako depresivno da smo se trudile pobjeći odatle
kad god smo mogle. Zato, kad sam se vratila tamo, bilo je tiho. Otvorila sam vrata svoje kućice i prvo što sam
ugledala bila je krv na podu." On ju je napeto slušao. Olivijino je disanje postalo dublje, ali lice joj je ostalo
mirno.
"Zazvala sam. To je bilo glupo. Vjerojatno sam trebala početi vrištati i otrčati, ne znam. Još jedno što
bi bilo, zar ne? Okrenula sam se. Kućice su imale dvije sobe, ali razmještaj je bio takav da se prvo ulazilo u
spavaću sobu u kojoj smo nas tri spavale. Moj je bio donji krevet.
Kimmyn gornji. Cassandra, nova djevojka, imala je krevet na suprotnoj strani prostorije. Kimmy je bila
veoma uredna. Uvijek nas je prekoravala što ne pospremamo. Naši su životi bili svinjarija, ali zato nismo morale
živjeti u svinjcu.
Bilo kako bilo, iznutra je prikolica bila sva isprevrtana. Sve su ladice bile izvrnute, posvuda odjeća. Na
podu, pokraj Cassandrina kreveta, kamo je vodio krvavi trag, ugledala sam nečije noge. Potrčala sam onamo i
sledila se na mjestu."
Olivia ga pogleda ravno u oči.
"Cassandra je bila mrtva. Nisam joj morala opipati bilo. Ležala je na boku, sklupčana poput fetusa. Oba
su joj oka bila otvorena, piljila su u zid. Lice joj je bilo ljubičasto i natečeno. Na rukama je imala opekotine od
cigarete. Ruke su joj bile sputane ljepljivom trakom iza leđa. Ne zaboravi, Matt, imala sam osamnaest godina.
Možda sam se osjećala starije, ili izgledala starije, možda sam imala previše životnog iskustva. Ali promisli.
Stajala sam tako i gledala mrtvaca. Ukočila sam se. Nisam se mogla pomaknuti. Čak ni kad sam čula zvukove iz
druge sobe, čak ni kad sam čula Emmu kada je vrisnula:
"Clyde, nemoj!" Ona zastane, zatvori oči i polako uzdahne.
"Okrenula sam se upravo u trenutku da vidim kako šaka leti prema mojemu licu. Nije bilo vremena da
reagiram. Clyde me udario svom snagom. Šaka mu se zabila ravno u moj nos. Više sam čula kako se kost lomi
negoli sam osjetila. Glava mi je poletjela unatrag. Pala sam na Cassandru - to je vjerojatno bilo najstrašnije od
svega. To što sam pala na njezino mrtvo tijelo. Koža joj je bila hladno-vlažna. Pokušala sam otpuzati s nje. Krv
mi je tekla u usta." Olivia zastane, proguta zrak, pokušavala je doći do daha. Matt se nikada u životu nije
osjećao tako nemoćno. Nije se micao, nije progovarao. Pustio ju je da se pribere.
"Clyde je dotrčao do mene i pogledao me odozgo. Njegovo lice... obično je imao podmukao osmijeh na
usnama. Već sam puno puta vidjela kako udara Emmu Lemay. Znam da to tebi zvuči čudno. Zašto nismo ništa
poduzele? Zašto nismo ništa učinile? Ali nama te batine nisu bile strane. Uobičajena stvar. Moraš to razumjeti.
Nismo znale da postoji drugačiji život." Matt kimne. Iako je takvo razmišljanje bilo pogrešno, razumio ga je. U
zatvorima se sve tako opravdavalo - ne radite vi ništa loše, strahote koje se događaju su norma.
"Bilo kako bilo", nastavi Olivia, "posprdni je osmijeh nestao. Ako misliš da su čegrtuše opake, nisi sreo
Clydea Rangora. Ali u tom trenutku, dok se naginjao nada mnom, izgledao je prestrašeno. Teško je disao.
Košulja mu je bila krvava. Iza njega - a to je prizor koji nikada neću zaboraviti - Emma je samo stajala spuštene
glave. I tako sam ja, krvava i ranjena, gledala iza psihopate stisnutih šaka u još jednu njegovu žrtvu. Njegovu
pravu žrtvu, pretpostavljam.
Gdje je kaseta? upitao me Clyde. Nisam imala pojma o čemu govori. Snažno mi je nagazio nogu.
Zajaukala sam od boli. Zatim je Clyde viknuo: Ti se to sa mnom igraš, kurvo? Reci, gdje je?
"Pokušala sam se četveronoške odmaknuti od njega, ali sam završila u kutu. Clyde je šutnuo
Cassandrino tijelo u stranu i krenuo za mnom. Bila sam u klopci. U daljini sam čula Emmin glas, krotak kao u
janjeta: Nemoj, Clyde, molim te. Ne skidajući pogled s mene Clyde nasrne na nju. U udarac je unio svu težinu
svojega tijela. Udario ju je zapešćem i Emmi se rascijepi obraz. Posrnula je unatrag i nestala iz vida. Ali to mi je
bilo dovoljno. Pažnja mu je bila usmjerena na drugu stranu i dala mi je priliku da reagiram. Šutnula sam ga malo
ispod koljena. Clydeova noga popusti. Uspravila sam se i otkotrljala preko kreveta. Vidiš li, u mislima sam
imala cilj. Kimmy je u sobi držala pištolj. To mi se nije sviđalo, ali ako misliš da je meni bilo loše u životu,
Kimmy je prošla puno gore. Zato je uvijek bila naoružana. Imala je dva pištolja. Mini revolver .22 kalibra je
nosila u čizmi. Čak i na pozornici. A drugi je pištolj Kimmy čuvala ispod madraca."
Olivia stane i nasmiješi mu se.
"Što je?" upita Matt.
"Kao i ti."
"O čemu govoriš?"
"Zar misliš da ne znam da imaš pištolj?"
Potpuno je na njega zaboravio. On opipa pojas hlača. U bolnici su mu skinuli hlače. Olivia mirno
otvori torbicu.
"Izvoli", reče. Pruži mu pištolj.
"Nisam željela da ga policija pronađe i poveže s tobom."
"Hvala", reče on glupavo. Pogleda pištolj i spremi ga.
"Što će ti oružje?" upita ona.
"Ne znam."
"Mislim da ni Kimmy nije znala. Ali bilo je tamo. I kada je Clyde pao, ja sam se bacila da ga dohvatim.
Nisam imala puno vremena. Moj udarac nije onesposobio Clydea - samo mi je dao nekoliko sekundi. Ugurala
sam ruku pod madrac ležaja na katu. Čula sam ga kako viče: Luda kurvo, ubit ću te! Nisam u to sumnjala.
Vidjela sam Cassandru. Vidjela sam njegovo lice. Ulovi li me, ne dohvatim li pištolj, gotova sam."
Olivia je sada djelovala uzrujano, podigla je ruke kao da je opet u kućici i kopa kako bi pronašla oružje.
"Ruka mi je bila ispod madraca. Gotovo sam osjećala njegov dah na vratu. Ali ipak nisam mogla
pronaći oružje. Clyde me zgrabio za kosu. Upravo me je počeo vući kada su moji prsti napipali metal. Dok me
povlačio, primila sam pištolj svom snagom i izvukla ga ispod madraca. Clyde ga je ugledao. Palcem i
kažiprstom sam stiskala držak, ali ne dovoljno čvrsto. Pokušavala sam prstom dosegnuti okidač. Ali Clyde je
skočio na mene. Držao me je za zglavak. Pokušala sam se osloboditi. On je bio previše snažan. Ali ja nisam
puštala. Držala sam pištolj. U tom je trenutku on zario palac u moju ruku. Clyde je imao veoma duge i oštre
nokte. Vidiš li ovo?"
Olivia stisne šaku i zabaci je unatrag kako bi mu pokazala bijeli ožiljak u obliku srpa s unutarnje strane
zapešća. Matt ga je i ranije primijetio. Davno mu je ispričala kako je to od pada s konja.
"To mi je napravio Clyde Rangor. Tako je duboko zario nokat da mi je potekla krv. Ispustila sam
pištolj. Još uvijek me držao za kosu. Bacio me na krevet i skočio na mene. Zgrabio me za vrat i počeo stiskati.
Plakao je. Toga se sjećam. Clyde je iz mene cijedio život i plakao je. Ne zato što mu je bilo stalo, ni najmanje.
Bio je prestrašen. Davio me je i ja sam ga čula kako me moli: Samo mi reci gdje je. Samo mi reci...
Olivia se nježno primi rukom za vrat.
"Borila sam se. Udarala ga nogama, mlatila rukama, ali osjećala sam kako me snaga napušta. Moji su
udarci postajali sve slabiji. Osjećala sam kako njegov palac sve jače stišče moj vrat. Umirala sam. I tada sam
začula pucanj."
Ruka joj padne u stranu. Antikni sat u blagovaonici, dar što su ga Bernie i Marsha dobili za vjenčanje,
počne otkucavati. Olivia pričeka, pusti ga da odzvoni.
"Prasak nije bio glasan. Kao udarac palicom. Valjda zato što je bio .22 kalibar, ne znam. Na trenutak je
Clydeov stisak postao još jači. Na licu mu se čitalo više iznenađenje nego bol. Pustio me. Počela sam kašljati,
došlo mi je na povraćanje. Otkotrljala sam se u stranu hvatajući zrak. Emma Lemay stajala je iza njega. Uperila
je pištolj u njega, kao da joj je iznenada od svih tih godina zlostavljanja i batina napokon prekipjelo. Nije
ustuknula. Nije skrenula pogled. Clyde se gnjevno okrene prema njoj i ona opali još jedanput, ovoga puta ravno
u njegovo lice.
Zatim je Emma još jedanput povukla okidač i Clyde Rangor je bio mrtav."

http://www.book-forum.net

41Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:31 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
38. poglavlje:
Motiv.
Loren je sada imala motiv. Ako se moglo suditi po videosnimci, Charles Talley, gad po svačijim
mjerilima, ne samo da je spavao sa ženom Matta Huntera - Loren se mogla kladiti da je to bila Olivia Hunter na
tom snimku s plavom vlasuljom - već se potrudio poslati snimke Mattu.
Rugao mu se.
Razljutio ga je.
U neku ruku ga je izazivao.
Sve se slagalo. Sve je imalo smisla.
Osim što su mnoge stvari u ovome slučaju isprva imale smisla. Ali nakon nekoliko minuta više nisu.
Kao pretpostavka da je Maxa Darrowa okrala prostitutka. Kao ubojstvo Charlesa Talleyja koje je izgledalo kao
uobičajeni scenarij s ljubomornim mužem, ako se doista o tome radilo, ali kako onda objasniti vezu između
Emme Lemay i FBI-a u Nevadi i svega ostalog što je saznala u uredu Joan Thurston? Njezin se mobitel zatrese.
Broj je bio skriven.
"Halo?"
"Zašto ste izdali potjernicu za Hunterom?" Bio je to Lance Banner.
"Spavaš li ti ikada?" upita ona.
"Ljeti ne. Više volim zimski san. Kao medvjed. I tako, što ima novog?"
"Tražimo ga."
"Molim te prestani s pojedinostima, Loren, doista mi je teško izići na kraj sa svim tim detaljima."
"Duga priča, Lance, a ja sam imala dugu noć."
"Potjernica je uglavnom za područje Newarka."
"Pa?"
"Je li netko pogledao kod njegove šurjakinje?"
"Ne vjerujem."
"Ja živim u istome bloku", reče Lance Banner.
"Računaj da sam već krenuo."

