Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 2 od 2]

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
First topic message reminder :

K U Æ A N O Æ I
4.NEUKROÆENA
Ova je za uèenike, nekadašnje i sadašnje, Južne srednje škole u
Broken Arrowu u Oklahomi. Hvala vam na entuzijazmu, smislu za
humor i podršku ovoj seriji. SIHS je najbolji!
Takoðer za dame iz udruge Street Cats u Tulsi. One nisu èasne
sestre, ali vrijedne su naslova maèjih svetica!
MIN@
3
ZAHVALE
Zahvalile bismo našoj èudesnoj agentici
Meredith Bernstein, bez koje Kuæa Noæi ne bi bila roðena.
Veliko U SRCU STE NAM za naš fantastièni tim iz St.
Martin'sa: Jennifer Weis, Anne Marie Tallberg, Matthew
Shear, Carly Wilkins, Brittney Kleinfelter, Katy
Hershberger, Talia Ross i Michael Storrings. Prekrasno je
kad tako volite suraðivati s jednom skupinom ljudi.
Hvala oboþavateljima Kuæe Noæi - duboko vas cijenimo!
Hvala udruzi Tulsa Street Cats na podršci, smislu za humor
i svemu što radi za maèke.
O njima možete saznati više i/ili dati im donaciju na adresi
www.streetcatstulsa.org.
Kristin i ja u srcu nosimo Street Cats!


born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset peto poglavlje
Dok sam hodala plocnikom koji je vodio od djevojackog doma do glavne
školske zgrade, zakljucila sam da ne bi bilo pametno otici do Shekine sva
napeta i uzrujana, pa sam nekoliko puta duboko udahnula da se procistim
i smirim, pribrala misli i naredila sebi da se opustim i uživam u ovoj
prekrasnoj noci, atipicno toploj za ovo doba godine. Plinska je rasvjeta
bacala lijepe sjene po zimskom drvecu i živicama, a blag je vjetar nosio
mirise cimeta i zemlje s palog lišca prostrtog po krugu škole. Grupice
ucenika hodale su amo-tamo izmedu zgrada, uglavnom prema domovima
ili bližem kraju škole, gdje se nalazila kantina. Pricali su i smijali se
zajedno. Nekolicina me pozdravila, a mnogi su mi salutirali s
poštovanjem. Usprkos problemima koji su me cekali, shvatila sam da se
osjecam optimisticno. Nisam bila sama u ovome. Prijatelji su bili sa
mnom, a prvi put nakon dugo vremena znali su sve. Nisam ni lagala ni
eskivirala. Govorila sam im istinu, i zbog toga sam bila stvarno, stvarno
sretna.
Nala je mekim koracima izašla iz sjene i prišla mi, mi-af-aucuci i
prijekorno me gledajuci. Jedva zastavši, skocila mi je ravno u narucje, pa
sam se sva ušeprtljala da mi ne ispadne.
"Hej! Mogla bi me upozorit, znaš!" rekla sam joj, ali jasno da sam joj na
kraju dala pusu u bijelu mrljicu iznad nosa i poceškala je iza ušiju. Pošle
smo sjenovitim plocnikom, udaljavajuci se od dijela kampusa punog
ucenika prema mirnijem dijelu s knjižnicom i, iza nje, sobama za smještaj
MIN@
180
profesora. Noc je stvarno bila lijepa, vedrog oklahomskog neba punog
treperavih zvjezdica. Nala je zadovoljno prela, glavice privijene uz moje
rame, kad sam osjetila da joj se cijelo tijelo napelo.
"Nala? Što je sad bilo…?"
I tad sam ga zacula. Jedan je gavran graktao odnekud tako blizu da sam
imala dojam da bih ga morala vidjeti u sjenovitoj krošnji najbližeg drveta.
Njegov je zov prihvatio još jedan, pa još jedan i još jedan gavran.
Neopisivo me prestravio taj jednostavni zvuk. Shvatila sam zašto ih
nazivaju gavranovskim rugalicama jer, premda bi ih se lako moglo
pobrkati s obicnim pticama, kad bi se tek malo pažljivije osluhnulo, u
njihovu sumnjivo obicnom zovu mogao se razabrati odjek smrti i straha i
ludila. Dotad topao i miomirisan povjetarac zamijenilo je ledeno ništavilo,
kao da sam upravo ušla u mauzolej. Krv mi se sledila u žilama.
Nala je ispustila dug, prijeteci siktaj, zureci preko mog ramena u mrak
koji je zavijao goleme stare hrastove, inace tako poznate i prisne. Ne i
nocas. Nocas su u njima stanovale nemani. Automatski sam ubrzala
korak, mahnito pogledom tražeci ucenike kojih je do maloprije bilo svuda
oko mene. Ali Nala i ja skrenule smo za ugao na plocniku, i sada smo se
našle potpuno same u noci i svemu što se pod njom krilo.
Gavranovi su opet graknuli. Od tog zvuka sam se naježila svud po rukama
i zatiljku. Nala je grleno zarežala i opet prosiktala. Krila su zalepetala
svud oko mene, tako blizu da sam osjetila hladan vjetar koji stvaraju. Tad
sam im osjetila smrad. Bazdili su po užeglu mesu i gnoju. Zaudarali su po
smrti, mucno sladunjavo. Osjetila sam okus straha u dnu nepca.
Novi graktaji ispunili su noc, i sad sam razaznala mrak unutar mraka u
komešanju sjena. Opazila sam kako nešto bljeska, oštro i zavijeno. Kako
bi mogli imati kljunove koji se ljeskaju pod mekim plinskim svjetlom ako
su samo utvare? Kako bi utvare mogle smrdjeti po smrti i truleži? A ako
više nisu utvare, što to onda znaci?
Zastala sam, ne znajuci sasvim bih li trebala trkom nastaviti, ili se vratiti.
A dok sam tako stajala, skamenjena od panike i neodlucnosti, crnilo u
najbližoj krošnji zadrhtalo je i zaletjelo se prema meni. Srce mi je pocelo
bolno tuci, i našla sam se na rubu panike od koje sam sva otupjela i
zanijemjela od straha. Mogla sam samo prestravljeno dahtati dok mi se
primicala. Hitao je prema meni, užasnim krilima raspuhujuci studen,
smradan zrak. Vidjela sam ga, vidjela sam covjecje oci u licu mutirane
ptice... i ruke... ruke covjeka izoblicenih, grotesknih šaka podignutih u
obliku kvrgavih, prljavih kandži. Stvorenje je razjapilo svijeni kljun i
vrisnulo na mene, plazeci racvast jezik.
MIN@
181
"Ne!" kriknula sam, ustuknuvši od njega, cvrsto držeci sikcucu macku.
"Gubi se!" Okrenula sam se i potrcala.
Tada me ulovio. Osjetila sam kako mi se njegove užasno hladne šake
kvace za ramena. Vrisnula sam i ispustila Nalu, koja mi je cucnula pod
noge i pocela režati uvis na stvorenje. Ispružio je grozna krila s obje moje
strane i tako me sputao. Osjetila sam kako mi se naginje na leda u poruzi
zagrljaja. Izvio je glavu preko mog ramena, tako da mi je kljunom obavio
vrat, položivši ga na mjestu gdje mi je bilo mahnito tuklo u grlu. Tako je
zastao, te otvorio kljun tek toliko da može isplaziti crveni racvasti jezik i
liznuti mi vrat, kao da se sladi mnome prije nego što ce me proždrijeti.
Bila sam apsolutno skamenjena od straha. Znala sam da ce me priklati
kljunom. Afroditina se vizija pocela ostvarivati, samo što me ubijao
demon, a ne Neferet! Ne! O, Božice, ne! ciknuo mi je um. Duše! Pronadi
nekoga tko ce mi pomoci!
"Zoey?" Damienov se glas odjednom zacuo iz vjetra što se upitno nadigao
oko mene.
"Damien, pomozi mi..." uspjela sam izgovoriti istrganim šaptom.
"Spasi Zoey!" viknuo je Damien.
Silovit nalet zraka svalio mi je stvora s leda, ali svejedno mi je uspio
kljunom prijeci preko grla. Kad sam pala na koljena, primila sam se
smjesta za vrat koji me pekao, ocekujuci da pod rukom osjetim vlažnu
životnu krv koja mi gusto i vrelo kulja, ali nisam napipala ništa osim
nadignute crte koja me pakleno boljela.
Na zvuk lepeta krila koja se iza mene pripremaju za novi napad skocila
sam na noge i okrenula se.
Ali ovaj put vjetar koji mi je blago zapirio po koži nije bio studen i pun
smrada smrti. Bio je poznat i pun snage Damienova prijateljstva.
Spoznaja da nisam sama, da me prijatelji nisu ostavili na cjedilu, poput
osvetnickog maca božice prodrla mi je kroz izmaglicu panike koja me
cijelu paralizirala i zastrla mi misli, i skamenjena svijest opet mi je
proradila. Utvare ili cudovišne ptice ili podanici Neferetinih izopacenih
želja, stvarno me nije bilo briga što su. Znala sam za nešto što može izaci
nakraj sa svime time.
Na brzinu sam se orijentirala, okrenuvši se u smjeru za koji sam znala da
je istok. Zatim sam podigla obje ruke nad glavu, zatmirila i zanemarila zlu
porugu izopacenog pticjeg graktanja.
"Vjetre! Puhni jako, puhni snažno, puhni vjerno i ovim stvorenjima
pokaži što znaci napasti onu koju jedna Božica voli!"
Izbacila sam ruke u smjeru stvorenja koja su zauzela noc. Vidjela sam ono
najbliže, stvora koji me pokušao priklati, kojeg je vihor prvi dohvatio.
MIN@
182
Vjetar ga je podigao u zrak i odbacio u daljinu, tako da je odalamio o
kameni zid koji je opasivao školski krug. Stvor se sav zgužvao i onda kao
da se istopio u zemlju, potpuno nestavši.
"Sve njih!" kriknula sam glasom snažnijim i žurnijim od straha. "Sve njih
otpuši!" Opet sam izbacila ruke i sa smrknutom nasladom cula kako se
podrugljivi graktaji stvorenja koja su vrebala po krošnjama pretvaraju u
panicne krikove i zatim posve zamiru. Kad sam znala da ih više nema,
pustila sam da mi drhtave ruke padnu uz bokove. "U ime moje božice
Nyx, hvala ti, vjetre. Otpuštam te, uz molbu da kažeš Damienu da mi je
sada dobro. Da mi je okej."
Ali prije nego što me vjetar ostavio, pronašao mi je lice, nakratko ga
pomilovao i onda se ispunio necim vecim od Damienove prisutnosti. U
zaostalom lahoru odjednom sam osjetila izricitu toplinu koja me trackom
zacina i iskricavosti podsjetila na Shaunee, kao i miris životvornog
proljetnog pljuska koji je, znala sam, poslala Erin. Tri elementa mojih
prijatelja zatim su se stopila, i vjetar je postao ljekovit lahor koji mi je
obujmio vrat poput svilene marame, smirujuci mi peckajucu bol u rani
koju mi je zadao nazovigavran. Kad me vrat sasvim prestao boljeti, vjetar
je blago otpuhao i nestao, odnoseci sa sobom toplinu vatre i ljekoviti
dodir vode, ostavljajuci samo mir noci i tišinu.
Podigla sam ruku, puštajuci da mi prsti prijedu preko grla. Ništa. Na
njemu nije bilo ni ogrebotine. Sklopila sam oci i šutke se pomolila Nyx:
Hvala ti za moje prijatelje. Uz njihovu pomoc uspjela sam nadvladati
jednu od Afroditinih vizija moje smrti. Jedna je riješena... ostaje još
jedna... Uzela sam Nalu u narucje i, držeci je cvrsto uza se, požurila se
dalje plocnikom, nastojeci suzbiti drhtaje koji su mi i dalje potresali tijelo.
Osjecala sam se potreseno i krajnje osjetljivo, a kad mi je utroba rekla da
zaista ne bih smjela biti vidljiva u ovom trenutku, prizvala sam duh dok
sam ulazila u sve tišu školsku zgradu, i njime se prekrila tišinom i sjenom.
Tako sam neopaženo prošla uglavnom pustim hodnicima škole. Bilo mi je
cudno što to izvodim unutar naše školske zgrade, i od toga sam se osjetila
odvojeno, kao da ne krijem samo svoje tijelo vec i svoje misli, i postupno,
dok sam išla prema Vijecnici, strah i likovanje što su drhtali u meni
smirili su se, i pocela sam malo lakše disati.
Premda me Neferetina ruka nije doslovce pokušala priklati, duboko u
utrobi znala sam da je to što sam upravo izbjegla stvarno bila moja smrt,
ili bar njena slutnja. Da je Damien i dalje bio ljut na mene, mislim da se
ne bih uspjela probiti kroz stravu kojom su me oblili nazovigavranovi, ni
posegnuti za elementima da me zaštite. A iako mi Neferet nije držala
oštricu pod vratom, nisam mogla na odreden nacin ne povjerovati u to da
MIN@
183
ona nema nekakve veze sa svim tim što se zbiva. Jesam li se i dalje
bojala? Nego što, kvragu!
Ali i dalje sam takoder disala i bila manje-više citava. (Okej, trenutacno
sam bila nevidljiva, ali svejedno.) Bih li mogla opet pobijediti
nazovigavranove? U njihovu sadašnjem oblicju, dok su dijelom utvarni,
dijelom tjelesni, da, uz pomoc svojih prijatelja i elemenata.
Bih li ih mogla pobijediti kad budu posve oblikovani i steknu sve svoje
moci? Zadrhtala sam. Vec mi je sama pomisao na to bila stravicna.
Zato sam postupila kako bi postupila svaka druga razborita ucenica,
odlucila sam da cu kasnije razmišljati o tome. Iz sjecanja mi je izbio
prisvojeni dio citata, dosta je svakom danu zla njegova, pa sam, dok sam
duboko uranjala u krasnu Zemlju Poricanja, svojski prionula na
razmišljanje o tome gdje sam to ono procitala.
Necujno sam odlebdjela stubištem do Vijecnice, prekoputa knjižnice, gdje
sam mislila da cu vjerojatno naci Shekinu. Bila sam u hodniku pred
dvoranom kad sam zacula taj i predobro poznati glas, i postalo mi je vrlo,
vrlo drago što sam se povela za svojim instinktom i prikrila se.
"Dakle, priznaješ da si i sama to osjetila? Taj dojam da nešto nije u redu?"
"Da, Neferet. Spremno priznajem da sam osjetila kako nešto nije u redu sa
školom, ali, ako se sjecaš, usrdno sam se protivila kupovanju ovog
kampusa od fratara iz Cascia Halla prije pet godina."
"Trebala nam je jedna Kuca Noci u ovom dijelu zemlje", ostala je uporna
Neferet.
"I taj je argument pridobio Vijece i uvjerio ih u potrebu otvaranja ove
Kuce Noci. Tada se nisam slagala s njime, a ni sada se ne slažem s njime.
Ove nedavne smrti jednostavno dokazuju da ne bismo trebali biti ovdje."
"Ove nedavne smrti dokazuju da bismo trebali biti prisutniji i ovdje i
diljem svijeta!" poklopila ju je Neferet. Cula sam je kako duboko udiše,
kao da da je sve od sebe da se smiri. Kad je opet progovorila, glas joj je
bio daleko suzdržaniji. "Taj loši osjecaj o kom smo razgovarali, on nema
nikakve veze sa suzdržavanjem oko otvaranja nove škole. To je nešto
drugo, zlokobnije, a u zadnjih nekoliko mjeseci postalo je daleko gore."
Shekinah joj je odgovorila tek nakon duge stanke.
"Doista, osjecam ovdje nešto zlokobno, ali ne mogu ga imenovati. Djeluje
mi skriveno, zastrto necime što mi nije poznato."
"Mislim da bih ja to mogla imenovati", rekla je Neferet.
"U što sumnjaš?"
"S vremenom sam postala uvjerena da je to zlo skriveno, zastrto, pod
prividom djeteta, i upravo ce ga zbog toga biti tako teško izvesti na
vidjelo", rekla je Neferet.
MIN@
184
"Ne shvacam što želiš reci, Neferet. Zar ti to govoriš da netko od
pocetnika u sebi krije zlo?"
"Ne bih to htjela reci, ali postupno pocinjem vjerovati u to." Neferetin je
glas bio pun tuge, kao da joj je to što govori tako teško priznati da se našla
gotovo na rubu suza.
Znala sam da je to apsolutno, u potpunosti, bila gluma.
"Opet ti postavljam pitanje: u što sumnjaš?"
"Nije stvar u tome u što, nego u koga. Shekinah, sestro, tužna sam što to
moram reci, ali to duboko zlo koje vec neko vrijeme osjecam, kao što ga i
ti osjecaš, pocelo je rasti i bujati ulaskom jedne ucenice u ovu Kucu
Noci." Zastala je, a premda sam znala što ona kani reci, svejedno sam se
šokirala kad sam zaista cula kako ona izgovara te rijeci. "Bojim se da
Zoey Redbird skriva neku užasnu tajnu."
"Zoey! Ali ona je najdarovitija pocetnica u povijesti. Ne samo da nijedna
druga pocetnica nikad nije raspolagala moci svih pet elemenata, nego
nijednu drugu pocetnicu nikad nije okruživalo toliko darovitih vršnjaka.
Svaki od njezinih najbližih prijatelja može manifestirati po jedan element.
Kako bi moglo biti moguce da je ona tako darovita a da pritom u sebi
krije zlo?" rekla je Shekinah.
"Ne znam!" Neferetin je glas pukao, i razabrala sam da se rasplakala. "Ja
sam joj mentorica. Možeš li zamisliti kolika mi je tuga što uopce mislim o
takvim stvarima, a kamoli što ih izgovaram naglas?"
"Kakvih dokaza imaš za to svoje vjerovanje?" upitala ju je Shekinah, i
bilo mi je drago cuti da ona ne zvuci kao da narocito vjeruje da je Neferet
otkrila nešto važno.
"Jednog tinejdžera koji joj je prethodno bio ljubavnik zamalo su ubili
duhovi koje je ona prizvala svega nekoliko dana nakon što je bila
Obilježena."
Zatreptala sam od krajnjeg šoka. Heath i ja smo bili ljubavnici? Malo
morgen! Neferet je to znala.
A nisam ja ni prizvala one zlobne duhove, nego je Afrodita. Da, malo im
je trebalo da pojedu Heatha, dobro, i Erika, ali uz pomoc Stevie Rae,
Damiena i Blizanki, sprijecila sam ih u tome.
"Zatim su, ne više od mjesec dana nakon toga, još dva tinejdžera, opet
ljudska, koji su bili, recimo to samo tako, intimni s njom, bili oteti i
brutalno ubijeni, sva im je krv bila ispijena. Treci mladic, opet ljudski i
blizak s njom, takoder je bio odveden. Cijeli je grad pomahnitao, i tek je
tada Zoey spasila doticnog momka."
O. Božice. Mila! Neferet je sve izokretala i lagala kao zadnje govno! Oni
gadni neumrli klinci ubili su tu dvojicu Unionovih nogometaša, s kojima
MIN@
185
definitivno nisam bila intimna! Da, zatim sam spasila Heatha (opet -
uzdah), ali spasila sam ga od njenih odvratnih, krvožednih (makar u tome
nema niceg lošeg) podanika!
"I što još?" rekla je Shekinah. Bilo mi je drago cuti da joj je glas ostao
smiren i da i dalje ne zvuci kao da je uvjerena u to da Neferet govori
istinu o meni.
"Ovo posljednje mi je najteže priznati, ali Patricia Nolan posebno je bila
privržena Zoey. Provela je prilicno vremena s njom prije nego što je bila
ubijena."
U glavi mi je brujalo. Jasno, profesorica Nolan bila mi je draga, a mislim
da sam i ja bila draga njoj, ali definitivno mi nije bila posebno privržena,
a nisam ni nešto posebno provodila vrijeme s njom. Tada sam znala za što
ce me zatim optužiti, premda sam jedva mogla vjerovati u to.
"A imam i razloga vjerovati da je Zoey postala ljubavnica Lorena Blakea
netom prije nego što je i on sam bio umoren. Zapravo, sigurna sam da se
njih dvoje Utisnulo." Neferet je ušutjela, slomljeno jecajuci.
"Zašto ništa od svega toga nisi prijavila Vijecu?" strogo ju je upitala
Shekinah.
"A što da kažem? Da mislim kako se ova najdarovitija pocetnica svih
vremena stavila na stranu zla? Kako sam mogla iznijeti takvu optužbu
protiv jedne mlade djevojke s dokazima koji se sastoje tek od
koincidencija, pretpostavki i slutnji?" Pa, upravo je sada to izvodila!
"Ali, Neferet, ako jedna pocetnica stupi u odnos s profesorom, onda je
dužnost Nadsvecenice da tome stane na kraj, te da to prijavi Vijecu."
"Znam!" Cula sam da Neferet i dalje place. "Pogriješila sam. Trebala sam
nešto reci. Da jesam, možda bih nekako uspjela sprijeciti njegovu
pogibiju."
Uslijedila je duga stanka, a onda je Shekinah rekla:
"Ti i Loren ste bili ljubavnici, nije li lako?"
"Da!" kroz jecaj je rekla Neferet.
"Shvacaš li da bi tvoj odnos s Lorenom sada mogao narušavati nacin na
koji sudiš o Zoey?"
"Shvacam." Cula sam je kako se "odvatno" (biju!) pokušava pribrati. "Što
je još jedan razlog iz kojega sam se skanjivala povjeriti svoje sumnje bilo
kome."
"Jesi li joj pogledala u misli?" upitala ju je Shekinah. Zadrhtala sam dok
sam cekala što ce joj Neferet odgovoriti.
"Pokušala sam. Ne mogu joj citati misli."
"A njezinim prijateljima? Onim drugim pocetnicima koji imaju posebne
afinitete?"