http://www.book-forum.net

42Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:31 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
39. poglavlje:
Ni Matt ni Olivia se nisu pomakli. Pričanje ju je iscrpilo. On je to jasno vidio. Gotovo je krenuo prema
njoj, ali ona je digla ruku.
"Jednom sam vidjela staru fotografiju Emme Lemay", počne Olivia.
"Bila je tako lijepa. Bila je i pametna. Ako je itko bio dovoljno lukav da se izvuče od onakva života,
onda je to bila Emma. Ali, vidiš li, nitko nije. Meni je bilo osamnaest godina, Matt, a osjećala sam se kao da je
moj život prošao. I tako smo se nas dvije našle tamo, ja sam kašljala, tjeralo me na povraćanje, Emma nije
ispuštala oružje. Dugo je piljila u Clydea i jednostavno čekala da ja dođem do daha. Trebalo mi je nekoliko
minuta. Okrenula se prema meni i pribrano rekla: Moramo sakriti njegovo tijelo.
"Sjećam se da sam odmahivala glavom. Rekla sam joj kako nipošto ne želim sudjelovati u tome. Ona
se nije naljutila, nije počela vikati. Bilo je tako čudno. Izgledala je tako... spokojno."
"Upravo je ubila svojega zlostavljača", reče Matt.
"Da, vjerojatno djelomice zbog toga."
"Ali?"
"Kao da je čekala taj trenutak. Kao da je znala da će se jednoga dana to dogoditi. Rekla sam joj da
moramo pozvati policiju. Emma je odmahnula glavom, bila je mirna, imala je sve pod kontrolom. Pištolj je još
uvijek bio u njezinoj ruci. Nije ga uperila u mene.
"Možemo im reći istinu", predložila sam.
"Da se radilo o samoobrani. Pokazat ćemo im masnice na mojem vratu. K vragu, pokazat ćemo im
Cassandru." Matt se promeškolji. Olivia to primijeti i nasmiješi se.
"Znam", reče.
"Zar nije ironično? Samoobrana. Kao što si i ti tvrdio. Oboje smo se čini se našli na istom raskrižju.
Možda ti nisi imao izbora, bilo je mnogo ljudi oko vas. Ali čak i da jesi, ti si potjecao iz potpuno drugačijeg
svijeta. Ti si vjerovao policiji. Ti si mislio da će istina pobijediti. Ali mi smo znale bolje. Emma je ustrijelila
Clydea triput, jednom u leđa, dvaput u lice. Nitko ne bi povjerovao da se radilo o samoobrani. Čak i da jesu,
Clyde je zarađivao mnogo novca za svojeg rođaka mafijaša. On nas ne bi ostavio na životu."
"I, što ste učinile?" upita on.
"Ja sam bila zbunjena, ali Emma mi nije prestajala objašnjavati u kakvom se škripcu nalazimo. Nismo
imale izbora. Doista. I tada me razoružala najjačim argumentom."
"Kojim?"
"Emma je rekla: A što ako nam uspije?"
"Ako vam što uspije?" upita Matt.
"Što ako nam policija povjeruje i Clydeov rođak nas ostavi na miru?" Ona zastane i nasmiješi se.
"Ne shvaćam", reče Matt.
"Što će biti s nama? S Emmom i sa mnom. Što će biti s nama ako sve prođe dobro?" Matt je shvatio.
"Bit ćete na istom."
"Točno. Ovo je bila naša prilika, Matt. Clyde je kod kuće imao sakrivenih sto tisuća dolara. Emma je
rekla da ćemo to uzeti. Pobjeći ćemo svaka na svoju stranu. Početi negdje ispočetka. Emma je već imala
odredište na pameti. Godinama je planirala otići, ali nikad nije skupila dovoljno hrabrost. Nisam ni ja. Nije
nijedna od nas."
"Ali sad ste morale."
Olivia kimne.
"Rekla je da će, ako sakrijemo Clydea, svi misliti da su njih dvoje pobjegli zajedno. Tražit će par. Ili će
misliti da su oboje ubijeni i pokopani zajedno. Ali ona je trebala moju pomoć. Pitala sam je: Što je sa mnom?
Clydeovi prijatelji znaju kako izgledam. Neće stati dok me ne pronađu. I kako da objasnimo Cassandrinu smrt?
"Ali Emma je već imala rješenje. Rekla je: Daj mi svoju lisnicu. Ja sam je izvukla iz džepa i pružila joj
je. Uzela je moju osobnu iskaznicu - tada u Nevadi nisi morao imati fotografiju na iskaznici - i ugurala ju je u
Cassandrin džep. Kada se vraća Kimmy? Pitala me. Za tri dana, odgovorila sam. Dovoljno vremena, rekla je.
Zatim će: Slušaj me. Ni ti ni Cassandra nemate obitelji. Cassandru je majka izbacila iz kuće prije puno godina.
Ne razgovaraju.
"Rekla sam da ne shvaćam."
Razmišljam o tome već godinama, rekla je Emma. Svaki put kada me tukao. Svaki put kada me davio
dok ne bih izgubila svijest. Svaki put kada bi rekao da mu je žao i obećavao da se to nikad neće ponoviti i da me
voli. Svaki put kada bi mi rekao da će me, ukoliko ga napustim, pronaći i ubiti. Što ako... što ako ja ubijem
Clydea, zakopam ga, uzmem njegov novac i pobjegnem nekamo gdje znam da ću biti na sigurnome? Što ako se
potrudim iskupiti, znaš, za ono što sam učinila vama djevojkama? I ti o tome sanjaš, zar ne, Candi? O tome da
pobjegneš?
"I to si i učinila", reče Matt.
Olivia podigne kažiprst. "Ali postoji razlika. Rekla sam ti ranije kako sam osjećala da je moj život već
gotov. Nestajala sam u knjigama koje sam čitala. Nastojala sam zadržati optimizam. Zamišljala sam drugačiji
život jer sam imala cilj. Gledaj, ne želim da ispadne daje ona noć u Vegasu bila toliko posebna, ali često sam
razmišljala o njoj, Matt. O tome kako sam se osjećala pokraj tebe. Razmišljala sam o svijetu u kojemu ti živiš.
Sjećala sam se svega što si mi pričao - o svojoj obitelji, o mjestu gdje si odrastao, prijateljima i školi. Ali ono što
tada nisi znao, što još i sada ne shvaćaš je da si opisivao mjesto o kojem se ja nisam ni usuđivala maštati." Matt
je šutio.
"Nakon što si onoga jutra otputovao, ne mogu ti opisati koliko sam puta pomislila da te pokušam
pronaći."
"Zašto nisi?"
Ona odmahne glavom.
"Ti bi od svih ljudi najbolje trebao shvaćati što znači biti sputan." On kimne plašeći se odgovora.
"Uostalom, više nije bilo važno", reče Olivia. "U tom je trenutku za sve to bilo prekasno. Ali, iako
sputane, morale smo nešto poduzeti. Zato smo smislile plan. Bio je jednostavan zapravo. Prvo smo umotale
Clydeovo tijelo u prekrivač i ubacile ga na stražnje sjedalo automobila. Zaključale smo Obor lokotom. Emma je
znala zajedno mjesto. Clyde je onamo bacio najmanje dva tijela, rekla je. Negdje u pustinji. Zakopale smo ga u
plitak grob daleko na toj ničijoj zemlji. Emma je zatim nazvala klub. Pobrinula se da sve djevojke obavezno
rade prekovremeno kako se ni jedna ne bi mogla vratiti u Obor.
"Svratile smo do njezine kuće i istuširale se. Stala sam pod topli mlaz vode i pomislila, ne znam, kako
će biti čudno prati sa sebe krv, kao scena iz Macbetha." Licem joj preleti slabašan smiješak.
"Ali nije bilo tako?" upita Matt.
Olivia polako odmahne glavom.
"Upravo sam zakopala čovjeka u pustinji. Noću će ga otkopati šakali, pogostiti se i raznijeti njegove
kosti naokolo. Tako mi je Emma rekla. A meni nije bilo stalo."
Pogledala ga je kao da ga izaziva.
"Što si učinila nakon toga?"
"Zar ne možeš pogoditi?"
"Ti mi reci."
"Ja... mislim, Candace Potter je bila nitko. Nisu imali koga obavijestiti u slučaju njezine prerane smrti.
Emma, njezina poslodavka i gotovo starateljica, pozvala je policiju. Rekla je da je jedna od njezinih djevojaka
ubijena. Stigla je policija. Emma im je pokazala Cassandrino tijelo. Isprave su bile u njezinu džepu. Emma je
identificirala tijelo i potvrdila da je to bila jedna od njezinih djevojaka, Candace, Candi Cane Potter. Nije imala
bližih rođaka. Nitko nije posumnjao. Zašto bi? Zašto bi netko uopće izmislio tako nešto? Emma i ja podijelile
smo novac. Dobila sam preko pedeset tisuća dolara. Možeš li to zamisliti? Sve su djevojke u klubu imale lažne
isprave, nije bio nikakav problem nabaviti nove."
"I ti si jednostavno pobjegla?"
"Da."
"Što je bilo s Cassandrom?" upita Matt.
"A što bi bilo?"
"Zar se nitko nije pitao što se s njome dogodilo?"
"Bilo je na stotine djevojaka koje su dolazile i odlazile. Emma je svima rekla da je Cassandra
prestrašena ubojstvom odlučila prestati s tim poslom. Još su se dvije djevojke prestrašile i pobjegle."
Matt odmahne glavom pokušavajući sve to shvatiti.
"Kada smo se upoznali, rekla si da se zoveš Olivia Murray."
"Da."
"Nastavila si se koristiti tim imenom?"
"Tada, one prve noći s tobom bilo je prvi put da sam se koristila tim imenom. Jesi li čitao Wrinkle in
time?"
"Naravno. U petom razredu, mislim."
"Kada sam bila mala, to mi je bila najdraža knjiga. Glavna se junakinja zvala Meg Murray. Uzela sam
njezino prezime."
"A Olivia?"
Ona slegne ramenima.
"Zvučalo je kao potpuna suprotnost Candi."
"Što je bilo dalje?"
"Emma i ja smo se dogovorile. Nikad nikome nećemo reći istinu - ma što se dogodilo - jer ako jedna od
nas progovori, to može prouzročiti smrt one druge. Stoga smo se zaklele jedna drugoj. Molim te, moraš shvatiti
koliko sam ozbiljno držala do te zakletve." Matt nije znao što da na to kaže.
"Zatim si otputovala u Virginiju?"
"Da."
"Zašto?"
"Jer je tamo živjela Olivia Murray. Jer je bilo daleko i od Vegasa i od Idaha. Izmislila sam priču o
svojemu podrijetlu. Pohađala sam tečajeve na sveučilištu Virginije. Nisam bila upisana, naravno, ali to je bilo u
ono doba prije strogog osiguranja. Jednostavno bih sjedila na satovima. Provodila sam vrijeme u knjižnici i
studentskom restoranu. Upoznavala ljude. Svi su mislili da sam studentica. Nekoliko godina kasnije pravila sam
se da sam diplomirala. Našla sam posao. Više se nikad nisam osvrtala na prošlost ni razmišljala o Candi.
Candace Potter je bila mrtva."
"I onda, što? Ja sam naišao?"
"Tako nekako, da. Gledaj, bila sam prestrašeno dijete. Pobjegla sam i pokušala sam sebi izgraditi novi
život. Pravi život. Istina je da nisam imala nikakvu želju upuštati se u vezu s muškarcem. Ti si tražio usluge
DataBettera, sjećaš se?" Matt kimne.
"Da, sjećam se."
"Bilo mi je dosta muškaraca. Ali onda sam ugledala tebe i... ne znam. Možda sam se željela vratiti u
onu noć kada smo se sreli. Nekom glupavom snu. Ti se rugaš ideji da živimo ovdje, Matt. Ti ne vidiš da je ovo
mjesto, ovaj grad, najbolji mogući svijet."
"Znači zato si se željela preseliti ovamo?"
"S tobom", reče ona s molbom u očima. "Zar ne shvaćaš? Ja nikad nisam vjerovala u ono o srodnim
dušama. Kada netko prođe sve što sam ja prošla... ali možda, ne znam, možda su nas zbližile naše patnje. Možda
nam one omogućavaju da bolje cijenimo sve oko nas. Da se naučimo boriti za ono što drugi uzimaju zdravo za
gotovo. Ti me voliš, Matt. Ti nisi doista povjerovao da imam ljubavnu vezu. Zato si tražio dokaze - jer, unatoč
ovome što ti sada govorim, samo me ti doista poznaješ. Ti si jedini. I da, želim se preseliti ovamo i podizati
obitelj zajedno s tobom. To je sve što želim." Matt otvori usta, ali ne izađe nijedan zvuk.
"Sve je u redu", reče ona uz slabašni osmijeh.
"Nije lako sve to prihvatiti odjednom."
"Ne radi se o tome. Samo..." Nije znao kako da se izrazi. Osjećaji su se smjenjivali kao ludi. Morao je
pustiti da se slegnu.
"I što se dogodilo?" upita on.
"Nakon svih tih godina, kako su te pronašli?"
"Nisu me pronašli", reče ona.
"Ja sam pronašla njih."
Matt se upravo spremao postaviti pitanje kad su zidom počela kliziti svjetla još jednog automobila.
Predugo su se zadržala. Matt podigne ruku kako bi je na trenutak utišao. Oboje su osluškivali. Iako slabo čuo se
zvuk motora. Nije bilo greške. Njihovi se pogledi sretnu. Matt pode do prozora i poviri van.
Automobil je bio parkiran s druge strane ulice. Njegova se svjetla ugase. Nekoliko trenutaka kasnije i
motor. Matt smjesta prepozna automobil. On je u tom istom automobilu bio nekoliko sati ranije.
Automobil je pripadao Lanceu Banneru.

http://www.book-forum.net

43Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:32 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
40. poglavlje:
Loren je uletjela natrag u sobu za ispitivanje. Cingle je proučavala svoje nokte.
"Odvjetnik još nije stigao."
Loren je samo piljila u nju nekoliko trenutaka. Pitala se kako je to kad netko izgleda kao Cingle Shaker,
kada vam se muškarci bacaju pred noge, kada znate da možete postupati s njima kako želite. Lorenina je majka
pomalo bila takva, ali kakav je to osjećaj kada žena izgleda kao Cingle Shaker? Bi li to bilo dobro ili loše? Bi li
se počela oslanjati na tjelesne atribute nauštrb onih ostalih? Loren nije mislila da je to slučaj s Cingle, ali upravo
je zbog toga predstavljala još veću prijetnju.
"Pogodite što smo pronašli na vašem uredskom kompjuteru?" reče Loren. Cingle trepne. Ali to je bilo
dovoljno. Ona je znala. Loren joj pokaže fotografiju Charlesa Talleyja kao i nekoliko odabranih kadrova
video-snimke. Stavi ih na stol ispred Cingle. Cingle ih jedva pogleda.
"Neću vam ništa reći", izjavi Cingle.
"Hoćete li kimati?"
"Molim?"
"Ja ću početi govoriti. Vi možete kimati ako želite. Jer, čini mi se da je sada već sve prilično jasno."
Loren sjedne, prekriži ruke i stavi ih na stol.
"Naši dečki iz laboratorija kažu da su fotografije snimljene mobitelom. Evo što mislimo da se dogodilo.
Charles Talley je bio bolesnik. To znamo. Kriminalac koji nije prezao od nasilja i perverzija. Bilo kako bilo,
sastao se s Oliviom Hunter. Još uvijek ne znam zašto. Možda nam vi kažete kada se pojavi vaš odvjetnik. Nema
veze. Iz nekog je bolesnog razloga, valjda ga je to uzbuđivalo, poslao snimke našem zajedničkom frendu Mattu
Hunteru. Matt je donio fotografije vama. Vi ste, zato što ste dobri u onome što radite, saznali da je tip na
fotografiji Charles Talley i da je odsjeo u Howardu Johnson'su blizu aerodroma u Newarku. Ili ste možda
zaključili da je Olivia Hunter odsjela tamo. Ne znam koje od to dvoje."
"Niste pogodili", reče Cingle.
"Ali sam blizu. Ne znam pojedinosti, i nije mi važno zašto se Hunter obratio vama. Ali očito je da jest.
Dao vam je fotografiju i snimku. Vi ste pronašli Charlesa Talleyja. Oboje ste se odvezli u hotel da se s njime
suočite. Talley i Hunter su se potukli. Hunter je ranjen, a Talley mrtav." Cingle pogleda u stranu.
"Želite li nešto dodati?" upita Loren.
Ponovno zazvoni Lorenin mobitel. Ona ga izvadi, otvori i reče:
"Halo."
"Ovdje čuvar finog susjedstva, Lance."
"Što ima novog?"
"Pogodi gdje se nalazim?"
"Ispred kuće Marshe Hunter?"
"Bingo. Sada pogodi čiji je automobil parkiran na prilazu." Loren se uspravi.
"Jesi li zvao pojačanje?"
"Na putu su ovamo."
Ona žurno zaklopi telefon. Cingle ju je netremice gledala.
"Je li to u vezi Matta?"
Loren kimne.
"Spremamo ga se uhititi."
"Poludjet će."
Loren slegne ramenima, čekala je. Cingle počne gristi nokat.
"Niste u pravu."
"Kako to?"
"Vi mislite da je Charles Talley poslao one snimke Mattu."
"Zar nije?"
Cingle polako odmahne glavom.
"Tko ih je onda poslao?"
"Dobro pitanje."
Loren se nasloni u stolcu. Sjeti se fotografije, one na kojoj je Charles Talley. Ispružio je ruku gotovo
kao da mu je nelagodno što ga slikaju. Nije se sam slikao.
"To nije važno. Za nekoliko minuta Matt će biti uhićen."
Cingle ustane. Počne hodati amo-tamo. Prekriži ruke.
"Možda su snimke", počne ona, "dio velike namještaljke."
"Molim?"
"Ma dajte, Loren. Mućnite glavom. Ne čini li vam se daje sve nekako previše jednostavno?"
"Tako je s većinom ubojstava."
"Glupost."
"Pronađete li mrtvog muškarca, saznate sve o njegovome ljubavnom životu. Pronađete li mrtvu ženu,
prvo provjerite dečka ili muža. Obično je tako jednostavno."
"Samo što Charles Talley nije bio dečko Olivije Hunter."
"A po čemu ste vi to zaključili?"
"Nisam ja. Matt je."
"Još uvijek čekam odgovor na ono po čemu."
"Jer su fotografije lažne."
Loren otvori usta, zatvori ih, odluči pričekati, poslušati do kraja.
"Zato je Matt večeras došao u moj ured. Želio je povećati fotografije. Shvatio je da s njima nešto nije u
redu. To mu je sinulo kada je počela padati kiša." Loren se nasloni i raširi ruke.
Bilo bi bolje da objasnite otpočetka."
Cingle zgrabi fotografiju Charlesa Talleyja.
"Dobro, vidite li ovaj prozor, kako kroz njega sja sunce... "

http://www.book-forum.net

44Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:35 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
41. poglavlje:
Automobil Lancea Bannera još uvijek je bio parkiran preko puta Marshine kuće.
"Ti ga poznaješ?" Olivia upita Matta.
"Da. Išli smo zajedno u školu. On je mjesni policajac."
"On te je došao ispitati u vezi napada?"
Matt ne odgovori. To je imalo smisla, pretpostavljao je. Budući da je Cingle uhićena, policija je
vjerojatno željela provesti istragu. Ili se je možda Mattovo ime, kao žrtve ili svjedoka, čulo na policijskome
radiju i Lance je to ulovio. Možda mu je samo želio još malo dodijavati. Bilo kako bilo, ništa ozbiljno. Dođe li
Lance na vrata, Matt će ga zamoliti da ode. To je bilo njegovo pravo. Nisu mogli uhititi žrtvu jer nije na vrijeme
prijavila napad.
"Matt?"
On se okrene prema Oliviji.
"Rekla si da te nisu oni našli, već da si ti našla njih."
"Da."
"Nisam siguran da razumijem."
"To je zato što je to najteži dio", reče Olivia.
On je mislio - ne, nadao se - da se ona šali. Pokušavao je sačuvati pribranost, staviti sve na svoje
mjesto, objasniti ili jednostavno blokirati.
"Rekla sam dosta laži, ali ova posljednja je najgora." Matt je ostao pokraj prozora.
"Postala sam Olivia Hunter. To sam ti već ispričala. Candace Potter je za mene bila mrtva. Samo...
postojao je jedan njezin dio kojega se nikad nisam sasvim mogla odreći." Ona zastane.
"O čemu se radi?" upita tiho Matt.
"Kada sam imala petnaest godina, ostala sam u drugom stanju." On zatvori oči.
"Bila sam prestrašena, skrivala sam to sve dok nije bilo prekasno. Kada mi je pukao vodenjak, moja me
je posvojiteljica odvela liječniku. Dali su mi da potpišem gomilu papira. Netko je uplatio novac, ne znam koliko,
nikad ga nisam vidjela. Liječnik me je uspavao i ja sam rodila. Kada sam se probudila... "
Posljednje su se riječi jedva čule. Odmahnula je kao da to nije važno.
"Nikad nisam saznala je li bio dječak ili djevojčica."
Matt nije skidao pogled s Lanceova automobila. Osjetio je kako se nešto duboko u njemu lomi.
"Što je s djetetovim ocem?"
"Pobjegao je kada je čuo da sam trudna. Slomio mi je srce. Nekoliko godina kasnije poginuo je u
saobraćajnoj nesreći."
"I ti nikad nisi saznala što se dogodilo s djetetom?"
"Nikad. Ni jednu riječ. I to je u neku ruku bilo u redu. Čak i da sam se željela uključiti u njezin život,
nisam mogla, pogotovo ne zbog neugodnog položaja u kojemu sam se nalazila. Ali to ne znači da mi nije bilo
stalo. Ili da se nisam pitala što se s njome dogodilo." Nastupi trenutak tišine. Matt se okrene i pogleda svoju
ženu.
"Rekla si 's njom'."
"Molim?"
"Maloprije. Prvo si rekla da ne znaš je li dječak ili djevojčica. Zatim si rekla da se nisi željela miješati u
njezin život, ali da si se pitala što je s njom." Olivia je šutjela.
"Kada si saznala da si rodila djevojčicu?"
"Prije nekoliko dana."
"Kako si saznala?"
Olivia izvadi još jedan papir.
"Jesi li ikad čuo za Internetsku grupu podrške posvojenoj djeci?"
"Ne baš."
"Postoje oglasne ploče na koje posvojena djeca mogu ostaviti poruke kojima traže svoje biološke
roditelje i obrnuto. Ja sam to uvijek provjeravala. Iz radoznalosti. Nikad nisam mislila da ću išta pronaći.
Candace Potter je odavno bila mrtva. Čak i da je njezino dijete tražilo biološku majku, to bi saznalo i odustalo.
Uostalom, ionako se nisam smjela javiti. Prisegnula sam da neću odati svoj identitet. Da me pronašlo, moje bi
dijete od toga moglo imati samo nevolje."
"Ali ipak si provjeravala?"
"Jesam."
"Kako često?"
"Je li to važno, Matt?"
"Pretpostavljam da nije."
"Ne shvaćaš zašto sam to radila?"
"Ne, shvaćam", reče on, iako nije bio siguran je li to istina.
"I, što se dogodilo?" Olivia mu pruži papir.
"Pronašla sam ovaj oglas."
Papir je bio zgužvan, očito je puno puta razmatan. Datum na vrhu je bio od prije četiri tjedna. Pisalo je:
Ovo je hitna poruka i mora se čuvati u strogom povjerenju. Usvojili smo kći prije osamnaest godina,
12. veljače u ordinaciji doktora Erica Tequeste u Meridianu, u Idahu. Biološka se majka zove Candace Potter i
preminula je. Nemamo podatke o ocu. Naša je kći veoma bolesna. Očajnički joj je potreban bubreg od krvnoga
rođaka. Tražimo bilo kojeg rođaka čiji bi bubreg odgovarao. Molimo vas, ukoliko ste bili u rodu s pokojnom
Candace Potter javite se na...
Matt je nekoliko puta pročitao tekst.
"Morala sam nešto učiniti", reče Olivia. On kimne kao omamljen.
"Poslala sam e-mail roditeljima. Isprva sam se pravila da sam stara prijateljica Candace Potter, ali mi
nisu željeli davati nikakve informacije. Nisam znala što bih. Stoga sam im ponovno pisala i rekla da sam krvni
rod. Ali zatim je sve postalo pomalo čudno."
"U kom smislu?"
"Mislim... ne znam... iznenada su roditelji počeli nešto izvoditi. Zato smo se dogovorili da se osobno
nađemo. Utanačili smo vrijeme i mjesto."
"U Newarku?"
"Da. Oni su mi čak rezervirali sobu. Morala sam se prijaviti u hotel i čekati da mi se jave. Tako sam i
učinila. Napokon mi se javio neki muškarac i rekao da pođem u sobu 508. Kada sam stigla onamo, rekao je da
mi mora pretražiti torbicu. Pretpostavljam da je tada uzeo moj mobitel. Zatim mi je rekao da se u kupaonici
presvučem u haljinu i stavim vlasulju. Nisam shvaćala zašto je to potrebno, ali on je rekao da se moramo
nekamo odvesti i da ne želi da nas itko prepozna. Bila sam previše uplašena da ga ne poslušam. I on je stavio
vlasulju, crnu. Kada sam izišla iz kupaonice, rekao mi je da sjednem na postelju. On mi je prišao, upravo onako
kako si vidio. Kada je stigao do postelje, stao je i rekao da zna tko sam i da ukoliko želim spasiti život svoje
kćeri, moram prebaciti novac na njegov račun. Što prije."
"I jesi li?"
"Jesam." "Koliko?"
"Pedeset tisuća dolara."
On kimne glumeći da je miran. To je bio sav novac koji su imali.
"Što se dogodilo nakon toga?"
"Rekao mi je da to nije dovoljno. Da treba još pedeset tisuća. Rekla sam mu da nemam toliko novca.
Posvađali smo se. Napokon sam mu rekla da će dobiti još novca kada vidim svoju kćer."
Matt ju je zapanjeno gledao.
"Što je?" upita ga ona.
"Pa zar nisi posumnjala?"
"U što?"
"Da se radi o nekakvoj prijevari."
"Naravno da jesam", reče Olivia. "Čitala sam o prevarantima koji su se pravili da su pronašli
informacije o vojnicima nestalim u Vijetnamu. Naveli bi obitelj da im plati još novca da nastave s potragom.
Obitelj je toliko željela da to bude istina da nisu vidjeli da se radilo o prijevari."
"Pa?"
"Candace Potter je bila mrtva", reče ona.
"Zašto bi netko želio iskamčiti novac od mrtve žene?"
"Možda je netko shvatio da je živa."
"Kako?"
"Ne znam. Možda je Emma Lemay nešto rekla."
"Pretpostavimo da jest. I što onda? Nitko nije znao, Matt. Jedina osoba u Vegasu kojoj sam rekla za
dijete bila je moja prijateljica Kimmy, ali čak ni ona nije znala sve pojedinosti - datum rođenja, grad u Idahu,
ime liječnika. Ni ja se nisam sjećala njegova imena sve dok ga nisam pročitala u oglasu. Jedine osobe koje su to
mogle znati su moja kći i njezini posvojitelji. A čak ako se radilo o prijevari, unatoč vlasulji i svemu ostalome,
morala sam ići do kraja. Mislim, moja je kći očito na neki način umiješana. Zar ti to nije jasno?"
"Jasno mi je", reče on. Ali je također uvidio kako u njezinu rezoniranju ima puno nedostataka, ali sada
nije bilo vrijeme da to ističe.
"I što sad?"
"Tražila sam da vidim svoju kćer pa je on dogovorio sastanak. Tada trebam donijeti ostatak novca."
"Kada?"
"Sutra u ponoć."
"Kamo?"
"U Reno."
"U Nevadi?"
"Da." Ponovno Nevada.
"Poznaješ li muškarca po imenu Max Darrow?" Ona je šutjela.
"Olivia?"
"To je bio onaj muškarac s crnom vlasuljom. Onaj s kojim sam se sastala. Poznavala sam ga još dok
sam živjela u Vegasu. Običavao je zalaziti u klub."
Matt nije bio siguran kako se to uklapa.
"Gdje će biti sastanak u Renu?"
"Adresa je Center Lane prilaz 488. Imam avionsku kartu. Darrow je rekao da ne smijem nikome reći.
Ako se ne pojavim... ne znam, Matt. Rekli su da će je ozlijediti."
"Ozlijedit će tvoju kćer?"
Olivia kimne. Oči su joj se ponovno napunile suzama.
"Ne znam što se događa. Ne znam je li bolesna, jesu li je oteli, da li k vragu i ona u tome nekako
sudjeluje. Ali ona postoji, živa je i moram se s njome sastati."
Matt je pokušavao sve shvatiti, ali nije išlo. Zazvoni njegov mobitel. Matt ga automatski krene
isključiti, ali se predomisli. U ovo je vrijeme najvjerojatnije zvala Cingle. Možda je u nevolji, možda joj je
potrebna njegova pomoć. On pogleda na ekran tko zove. Skriveni broj. Možda zovu iz policije.
"Halo?" "Matt?"
On se namršti. Zvučao je kao Kriza.
"Ike, jesi li to ti?"
"Matt, upravo sam razgovarao s Cingle."
"Molim?"
"Idem u Ured okružnog tužitelja", reče Kriza.
"Žele je ispitati."
"Ona te nazvala?"
"Da, ali pretpostavljam zbog tebe."
"O čemu pričaš?"
"Željela te upozoriti."
"Na što?"
"Čekaj, zapisao sam. Prvo, pitao si je o muškarcu po imenu Max Darrow. On je mrtav.
Pronašli su ga ustrijeljenog u Newarku."
Matt pogleda Oliviju.
"Što se dogodilo?" upita ona.
Kriza nastavi.
"Ali što je još gore, Charles Talley je mrtav. Pronašli su njegovo tijelo u Howardu Johnson'su. Pronašli
su i krvavi bokser. Sada ispituju DNK na njemu. U roku od sat vremena će imati i fotografije s tvojega
mobitela." Matt je šutio.
"Razumiješ li što ti govorim, Matt?"
Razumio je. Nije im trebalo puno. A zaključit će sljedeće: Matt, bivši zatvorenik koji je već odležao
kaznu jer je ubio muškarca za vrijeme tučnjave na mobitel je dobio fotografije kojima mu se izruguju. Njegova
je žena očito bila u ljubavnoj vezi s Charlesom Talleyjem. Matt je unajmio privatnu istražiteljicu da ih pronađe.
Kasno noću je dojurio u hotel. Došlo je do tučnjave. Postoji barem jedan svjedok - tip s recepcije. Vjerojatno
postoji i snimka sigurnosne kamere. Imat će i materijalne dokaze. Njegov je DNK vjerojatno posvuda po
mrtvacu. Ali njihov je slučaj pun rupa. Matt bi im mogao pokazati sivi prozor i objasniti ono u vezi suše. Nije
znao kada je Talley ubijen, ali posreći li mu se, ubojstvo se dogodilo dok je on bio u vozilu hitne pomoći ili u
bolnici. Ili će mu možda alibi pružiti vozač taksija. Možda Olivia. Kao da će to pomoći.
"Matt?"
"Što je?"
"Policija te vjerojatno traži."
On pogleda kroz prozor. Policijski se automobil zaustavi pokraj Lanceova.
"Čini se da su me već pronašli."
"Hoćeš li da dogovorim mirnu predaju?"
Mirna predaja. Vjeruj vlastima da će sve srediti. Poštuj zakon. To je tako dobro upalilo i onaj put, nije
li? Prevari me jednom, sram te bilo. Prevari me dvaput, sram me bilo. A ako kaže istinu? Što onda? Morat će im
sve ispričati, uključujući i Olivijinu prošlost. A što je s činjenicom da se Matt zakleo, zakleo, da više nikada
neće dopustiti da završi u zatvoru.
Olivia je počinila zločin. Ako ništa drugo, pomogla je da se riješe tijela. Da se i ne spominje kako ju je
Max Darrow, koji je također ubijen, ucjenjivao. Kako će to izgledati?
"Ike?"
"Da."
"Ako saznaju da smo razgovarali, mogu te optužiti za suučesništvo."
"Ne, Matt, ne mogu. Ja sam tvoj odvjetnik. Ja ti samo iznosim činjenice i potičem te da se predaš. A što
ćeš ti učiniti... pa ja to ne mogu kontrolirati. Mogu se samo šokirati i naljutiti.
Shvaćaš?"
Shvatio je. On ponovno pogleda kroz prozor. Još se jedan patrolni automobil zaustavi. Matt pomisli na
zatvor. U staklu ugleda duh Stephena McGratha. Stephen mu namigne. Matt osjeti kako ga steže u prsima.
"Hvala ti, Ike."
"Sretno, stari."
Kriza spusti slušalicu. Matt se okrene prema Oliviji.
"Što se dogodilo?" upita ona.
"Moramo smjesta odavde."