MIN@
186
Sranje! Sranje! Sranje!
"S vremena na vrijeme pogledam u njih. Nisam otkrila ništa što bi
zabrinjavalo. Zasad."
Cula sam kako je Shekinah uzdahnula.
"Sva sreca da ostajem ovdje do kraja ovog semestra. I ja cu motriti i
osluškivati što se zbiva oko Zoey i tih ostalih pocetnika. Svakako postoji
mogucnost, i to vrlo dobra, da se samo cini da Zoey stoji usred svih tih
dogadaja zato što ona doista jest izuzetno mocno obdarena mlada žena.
Sama možda nije uzrok tim dogadajima, vec ju je ovamo mogla staviti
Nyx kako bi pomogla suzbiti zlo koje ne potjece od nje."
"Iskreno se nadam da je tako", rekla je Neferet.
Kako je bezocno lagala!
"Ali motrit cemo je. Pomno", rekla je Shekinah.
"Budi na oprezu kad te bude tražila za usluge", rekla je Neferet.
A? Usluge? Nisam tražila nikakve usluge od Neferet! A onda me probolo
kad sam shvatila što to Neferet radi. Kvarila mi je mogucnost da zamolim
da me baka posjeti i ostane spavati tu na kampusu. Kuja!
I probod shvacanja pretvorio se u mucninu strepnje. Kako je Neferet
mogla znati da mi dolazi baka?
Odjednom je silna dreka izvana prigušila odgovor koji joj je Shekinah
dala. Prisluškivala sam iz hodnika, pa mi je bilo lako premjestiti se do
jednog od velikih zastrtih prozora. Kako je bila noc, zavjese su bile
razmaknute, i pogledala sam kroz njih u prednji dio školskog kruga. Od
onoga što sam tamo ugledala morala sam pritisnuti dlan na usta da ne
prasnem u smijeh.
Vojvotkinja je lajala iz petnih žila dok je jurcala za režucom, sikcucom,
mrnjaucucom bijelom kuglicom zvanom Maleficent. Afrodita je ganjala
psa, vicuci joj:
"Dodi! Stani! Budi dobra, vrag te odnio!" Damien je trcao tik za njom,
lamatajuci rukama i urlajuci:
"Vojvotkinjo! Dodi!" Odjednom se macak Blizanki, golemi i vrlo
uobraženi Belzebub, pridružio potjeri, samo što je on natjeravao
Vojvotkinju.
"Omojbože! Belzebube! Srce!" Shaunee mi je istrcala na vidik, deruci se
punom snagom svojih vrlo zdravih pluca.
"Belzebube! Vojvotkinjo! Stanite!" zapornagala je Erin, trceci odmah iza
svoje blizanke.
Odjednom je u hodnik banuo Darius, pa sam se sakrila iza zavjesa, jer
nisam baš bila sigurna može li on primijetiti moje prikrivanje. Izgleda da
MIN@
187
me nije opazio, kao ni bilo što drugo, jer je otrcao ravno u Vijecnicu.
Virnula sam kroz zavjese i cula kako on govori Neferet da je potrebno da
izade na školski krug, da je došlo do "nereda". Zatim se Neferet požurila
iz dvorane, pa niz hodnik, slijedeci Dariusa prema ludilu pseceg laveža,
macje dernjave i ucenicke vike. Primijetila sam da cijelim trajanjem svega
toga nisam primijetila ni traga ni glasa od Jacka.
Stvarno izvrsno odvracanje pažnje!

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset šesto poglavlje
Opet sam poslušala svoje instinkte, pa sam, umjesto da se riješim duha
koji me prikrivao odmah ispred Vijeænice, hitro otišla hodnikom,
vraæajuæi se istim putem sve do dna stubišta. Zatim sam odaslala
prikrivanje, zahvalivši duhu, i krenula natrag po stubama potpuno
vidljiva, podsjeæajuæi se:
Budi smirena... budi normalna... Neferet je lažljiva, a Shekinah vrlo, vrlo
mudra... Pred vratima Vijeænice zastala sam i dvaput pokucala.
"Slobodno uði, Zoey!" pozvala me Shekinah.
Pokušala sam se ne upitati je li znala da sam i prije bila vani. Prisilivši se
na osmijeh, ušla sam u dvoranu. Stisnula sam šaku preko srca i naklonila
joj se s poštovanjem.
"Sretan susret, Shekinah."
"Sretan susret, Zoey Redbird", rekla je. Nisam primijetila ništa èudno u
njenu glasu. "Onda, kako je prošao tvoj posjet damama iz Street Catsa?"
Široko sam se osmjehnula.
"Jeste li znali da Street Cats vode èasne sestre benediktinke?"
Uzvratila mi je osmijeh.
"Nisam, premda sam svakako oèekivala da tu dobrotvornu udrugu vode
žene. Žene su snažno povezane s maèkama. Jesu li uzorite sestre spremno
doèekale tvoj prijedlog za volontersku suradnju?"
"Svakako. Bile su zaista drage. E, da, a Afrodita je usvojila maèku dok
smo bile tamo, premda bih ono što se tamo dogodilo vjerojatno toènije
opisala ako kažem da je Maleficent usvojila Afroditu."
"Maleficent? Neobièna li imena."
"Aha, ali odgovara joj. Sva ona dreka keju èujemo odozdo." Mahnula sam
glavom natrag, u smjeru hodnika i prednjeg dijela škole. Obje smo
osluhnule i još uvijek èule pseæi lavež, maèju dernjavu i uèenièku viku.
"Mislim da æete otkriti da je sve to potpirio upravo Maleficent."
MIN@
188
"Znaèi, zapravo mi želiš reæi da èasne sestre imaju dvostrukog razloga da
ti budu zahvalne. Na volontiranju, a i zato što si im pomogla da se riješe
jedne vrlo naporne maèke?"
"Da, upravo to želim reæi. E, da, a sestra Marija Anðela zamolila me da
vas pitam koji bi datum odgovarao za taj buvljak. Rekla je da æe oni svoj
raspored prilagoditi nama. Povrh toga, ostat æe otvoreni dokasna svaku
subotu naveèer, kako bismo mogle volontirati jedanput tjedno."
"Zvuèi baš lijepo. Dogovorit æu s Neferet datum koji najbolje odgovara
školi." Shekinah je naèas zastala, a onda dodala: "Zoey, Neferet je tvoja
mentorica, zar ne?"
U glavi mi je zazvonilo na uzbunu, ali prisilila sam se da se opustim.
Namjeravala sam odgovoriti Shekini najiskrenije što mogu na svako
pitanje koje mi postavi. Nisam ništa zgriješila!
"Da. Neferet mi je mentorica."
"A je li ti Neferet bliska?"
"Nekad mi je bila. Bile smo vrlo bliske kad sam došla ovamo. Zapravo,
veæ nekoliko godina nisam bliska sa svojom mamom, pa mi je Neferet
nekako došla kao mama koju nikad nisam imala", istinito sam rekla.
"Ali to se promijenilo?" blago me upitala.
"Da", rekla sam.
"A zbog èega?"
Oklijevala sam, pažljivo birajuæi rijeèi. Htjela sam isprièati Shekini koliko
se god istine više usuðujem, i naèas mi je došlo da joj isprièam sve, cijelu
istinu o Stevie Rae i proroèanstvu i onome što se prema našim
strahovanjima možda zbiva, ali utroba mi je rekla da joj ne otkrijem sada
sve. Shekinah æe sutra saznati istinu. Sve do tada nisam htjela da Neferet
ima najblažeg pojma o tome što æe se dogoditi, o èinjenici da æe se morati
suoèiti s onim što je uèinila i onim u što se pretvara.
"Nisam sto posto sigurna", rekla sam.
"Što ti djeluje kao najuvjerljiviji razlog?"
"Pa, mislim da se u zadnje vrijeme promijenila, samo što nisam sigurna
zašto. Dio je razloga možda u nekim osobnim stvarima koje su se
dogodile izmeðu nas dvije. Stvarno radije ne bih o tome, ako nemate ništa
protiv."
"Naravno. Shvaæam tvoju potrebu da privatne stvari zadržiš za sebe. Ali,
Zoey, svakako znaj da sam ti na raspolaganju za razgovor kad god ti
zatreba. Premda je to bilo davno, vrlo se dobro sjeæam kako je to kad si
moæna poèetnica i osjeæaš da nosiš toliko odgovornosti da ti njihovo
breme katkad postane naprosto preteško."
MIN@
189
"Da", rekla sam, odjednom se sileæi da ne zaplaèem. "Upravo tako kojiput
zna biti i meni." Njen otvoreni pogled bio je topao i blag.
"S vremenom bude lakše. To ti mogu obeæati."
"Stvarno se nadam", rekla sam. "E, a kad smo veæ kod olakšanja, baka bi
mi htjela doæi u kratak posjet. Nas dvije smo stvarno bliske. Mislila sam
provesti dio zimskog raspusta s njom, ali, eto, znate da je taj raspust bio
ukinut. Zato mi je baka rekla da bi voljela doæi ovamo da bude malo sa
mnom. Mislite da bi bilo okej da ostane spavati u školi?"
Shekinah me pažljivo prouèila pogledom.
"U profesorskoj zgradi ima gostinskih soba, ali sve mi se èini da su u
ovom trenutku sve pune zbog mog posjeta i dotoka Erebovih Sinova."
"Bi li ona možda mogla ostati sa mnom u mojoj sobi? Moja cimerica
Stevie Rae umrla je prošli mjesec, a još nisam dobila novu, pa imam
prazan krevet i sve to."
"Od toga valjda ne bi moglo biti škode. Ako tvojoj baki neæe smetati što
je okružuje toliki broj poèetnika."
Ozarila sam se.
"Baka voli djecu. A i veæ je upoznala mnoge moje ovdašnje prijatelje, i
svima je njima draga."
"Onda æu javiti Erebovim Sinovima, kao i Neferet, da sam ti dopustila da
te baka posjeti i spava u tvojoj sobi. Zoey, znaš da traženje posebnih
usluga nije uvijek mudro, sve i ako se odlikuješ posebnim
sposobnostima."
Èvrsto sam pogledala Shekinu u oèi.
"Ovo je prva usluga koju sam zatražila od dolaska u Kuæu Noæi." Zatim
sam naèas razmislila o tome i ispravila se. "Ne, èekajte. Druga je. Prvi put
sam zatražila uslugu kad sam zamolila da mi dopuste da zadržim nekoliko
stvari svoje cimerice nakon što je umrla."
Shekinah je polagano kimnula glavom, i najusrdnije sam se ponadala da
mi vjeruje. Došlo mi je da viknem: Pitaj ostale profesore! Oni znaju da
ne tražim povlašteni tretman! Ali nisam mogla reæi ništa što bi navelo
Shekinu na zakljuèak da sam prisluškivala njen razgovor s Neferet.
"Pa, dobro. Znaèi da si veæ krenula pravim putem. Darovi naše Božice ne
znaèe privilegij, nego odgovornost."
"To mi je jasno", èvrsto sam rekla.