http://www.book-forum.net

45Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:35 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
42. poglavlje:
Lance Banner priđe ulaznim vratima Marshe Hunter.
S njime su bila dvojica umornih policajaca u odori. Obojica su bila neobrijana premda nije bilo sasvim
jasno je li to modni detalj ili jednostavno nisu stigli. U svakom slučaju, bio je to kraj mirne noćne smjene u
Livingstonu. Bili su to mladi muškarci, relativno novi na poslu. Hodali su u tišini. Lance je čuo kako teško dišu.
Obojica su se nedavno udebljali. Lance nije bio siguran zašto se to događa, zašto novaci uvijek dobivaju na
težini prve godine na poslu, ali bilo bi teško pronaći primjere gdje se to nije događalo.
Lance nije znao što da misli. Preispitivao je svoj jučerašnji razgovor s Mattom. Kakav god zločin
skrivio u prošlosti, kako god se promijenio, Hunter nije zaslužio da ga on tako nevjesto i glupavo maltretira. A
bilo je glupavo, bez sumnje. Poput kakva zadrtog šerifa konzervativca iz lošeg filma koji zastrašuje čovjeka koji
se želio doseliti u njihov kraj. Prošle se noći Matt Hunter podrugivao Lanceovu naivno optimističnom
nastojanju da drži zlo podalje od svojeg idealnog gradića. Ali Matt je griješio. Lance nije bio naivan. Dobro je
znao da ne postoji zaštitno polje oko finih prigradskih naselja. Ali smisao je upravo bio u tome -naporno raditi
kako biste stvorili život za sebe. Družiti se s ljudima sličnih sklonosti i stvarati prekrasnu zajednicu. Zatim se
svim snagama boriti da je očuvate. Čim spazite potencijalni problem, ne dopuštate da vam zatruje život.
Uklonite ga. Djelujete po principu bolje spriječiti nego liječiti. Tako je on postupio s Mattom Hunterom. To su
muškarci poput Lancea Bannera radili za svoje gradove. Oni su bili vojnici, prva crta, onih nekoliko odabranih
koji su se javljali u noćne smjene kako bi ostali, uključujući i Lanceovu obitelj, mogli mirno spavati. Stoga,
kada su njegovi kolege policajci počeli govoriti o tome kako se nešto mora poduzeti, kada je Lanceova žena
Wendy, koja je išla u školu s mladom sestrom Matta Huntera i tvrdila da je ona prava kučka, počela prigovarati
jer će se osuđivani ubojica doseliti u njihovo susjedstvo, kada je jedan od gradskih vijećnika izrazio
najozbiljniju brigu stanovnika predgrađa - Lance, shvaćaš li kako će to djelovati na cijenu nekretnina - Lance je
bio primoran nešto poduzeti.
Ali sada nije bio siguran je li mu zbog toga žao ili ne.
Sjetio se svojega jučerašnjeg razgovora s Loren Muse. Pitala ga je o mladome Mattu Hunteru. Je li
Lance zamijetio rane znakove psihoze? Odgovor je bio odlučno ne. Hunter je bio osjećajno dijete. Lance se
sjetio kako je Matt plakao na bejzbolskoj utakmici male lige kada je propustio uhvatiti lopticu koja je letjela
ravno na njega. Otac ga je tješio dok se Lance divio kako je mali zapravo jedna velika beba. Ali - i to se može
učiniti suprotno Loreninoj studiji o ranim znacima nevolje - ljudi se doista mogu promijeniti. Ne formira se baš
sve do dobi od pet godina, ili što god mu je Loren rekla. Kvaka je bila u činjenici što je promjena uvijek, uvijek,
bila nagore.
Otkrijete li da je netko psihotičan u mladosti, ta se osoba nikada neće promijeniti i postati produktivna.
Nikada. Ali ima puno tipova, dobrih momaka, ispravno odgajanih, vrijednih mladića koji su poštivali zakon i
bližnjega svoga, blagih tipova kojima je nasilje bilo odvratno i koji su željeli živjeti pošteno - otkrit ćete da je
puno takvih ljudi na kraju učinilo grozne stvari. Tko zna zašto? Ponekad je to bilo, kao u Hunterovu slučaju,
nesretni stjecaj okolnosti, ali uglavnom se o tome radi, o sreći, zar ne? Odgoj, geni, životno iskustvo, uvjeti
života, ma što god bilo - sve ovisi o tome kako padne kocka. Matt Hunter se našao na krivome mjestu u krivome
trenutku. To sad više nije bilo važno. Ostavilo je na njemu trag, vidjelo se to u njegovim očima. Vidjelo se to po
njegovu hodu, u preranim sjedim vlasima u kosi, načinu na koji je treptao, u napetome osmijehu.
Neke ljude prati nesreća. Čvrsto ih zgrabi i ne pušta. Zato jednostavno ne želite takve ljude u svojoj
blizini.
Lance pokuca na vrata Marshe Hunter. Policajci u odorama stajali su iza njega u obliku slova
V. Sunce se počelo dizati. Osluškivali su čuje li se što.
Ništa.
Lance je gledao zvono. Znao je da Marsha Hunter ima dvoje male djece. Ako Matt nije tu, osjećat će se
loše što ih je probudio, ali što se može. On pritisne zvono i začuje ga kako odzvanja. Ponovno ništa.
Lance pritisne kvaku u nadi da su vrata otključana, ali nisu bila.
Policajac s Lanceove desne strane počne se premještati s noge na nogu.
"Da razvalimo?"
"Ne još. Čak ne znamo je li on tu."
On ponovno pozvoni, ne skidajući prst sa zvona sve dok nije pozvonilo i treći put.
"Što ćemo, detektive?" upita drugi policajac.
"Pričekajmo još nekoliko sekundi", odgovori on.
Kao na znak upali se svjetlo u predvorju. Lance pokuša nešto razaznati kroz debelo staklo, ali je slika
bila previše iskrivljena. Nije odvajao lice od stakla ne bi li ugledao kakvo kretanje.
"Tko je?"
Ženski je glas zvučao oprezno - razumljivo u ovakvim okolnostima.
"Detektiv Lance Banner, policija Livingstona. Možete li, molim vas, otvoriti?"
"Tko?"
"Detektiv Lance Banner, policija Livingstona. Molim vas otvorite vrata."
"Samo trenutak."
Čekali su. Lance je nastavio viriti kroz staklo. Sada je mogao razaznati nejasnu figuru koja se spuštala
niza stube. Marsha Hunter pretpostavio je. Njezin je korak, poput glasa, bio oprezan. Čuo je kako se pomiče
zasun, zvecka lanac i vrata se otvore.
Marsha Hunter je na sebi imala kućni ogrtač čvrsto zategnut oko pasa. Ogrtač je bio od frotira i star.
Izgledao je kao da pripada muškarcu. Lance se na trenutak pitao je li možda pripadao njezinu pokojnom mužu.
Kosa joj je bila raskuštrana. Naravno nije bila našminkana, pa iako ju je Lance uvijek smatrao zgodnom ženom,
malo šminke ne bi bilo naodmet. Ona pogleda Lancea, zatim dvojicu policajaca iza njega, pa ponovno Lancea.
"Što želite u ovo doba noći?"
"Tražimo Matta Huntera."
Ona skupi kapke.
"Ja vas poznajem." Lance je šutio.
"Vi ste prošle godine bili nogometni trener mojemu sinu. Vi imate dječaka Paulovih godina."
"Da, gospođo."
"Nisam ja vama nikakva gospođa", reče ona oštro.
"Zovem se Marsha Hunter."
"Da, znam."
"Mi smo susjedi, za Boga miloga." Marsha ponovno odmjeri policajce, a onda Lancea.
"Dobro znate da živim sama s dvojicom malih sinova", reče ona, "pa ipak ste nas, kao kakvi
komandosi, probudili."
"Doista moramo razgovarati s Mattom Hunterom."
"Mama?"
Lance prepozna dječaka koji se spuštao niza stube. Marsha prijekorno pogleda Lancea prije negoli se
okrene prema sinu.
"Vrati se u postelju, Ethane."
"Ali, mama... "
"Odmah ću doći. Vrati se u postelju." Ona se ponovno okrene prema Lanceu.
"Iznenađena sam što ne znate." "
Što ne znam što?"
"Matt ne stanuje ovdje", reče ona.
"On stanuje u Irvingtonu."
"Njegov je automobil parkiran na vašemu prilazu."
"Pa?"
"Pa je li on ovdje?"
"Što se događa?"
Neka se žena pojavila na vrhu stubišta.
"Tko ste vi?" upita Lance.
"Zovem se Olivia Hunter."
"Olivia Hunter - supruga Matta Huntera?"
"Molim?"
Marsha pogleda šurjakinju.
"Upravo je pitao zašto je vaš automobil na prilazu."
"I to ga zanima u ovo doba noći?" začudi se Olivia Hunter.
"Zašto pitate?"
"Traže Matta."
"Znate li gdje je vaš muž, gospođo Hunter?" upita Lance Banner.
Olivia Hunter se počne spuštati prema njima. I njezin je korak bio oprezan. Možda ju je to odalo. Ili
možda odjeća. Na sebi je imala traperice i gornji dio trenirke. Nije bila odjevena za spavanje. Nije bila u ogrtaču
ili pidžami. U to doba noći. To nije imalo smisla.
Kada je Lance bacio pogled na Marshu Hunter, shvatio je. Nešto na njezinu licu ju je odalo. K vragu,
kako je mogao biti toliko glup? Paljenje svjetla, spuštanje niza stube, polagani hod... sve je to predugo trajalo.
On se naglo okrene prema policajcima.
"Pogledajte iza kuće. Požurite."
"Čekajte", preglasno vikne Olivia.
"Zašto vaši ljudi idu u stražnje dvorište?"
Policajci potrče - jedan udesno, drugi ulijevo. Lance pogleda Marshu. Ona ga je prkosno gledala. Tada
su začuli ženski krik.
"Što se događa?" upita Olivia.
"To je bio Kriza", reče Matt.
"Charles Talley i Max Darrow su mrtvi." "O, moj Bože."
"I ukoliko se ne varam", nastavi on pokazujući prema prozoru, "ovi su tipovi ovdje kako bi me uhitili
zbog njihova ubojstva."
Olivia zatvori oči pokušavajući ne klonuti duhom.
"Što ćemo sad?"
"Moram smjesta odavde."
"Hoćeš reći mi moramo odavde."
"Ne."
"Ja idem s tobom, Matt."
"Ti nisi ta koju traže. Oni nemaju nikakvih dokaza protiv tebe. U najgorem slučaju, misle da si varala
muža. Samo odbijaj odgovarati na bilo kakva pitanja. Ne mogu te zadržati u pritvoru."
"A ti ćeš pobjeći?"
"Nemam izbora."
"Kamo ćeš otići?"
"Smislit ću nešto. Ali ne smijemo biti u vezi. Nadgledat će kuću, prisluškivati telefon."
"Moramo imati plan, Matt."
"Kako bi bilo", reče on, "da se nađemo u Renu?"
"Što?"
"Sutra u ponoć. Na onoj adresi koju si mi rekla - Center Lane prilaz 488."
"Zar misliš da još uvijek postoji šansa da će moja kći..."
"Sumnjam", reče Matt. "Ali također sumnjam da su Darrow i Talley radili ovo na svoju ruku." Olivia je
oklijevala.
"Što je?"
"Kako ćeš stići na drugi kraj zemlje tako brzo?"
"Ne znam. Ako ne uspijem, kasnije ćemo nešto smisliti. Gledaj, to nije sjajan plan, ali nemamo
vremena za nešto bolje."
Olivia zakorači prema njemu. On u grudima ponovno osjeti lagano podrhtavanje. Nikad nije izgledala
tako lijepo i ranjivo.
"Imamo li još dovoljno vremena da mi kažeš da me još uvijek voliš?"
"Volim te više no ikad."
"I to je to?"
"I to je to", reče on.
"Čak i nakon...?"
"Čak i nakon."
Ona odmahne glavom.
"Ti si predobar za mene."
"Da, pravi sam zgoditak."
Olivia se uspije nasmiješiti iako je jecala. On je zagrli.
"Kasnije ćemo popričati o svemu, ali sada je najvažnije da pronađemo tvoju kćer."
Nešto što je rekla - o tome kako se isplati boriti za takav život - odzvanjalo je u njemu čak više od svih
ostalih otkrića. On će se boriti. On će se boriti za njih oboje. Olivia kimne, obriše suze.
"Evo ti. Imam samo dvadeset dolara."
On ih uzme. Oprezno su pogledali kroz prozor. Lance Banner je prilazio prednjim vratima u pratnji
dvojice policajaca. Olivia stane ispred Matta kao da ga želi zaštititi od metaka.
"Iskradi se na stražnja vrata", reče Olivia.
"Probudit ću Marshu i reći joj što se događa.
Pokušat ćemo ih zadržati, dobiti na vremenu."
"Volim te", reče on.
Ona mu se nasmiješi.
"Drago mi je što to čujem." Poljubili su se strastveno i brzo.
"Čuvaj se", reče ona.
"Hoću."
On se uputi u prizemlje i krene prema stražnjim vratima. Olivia je već bila u Marshinoj sobi. Nije bilo
u redu uvlačiti Marshu u sve to, ali nisu imali izbora. Iz kuhinje Matt ugleda kako se ispred kuće zaustavlja još
jedan policijski automobil. Netko je pokucao na vrata.
Više nije bilo vremena. Matt je imao plan. Nisu bili daleko od parka prirode East Orange, zapravo
goleme šume. Matt je kao dijete nebrojeno puta odlazio onamo. Kad jednom uđe onamo, bit će ga teško pronaći.
Kroz park će se probiti do ceste Short Hills, a odande... ipak će mu trebati nečija pomoć. Znao je kamo treba
poći.
Ruka mu je bila na kvaki stražnjih vrata. Matt je čuo kako Lance Banner zvoni. Okrenuo je kvaku i
gurnuo vrata.
Netko je stajao pred vratima. Matt gotovo iskoči iz vlastite kože.
"Matt?"
Bila je to Kyra.
"Matt, što se...?"
On joj pokaže da bude tiho i da uđe.
"Što se događa?" šapatom će Kyra.
"Zašto ne spavaš?"
"Ja..." ona slegne ramenima.
"Vidjela sam policijska vozila. Što se događa?"
"Duga priča."
"Ona istražiteljica što je bila danas. Pitala me za tebe."
"Znam."
Oboje su čuli Marshu kada je viknula:
"Samo trenutak." Kyra razrogači oči.
"Ti to pokušavaš pobjeći?"
"Duga priča."
Njihovi se pogledi sretnu. On se pitao što će Kyra učiniti. Nije ju želio uvlačiti u cijelu priču. Ukoliko
vrisne, on će shvatiti. Ona je još bila dijete. Nije bila upetljana u sve to, nije mu imala razloga vjerovati.
"Hajde, idi", šapne Kyra.
On nije čekao, nije rekao hvala. Krene van. Kyra pođe za njim, ali skrene na drugu stranu prema svojoj
sobi iznad garaže. Matt ugleda njihaljku koju je prije sto godina postavio s Berniejem. Toga dana kada su je
sastavljali bilo je nenormalno vruće. Obojica su skinula košulje. Marsha ih je čekala na trijemu s pivom. Bernie
je želio montirati i uže, ali Marsha je to zabranila, tvrdeći da je opasno, s čime se i Matt slagao. Čega se sve
čovjek sjeti.
Dvorište je bilo previše otvoreno - nije bilo drveća, grmlja, kamenja. Bernie je raščistio dosta raslinja
jer se nadao da će napraviti bazen - još jedan san, premda malen, koji je s njime umro. Na travnjaku su bile
bijele baze za bejzbol i dva malena gola za nogomet. Matt krene preko dvorišta. Kyra je ušla u garažu. Matt
začuje nekakvo komešanje.
"Čekajte!" Bio je to Olivijin glas. Namjerno je vikala da je on čuje.
"Zašto vaši ljudi idu u stražnje dvorište?"
Nije bilo vremena za oklijevanje. Bio je na otvorenom. Da potrči koliko ga noge nose? Nije imao
izbora. On potrči u susjedovo dvorište. Matt je pazio na lijehe s cvijećem, čudno što se u takvome trenutku za to
brinuo, ali ipak jest. Unatoč opasnosti odluči pogledati iza sebe. Jedan policajac je skrenuo u dvorište. K vragu.
Nije ga spazio. Ne još. Matt je tražio mjesto gdje će se sakriti. Susjedi su imali kućicu za alat. Matt
skoči iza nje. Nasloni se leđima na nju kako je vidio da rade u filmovima. Besmislen potez. Opipa svoj pojas.
Pištolj je bio na mjestu. Matt poviri van.
Policajac je gledao ravno u njegovu smjeru.
Barem se tako činilo. Matt se brzo povuče. Je li ga policajac spazio? Teško je reći. Čekao je da netko
vikne: "Hej, evo ga, tu je, u susjednom dvorištu iza kućice za alat!" Ništa se nije dogodilo.
Želio je još jedanput pogledati. Nije smio riskirati. Čekao je na mjestu.
Zatim začuje glas - nagađao je da pripada drugome policajcu:
"Same, jesi li vidio...?"
Glas se utiša kao da je netko isključio radio.
Matt zadrži dah. Napregne uši. Koraci? Je li to čuo korake? Nije bio siguran. Dvoumio se da li da još
jednom poviri. Ako su išli prema njemu, isto mu se piše. Ionako će ga uloviti. Bilo je pretiho.
Da su ga policajci još uvijek tražili, vjerojatno bi se dovikivali. Ako su se utišali, za to je postojalo
samo jedno objašnjenje. Ugledali su ga i sad su mu se prikradali. Matt ponovno oslušne.
Začuje zveket. Kao da je nešto zveckalo na policajčevu opasaču.
Više nije bilo sumnje - išli su prema njemu. Njegovo srce zatuče brže. Osjećao je kako mu udara u
prsima. Uhvaćen. Ponovno. Slike budućih događaja počele su se smjenjivati: grubo ophođenje, lisice, stražnje
sjedalo policijskog automobila...
Zatvor.
Obuzme ga strah. Oni su dolazili. Odvest će ga i baciti natrag u onu rupu. Neće ga htjeti slušati.
Zaključat će ga. On je bio bivši zatvorenik. Još je jedan čovjek mrtav nakon tučnjave s Mattom Hunterom.
Zaboravimo sve ostalo. Slučaj riješen. Što će biti s Olivijom ako ga uhvate?
Neće im smjeti reći istinu, čak ni da želi, jer bi onda ona završila u zatvoru. A ako ga je nešto plašilo
više od vlastita utamničenja...
Matt nije bio siguran kako se to dogodilo, ali Mauser M2 se iznenada našao u njegovoj ruci. Smiri se,
govorio je samome sebi. Nećeš ni u koga pucati.
Ali mogao je barem prijetiti oružjem, nije li? Samo, tu je bilo nekoliko policajaca, najmanje petorica ili
šestorica, vjerojatno ih je još stizalo. I oni će izvaditi oružje. I što onda? Jesu li Paul i Ethan budni?
On se polagano odšulja u udaljeni dio kućice za alat. Odluči riskirati i poviri van.
Dvojica policajaca bila su ne više od dva metra udaljena od njega.
Znali su gdje je. Nije se mogao izvući. Išli su točno prema njemu. Nije imao kamo pobjeći.
Matt jače stisne pištolj i upravo kada se spremao potrčati, pogled mu privuče nešto u Marshinu
stražnjem dvorištu. Bila je to Kyra.
Zacijelo je cijelo vrijeme promatrala što se događa. Stajala je blizu svojih vrata iznad garaže. Njihovi se
pogledi sretnu. Matt na njezinu licu ugleda nešto nalik na osmijeh. Gotovo je odmahnuo glavom 'ne', ali nije.
Kyra vrisne.
Krik zapara zrak odzvanjajući u ušima. Dvojica se policajaca okrenu prema njoj - a njemu okrenu leđa.
Ona ponovno krikne. Policajci potrče prema njoj.
"Što se dogodilo?" vikne jedan od policajaca.
Matt više nije oklijevao. Iskoristio je Kyrinu diverziju i otrčao u suprotnome smjeru, prema šumi. Ona
ponovno vrisne. Matt se više nije osvrtao, sve dok nije bio duboko u šumi.

http://www.book-forum.net

46Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:36 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
43. poglavlje:
Loren je sjedila za svojim radnim stolom. Digla je na njega noge i odlučila nazvati udovicu Maxa
Darrowa.
U Nevadi su bila tri ili četiri sata ujutro - Loren nikako nije mogla zapamtiti jesu li tamo dva ili tri sata
manje - ali je pretpostavila da žena čiji je muž ubijen nema miran san. Ona utipka broj. Javi se automatska
tajnica. Muški glas reče: "Max i Gertie vam se trenutno ne mogu javiti. Vjerojatno smo otišli u ribolov. Ostavite
poruku, dobro?"
Ona se zamisli kada začuje glas iz groba. Max Darrow, umirovljeni policajac, bio je ljudsko biće.
Čovjek to ponekad zaboravi, ali je tako. Zaokupe vas pojedinosti, dijelovi zagonetke. Gertie će morati
promijeniti tu poruku. Ona i Max više neće ići u ribolov. Zvučalo je tako beznačajno, ali to je bio nečiji život,
nečija borba, svijet koji se raspao.
Loren ostavi poruku, svoj broj telefona i prekine vezu.
"Hej, čime se bavite?"
Bio je to Adam Yates, šef FBI-a u Vegasu. Dovezao se s njome u Ured okružnog tužioca nakon
sastanka s Joan Thurston. Loren ga pogleda.
"Došlo je do neobičnog razvoja događaja."
"Kao na primjer?"
Ona mu ispriča svoj razgovor sa Cingle Shaker. Kod obližnjeg je stola bio stolac, Yates ga privuče.
Sjedne gledajući je neprekidno u oči. On je bio jedan od onih tipova koji su voljeli sugovornika gledati ravno u
oči.
Kada je završila s pričom, Yates se namršti.
"Ja jednostavno ne vidim kako se taj tip, Hunter, u sve ovo uklapa."
"Uskoro će biti u pritvoru pa možda uspijemo nešto saznati." Yates kimne još uvijek je gledajući u oči.
"Što je?" upita Loren.
"Ovaj slučaj", reče Yates. Glas mu postane tiši.
"Mnogo mi znači."
"Iz nekog posebnog razloga?"
"Imate li djece?" upita on.
"Nemam."
"Jesti li udati?"
"Nisam."
"Lezbijka?"
"Isuse, Yates."
On podigne ruku. "To je bilo glupo, ispričavam se."
"Čemu sva ta pitanja?"
"Budući da nemate djece, ne vjerujem da ćete razumjeti."
"Vi se šalite." Yates ponovno digne ruku.
"Nisam tako mislio. Uvjeren sam da ste vi dobra osoba."
"Ma baš vam hvala."
"Samo... kada imate djecu, sve se promijeni."
"Učinite mi uslugu, Yates. Nemojte me daviti s pričom o tome kako se čovjek promijeni kada ima
djecu. Dosta sam se naslušala tih sranja od mojih nažalost malobrojnih prijatelja."
"Ne radi se o tome." On zastane.
"Ja zapravo mislim da su samci bolji policajci. Mogu se bolje usredotočiti."
"Kad smo već kod toga..." Ona uzme neke papire praveći se da je zauzeta.
"Smijem li vas nešto pitati, Loren?" Ona je čekala.
"Kada se probudite," nastavi Yates, "tko je prva osoba na koju pomislite?"
"Molim?"
"Ovako. Jutro je. Otvorite oči. Počnete se dizati iz kreveta. Na koga prvo pomislite?"
"Zašto mi vi ne kažete?"
"Pa ne bih vas htio vrijeđati, ali odgovor je, pomislite na sebe, nije li tako? U tome nema ničeg lošeg.
Pomislite na sebe. To je normalno. Svi samci to rade. Probudite se i razmišljate što ćete raditi toga dana. Oh, da,
naravno, možda se brinete za ostarjela roditelja ili nekog drugog. Ali radi se o sljedećem - kada imate dijete,
više nikada niste vi na prvome mjestu. Netko je važniji od vas. To mijenja vaš pogled na svijet. Mora ga
promijeniti. Dotad ste mislili da znate što znači služiti i štititi, ali kada imate obitelj... "
"Ima li ova priča neku poantu?"
Adam Yates napokon odvrati pogled.
"Imam sina. Zove se Sam. Sad mu je četrnaest godina. Kada su mu bile tri godine, dobio je meningitis.
Mislili smo da će umrijeti. Ležao je u bolnici u golemoj postelji. Prevelikoj za njega, znate. Činilo se kao da će
ga progutati. A ja sam sjedio pokraj njega i gledao kako mu se stanje pogoršava." On teško uzdahne. Loren ga
pusti da nastavi svojim tempom.
"Nakon nekoliko sati uzeo sam Sama u naručje. Nisam spavao. Nisam ga puštao. Samo sam ga držao.
Žena mi je rekla da je to trajalo tri dana. Ne znam. Jednostavno sam znao budem li držao Sama u naručju,
budem li ga čuvao, smrt mi ga neće moći uzeti." Yates kao da je nekamo odlutao.
"Ja i dalje ne vidim kamo ovo vodi", tiho će Loren.
"Evo ovako", reče on ponovno normalnim glasom. Opet je pogleda u oči. Zjenice su mu izgledale
poput sićušnih točaka.
"Prijetili su mojoj obitelji." Ona otvori usta, ali ne reče ništa. Telefon na stolu zazvoni. Loren se javi.
"Matt nam je umakao", reče Lance Banner.
"Što?"
"Ona mala što živi s njima, Kyra, ili kako se već zove. Počela je vrištati... ali njegova je žena ovdje.
Ona kaže da je ona vozila automobil, a ne on i da ne zna gdje se on nalazi."
"Glupost."
"Znam."
"Privedite je."
"Ona odbija poći s nama."
"Kako molim?"
"Nemamo je zbog čega privesti."
"Istraga o ubojstvu koja je u tijeku a ona je svjedok."
"Zvala je odvjetnika. Rekla je da je uhitimo ili pustimo na miru."
Njezin mobitel zacvrkuće. Loren pogleda tko zove. Poziv je dolazio iz kuće Maxa Darrowa.
"Javit ću ti se." Ona prekine vezu i javi se na mobitel.
"Istražiteljica Muse."
"Gertie Darrow ovdje. Ostavili ste mi poruku?"
Loren je po njezinu glasu mogla čuti da je plakala.
"Primite moju sućut."
"Hvala."
"Žao mi je što vas smetam u ovako strašnom trenutku, ali doista vam moram postaviti nekoliko
pitanja."
"Shvaćam."
"Hvala vam", reče Loren i zgrabi kemijsku.
"Znate li zašto je vaš suprug bio u Newarku, gospođo Darrow?"
"Ne." Ona je to rekla kao da je to bila najteža riječ što ju je u životu izgovorila.
"Rekao mi je da ide na Floridu u posjet prijatelju. U ribolov, rekao je."
"Ah tako. On je bio u mirovini, zar ne?"
"Da."
"Možete li mi reći je li radio na nekom slučaju?"
"Ne shvaćam. Kakve to veze ima s njegovim ubojstvom?"
"Ovo je samo rutinsko... "
"Molim vas, istražiteljice Muse", prekine je ona sad već malo povišenim tonom.
"Ako niste zaboravili, moj je muž bio policajac. Ne zovete me u ovo doba noći zbog rutinskog
ispitivanja."
"Pokušavam pronaći motiv."
"Motiv?"
"Da."
"Ali..." I tu ona zašuti.
"Onaj drugi policajac. Onaj koji je ranije zvao. Istražitelj Wine."
"Da. On radi u mojemu uredu."
"On mi je rekao da je Max bio u autu, da..." čuo se jecaj, ali ona pribrano nastavi, "... da su mu hlače
bile spuštene."
Loren zatvori oči. Znači Wine joj je rekao. Na neki je način shvaćala. U današnjem društvu gdje se
prakticirala otvorenost više niste mogli poštedjeti čak ni udovicu.
"Gospođo Darrow?"
"Što?"
"Mislim da se radi o namještaljki. Nije tamo bilo nikakve prostitutke. Mislim da je vaš muž ubijen iz
nekog drugog razloga. Također mislim da je to povezano s njegovim starim slučajem. Stoga vas pitam: je li
radio na nekom slučaju?" Nastane kratka stanka.
"Ona djevojka."
"Molim?"
"Znala sam. Točno sam znala."
"Žao mi je, gospođo Darrow, ali nisam sigurna da vas shvaćam."
"Max nikada nije govorio o poslu. Nikada ga nije donosio kući. Bio je u mirovini. Ona nije imala
nikakvog razloga da dolazi k nama."
"Tko?"
"Ne znam kako se zove. Veoma je mlada, možda kojih dvadesetak godina."
"Što je htjela?"
"Rekla sam vam. Ne znam. Ali Max... nakon što je ona otišla, kao da je poludio. Počeo je kopati po
starim spisima."
"Znate li na što se odnose ti spisi?"
"Ne znam." Zatim će:
"Doista mislite da je to nekako povezano s Maxovim ubojstvom?"
"Da, gospođo. Mislim da itekako jest. Znači li vam išta ime Clyde Rangor?"
"Ne, žao mi je."
"A Emma Lemay ili Charles Talley?"
"Ne."
"Candace Potter?" Tišina.
"Gospođo Darrow?"
"Vidjela sam to ime."
"Gdje?"
"Na njegovome radnom stolu. U jednom dosjeu. Prije nekih mjesec dana. Samo sam vidjela prezime
Potter. To sam zapamtila jer se tako zvao negativac iz filma Divan život. Sjećate se?
Gospodin Potter?"
"Znate li gdje je sada taj dosje?"
"Pogledat ću po ormarima, istražiteljice Muse. Ako je još uvijek ovdje pronaći ću ga i nazvat ću vas."