"Mislim da ti možda i jest", rekla je. "A sad, sigurna sam da te èeka
zadaæa i da se moraš pripremiti za voðenje sutrašnjeg rituala, pa æu ti
zaželjeti laku noæ i iskreno reæi blagoslovljena bila", rekla je.
"Blagoslovljena bila." Opet sam joj službeno salutirala, naklonila se i
izašla iz dvorane.
MIN@
190
Stvarno nije prošlo naroèito loše. Naravno, Neferet joj je lagala ko zadnje
smeæe o meni i oèito je bila totalno zlakujetina, ali to sam veæ znala.
Shekinah nije bila glupa, i svakako nije bila voljna dopustiti Neferet da
napravi budalu od nje (za razliku od Lorena, prišapnula mi je svijest).
Baka je veæ bila na putu u školu, i bit æe uz mene sve dok sasvim ne
skužimo cijelo to proroèanstvo. Prijatelji su mi napokon sve doznali, pa
nisam morala neprestano smišljati izlike i izbjegavati ih, i držali su mi
leða, iako sam premirala od jeze od same pomisli na nazovigavranove. Ali
znala sam da mogu izaæi nakraj s jezom dokle god su prijatelji uz mene. A
sutra æe svi doznati za Stevie Rae i crvene poèetnike, i Neferet æe izgubiti
moæ zataškavanja. Možda se tada pokaže da ni Stark nije zapravo mrtav i
možda se vrati kao svoj. Stvarno je bivalo sve bolje i bolje! Upravo sam
otvarala ulazna vrata škole i blesavo se cerila kad sam se zaletjela ravno u
Erika.
"O, isprièavam se, nisam gledao…" progovorio je i automatski me
pridržao prije nego što je shvatio koga je to zamalo oborio. "O", ponovio
je, ovaj put daleko manje ljubaznim tonom. "To si ti."
Istrgnula sam lakat iz njegove ruke i ustuknula, odmièuæi si kosu s lica.
Od pogleda u njegove hladne plave oèi osjeæala sam se kao da sam
naglavce skoèila u studenu vodu. a sad mi je veæ stvarno bilo dosta toga
da me on pljuska hladnom vodom u lice.
"Èuj, htjela bih ti nešto reæi." Postavila sam se pred njega, preprijeèivši
mu put u zgradu.
"Reci, onda."
"Danas ti se svidjelo kad si me poljubio. Jako ti se svidjelo."
Osmijeh mu je bio podrugljiv i vrlo dobro uvježban.
"Da, i što onda? Nikad nisam rekao da mi se ne sviða ljubljenje s tobom.
Problem je samo u tome što ima previše drugih tipova kojima se sviða
ljubljenje s tobom."
Osjetila sam kako mi se lice žari.
"Da se nisi usudio tako sa mnom razgovarati!"
"Zašto ne bih? To je istina. Ljubila si se sa svojim ljudskim deèkom.
Ljubila si se sa mnom. I ljubila si se s Blakeom. Što se mene tièe, to je
hrpa drugih tipova."
"Otkad si se ti to pretvorio u takvog kretena? Znao si za Heatha. Nikad ga
nisam pokušala sakriti od tebe. Znao si da mi je teško što sam Utisnuta s
njim i što mi je u isti mah stalo do tebe."
"Dobro, a što je s Blakeom? Objasni mi to."
"Loren je bio greška!" proderala sam se, napokon prešavši preko one crte
suzdržavanja.
MIN@
191
Bio mi je veæ pun kufer Erikovih osuda za nešto oko æega sam veæ sama
sebe dovoljno puta izmrcvarila.
"Imao si pravo. Iskoristio me, Samo što nije stvar bila u seksu, tako me
samo uspio uvjeriti da me voli. Èuo si onu scenu izmeðu Neferet i mene.
Znaš da se tu zbiva više nego što svi misle. Neferet je poslala Lorena,
svog ljubavnika, da me zavede, da me uvjeri da me voli zato što sam
posebna." Zastala sam i ljutito otrla suze koje su mi nekako izbile na oèi.
"Ali zapravo me zaveo samo zato da bi se onda svi moji prijatelji naljutili
na mene, pa da budem sama, povrijeðena i zbunjena, tako da moje moæi
više ništa ne znaèe. I uspjelo bi im, da Afrodita nije ostala uz mene. A ti
se svakako nisi potrudio dati mi ni jednu jedinu prokletu sekundu prilike
da ti objasnim."
Erik je prošao rukom kroz gustu tamnu kosu.
"Vidio sam ga kako vodi ljubav s tobom."
"Znaš što si ti vidio, Erik? Vidio si ga kako me iskorištava. Vidio si me
kako èinim najgoru grešku u cijelom svom životu. Barem dosadašnjem.
Eto što si vidio."
"Povrijedila si me", tiho je rekao, glasom iz kojeg je jenjala sva ljutnja i
kretensko držanje.
"Znam, i žao mi je. Ali oèito izmeðu nas ionako nije postojalo ništa
naroèito, ako ne možemo prisiliti sebe da si oprostimo za cijelu ovu
zbrku."
"Misliš da ti trebaš oprostiti meni?"
Opet mi je poèeo djelovati kao kreten. Definitivno mi je bilo dosta kretena
Erika. Stisnula sam oèi i obrecnula se:
"Da! Ja tebi trebam oprostiti. Rekao si da ti je stalo do mene, a nazvao si
me droljom. Osramotio si me pred prijateljima. Osramotio si me pred
cijelim razredom. A sve si to uèinio samo zato što si znao tek jedan dio
prièe, Erik! Zato, da, ni ti nisi potpuno neokaljan u cijeloj ovoj stvari!"
Erik je iznenaðeno trepnuo na moj proplamsaj.
"Nisam znao da znam tek jedan dio prièe."
"Možda bi iduæi put trebao razmisliti prije nego što se poèneš derati dok
ne znaš cijelu prièu."
"Znaèi, sada me mrziš?" rekao je.
"Ne. Ne mrzim te. Fališ mi."
Samo smo gledali jedno u drugo, oboje neznajuæi kako da nastavimo
nakon tih rijeèi.
"I ti meni fališ", napokon je rekao. Srce mi je malo poskoèilo.
"Možda bi mogli opet razgovarati", rekla sam. "Mislim ono, bez deranja."
MIN@
192
Samo me dugo, dugo gledao. Pokušala sam mu išèitati oèi, ali u njima se
samo zrcalila moja vlastita zbunjenost.
Zazvonio mi je mobitel, pa sam ga izvadila iz džepa. Zvala me baka.
"O, oprosti. Baka me zove", rekla sam Eriku. Zatim sam otklopila mob.
"Bok, bako, jesi stigla?" Kimnula sam kad mi je kazala da je upravo došla
na parkiralište. "Okej, naðemo se tamo odmah, za koju minutu. Jedva
èekam da te vidim! Bok!"
"Baka ti je stigla?" upitao me Erik.
"Aha." Još uvijek sam se smiješila. "Spavat æe jedno kraæe vrijeme kod
mene. Znaš, kad su nam veæ skratili cijeli zimski raspust i sve to."
"A, da. To ima smisla. Okej, onda se valjda vidimo."
"Eh, bi ti bilo teško da me ispratiš do parkirališta? Baka je rekla da æe
spakirati pokoju stvarèicu, što znaèi da je kobog donijela jednu
preogromnu torbetinu ili deset malih, pa bi joj definitivno dobro došao
odrasli vamp da joj ih ponese, kad sam ja veæ samo mala poèetnica."
Zadržala sam dah, misleæi da sam (opet) zabrljala stvar i prerano zatražila
previše od njega. A njemu se, nego što, u oèi vratio onaj suzdržani pogled.
Upravo u tom trenutku jedan je vamp u uniformi Erebovih Sinova prošao
kroz vrata iza mene.
"Isprièavam se", rekao mu je Erik. "Ovo je Zoey Redbird. Upravo joj je
stigla gošæa. Imaš li vremena da joj pomogneš oko unošenja prtljage?"
Ratnik mi je salutirao s poštovanjem.
"Ja sam Stephan, i zadovoljstvo mi je što ti mogu biti na usluzi, mlada
Sveæenice."
Prisilila sam se da se osmjehnem i zahvalim mu. Zatim sam pogledala
Erika.
"Znaèi, vidimo se kasnije?" rekla sam.
"Naravno. Pa slušaš moj predmet." Salutirao mi je, te ušao u zgradu.
Parkiralište je bilo nedaleko odande, odmah iza ugla glavne zgrade. I
tako, na svu sreæu, nisam morala trpjeti predugu šetnju uz ratnika u
nelagodnoj šutnji. Baka mi je mahnula sa sredine vrlo natrpanog
parkirališta. Mahnula sam i ja njoj, pa smo se Stephan i ja uputili onamo.
"Opa, pa ovdje ima tonu vampira", rekla sam, gledajuæi sve te nepoznate
aute.
"Mnogi su Erebovi Sinovi pozvani u ovu Kuæu Noæi", rekao je Stephan.
Zamišljeno sam kimnula. Osjeæala sam da me gleda. "Sveæenice, nemaš
razloga za strah oko svoje sigurnosti", rekao je tiho, ali i autoritativno.
Osmjehnula sam mu se i pomislila: Da samo znaš, ali nisam ništa rekla.
"Zoey! O, srce! Evo te." Baka me obujmila rukama, a ja sam je èvrsto
zagrlila, udišuæi poznate arome lavande i doma.
MIN@
193
"Bako, tako mi je drago što si tu!"
"I meni je, srce. I meni je." Èvrsto me privila uza se.
Stephan se s poštovanjem naklonio baki i krenuo prtiti na sebe njenu
hrpetinu prtljage.
"Bako, ti to namjeravaš ostati godinu dana?" upitala sam je, sa smijehom
se osvrnuvši prema njenoj nabrekloj prtljazi.
"Pa, srce, uvijek se mora biti u pripravnosti za sve što bi se moglo
dogoditi."
Baka Redbird primila me pod ruku, pa smo krenule natrag prema
ploèniku koji æe nas odvesti do djevojaèkog doma, dok je Stephan hodao
za nama. Uskoro je prignula glavu prema meni i prišapnula mi:
"Škola je potpuno opkoljena." Osjetila sam žmarce straha.
"Èime?"
"Gavranovima." Izgovorila je tu rijeè kao da joj je ostavila gadan okus u
ustima. "Svud su oko školskog kruga, ali nijedan se konkretno ne nalazi
unutar granice školskog zida."
"To je zato što sam ih otpuhala odavde", rekla sam.
"Je li?" šapnula mi je. "Svaka èast, Ptièice!"
"Bojim ih se, bako", uzvratila sam joj šaptom. "Mislim da polako opet
stjeèu svoja tijela."
"Znam, srce. Znam."
Dršæuæi, èvrsto smo se držale jedna za drugu dok smo se žurile u moju
sobu. Noæ kao da je pozorno pratila naš prolazak.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset sedmo poglavlje
Nisam se iznenadila kad sam vidjela da su se svi do zadnjega natrpali u
moju domsku sobu.