http://www.book-forum.net

47Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:38 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
44. poglavlje:
Matt je u zatvoru naučio kako se kradu automobili. Ili je barem tako mislio. Dvije ćelije dalje bio je tip
po imenu Saul čiji je fetiš bio da se za zabavu vozi u ukradenim automobilima. Bio je jedan od najpristojnijih
tipova koje možete sresti u zatvoru. Imao je on svojih demona - istina, njegovi su se činili bezazlenijim od
ostalih - ali ti su ga demoni i uništili. Uhićen je zbog krađe automobila kada mu je bilo sedamnaest godina, a
onda ponovno s devetnaest. U trećem je pokušaju Saul izgubio kontrolu nad vozilom i ubio čovjeka. Budući da
je već bio dvaput kažnjavan, dobio je doživotnu kaznu.
"Znaš, sve ono što vidiš na TV-u?" rekao mu je Saul.
"To ti je sve sranje, osim ako ne želiš određenu marku. Inače ne prčkaj po bravi. Ne koristi se alatom i
ne pali na žice. To ionako uspije samo kod starih automobila. A s ovim današnjim alarmima, pokušaš li išta od
toga, auto se zablokira."
"Pa kako onda?" pitao je Matt.
"Koristiš se ključevima auta. Otvoriš vrata poput normalnog ljudskog bića i odvezeš se." Matt napravi
grimasu.
"Samo tako?"
"Ne, ne samo tako. Trebaš otići na krcato parkiralište. Najbolji su trgovački centri, iako moraš paziti na
čuvare što šeću naokolo. Još su bolja velika samoposluživanja. Pronađeš mjesto gdje ljudi ne obraćaju pažnju na
tebe. Hodaš naokolo i prolaziš rukom preko prednjega kotača ili ispod branika. Ljudi tamo ostavljaju ključeve.
Također ih znaju ostaviti na onim zgodnim magnetima ispod oplate s vozačeve strane. Ne rade to svi. Ali, hej,
barem jedan od pedeset. Budeš li uporan, pronaći ćeš ključ. I voila."
Matt se pitao je li doista tako. Njegovi su zatvorski podaci bili najmanje devet godina stari i možda već
zastarjeli. Hodao je već više od sata - prvo kroz šumu, a zatim dalje od glavnih cesta. Na uglu Livingston
avenije uskočio je u autobus koji ga je dovezao u Paramus u kampus više škole Bergen. Vožnja je trajala oko sat
vremena. Matt je cijelo vrijeme spavao. U višu školu Bergen studenti su svakodnevno dolazili različitim
prijevoznim sredstvima. Bila je tu gomila automobila bezbrižnih studentica. Osiguranja gotovo nije i bilo. Matt
počne tražiti. Trebao mu je gotovo sat, ali kako je Saul obećao, Matt je napokon uspio. Nagrada je bila bijeli
Isuzu sa spremnikom do četvrtine punim goriva. Nije loše. Ključ je bio sakriven na magnetu iznad prednjega
kotača. Matt uđe u automobil i krene prema putu 17. Nije baš najbolje poznavao okrug Bergen. Možda bi bilo
pametnije da krene na sjever preko mosta Tappan Zee, ali on odabere put koji je poznavao, preko mosta George
Washington. Vozio se u Westport, Connecticut.
Kada je stigao do mosta Georgea Washingtona, zabrinuo se da bi ga čovjek koji je sjedio u naplatnoj
kućici mogao prepoznati - čak je strgnuo zavoj s glave i stavio kapu New York Rangersa koju je pronašao na
stražnjem sjedalu - ali ništa se nije dogodilo. Uključio je radio i slušao vijesti - prvo 1010 WINS dvadeset i dvije
minute, zatim CBS 880. U filmovima uvijek prekinu program zbog posebnih vijesti u kojima javljaju da je netko
u bijegu. Ali nijedna ga radiostanica nije spomenula. Zapravo, nisu spominjali nikoga od njih - ni Maxa
Darrowa, ni Charlesa Talleyja ni odbjeglog osumnjičenika.
Bio mu je potreban novac. Bilo mu je potrebno mjesto gdje bi odspavao. Bili su mu potrebni lijekovi.
Neko vrijeme nije osjećao bolove zbog dotoka adrenalina. Ali to je sada popuštalo. U posljednjih je dvadeset i
četiri sata spavao samo sat vremena, a ni prethodna mu noć, zbog onih snimaka na mobitelu nije donijela puno
odmora.
Matt pogleda koliko mu je novca preostalo. Imao je trideset i osam dolara. Jedva dovoljno. Nije se
smio koristiti bankomatom ni kreditnim karticama. Policija će im ući u trag. Također nije smio tražiti pomoć od
bliskih prijatelja ili rođaka, iako ih nije bilo mnogo na koje se doista mogao osloniti.
Postojala je jedna osoba kojoj se Matt mogao obratiti, a na koju policija nikada ne bi posumnjala.
Skrenuo je na izlaz Westport i usporio. Nikad nije bio pozvan ovamo, ali je znao adresu. Kada je izišao
iz zatvora, nekoliko se puta provezao tim putom, ali nikad nije skupio dovoljno hrabrosti da uđe u njihovu ulicu.
Skrene udesno pa još jedanput i polako nastavi tihom ulicom s drvoredom. Ponovno mu se ubrza bilo.
On pogleda na kolni prilaz. Samo je njezin automobil bio tamo. Razmišljao je da je nazove, ali ne, policija bi
mogla ući u trag njegovu mobitelu. Možda bi najbolje bilo da jednostavno pokuca na vrata. Razmisli malo, ali
na kraju odluči ići na sigurno. Odveze se natrag prema gradu i ugleda govornicu. Nazove njezin broj.
Sonya McGrath se javi nakon što je telefon jedanput zazvonio.
"Halo?"
"Ja sam", reče on.
"Jeste li sami?"
"Jesam."
"Potrebna mi je vaša pomoć."
"Gdje si?"
"Otprilike pet minuta od vaše kuće."
Matt se zaustavi na prilazu McGrathovih.
Blizu garaže bio je zahrđali koš. Poderana mrežica već odavno nije mijenjana. Koš se nije uklapao u
okoliš. Bio je star i u lošem stanju dok je ostatak kuće bio tako otmjen, tako moderan. Matt zastane na trenutak i
zagleda se u koš. Stephen McGrath je bio tu. Vješto je bacao loptu prema košu očiju prikovanih za prednji dio
obruča. Matt je vidio kako se lopta okreće. Stephen se smiješio.
"Matt?"
On se okrene. Sonya McGrath stajala je na vratima. Nagnula se da pogleda kamo je on piljio i lice joj
se opusti od jada.
"Što se događa, reci mi?" reče Sonya.
On to učini - ali dok je govorio, primijeti kako izraz jada nije silazio s njezina lica. On ju je i ranije
vidio da podnosi udarce sudbine. Uvijek bi se oporavila, ako ne sasvim a onda dovoljno. Sada se to nije
događalo. Njezino je lice bilo strahovito blijedo. Nije se mijenjalo. Matt je to primijetio, ali se nije mogao
zaustaviti. Nastavio je govoriti, objašnjavati zašto je došao i u jednom mu se trenutku učinilo kako je izišao iz
svojega tijela, da lebdi iznad njih dvoje, čuje samoga sebe i shvaća kako to njoj zacijelo zvuči. Ali ipak nije stao.
Nastavio je govoriti dok ga je tihi glas u glavi upozoravao da umukne. Ali on nije slušao. Gurao je dalje s
nadom da će nekako doprijeti do nje.
Ali na kraju, kada se sve sažme, zvučalo je ovako: Još jedna tučnjava, još jedna smrt. Kada je napokon
ušutio, Sonya McGrath ga je samo nekoliko trenutaka promatrala. Matt je osjećao kako pod tim prodornim
pogledom vene i umire.
"Ti želiš da ti ja pomognem?" upita ona.
I eto. Kako je to samo jednostavno izrazila. Sada je shvatio koliko je njegova molba zvučala smiješno,
zvučala besramno. Kako nepristojno. Nije znao što da učini.
"Clark je saznao za naše sastanke", reče ona.
Htio je reći da mu je žao ili nešto slično, ali je osjećao kako nije pravi trenutak. Zato je šutio i čekao.
"Clark misli da tražim utjehu. Pretpostavljam da je donekle u pravu, ali ne mislim da se radi o tome.
Mislim da mi je potrebno jednom za sva vremena završiti s time. Mislim da ti moram oprostiti. Ali ne mogu."
"Trebao bih poći", reče on.
"Trebao bi se predati, Matt. Ako si nevin, oni će... "
"Što će oni?" upita on oštrije negoli je mislio.
"Već sam probao ići tim putom, zar ste zaboravili?"
"Nisam." Sonya McGrath nakrivi glavu u stranu.
"Ali jesi li onda bio nevin? "
On pogleda koš. Stephen je u ruci držao loptu. Zaustavio se usred bacanja, okrenuo i čekao da Matt
odgovori.
"Žao mi je", reče Matt okrećući se od njih oboje.
"Moram poći."

http://www.book-forum.net

48Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:55 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
45. poglavlje:
Lorenin mobitel zazvoni. Zvala ju je udovica Maxa Darrowa.
"Nešto sam pronašla", reče ona.
"Što?"
"Izgleda kao nalaz obdukcije Candace Potter", reče Gertie Darrow.
"Hoću reći to jest nalaz. Potpisao ga je stari patolog. Sjećam ga se. Bio je to veoma fin čovjek."
"Što piše u izvješću?"
"Puno toga. Visina, težina. Želite da vam sve pročitam?"
"Što je s uzrokom smrti?"
"Piše da je uzrok smrti gušenje. Također da je zadobila povredu glave i da je bila brutalno pretučena."
To se poklapalo s onim što su već znali. Pa što je to onda Max Darrow primijetio nakon tolikih godina?
Što ga je nagnalo da pođe u Newark Emmi Lernay, sestri Mary Rose?
"Gospođo Darrow, imate li faks?"
"Imam, u Maxovoj radnoj sobi."
"Možete li mi poslati to izvješće?"
"Naravno."
Loren joj dade broj faksa.
"Istražiteljice Muse?"
"Da."
"Jeste li udani?"
Loren zatomi uzdah. Prvo Yates, a sada i gospođa Darrow.
"Ne, nisam."
"Jeste li kada bili udani?"
"Ne. Zašto pitate?"
"Povjerovala sam onom istražitelju, gospodinu Wineu, tako se zove, zar ne?"
"Da, tako je."
"Ono što je rekao o Maxu, da je bio u autu sa ženom laka morala, kako smo ih nekoć zvali."
"Da."
"Samo sam htjela da znate."
"Što to, gospođo Darrow?"
"Vidite li, Max nije uvijek bio dobar muž, ako shvaćate na što mislim?"
"Mislim da shvaćam", reče Loren.
"Zapravo vam želim objasniti da je Max to radio i prije. U automobilu i to ne jedanput. Zato sam tako
spremno povjerovala. Mislila sam da biste to trebali znati. Samo u slučaju da vam ovi podaci ne pomognu."
"Hvala vam, gospođo Darrow." "Sad ću vam poslati faks."
Ona prekine vezu. Loren je stajala pokraj faksa i čekala.
Adam Yates se vratio noseći dvije Cole. Ponudi je, ali ona odbije.
"Ovaj, ono što sam rekao maloprije, kako kada nemate djece..."
"Zaboravite", reče Loren.
"Znam što ste mi pokušavali dočarati."
"Ipak, bilo je glupo što sam to rekao na taj način."
"Da, bilo je."
"Ima li ičega novog?"
"Max Darrow je proučavao nalaz obdukcije Candace Potter." Yates se namršti.
"Kakve to ima veze s ovim?"
"Nemam pojma, ali ne vjerujem da je riječ o slučajnosti."
Telefon zazvoni i faksovi počnu ispuštati svoj škripavi zvuk parenja. Prva je stranica polako izlazila.
Nije bilo uvodnog pisma. To je dobro. Loren je mrzila kada se uludo trošio papir. Ona zgrabi list i počne tražiti
zaključak. Istini za volju, to je bilo jedino što je čitala u nalazima obdukcija. Težina jetra ili srca možda nekoga i
zanima, ali njoj je to bilo interesantno samo ako je imalo značaja za njezin slučaj.
Adam Yates je čitao preko njezina ramena. Činilo se da nema ničeg neuobičajenog.
"Vidite li štogod sumnjivo?" upita ona.
"Ne."
"Ni ja."
"Ovo je možda još jedna slijepa ulica."
"Vjerojatno."
Pojavi se još jedna stranica. Oboje počeše čitati.
Yates pokaže na sredinu, u desni stupac.
"Što je ovo?"
Usred tjelesnog opisa bila je upisana kvačica.
Loren naglas pročita:
"Nema jajnika, testisi nevidljivi, najvjerojatnije SNA."
"SNA?"
"Sindrom neosjetljivosti na androgen", reče Loren.
"Jedna moja prijateljica na fakultetu je to imala."
"Zašto je to važno za slučaj?" upita Yates.
"Nisam sigurna. Žene sa SNA-om izgledaju i osjećaju se kao žene i praktički ih se takvima i smatra.
Zakonski se mogu udati i posvojiti djecu." Ona zastane i malo razmisli.
"Ali?"
"Ali ukratko, to znači da je Candace Potter genetski bila muškarac. Imala je testise i XY kromosome."
On se namršti.
"Hoćete reći da je bila transseksualka?"
"Ne."
"Što onda - frajer?"
"Da, ali samo genetski. Često se događa da osoba sa SNA-om i ne zna da se razlikuje od drugih žena
sve dok ne dođe u pubertet, a ne dobije menstruaciju. To nije tako rijetka pojava. Prije nekoliko godina je Miss
Teen SAD-a imala taj sindrom. Mnogi vjeruju da su ga imale kraljica Elizabeta I, Ivana Orleanska i cijeli niz
supermodela i glumica, ali to su samo nagađanja. Bilo kako bilo, takve osobe mogu voditi potpuno normalan
život. Zapravo, ako je Candace Potter bila prostitutka, koliko god to zvučalo perverzno, možda joj je to čak bilo
korisno."
"Kako?"
Loren ga pogleda.
"Žene koje imaju taj sindrom ne mogu ostati u drugom stanju."