"Bako Redbird!" ciknuo je Damien i bacio joj se u naruèje. Uslijedio je
velik metež dok ju je on upoznavao s Jackom, kad su je Blizanke
pozdravljale, i kad je napokon Afrodita, puna nelagode, ali i vidnog
zadovoljstva, dobila vrlo èvrst, vrlo srdaèan zagrljaj od bake. Dok je ta
strka trajala, Damien i Blizanke stjerali su me u kut.
"Z, jesi okej?" upitao me Damien ispod glasa.
"Ma da, brinuli smo se", rekla je Shaunee.
"Tu se zbivaju neka strašna sranja", rekla je Erin.
"Dobro sam." Potajice sam bacila pogled prema Jacku, koji je brbljao baki
nešto o tome koliko voli lavandu. "Zbog vaše pomoæi, dobro sam."
MIN@
194
"Možeš raèunati na nas, Z. Nisi sama u ovome", rekao je Damien.
"Toèno tako", rekle su Blizanke uglas.
"Zoey? Je li to pas?" Baka je upravo primijetila da se hrpa žute dlake
protegnuta u dnu moga kreveta zapravo pomaknula i natjerala sve maèke
u sobi da u isti mah poènu siktati.
"Aha, bako. To je pas. I to je duga prièa."
"Kome ona pripada?" upitala me baka, oprezno milujuæi Vojvotkinju po
glavi.
"Pa, meni, recimo to tako. Bar privremeno", rekao je Jack.
"Možda bi sada bio dobar trenutak da objasniš svojoj baki kako stoje
stvari sa Stevie Rae i svima", rekla mi je Afrodita.
"Stevie Rae? O, srce. Još uvijek tuguješ zato što nas je napustila?"
"Ne baš, bako", polako sam rekla. "Stvarno bih ti trebala objasniti puno
toga."
"Onda radije poèni. Nešto mi govori da samo što nam nije ponestalo
vremenskog luksuza", rekla je baka.
"Prije svega, trebaš znati da ti sve to nisam dosad rekla zato što je Neferet
u to umiješana, i to na loš naèin. A i ona ima žešæe mentalne moæi. Tako
da bi mogla iz tvog mozga doznati sve što sam ti kazala, što nije dobro",
rekla sam joj.
Baka je razmišljala o tome dok je odmicala stolicu od moga radnog stola i
smještala se u nju.
"Jack, dušo", rekla je. "Stvarno bih voljela èašu hladne vode. Bi li mi je
mogao nekako nabaviti?"
"Imam ja Fiji u hladnjaku u svojoj sobi", rekla je Afrodita.
"To bi bilo krasno", rekla je baka.
"Samo izvoli, donesi joj vodu. Ali da ništa drugo nisi dirao", rekla mu je
Afrodita.
"Èak ni tvoju…"
"Èak ni nju."
Jack se nadurio, ali požurio se van po vodu za baku.
"Znaèi, pretpostavljam da ste svi vi upoznati sa stvarima koje æe mi Zoey
sada isprièati?" upitala je baka sve okupljene kad se Jack vratio.
Svi su kimnuli, gledajuæi je razrogaèenih oèiju, kao ptièice u gnijezdu.
"A kako svi vi onemoguæavate Neferet da vam kopa po mozgu?"
"Pa, to je zasad samo teoretska moguænost, ali zakljuèili smo da ako se
usredotoèimo na razmišljanje o plitkim, blesavim, tinejdžerskim
stvarima..." rekao je Damien.
"... poput rasprodaja cipela i èega sve ne..." pojasnila je Erin.
MIN@
195
"Aha, pri èemu se to èega sve ne odnosi na zgodne deèke ili uzrujavanje
oko zadaæe", pridodala je Shaunee.
"... onda joj neæe pasti na pamet da pomnije zagleda", dovršila sam. "Ali
Neferet nas podcjenjuje. Mislim da tu grešku neæe uèiniti u tvom sluèaju,
bako. Veæ zna da ti slijediš navade Cherokeeja, da si u doticaju s
duhovima zemlje. U tebe bi mogla dublje zagledati, bez obzira na to što ti
zuji po aktivnom dijelu svijesti."
"Onda æu morati proèistiti svoju svijest i posvetiti se umijeæima
meditiranja kojima se od djetinjstva služim." Baka se osmjehnula sa
samopouzdanjem. "Ona mi ne može silom prodrijeti u um, ako joj
prethodno zaprijeèim pristup."
"A što ako je ona kraljica tih Tsi Sgili?"
Bakin je osmijeh jenjao.
"Zaista vjerujete da bi tako moglo biti, u-we--tsi-a-ge-yal"
"Mislimo da bi ona mogla to biti", rekla sam.
"Onda nam svima prijeti najozbiljnija opasnost. Moraš mi isprièati sve po
redu."
I tako sam i uèinila, uz pomoæ Afrodite, Damiena, Blizanki i Jacka,
uputili smo baku u sve što se u zadnje vrijeme dogodilo, premda spremno
priznajem da sam zaobišla onaj dio o tome da Stevie Rae nije totalno
svoja. Afrodita me iskosa pogledala dok je to trajalo, ali ništa nije rekla.
Dok je sve to slušala, bakino je naborano lice bivalo sve smrknutije.
Svima sam detaljno opisala i najnoviji napad nazovigavrana. Privela sam
prièu kraju objasnivši joj da Stark možda nije trajno umro, te rekavši da
smo Stevie Rae, Afrodita i ja odluèile da, ma kako to morbidno i muèno
zvuèalo, moramo držati na oku njegovo, je li, truplo.
"I tako je Jack trebao instalirati kamericu za dadilje u mrtvaènici", rekla
sam. "Jesi li uspio to izvesti, Jack? Vidjela sam dio vaših taktika za
odvraæanje pažnje."
Osmjehnula sam se Vojvotkinji i promrsila joj uši. Tiho je lanula i liznula
mi lice. Maleficent i Belzebub, koji su se zajedno sklupèali pokraj vrata
(izgleda da se pakosne maèke meðusobno privlaèe, tko bi rekao?) podigli
su glave i uglas prosiktali. Nala, koja mi je spavala na jastuku, jedva da je
zaškiljila.
"A da, umalo sam zaboravio od cijelog uzbuðenja!" Jack je skoèio na
noge i otišao do svoje muške torbice, ili "nesesera", kako ju je volio zvati,
koju je ostavio na podu uz vrata. Donio mi ju je i iz nje izvadio nekakvu
èudnu stvarèicu, sliènu minijaturnom TV-ekranu. Malo se poigrao
tipkama i zatim mi s pobjednièkim osmijehom na licu pružio ekranèiæ.
"Voila! Ovako možeš gledati tog deèka koji, nadajmo se, spava."
MIN@
196
Svi su se sjatili, vireæi mi preko ramena. Pripremila sam se i pritisnula
tipku. Nego što, ekranèiæ je prikazao crno-bijelu sliku male prostorije s
neèim sliènim velikoj peænici najednom kraju, hrpom metalnih polica po
svim vidljivim zidovima i jednim metalnim stolom (velièine tijela) na
kome je ležala plahtom prekrivena ljudska prilika.
"Gadljivo", rekle su Blizanke.
"Neugodno", rekla je Afrodita.
"Možda da to radije iskljuèimo dok je ovdje pas", rekao je Jack.
Potpuno sam se slagala, pa sam prebacila prekidaè na OFF, jer mi nije
bilo ugodno uhoditi mrtve.
"To je tijelo tog deèka?" upitala me baka, djelujuæi pomalo blijedo.
Jack je kimnuo glavom.
"Aha. Morao sam pogledati pod plahtu da se uvjerim."
Oèi su mu se rastužile, i poèeo je pomalo groznièavo milovati
Vojvotkinju. Velika ženka labradora položila mu je glavu u krilo i
uzdahnula, što ga je oèito smirilo, jer je i Jack uzdahnuo, te zagrlio psa i
rekao:
"Samo sam se, znate, pravio kao da on spava."
"Je li izgledao mrtvo?" morala sam ga upitati.
Jack je opet kimnuo. Stisnuo je usne i nije ništa rekao.
"Postupate kako treba", èvrsto je izjavila baka. "Neferetina je moæ jako
vezana uz tajnovitost. Doživljavaju je kao moænu sveæenicu Nyx, veliku
silu dobra. Veæ se dosta dugo krije ispod te krinke, što joj je pružilo
slobodu da poèini djela koja su, ako ste u pravu što se njihovih razmjera
tièe, grozomorna."
"Znaèi, slažeš se da bismo trebali sutra izvesti na vidjelo Stevie Rae i
crvene poèetnike?" upitala sam je.
"Slažem se. Ako je tajnovitost saveznica zla, skršimo im onda taj savez,"
"Okej!" rekla sam.
"Okej!" dometnuli su svi ostali.
A onda je Jack zijevnuo.
"Upsiæ! Pardon. Nije da mi je dosadno ni ništa slièno", rekao je.
"Naravno da ti nije, ali samo što nije svanulo. Proveli ste naporan dan",
rekla je baka. "Možda da svi malo odspavamo? Uostalom, nije li veæ
prošlo poveèerje kad momci moraju izaæi iz djevojaèkog doma?"
"Ajoj! Totalno smo to smetnuli s uma. Kao da nam sada još trebaju brige
oko drekastih kazni povrh svega ostalog!" rekao je Jack. Zatim je sav
snužden dodao: "Oprostite, bako. Nisam mislio reæi drekastih."
Baka mu se osmjehnula i potapšala ga po obrazu.
"Ništa strašno, mili. Idemo sad, svi na spavanac."
MIN@
197
Jasna stvar, svi smo smjesta poslušali bakin roditeljski nalog. Jack i
Damien krenuli su polako van u pratnji Vojvotkinje.
"Hej", doviknula sam im prije no što su izašli iz sobe. "Vojvotkinja nije
imala nekih veæih problema zato što je igrala glavnu ulogu u onom
odvraæanju pažnje, je li?"
Damien je odmahnuo glavom.
"Nije. Okrivili smo Maleficent, a kad su vidjeli kako se ta maèka
poremeæeno ponaša, nitko nije ni trepnuo okom na Vojvotkinju."
"Moja maèka nije poremeæena", rekla je Afrodita. "Samo je jako dobra
glumica."
Zatim su izašle Blizanke, zagrlivši baku i ponijevši pospanog Belzebuba.
"Vidimo se na doruèku", dobacile su.
Tako smo baka i ja ostale same s Afroditom, Maleficent i potpuno
usnulom Nalom.
"Pa, valjda bih onda i ja trebala otiæi", rekla je Afrodita. "Sutra æe biti
gadan dan."
"Možda bi noæas trebala tu spavati", rekla sam joj.
Afrodita je podigla savršeno plavu obrvu i s prezirom odmjerila moja dva
široka kreveta. Prevrnula sam oèima.
"Kako si ti razmažena. Možeš spavati u mom krevetu. Ja æu u vreæi za
spavanje."
"Je li Afrodita ikad prije spavala u tvojoj sobi?" upitala je baka.
Afrodita je frknula.
"Teško. Bako, da ste vidjeli moju sobu, znali biste zašto radije spavam
tamo."