http://www.book-forum.net

49Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:55 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
46. poglavlje:
Matt se odvezao. Sonya McGrath se vratila u kuću. Njihovo druženje, ako se to tako moglo nazvati,
bilo je gotovo. Čudnovat osjećaj, jer unatoč otvorenosti i silini osjećaja, ono što je počivalo na takvome jadu
bilo je osuđeno na propast. Bilo je previše krhko. Jednostavno, bili su dvoje ljudi u potrazi za nečim što nikada
neće dobiti. On se pitao hoće li Sonya pozvati policiju. Pitao se je li to važno.
Bože, kako je bio glup što je pošao k njoj.
Osjećao je strahovite bolove. Bio mu je potreban odmor. Ali nije imao vremena. Morat će nekako
izdržati. Pogleda koliko ima benzina. Spremnik je bio gotovo prazan. On se zaustavi na obližnjoj Shellovoj
benzinskoj postaji i s ostatkom novca kupi benzin. Tijekom vožnje razmišljao je o nevjerojatnim stvarima koje
mu je Olivia tako nenadano ispričala. Na kraju krajeva, koliko god se činilo čudnim ili naivnim, pitao se što se
uopće promijenilo. Još uvijek je volio Oliviju. Volio ju je kad se mrštila dok se gledala u ogledalo, njezin
osmijeh kada je razmišljala o nečemu zabavnom, kako je kolutala očima na neku njegovu nevjestu dvosmislenu
šalu, kako je sjedila podvijenih nogu dok je čitala, njezino duboko disanje kao u crtićima kada je bila ljuta, kako
bi joj se oči ispunile suzama dok su vodili ljubav, kako bi njegovo srce zakucalo brže kada se ona smijala, kada
bi je ulovio kako ga promatra dok je mislila da on to ne primjećuje, polagano zatvaranje očiju kada je slušala
omiljenu pjesmu na radiju, način na koji bi ga bez ikakva oklijevanja ili nelagode primila za ruku u bilo kakvoj
prilici, volio je njezinu kožu, njezin dodir koji ga je elektrizirao, kada je ujutro pospano prebacivala nogu preko
njega dok su ležali, njezina prsa naslonjena na njegova leđa dok su spavali, kada bi se rano ujutro iskrala iz
postelje, poljubila ga u obraz i provjerila je li pokriven.
Što se od toga promijenilo?
Istina nije uvijek oslobađala. Tvoja prošlost je tvoja prošlost. On joj nije ispričao o svojem boravku u
zatvoru kako bi joj dočarao 'pravoga Matta' ili kako bi njihov odnos postao dublji -rekao joj je jer bi bez sumnje
saznala. To nije imalo nikakva značaja. Da joj nije rekao, zar njihov odnos ne bi bio jednako snažan? Ili je sve
ovo bilo samo jedno golemo opravdavanje?
On se zaustavi kod bankomata blizu Sonyjine kuće. Nije imao izbora. Bio mu je potreban novac. Ako
ona nazove policiju, oni će i onako saznati da je bio u tom kraju. Dok mu uđu u trag, on će već biti daleko. Na
benzinskoj se crpki nije želio koristiti karticom. Tako bi mogli saznati broj njegovih tablica. Ovako, ukoliko
uspije uzeti novac i odmakne daleko od tog bankomata, zaključio je da će sve biti u redu. Bankomat je imao
limit na tisuću dolara. On ih uzme. Zatim počne razmišljati kako da stigne do Rena.
Loren je vozila. Adam Yates je sjedio na mjestu suvozača.
"Objasnite mi još jedanput", reče on.
"Moj izvor je muškarac po imenu Len Friedman. Prije godinu dana pronašli smo dvije mrtve žene u
uličici prostitutki. Obje mlade, obje crnkinje, objema su odrezali ruke kako ih ne bismo mogli identificirati po
otiscima prstiju. Ali jedna od djevojaka je imala neobičnu tetovažu, logo sveučilišta Princeton na unutarnjoj
strani bedara."
"Princetona?"
"Da."
On odmahne glavom.
"Bilo kako bilo, dali smo taj podatak u tisak. Jedini koji se javio bio je Len Friedman. Pitao je je li
također imala tetovažu ružine latice na desnoj nozi. Taj podatak nismo otkrili. To je, blago rečeno, potaknulo
naše zanimanje.
"Mislili ste da je on počinitelj?"
"Naravno, a tko ne bi? Ali ispostavilo se da su obje žene bile striptizete - ili kako ih Friedman zove
erotične plesačice - u rupi Honey Bunny u Newarku. Friedman je stručnjak za sve što se tiče striptiza. To mu je
hobi. Skuplja plakate, biografije, osobne podatke o striptizetama, njihova prava imena, kakve imaju tetovaže,
madeže, ožiljke, mislim sve. Iscrpna datoteka. I ne samo za mjesne striptizete. Pretpostavljam da ste hodali
Stripom u Vegasu?"
"Naravno."
"Znate one posjetnice s podacima striptizeta i prostitutki što ih dijele?"
"Hej, zar ste zaboravili?Ja tamo živim."
Ona kimne.
"Pa, Len Friedman ih sakuplja. Kao što netko sakuplja bejzbolske kartice. Sakuplja informacije o
njima. Ponekad otputuje na nekoliko tjedana posjetiti ta mjesta. Neki smatraju njegove radove na tu temu
akademskim esejima. On također sakuplja povijesnu gradu. Ima grudnjak koji je pripadao ciganki Rose Lee.
Ima stvari koje su starije od sto godina."
Yates napravi grimasu.
"Zacijelo je duša svakog tuluma." Loren se nasmiješi.
"Nemate pojma."
"Što to znači?"
"Vidjet ćete." Nastane tišina.
"Još jedanput, doista mi je žao zbog onoga što sam ranije rekao." Ona odmahne.
"A koliko djece uopće imate?"
"Troje."
"Dječaci, djevojčice?"
"Dvije djevojčice i dječaka."
"Koliko su stari?"
"Jedna kćer ima sedamnaest, druga šesnaest godina, a Sam četrnaest."
"Djevojke od sedamnaest i šesnaest", reče Loren.
"Joj." Yates se nasmiješi.
"Strašno."
"Imate li njihove fotografije?"
"Nikada ih ne nosim sa sobom."
"Kako to?"
Yates se promeškolji. Loren ga pogleda krajičkom oka. Sav se ukočio.
"Prije nekih šest godina", započne on, "ukrali su mi lisnicu. Znam, ja sam šef FBI-eva ureda i bio sam
toliko blesav da dopustim da me okradu. Tužite me. Poludio sam. Ne zbog novca ili kreditnih kartica. Mučilo
me je što neka gnjida ima fotografije moje djece. Moje djece. Vjerojatno je samo uzeo gotovinu i bacio lisnicu u
smeće. Ali što ako nije. Što ako je zadržao fotografije. Znate, za vlastitu zabavu. Možda je, ne znam, promatrao
te fotografije s čežnjom. Možda je čak prstima prelazio preko njihovih lica, milovao ih."
Loren se namršti.
"I tko je sad duša tuluma?" Yates se gorko nasmije.
"Zato nikad ne nosim fotografije." S Northfield avenije skrenuli su u West Orange. Bio je to gradić koji
je otmjeno stario. Većina je novih predgrađa izgledala nekako lažno, poput transplantacije kose. West Orange je
imao raskošne travnjake i bršljane po fasadama. Stabla su bila visoka, gustih krošanja. Kuće nisu bile šablonske
- neke su izgrađene u tudorskom, neke u mediteranskome stilu, dok su neke sličile ladanjskim kućama na
istočnoj obali. Sve su bile pomalo oronule, pamtile su i bolja vremena, ali su dobro služile svrsi. Na kolnom je
prilazu bio tricikl. Loren se zaustavi iza njega. Oboje iziđu. Netko je u prednjem dvorištu postavio mrežu za
bejzbol. Dvije rukavice za bejzbol ležale su smotane na travi.
"Vaš izvor podataka živi ovdje?" upita Yates.
"Kao što sam vam već rekla - nemate pojma." Yates slegne ramenima.
Žena nalik na idealnu kućanicu iz ženskog priručnika otvori vrata. Na sebi je imala kockastu pregaču i
osmijeh koji je Loren često asocirao na vjerski fanatizam.
"Len je dolje u radnoj sobi", reče ona.
"Hvala."
"Jeste li za kavu?"
"Ne hvala."
"Mama!" Dječak od kojih deset godina utrči u prostoriju.
"Kevine, imamo goste." Kevin se osmjehne poput majke.
"Kevin Friedman, drago mi je." On ispruži ruku i pogleda Loren ravno u oči. Stisak je bio čvrst. Zatim
se okrene prema Yatesu koji je djelovao smeteno. Yates se s njime rukuje i predstavi se.
"Drago mi je", reče Kevin.
"Mama i ja upravo pečemo kolač od banana. Želite li kušati?"
"Možda kasnije", reče Loren.
"Mi, ovaj... "
"Idite samo ravno i dolje", reče idealna kućanica.
"Da, hvala."
Oni otvore vrata podruma. Yates progunđa:
"Što su učinili tom dječaku? Ja ne mogu natjerati svoju djecu da pozdrave mene, a kamoli strance."
Loren priguši smijeh.
"Gospodine Friedman?" vikne.
On se odnekud pojavi. Otkako ga je posljednji put vidjela, Friedmanova je kosa malo posijedjela. Na
sebi je imao svijetloplavi džemper na kopčanje i kaki hlače.
"Drago mi je što vas ponovno vidim, istražiteljice Muse."
"Također."
"A tko je vaš prijatelj?"
"Ovo je specijalni agent, šef Ureda FBI-a u Las Vegasu."
Friedmanove oči zaiskre kada je čuo ime grada.
"Vegas! Pa dobrodošli. Dođite, sjednite, da vidim mogu li vam kako pomoći."
On otključa jedna vrata. Unutra je sve bilo povezano sa striptizom. Na zidu fotografije, svakojaki
dokumenti. Uramljene gaćice i grudnjaci. Pernate stole i lepeze. Stari plakati. Jedan je prikazivao Lili St. Cyr i
njezin ples u pjenušavoj kupki. Drugi Dixie Evans ili Marilyn Monroe burleske, koja je nastupala u kazalištu
Minsky-Adams u Newarku. Loren i Yates su zinuli i neko vrijeme samo promatrali naokolo.
"Znate li što je ovo?" Friedman pokaže prema velikoj pernatoj lepezi koju je čuvao u staklenoj
muzejskoj vitrini.
"Lepeza?" reče Loren.
On se nasmije.
"To nije obična lepeza. Nazvati to tek lepezom je kao... " Friedman malo razmisli. "... da nazovete
Deklaraciju neovisnosti tek komadom pergamenta. Ne. Ovom se lepezom 1932. u klubu Paramount služila
velika Sally Rand." Friedman je čekao reakciju, ali ona je izostala.
"Sally Rand je izmislila ples s lepezom. Izvela ga je u filmu Bolero 1934. Lepeza je napravljena od
pravog nojeva perja. Možete li vjerovati? A onaj bič tamo? Njime se koristila Bettie Page. Nju su zvali Kraljica
Veza."
"Mama joj je nadjenula to ime?" Loren se nije mogla savladati.
Friedman se namršti, očito razočaran. Loren digne ruku u znak isprike. Friedman uzdahne i priđe
kompjuteru.
"Pretpostavljam da se radi o erotičnoj plesačici s područja Las Vegasa?"
"Možda", reče Loren.
On sjedne za kompjuter i nešto utipka.
"Znate li njezino ime?"
"Candace Potter."
On zastane.
"Ona što je ubijena?"
"Da."
"Ali ona je mrtva već deset godina."
"Da, znamo."
"Većina je vjerovala da ju je ubio muškarac po imenu Clyde Rangor", počne Friedman.
"On i njegova djevojka, Emma Lemay, imali su odlično oko za talente. Zajedno su upravljali nekim od
najboljih klubova za gospodu. Iako skromni, klubovi su bili puni talentiranih djevojaka." Loren krišom pogleda
Yatesa. Yates je odmahivao glavom bilo u nevjerici bilo od gađenja. Bilo je teško dokučiti točno od čega. I
Friedman je primijetio.
"Hej, neki tipovi vole NASCAR", reče Friedman sliježući ramenima.
"Da, kakva šteta", reče Loren.
"Što još?" "Bilo je gadnih glasina u vezi Clydea Rangora i Emme Lemay."
"Izrabljivali su djevojke?"
"Naravno, pa bili su povezani s mafijom. Nažalost, to nije neuobičajeno u tom poslu. To baca sjenu na
cjelokupnu estetiku, ako znate na što mislim."
"Aha", promrmlja Loren.
"Ali čak i među lopovima postoji određeni kodeks. Oni su ga navodno prekršili."
"Kako?"
"Jeste li vidjeli nove reklame za Las Vegas?" upita Friedman.
"Mislim da nisam."
"One u kojima kažu - Što se događa u Vegasu, ostaje u Vegasu."
"Da, čekajte", reče Loren.
"Vidjela sam ih."
"Pa, klubovi za gospodu se fanatično drže toga gesla. Nikad, ali nikad ne smijete progovoriti."
"A Rangor i Emma Lemay jesu?" Friedmanovo se lice smrači.
"Još gore. Ja... "
"Dosta", reče Yates prekidajući ga.
Loren se okrene prema Yatesu. Slegnula je ramenima u stilu što je sad?
"Čujte", nastavi Yates gledajući na sat.
"Ovo je sve jako zanimljivo, ali u maloj smo stisci s vremenom. Što nam konkretno možete reći o
Candace Potter?"
"Smijem li vas nešto pitati?" reče Friedman.
"Samo naprijed."
"Ona je već dugo mrtva. Je li došlo do kakvog novog razvoja događaja u tom slučaju?"
"Možda", reče Loren.
Friedman prekriži ruke čekajući. Loren iskoristi priliku.
"Jeste li znali da je Candace Potter možda bila..." ona se odluči za poznatiji, iako netočan izraz, "...
hermafrodit?"
To ga je oborilo s nogu.
"Nevjerojatno!"
"Da."
"Jeste li sigurni?"
"Vidjela sam rezultate obdukcije."
"Čekajte!" Friedman je to viknuo onako kako su u starim filmovima urednici novina vikali 'Zaustavite
strojeve!' "Vi imate izvješće patologa?"
"Da."
Oblizao je usne pokušavajući ne djelovati previše uzbuđeno.
"Postoji li ikakva mogućnost da dobijem kopiju?"
"Nekako ćemo to srediti", reče Loren.
"Što nam još možete reći o njoj?" Friedman počne tipkati na kompjuteru.
"Podaci o Candace Potter su nepotpuni. Uglavnom je bila poznata pod imenom Candi Cane, što je, ako
ćemo iskreno, grozno ime za egzotičnu plesačicu. To je pretjerano. Previše sladunjavo. Znate li koje je dobro
ime? Jenna Jameson, na primjer. Vjerojatno ste za nju čuli. Pa, Jenna je počela karijeru kao plesačica prije
negoli se prebacila na porno filmove. Prezime Jameson pronašla je na boci irskoga viskija. Shvaćate? To je
otmjenije. Ima više seksepila, znate na što mislim."
"Da", reče Loren samo kako bi nešto rekla.
"A ni Candina solo točka nije bila od originalnijih. Nastupala je odjevena u haljinicu pomoćne
bolničarke s velikom lizalicom u ruci. Shvaćate? Candi Cane, šećerni prutić - mislim doista, kakav klišej."
Odmahivao je glavom poput učitelja kojega je iznevjerio odličan učenik.
"Profesionalno će je više pamtiti kao Briannu Piccolo u točki u kojoj je nastupala s partnericom."
"Brianna Piccolo?"
"Da. Nastupala je s još jednom plesačicom, visokom crnkinjom bujnih oblina po imenu Kimmy Dale.
Kimmy se u točki zvala Gayle Sayers." Loren je sada shvatila, kao i Yates.
"Piccolo i Sayers? Molim vas, recite mi da se šalite."
"Ne. Brianna i Gayle su izvodile egzotičan ples na temu filma Brianova pjesma. Gayle bi plačno rekla
'Ja volim Briannu Piccolo', znate onako kao što je u filmu rekao Billy Dee s podija. Zatim bi Brianna ležala
bolesna u postelji. Pomagale su jedna drugoj da se skinu. Bez seksa. Ničeg takvog. Samo egzotični umjetnički
doživljaj. Veoma se sviđalo onima s međurasnim fetišem, kojega, iskreno, imaju manje-više svi. Ja mislim da je
to jedna od najboljih političkih poruka u egzotičnom plesu, avangardno iskazivanje rasne tolerancije. Nikad
nisam vidio točku uživo, ali koliko sam shvatio, bilo je to dirljivo prikazivanje socijalno-ekonomskog... "
"Da, dirljivo, razumjela sam", prekine ga Loren.
"Ima li još?"
"Naravno, što želite znati? Točka Sayers-Piccolo bila je uvod u nastup grofice Allison Beth Weiss IV.,
bolje poznate kao Židovska plemkinja. Njezina se točka - pazite ovo - zvala 'Recite mami da je košer'.
Vjerojatno ste za to čuli."
Do njih je dopro miris kolača od banane. Miris je bio božanstven, čak i u toj atmosferi koja je ubijala
apetit. Loren pokuša vratiti Friedmana na pravi put.
"Zapravo me zanima znate li još štogod o Candace Potter. Nešto što bi pomoglo rasvijetliti što joj se
dogodilo."
Friedman slegne ramenima.
"Ona i Kimmy Dale nisu samo bile partnerice na podiju već su i zajedno stanovale. Kimmy Dale je čak
platila Candin sprovod kako bi je spasila - oprostite na igri riječi - od bezimena groba. Mislim da je Candi
pokopana na groblju Svete Majke u Coaldaleu. Posjetio sam njezin grob, iskazao posljednju počast. Dirljiv
doživljaj."
"Kladim se da jest. Pratite li što se događa s egzotičnim plesačicama nakon što napuste taj posao?"
"Naravno", odgovori on, kao da je pitala svećenika ide li na misu.
"To je najčešće najzanimljiviji dio. Ne biste vjerovali kakvim sve životnim putovima znaju poći."
"Dobro. I što se dogodilo s tom Kimmy Dale?"
"Ona je još uvijek u tom poslu. Prava veteranka. Više nije onako zgodna. Ona je – ponovno oprostite
na igri riječi - skliznula niz štangu. Prošli su njezini dani slave. Ali Kimmy još uvijek ima maleni krug
obožavatelja. Ono što joj nedostaje jer nije u vrhunskoj formi i čvrsta tijela nadoknađuje iskustvom. Premda,
više nije u Vegasu."
"A gdje je?"
"Posljednje što sam čuo, u Renu."
"Ima li još štogod?"
"Zapravo i nema", reče Friedman. Zatim pucne prstima.
"Stanite malo, želim vam nešto pokazati. Na ovo sam doista ponosan."
Oni su čekali. Len Friedman je u kutu imao tri velika ormara sa spisima. On otvori drugu ladicu
srednjeg ormara i počne po njoj prebirati.
"Točka Piccolo i Sayers. Ovo je raritet, tek kopija u boji Polaroid snimke. Doista bih volio pronaći
više." On se nakašlje i nastavi tražiti.
"Što mislite, istražiteljice Muse, bih li mogao dobiti kopiju nalaza obdukcije?"
"Vidjet ću što mogu učiniti."
"To bi doista bio veliki doprinos mojem istraživanju."
"Da. Istraživanje."
"Evo ga." On izvadi fotografiju i stavi je na stol. Yates je pogleda i kimne. Okrene se prema Loren i
ugleda izraz njezina lica.
"Što je?" upita Yates.
"Istražiteljice Muse?" doda Friedman.
Ne ovdje, pomisli Loren. Ni riječi. Piljila je u pokojnu Candace Potter, to jest Candi Cane, to jest
Briannu Piccolo, to jest žrtvu ubojstva.
"I to je bez ikakve sumnje Candace Potter?" uspije procijediti ona.
"Da."
"Jeste li sigurni?"
"Naravno."
Yates je upitno pogleda. Loren trepne, praveći se da je sve u redu. Candace Potter. Ako je to doista bila
Candace Potter, onda ona nije bila žrtva ubojstva. Ona uopće nije bila mrtva. Bila je živa i zdrava i stanovala je
u Irvingtonu u New Jerseyju sa svojim mužem, bivšim zatvorenikom, Mattom. Bili su na potpuno krivom tragu.
Matt Hunter nije bio povezan sa slučajem. Sve je napokon počelo dobivati smisao.
Jer Candace Potter je sada imala novo ime.
Zvala se Olivia Hunter.

http://www.book-forum.net

50Harlan Coben - Nevin - Page 2 Empty Re: Harlan Coben - Nevin Pon Sep 10, 2012 2:56 pm

Margita

Margita
Administrator
Administrator
47. poglavlje:
Adam Yates je pokušavao zadržati mir.
Ponovno su bili vani, na travnjaku Friedmanovih. Ovo je bilo prokleto blizu. Kada je onaj trknuti
Friedman počeo lajati o kodeksu šutnje u Las Vegasu, sve se moglo završiti u tom trenutku -Yatesova karijera,
njegov brak, pa čak i sloboda. Sve. Yates je morao preuzeti kontrolu.
Pričekao je dok se on i Loren Muse nisu ponovno našli u automobilu. Zatim je najmirnije što je mogao
upitao:
"O čemu se radi?"
"Candace Potter je još uvijek živa", reče Loren.
"Molim?"
"Živa je i zdrava i udana za Matta Huntera."
Yates posluša Lorenino objašnjenje. Osjetio je kako mu utroba podrhtava. Kada je završila, zamolio ju
je da mu da nalaz obdukcije. Ona mu ga pruži.
"Nema fotografija žrtve?"
"To nije cijeli dosje", reče Loren.
"To su samo stranice koje su zainteresirale Maxa Darrowa. Pretpostavljam da je nekako saznao istinu -
da Candace Potter nije ubijena prije toliko godina. Možda to ima neke veze s činjenicom da je prava žrtva imala
SNA."
"Zašto bi Darrow to išao sada provjeravati? Mislim, nakon deset godina?"
"Ne znam. Ali moramo porazgovarati s Olivijom Hunter."
Adam Yates kimne pokušavajući sve to shvatiti. Nije mogao vjerovati. Olivia Hunter bila je mrtva
striptizeta Candace Potter. Candi Cane. Ona je bila tamo one noći, on je u to bio siguran.
Bilo je vjerojatno, veoma vjerojatno, da je Olivia Hunter imala onu videokasetu. To je značilo da će
morati izbaciti Loren Muse iz igre. Smjesta. Yates ponovno baci pogled na nalaz obdukcije. Loren je vozila.
Visina, težina i boja kose su se poklapali, ali istina je sada bila očita. Prava je žrtva bila Cassandra Meadows.
Ona je bila mrtva cijelo to vrijeme. Trebao je to ranije shvatiti. Ona nije bila dovoljno pametna da nestane.
Len Friedman je bio u pravu kada je govorio o kodeksu časti kod lopova. Yates je s time računao, što
je, kada se sada gleda, više negoli glupo. Ljudi u tom poslu poštuju povjerljivost ne iz osjećaja časti već zbog
zarade. Ako dođete na glas kao brbljavac, gubite klijentelu. Vrlo jednostavno. Jedini je problem bio u tome što
su Clyde Rangor i Emma Lemay pronašli način da zarade još više novca. Tako je kodeks časti lopova pao u
vodu.
Yates to nije često radio, ali tijekom godina je varao Bess. Yates to nikada nije smatrao nečim važnim.
Nije čak ni analizirao u smislu uvriježenog - seks je jedna stvar, a vođenje ljubavi posve druga. Seks s Bess je
bio dobar. Čak i nakon svih tih godina, ali muškarcu je potrebno više. Pogledajte u sve povijesne knjige - to je
poznata stvar. Nijedan veliki muškarac nije bio seksualno monogaman. Bilo je jednostavno koliko i
komplicirano.
Istini za volju, u tome nije bilo ničeg lošeg. Ljute li se doista supruge ako muževi ponekad gledaju
porno filmove? Je li to zločin? Je li to povod za razvod? Izdaja? Naravno da nije.
Platiti prostitutku nije bilo puno drugačije. Muškarci koriste fotografije, filmove ili bilo kakvu vanjsku
stimulaciju. Samo se o tome radi. Mnoge su žene to razumjele. Yates bi to možda i uspio objasniti Bess.
Da se samo o tome radilo.
Rangor i Emma Lemay bi trebali trunuti u paklu.
Yates je tražio Rangora, Lemayicu, Cassandru i tu prokletu kasetu već deset godina. A sada se sve
zakompliciralo. Najmanje dvoje od njih bilo je mrtvo i odjednom se u sve umiješala Candace Potter. Koliko je
ona znala?
On se nakašlje i pogleda Loren Muse. Prvi korak - maknuti je sa slučaja. Kako da to izvede... ?
"Rekli ste da ste poznavali Matta Huntera."
"Da."
"Onda ne biste vi trebali razgovarati s njegovom ženom." Loren se namršti.
"Zato što sam ga poznavala?"
"Da."
"To je bilo u osnovnoj školi, Adame. Nisam razgovarala s njime od svoje desete godine."
"Ipak. Veza postoji."
"Pa?"
"Pa obrana bi to mogla iskoristiti."
"Kako?"
Yates odmahne glavom.
"Što je?"
"Vi ostavljate dojam dobre istražiteljice, Loren, ali svako malo me zapanji vaša naivnost."
Ona jače stisne upravljač. On je znao da su je njegove riječi zapekle.
"Vratite se u ured", reče on.
"Cal i ja ćemo preuzeti ovaj dio istrage."
"Cal? Ona sirovina koja je jutros bila u Thurstoničinu uredu?"
"On je prokleto dobar agent."
"Da, bez sumnje."
Nastane tišina. Loren se pokušavala dosjetiti kako da se izvuče iz te situacije. Yates je čekao, sada je
znao što treba učiniti.
"Gledajte, znam kamo trebamo ići", reče Loren.
"Odvest ću vas do Hunterove kuće i ostati vani u slučaju da... "
"Ne."
"Ali ja želim... "
"Želite?" prekine je Yates.
"Što mislite s kime razgovarate, istražiteljice Muse?" Ona se pjenila u tišini.
"Ovo je sada savezna istraga. Većina ovoga slučaja je, čini se, povezana s Nevadom. Bilo kako bilo,
prelazi crtu i ove savezne države i beznačajnu crtu ovoga okruga. Vi ste okružna istražiteljica. Jeste li toga
svjesni? Prvo ide okrug pa država pa federacija. Pokazat ću vam to na grafikonu ako želite. U ovome slučaju ne
zapovijedate vi, već ja. Vratit ćete se u svoj ured i ako budem smatrao da je potrebno, obavještavat ću vas što se
događa u mojoj istrazi. Jesam li dovoljno jasan?"
Loren se svim silama trudila da joj glas ne drhti.
"Vi ne biste ni znali da je Olivia Hunter zapravo Candace Potter da nije bilo mene."
"Ah, tako. Znači o tome se radi, Loren. O vašem egu? Želite da se vama oda priznanje? Dobro, tako će
i biti. Ako hoćete, stavit ću zlatnu zvijezdu pokraj vašega imena na ploči."
"Nisam tako mislila."
"Pa meni je svakako tako zvučalo. Naivna i željna slave. Pobjednička kombinacija."
"To nije fer."
"To nije..." Yates se počne smijati.
"Vi se šalite? Fer? Koliko imate godina, Loren? Dvanaest? Ovo je federalna istraga ubojstva i reketa, a
vi se brinete oko toga postupam li fer s nižim po rangu okružnim istražiteljem. Smjesta ćete me odvesti u svoj
ured i", dosta je bilo batine, sad malo mrkve, "ako želite sudjelovati u ovoj istrazi, vaš će zadatak biti da saznate
sve što možete o onoj drugoj kurvi, crnkinji s kojom je Candace stanovala."
"Kimmy Dale."
"Da. Pronađite gdje se točno nalazi, što je s njom, sve što možete. Ali ne smijete s njome razgovarati
prije negoli se javite meni. Ako vam se to ne sviđa, maknut ću vas sa slučaja. Jeste li razumjeli?"
"Da, razumjela sam", promrmlja ona kao da su joj usta puna čavala.
On je znao da će ona pristati. Loren je željela ostati u igri. Pristala je na sporednu ulogu s nadom da će
se vratiti u središte zbivanja. Ona je zapravo bila dobra istražiteljica. Yates će je pokušati preoteti kada se završi
ova istraga. Laskat će joj, dopustit će da sve izgleda kao njezina zasluga, a ona iz zahvalnosti neće previše
ulaziti u detalje. Tome se on barem nadao. Jer do sada, oni koji su umrli nisu bili - oni su mu pokušavali nauditi.
Loren Muse je bila nešto posve drugo. On doista nije želio da joj se dogodi nešto loše. Ali u skladu sa starom
filozofijom, ako na kraju bude izbor oni ili mi - on će naravno izabrati mi. Loren Muse skrene na parkiralište i
iziđe bez riječi. Yates je pusti da se ispuše. On nazove Cala Dollingera, jedinog čovjeka kojemu je mogao
povjeriti što je saznao. Brzo mu objasni najosnovnije. Calu nije bilo potrebno puno detalja.
Adam se sjeti bolne uspomene - Sam u bolnici dok se bori s meningitisom. Ono što je izostavio iz priče
što ju je ispričao Loren bila je Calova uloga u toj noćnoj mori. Cal je također odbijao napustiti bolnicu. Adamov
najstariji prijatelj je dovukao neudoban metalni stolac i ostao ispred Samove sobe tri dana i noći. Nije
progovorio ni riječi, samo je sjedio spreman napraviti što god Adam od njega zatraži.
"Želiš li da pođem sam?" upita Cal.
"Ne, naći ćemo se kod Hunterovih", reče Yates tiho.
"Pronaći ćemo videokasetu, a onda završiti s tom pričom za sva vremena."

http://www.book-forum.net

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 2 od 3]

Idi na stranu : Prethodni  1, 2, 3  Sledeći

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Harlan Coben - Nevin - Page 2 Beautiful-girl-look-up2-