"K tome, Afrodita je na glasu kao mrska kuèka. Ona ni kod koga ne
spava." Propustila sam spomenuti da možda spava kod tipova, to bi baki
definitivno bila neželjeno detaljna informacija.
"Hvala ti lijepa", rekla je Afrodita.
"Ako prespava u tvojoj sobi, pogotovo buduæi da je Shekinah,
pretpostavljam, dosad veæ kazala Neferet da sam došla ovamo, ne bi li im
to djelovalo kao vrlo neobièno ponašanje za nju?"
"Bi", priznala sam preko volje.
"Bilo bi im više nego neobièno, bilo bi im krajnje bizarno", rekla je
Afrodita.
"Onda se moraš vratiti u svoju sobu kako ne bismo dali Neferet razloga da
nas promatra još pomnije nego sada", rekla je baka. "Samo, neæeš spavati
nezaštiæena."
Baka je pomalo ukoèeno ustala i otišla do svoje hrpe torbi. Poèela je
kopati po jednoj lijepoj plavoj ruènoj, koju je voljela zvati svojom
MIN@
198
"torbom za prenoæiti". Najprije je izvukla krasnu snovolovku. Bio je to
krug umotan u kožu preko kojeg je bila ispletena mrežica od uzice boje
lavande, a u sredini mrežice držao se glatki tirkizni kamen predivne plave
boje ljetnog neba. Sa strana i s dna u tri je sloja visjelo perje biserne sive
boje grlice. Baka je pružila snovolovku Afroditi.
"Prekrasna je!" rekla je. "Stvarno. Apsolutno je obožavam."
"Drago mi je da ti se sviða, dijete. Znam da mnogi vjeruju kako
snovolovke tek filtriraju dobre snove, a možda èak niti to. U zadnje sam
ih vrijeme izradila nekoliko, a dok sam upletala zaštitnièki tirkiz u sredinu
svakoga, mislila sam o potrebi da filtriraju više od ružnih snova iz naših
života. Uzmi je i objesi na svoj prozor. Neka njezin duh štiti tvoju usnulu
dušu od svega što bi joj naudilo."
"Hvala vam, bako", iskreno je rekla Afrodita.
"I još nešto." Baka se opet okrenula prema torbi, malo potražila po njoj i
izvadila veliku svijeæu kremasto bijele boje. "Pripali si je na stoliæu uz
uzglavlje dok spavaš. Izgovorila sam zaštitnièke rijeèi nad njom kad je
zadnji put bio puni mjesec i ostavila je da cijele te noæi upija zrake
mjeseèine."
"U zadnje si mi vrijeme nešto opsjednuta zaštitom, a, bako?" upitala sam
je s osmijehom. Nakon sedamnaest godina veæ sam se bila navikla na
bakino èudno umijeæe znanja stvari koje ne bi trebala znati, recimo, kad
æe stiæi gosti, ili kad kljuèa tornado (dugo prije izuma meteorološkog
doplera), ili, u ovom sluèaju, kad æemo trebati zaštitu.
"Uvijek je mudro biti na oprezu, u-we-tsi-a-ge-ya." Obujmila je
Afroditino lice dlanovima i nježno je poljubila u èelo. "Mirno spavaj,
kæeri moja mala, i neka ti sretni snovi doðu."
Vidjela sam kako je Afrodita žmirnula i znala sam da se trudi ne
zaplakati.
"Noæ", uspjela je izgovoriti. Mahnuvši mi, brzo je izašla iz sobe.
Nekoliko trenutaka nakon toga baka je šutjela; samo je zamišljeno gledala
u zatvorena vrata. Napokon je rekla:
"Sve mi se èini da ta djevojka nikad nije upoznala toplinu majèinske
ljubavi."
"Opet imaš pravo, bako", rekla sam. "Nekada je bila tako grozna da je
nitko nije mogao podnijeti, a pogotovo ja, ali mislim da se uglavnom
pravila da je takva. Ne kažem da je savršena. Gadno je razmažena i
površna, katkad zna biti i ozbiljno pakosna, ali je..." Zastala sam,
nastojeæi pretoèiti Afroditu u rijeèi.
"Tvoja prijateljica", dovršila je baka umjesto mene.
"Znaš, ne mogu vjerovati koliko si blizu savršenstvu", kazala sam joj.
MIN@
199
Baka se vragolasto osmjehnula.
"Znam. To nam je obiteljska osobina. Nego, pomozi mi da objesimo našu
snovolovku i pripalimo našu mjeseèevu svijeæu, a onda bi trebala malo
odspavati."
"Ti neæeš spavati? Digla sam te iz kreveta usred noæi, a rekla si da si bila
budna veæ satima."
"O, spavat æu ja malo, ali imam planove. Ne idem dovoljno èesto u grad, a
dok moja vampyrska obitelj spava, kupit æu nekoliko stvarèica i poèastiti
se krasnim ruèkom u Chalkboardu."
"Njam! Nisam bila tamo otkako smo nas dvije zadnji put otišle."
"Pa, pospanko, javit æu ti je li tako dobar kao što ga pamtimo, a onda ga
nas dvije možda ponovno posjetimo kad opet naiðe neki kišni dan."
"Znaèi, taj tvoj tamošnji ruèak zapravo æe biti samo provjeravanje nije li
se ponuda pokvarila?" Primaknula sam stolicu prozoru i potražila neko
mjesto za vješanje snovolovke koju mi je baka pružila.
"Upravo tako. Srce, što želiš uèiniti s kamericom za dadilje?" Baka mi je
pokazala jedan od onih monitorèiæa. Premda je bio iskljuèen, pažljivo je
baratala njime, kao da je možda rijeè o eksplozivnoj napravi.
Uzdahnula sam.
"Afrodita mi je rekla da ona prenosi i zvuk. Vidiš li neku tipku za
podešavanje zvuka?"
"Da, rekla bih daje to ova." Baka je pritisnula tipku, i upalilo se zeleno
svjetalce.
"Okej, èuj, a da samo ostavimo da radi zvuk, bez slike? Stavit æu si ga uz
uzglavlje. Ako doðe do ikakva komešanja, trebala bih ga moæi èuti."
"Mnogo bolje nego da cijelu noæ gledaš mrtve", smrknuto je rekla baka
dok je nosila ekranèiæ do mog stoliæa pokraj uzglavlja. Zatim je pogledala
uvis, prema meni. "Srce, a da malo razmakneš zavjese i objesiš
snovolovku bliže prozoru? Štitimo nas unutra od onoga vani, a ne ono
vani od nas unutra."
"O, okej."
Podigla sam obje ruke da razmaknem debele zavjese. Otvorile su se, i
osjetila sam ubod sirovog straha kad sam ravno pred sobom ugledala
odurno lice divovske crne ptice s užasno užarenim crvenim oèima
èovjeèjeg oblika. Stvorenje se pridržavalo za vanjsku stranu mog prozora
rukama i nogama koje nisu bile ljudske. Otvorilo je opasno svijeni crni
kljun, otkrivajuæi raèvasti crveni jezik. Stvor je ispustio blagi "graaa-ak",
zvuèeæi podrugljivo i prijeteæe u isti mah.
Nisam se mogla pomaknuti. Ostala sam prikovana njegovim mutiranim
crvenim oèima, ljudskima u licu užasne ptice, stvorenja koje je postojalo
MIN@
200
samo zbog davnašnjeg skrnavljenja i zla. Osjeæala sam hladna mjesta na
ramenima za koja mi se jedno od tih stvorenja ranije primilo. Prisjetila
sam se dodira njegova odurnog jezika i vrelu bol koju mi je nanijelo kad
me pokušalo priklati.
Kad je Nala poèela siktati i dreèati, baka mi je pritrèala. Vidjela sam joj
odraz u tamnome prozorskom staklu.
"Prizovi mi vjetar, Zoey!" zapovjedila mi je.
"Vjetre! Doði mi, trebaš mojoj baki", kriknula sam, i dalje zarobljena
èudovišnim pogledom nazovigavrana.
Osjetila sam kako je vjetar nemirno zatreperio ispod i pokraj mene, gdje
je stajala baka.
"U-no-le!" viknula je baka. "Pošalji ovo s mojim upozorenjem zvijeri."
Gledala sam kako baka diže ruke i puše ono što je držala u dlanovima
ravno u stvorenje skvrèeno s druge strane prozora. "Ahiya'a A-s-gi-na!"
viknula je.
Vjetar, koji sam ja prizvala, ali kome je zapovijedala moja baka, žena
Ghigua, poduhvatio je svjetlucavi modri prah koji je puhnula iz dlanova i
propuhao ga kroz tanahne otvore izmeðu okana od brušenog stakla. Vjetar
je uskovitlao prah oko nazovigavrana, obujmiši ga vrtlogom svjetlucava
praha. Zvijer je razrogaèila preèovjeèje oèi kad su je okružili komadiæi, a
onda, kad je vjetar silovito puhnuo, utiskujuæi prah u tijelo stvorenja,
užasan mu se krik oteo iz razjapljenog kljuna, i izgubio se u mahnitom
lepetanju krila.
"Otpusti vjetar, u-we-tsi-a-ge-ya", rekla je baka, primajuæi me za ruku da
me smiri.
"H-hvala ti, vjetre. Otpuštam te", rekla sam uzdrmano.
"Hvala ti, u-no-le", prošaptala je baka. Zatim je rekla: "Snovolovka, ne
zaboravi je objesiti."
Drhtavim sam je rukama zakvaèila oko unutarnje strane karniše i bržebolje
navukla zavjese. Zatim mi je baka pomogla da siðem sa stolice.
Uzela sam Nalu i sve tri smo se zagrlile, dok smo samo drhtale i drhtale i
drhtale.
"Otišao je... prošlo je..." stalno mi je šaptala baka.
Nisam shvatila da obje plaèemo sve dok me baka još jedanput nije
prigrlila i otišla potražiti rupèiæe. Sjela sam na krevet, mazeæi Nalu.
"Hvala", rekla sam, brišuæi si lice i ispuhujuæi nos. "Da pozovem ostale?"
upitala sam je.
"Ako ih pozoveš, hoæe li ih biti strah?"
"Krepat æe od straha", rekla sam.
MIN@
201
"Onda mislim da bi bilo korisnije da opet pozoveš vjetar. Možeš li ga
poslati da snažno propuše oko domova, tako da otpuše sve stvorove koji
možda vrebaju oko njih?"
"Mogu, ali mislim da bih prvo trebala prestati drhtati."
Baka se osmjehnula i nježno mi odmaknula kosu s lica.
"Iskazala si se, u-we-tsi-a-ge-ya."
"Pošizila sam i ukoèila se, baš kao i prošli put!"
"Ne, pogledala si demona u oèi a da se nisi lecnula i uspjela pritom
prizvati vjetar i zapovjediti mu da me sluša", rekla mi je.
"Samo zato što si mi ti to rekla."
"Ali iduæi put to neæe biti zato što sam ti ja to rekla. Iduæi æeš put biti
snažnija i samostalno æeš uèiniti ono što budeš morala."
"Kakav je to plavi prah koji si puhnula na stvorenje?"
"Zdrobljeni tirkiz. Dat æu ti vreæicu toga. To je vrlo moæan zaštitnièki
kamen."
"Imaš li dovoljno da daš i ostalima?"
"Nemam, ali stavit æu ga na popis za kupovinu. Mogu nabaviti kamenèiæe
tirkiza, kao i mužar s tuèkom da ih izdrobim. Drobljenje æe mi dati
korisna posla dok ti spavaš."
"Što si ono bila rekla?" upitala sam je.
"Ahiya'a A-s-gi-na znaèi 'odlazi, demone'."
"A u-no-le je vjetar?"
"Tako je, srce."
"Bako, je li on imao tjelesni oblik, ili je samo bio utvara?"
"Mislim da je u nekoj mjeri i jedno i drugo. Ali vrlo je blizu tjelesnog
oblika."
"Što znaèi da Kalona sigurno postaje sve jaèi."
"Mislim da je tako."
"Bojim se, bako."
Baka me privukla u zagrljaj i poèela milovati po glavi, kao nekada, dok
sam bila mala.
"Ništa se ti ne boj, u-we-tsi-a-ge-ya. Otac tih demona otkrit æe da
današnje žene nije tako lako podjarmiti."
"Bila si zakon, bako."
Osmjehnula se.
"Da, kæeri, obje smo svakako bile."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset osmo poglavlje
Pod bakinim odobravajuæim pogledom opet sam prizvala vjetar i dala mu
da silovito obiðe kampus, posveæujuæi se naroèito domovima. Pažljivo
smo osluškivale moguæe demonsko krièanje, ali smo èule samo smirujuæe
fijukanje vjetra. Zatim sam iscrpljeno obukla pidžamu i napokon legla u
krevet. Baka je i nama pripalila zaštitnu svijeæu punog mjeseca, pa sam se
sklupèala uz Nalu i uživala u zvuku bakina išèešljavanja duge srebrne
kose dok je obavljala svoje poznate rituale prije spavanja.
Upravo sam tonula u san kad me zadržao njen tihi glas.
"U-we-tsi-a-ge-ya, htjela bih da mi nešto obeæaš."
"Okej, bako", pospano sam rekla.
"Što god bilo, obeæaj mi da æeš imati na umu da se Kalona ne smije
uzdiæi. Nitko i ništa nije važnije od toga."
Sitni srsi zabrinutosti natjerali su me da se posve razbudim.
"Kako to misliš?"
"Upravo tako kako sam ti rekla. Ne daj nièemu da te odvrati od tvoje
nakane."
"Kao da hoæeš reæi da te neæe biti tu da me vodiš kako treba", rekla sam,
osjeæajuæi prvi titraj panike u prsima.
Baka mi je prišla i sjela na rub moga kreveta.
"Namjeravam još jako dugo biti tu, srce moje, što dobro znaš. Ali
svejedno želim da mi to obeæaš. Shvati to kao pomoæ jednoj starici da
lakše zaspi."
Namršteno sam je pogledala.
"Nisi li starica."
"Obeæaj mi", ostala je uporna.
"Obeæavam. A sad ti meni obeæaj da neæeš dopustiti da ti se ništa dogodi."
"Dat æu sve od sebe; obeæavam", rekla je sa smiješkom. "Okreni glavu, pa
æu te èešljati dok toneš u san. To æe ti donijeti lijepe snove."
S uzdahom sam se okrenula na bok i zaspala uz bakine mile dodire i tiho
pjevušenje uspavanke Cherokeeja.
Ispoèetka sam mislila da prigušeni glasovi dopiru od kamerice za dadilje,
pa sam još bunovna sjela i dohvatila ekranèiæ. Zadržavši dah, prebacila
sam tipku za video na ON, te duboko odahnula kad se ukazao osamljeni
stol s nepromijenjenim, prekrivenim tijelom. Iskljuèila sam video i bacila
pogled na bakin krevet, sad prazan ali uredno namješten. Pogledala sam
po sobi s pospanim smiješkom. Zapravo, baka je prilièno lijepo sve
MIN@
203
poèistila prije nego što je izašla obaviti kupnju i ruèati preko dana.
Pogledala sam u Nalu, koja mi je sneno trepnula.
"Oprosti. Sigurno mi se uèinilo da sam nešto èula zbog prebujne mašte."
Svijeæa punog mjeseca još je gorjela, iako se definitivno smanjila otkako
sam zaspala. Pogledala sam na sat i osmjehnula se. Bilo je tek dva
popodne. Ostalo mi je još dosta dobrih sati sna prije vremena za buðenje.
Opet sam legla i ušuškala se dekicom do vrata.
Prigušeni glasovi, ovaj put popraæeni s nešto tihog kucanja po mojim
vratima, nedvojbeno nisu bili plod moje mašte. Nala je pospano
progunðala "mi-af-au", a ja se nisam mogla ne složiti s njom.
"Ako su to Blizanke koje se žele iskrasti na rasprodaju cipela, udavit æu
ih", rekla sam svojoj maèki, kojoj se ta moguænost svidjela. Zatim sam
iskašljala san iz grla i dobacila: "Da! Samo uðite."
Kad su se vrata otvorila, zgranula sam se ugledavši na njima Shekinu,
zajedno s Afroditom i Neferet. A Afrodita je plakala. Naglo sam se
uspravila, razmièuæi razbarušenu zaležanu kosu s lica.
"Što je bilo?"
Njih tri su ušle u moju sobu. Afrodita mi je prišla i sjela na krevet do
mene. Prešla sam pogledom s nje na Shekinu, pa napokon na Neferet.
Nisam vidjela ništa osim tuge u oèima nijedne od njih, ali nastavila sam
zuriti u Neferet, želeæi da mogu prodrijeti kroz njenu pomno oblikovanu
vanjštinu, želeæi da to svi mogu.
"Što je bilo?" ponovila sam.
"Dijete", progovorila je Shekinah tuþnim, njeþnim glasom. "Radi se o
tvojoj baki."
"Baka! Gdje je ona?" Želudac mi se zgrèio kad nijedna ništa nije rekla.
Šèepala sam Afroditu za ruku. "Reci mi!"
"Imala je automobilsku nesreæu. Tešku. Izgubila je kontrolu dok je vozila
Main Streetom zato što... zato što joj je velika crna ptica naletjela na
prozor. Auto joj je sletio s ceste i udario ravno u banderu." Suze su tekle
Afroditi niz lice, ali glas joj je bio èvrst. "Sada je na intenzivnoj njezi u
Bolnici St. John's."
Na trenutak nisam ništa mogla reæi. Samo sam buljila u bakin prazni
krevet i jastuèiæ napunjen lavandom koji je ostavila na njemu. Baka se
uvijek okruživala mirisom lavande.
"Išla je ruèati u Chalkboard. Rekla mi je to sinoæ, netom prije…"
Ušutjela sam, sjetivši se kako smo baka i ja prièale o tome da æe ona otiæi
na ruèak u Chalkboard netom prije nego što sam otvorila zavjese i
ugledala onog užasnog nazovigavrana. Prisluškivao nas je, i toèno je znao
MIN@
204
kamo baka danas ide. A onda je otišao i natjerao je da skrene s kolnika i
doživi tu nesreæu.
"Netom prije èega?" Neupuæenom bi promatraèu Neferetin glas djelovao
zabrinuto, kao glas prijateljice i mentorice. Ali kad sam je pogledala u te
smaragdne oèi, ugledala sam hladnu proraèunatost neprijateljice.
"Netom prije nego što smo legle." Jako sam se trudila ne pokazati do koje
mi se mjere Neferet gadi, do koje mjere znam da je istinski grozna i
izopaèena. "Tako sam znala zašto se vozila onuda. Rekla mi je što æe
danas raditi dok budem spavala." Odvratila sam pogled od Neferet i
umjesto nje se obratila Shekini. "Moram do nje."
"Naravno da moraš, dijete", rekla je Shekinah. "Darius te èeka s autom."
"Smijem i ja s njom?" zamolila je Afrodita.
"Veæ si propustila cijelu juèerašnju nastavu, pa ne bih rekla da…"
"Molim te", upala sam Neferet u rijeè, obraæajuæi se izravno Shekini. "Ne
bih htjela biti sama."
"Zar se ne slažeš da je obitelj važnija od nastave?" rekla je Shekinah
Neferet. Neferet je oklijevala tek trenutak.
"Slažem se, naravno. Samo sam se brinula da Afrodita ne bi zaostala."
"Ponijet æu zadaæu sa sobom u bolnicu. Neæu zaostati." Afrodita je uputila
Neferet širok, smirujuæi smiješak, lažan poput sisurina Pamele Anderson.
"Onda smo odluèile. Afrodita æe ispratiti Zoey u bolnicu, a Darius æe ih
èuvati obje. Ne žuri se s povratkom, Zoey. I svakako mi javi ako postoji
ikakav naèin da škola pomogne tvojoj baki", ljubazno mije rekla
Shekinah.
"Hvala ti."
Nisam ni bacila pogled prema Neferet kad su njih dvije izašle iz moje
sobe.
"Jebem ti kujetinu!" rekla je Afrodita, strijeljajuæi pogledom moja
zatvorena vrata. "Kao da ju je ikad bilo briga što æu ja zaostati u bilo
èemu! Samo joj je mrsko to što smo se nas dvije skompale."
Okej... okej. Moram razmisliti. Moram otiæi baki, ali moram razmisliti i
pobrinuti se da prije svega ovdje riješim sve što treba. Ne smijem
zaboraviti obeæanje koje sam dala baki.
Otrla sam nadlanicom suze s lica, pohitala do ormara i izvadila traperice i
debelu majicu.
"Neferet mrzi to što smo se skompale zato što nama ne može prodrijeti u
glavu. Ali može prodrijeti u glavu Damienu, Jacku i Blizankama, i
garantiram ti da æe danas njuškati po njima."
"Moramo ih upozoriti", rekla je Afrodita.
Kimnula sam.
MIN@
205
"Da, moramo. Kamerica za dadilje nema doseg skroz do St. John'sa, je 1
tako?"
"Vjerojatno nema. Mislim da joj je doseg svega parsto metara."
"Onda je odnesi Blizankama u sobu dok se oblaèim. Reci im što je bilo, a
reci im i da upozore Damiena i Jacka na Neferet." Zatim sam duboko
udahnula i dodala: "Sinoæ mi je jedan nazovigavran visio s prozora."
"O, Božice moja!"
"Bio je užasan." Stresla sam se. "Baka je puhnula na njega zdrobljeni
tirkiz, a ja sam pozvala vjetar da joj pomogne, od èega je nestao, ali ne
znam koliko nas je dugo prije toga prisluškivao."
"To si ono bila krenula reæi. Taj nazovigavran je znao da tvoja baka ide u
Chalkboard."
"On je izazvao nesreæu", rekla sam.
"Ili on ili Neferet", rekla je ona.
"Ili njih dvoje zajedno." Otišla sam do stoliæa kraj uzglavlja i uzela
monitor kamerice za dadilje.
"Odnesi ovo Blizankama. Èekaj."
Zaustavila sam je prije nego što je izašla. Otišla sam do bakine plave
torbe za prenoæiti i proèeprkala po džepiæu s cifom koji je ostavila
otvoren. Nego što, odmah na vrhu bila je vreæica od jelenje kože. Otvorila
sam je, uvjerila se da je to to i zatim je pružila Afroditi.
"Tu imaš još tirkiznog praha. Reci Blizankama da ga podijele s
Damienom i Jackom. Reci im da je to moæna zaštita, ali da ga nemamo
previše."
Kimnula je.
"Kužim."
"Požuri. Bit æu spremna za pokret kad se vratiš."
"Zoey, bit æe ona dobro. Rekli su da je na intenzivnoj njezi, ali vozila je
vezana i još je živa."
"Mora biti", kazala sam Afroditi kad su mi se oèi opet ispunile suzama.
"Ne znam što bih ako njoj ne bude dobro."
Kratka vožnja do Bolnice St. John's prošla je šutke. Jasno, dan je bio
nesnosno sunèan, pa nam je bilo neugodno, premda smo svi nosili
sunèane naoèale, a Lexus je imao jako zatamnjene prozore. (Dobro,
pritom mislim na Dariusa i sebe, Afrodita je izgledala kao da se jedva
suzdržava da se ne ispruži kroz prozor da bi uživala na suncu.) Darius nas
je ostavio na prilazu za hitnu službu i rekao da ide parkirati, pa æemo se
naæi na intenzivnoj.
Iako nisam nikad prije provela puno vremena u bolnici, miris kao da mi je
bio priroðeno sjeæanje, i to nipošto pozitivno. Stvarno mi je bio mrzak taj
MIN@
206
dojam aseptiènog prikrivanja bolesti. Afrodita i ja zastale smo na pultu za
informacije, gdje nam je simpatièna starija žena u kuti boje lososa
pokazala gdje je odjel intenzivne njege.
Okej, na intenzivnoj njezi je bilo stvarno strašno. Oklijevale smo, ne
znajuæi baš smijemo li proæi kroz lepezasta dvostruka vrata na kojima je
velikim crnim slovima pisalo INTENZIVNA NJEGA. Onda sam se sjetila
da unutra drže moju baku, i odluèno sam promarširala kroz ta zastrašujuæa
vrata u Stanište Straha.
"Ne gledaj", prišapnula mi je Afrodita kad sam poèela teturati, jer su mi
pogled automatski privlaèili stakleni prozori soba za pacijente. Ozbiljno.
Zidovi soba uopæe nisu bili zidovi. Bili su prozori, da svi mogu zjakati na
starce koji umiru uz služenje patkama i svim tim. "Samo hodaj do sobe
bolnièara. Oni æe ti reæi gdje je baka."
"Odakle se ti tako dobro razumiješ u ovo?" otpovrnula sam joj šaptom.
"Tata mi se dvaput predozirao, pa su ga strpali ovamo."
Šokirano sam je pogledala.
"Šta stvarno?"
Slegnula je ramenima.
"A ti se ne bi predozirala da si u braku s mojom mamom?"
Valjda i bih, ali mislila sam da je pametnije da to ne kažem. K tome,
upravo smo stigle do sobe bolnièara.
"Izvolite?" rekla nam je plavokosa žena, graðena kao cigla.
"Došla sam u posjet svojoj baki Sylviji Redbird."
"A vi ste?"
"Zoey Redbird", rekla sam.
Bolnièarka je provjerila neki popis, a onda mi se osmjehnula.
"Ovdje ste navedeni kao njezin najbliži rod. Samo tren. Doktor je sada
kod nje. Prièekajte u sobi za rodbinu, odmah tu niz hodnik, a ja æu mu
javiti da ste stigli."
"Zar je ne mogu vidjeti?"
"Naravno da možete, ali doktor prvo mora obaviti svoje."
"Okej. Prièekat æu." Nakon što sam prešla svega nekoliko koraka, zastala
sam. "Ne ostavljate je samu, zar ne?"
"Ne, zato sve sobe imaju prozore umjesto zidova. Nijedan pacijent na
intenzivnoj njezi nikad ne ostaje sam."
Pa, virenje kroz prozor neæe biti od dovoljne koristi u situaciji u kojoj se
baka nalazi.
"Samo svakako recite doktoru da što prije doðe do mene, dobro?"
"Naravno."
MIN@
207
Afrodita i ja otišle smo u obiteljsku sobu, gotovo jednako sterilnu i
strašnu poput ostatka intenzivne njege.
"Ne sviða mi se to." Nisam mogla sjediti, pa sam poèela koraèati pred
odurnim dvosjedom s plavim cvjetiæima.
"Treba joj bolja zaštita od bolnièarki koje svako toliko bace pogled kroz
prozor", rekla je Afrodita. "Èak i prije nedavnih dogaðaja
nazovigavranovi su bili u stanju naškoditi starim ljudima na rubu smrti.
Baka je stara, a sad je, sad je..." Zamucnula sam i ušutjela, jer nisam
mogla izgovoriti strahovitu istinu.
"Sad je nastradala", èvrsto je rekla Afrodita. "To je sve. Samo je
nastradala. Ali u pravu si. Sada je ranjiva."
"Misliš da æe mi dopustiti da joj pozovem jednog šamana?"
"Poznaješ li nekog takvog?"
"Pa, recimo. Jedan stariji tip, John Whitehorse, starije bakin prijatelj.
Rekla mi je da je on Starješina. Vjerojatno mu je broj telefona u bakinu
mobitelu. Siguran sam da bi on znao nekog šamana."
"Možda ne bi škodilo da pokušamo dovesti jednog od njih", rekla je
Afrodita.
"Kako joj je?" upitao je Darius, dugim koracima ulazeæi u obiteljsku sobu.
"Još ne znamo. Èekamo da doktor doðe. Baš prièamo o tome da bi možda
trebalo nazvati jednog prijatelja bake Redbird da joj pošalje šamana koji
bi sjedio i bdio nad njom."
"Zar ne bi bilo lakše jednostavno pozvati Neferet? Ona je naša
Nadsveæenica, a k tome i Iscjeliteljica."
"Ne!" rekle smo Afrodita i ja u isti mah.
Darius se namrštio, ali dolazak doktora poštedio nas je potrebe da dajemo
dodatna objašnjenja ratniku.
"Zoey Redbird?"
Okrenula sam se prema visokom, mršavom èovjeku i pružila mu ruku.
"Ja sam Zoey."
Primio ju je i ozbiljno se rukovao sa mnom. Stisak mu je bio èvrst, a ruke
snažne i glatke.
"Ja sam doktor Ruffing. Ja skrbim za vašu baku."
"Kako joj je?" Iznenadilo me što zvuèim tako normalno, jer èinilo mi se
da mi se grlo sasvim zaèepilo od straha.
"Sjednimo ondje", rekao je.
"Radije bih stajala", rekla sam. Zatim sam mu se pokušala isprièati
smiješkom. "Prenervozna sam da sjedim."
Njegov je osmijeh bio uspješniji, i bilo mi je drago vidjeti mu takvu
dobrotu na licu.
MIN@
208
"Svakako. Baka vam je imala ozbiljnu nesreæu. Dobila je ozljede glave, a
desna joj je ruka slomljena na tri mjesta. Sigurnosni joj je pojas stvorio
modrice na prsima, a napuhivanje zraènih jastuka opeklo joj je lice, ali
obje su joj stvari spasile život."
"Hoæe li joj biti dobro?" Bilo mi je teško govoriti glasnije nego šaptom.
"Izgledi su joj dobri, ali znat æemo više nakon što proðu iduæa dvadeset
èetiri sata", rekao je doktor Ruffing.
"Je li budna?"
"Ne. Stavio sam je u komu kako bi se…"
"U komu!" Osjetila sam kako padam. Krv mi je naglo navrla u glavu, pa
sam se vrelo zajapurila, a po rubu vidnog polja zaplesale su mi svijetle
toèkice. Zatim me Darius primio pod ruku i odveo do sjedala.
"Samo polako dišite. Usredotoèite se na hvatanje daha."
Doktor Ruffing èuènuo je pred mene i krupnim me prstima primio za
zapešæe, brojeæi mi otkucaje srca.
"Oprostite, oprostite. Dobro sam", rekla sam brišuæi graške znoja s èela.
"Ma kad mi koma tako grozno zvuèi."
"Zapravo nije tako strašno. Doveo sam je u stanje kome kako bih pružio
njezinu mozgu priliku da sam sebe izlijeèi", rekao je doktor Ruffing.
"Nadam se da æemo tako uspjeti obuzdati podljeve."
"A ako ne budete mogli obuzdati podljeve?"
Potapšao me po koljenu, pa ustao.
"Hajde da samo idemo korak po korak, problem po problem."
"Mogu li je vidjeti?"
"Da, ali ona mora biti u miru." Poèeo me voditi prema sobama za
pacijente.
"Može i Afrodita sa mnom?"
"Zasad je moguæe samo jedan po jedan", rekao je.
"Ma okej", rekla je Afrodita. "Tu smo, èekamo te. Zapamti, ne boj se. Bez
obzira na sve, to je i dalje tvoja baka."
Kimnula sam, grizuæi se iznutra za obraz da ne zaplaèem.
Došla sam za doktorom Ruffingom do staklene sobe nedaleko od
bolnièarske. Zastali smo pred vratima. Doktor me pogledao u lice.
"Vidjet æeš da je spojena na cijeli niz aparata i cjevèica. Izgledaju gore
nego što su zapravo."
"Diše li samostalno?"
"Da, a srce joj kuca dobro i ravnomjerno. Jesi li spremna?" Kimnula sam,
pa mi je otvorio vrata.
Ušavši u sobu, zaèula sam razgovijetno strašan šum lepeta ptièjih krila.
"Jeste li to èuli?" prišapnula sam doktoru.
MIN@
209
"Jesam li što èuo?"
Pogledala sam ga u posve nepatvorene oèi i bez svake sumnje shvatila da
on nije èuo šum krila nazovigavrana.
"Ništa. Isprièavam se."
Dotaknuo mi je rame.
"Velik je to šok, ali vaša je baka zdrava i snažna. Izgledi su joj izvrsni."
Polako sam prišla njenu krevetu. Baka je izgledala tako sitno i krhko da
su mi suze same od sebe kapnule iz oèiju i slile se niz obraze. Lice joj je
bilo puno groznih modrica i opekotina. Usna joj je bila razderana i na njoj
je imala šavove, kao i na jednom mjestu na bradi. Najveæi dio glave
prekrivali su joj zavoji. Desna joj je ruka bila potpuno obavijena debelim
gipsom iz koje su virili nekakvi èudni metalni vijci.
"Mogu li vam odgovoriti na neko pitanje?" tiho me upitao doktor Ruffing.
"Da", rekla sam bez oklijevanja, ne odmièuæi pogled s bakina lica. "Baka
mi je Cherokee, i znam da bi joj bilo lakše da joj dovedem šamana." Tada
sam ipak silom odvojila oèi od bakina ozlijeðenog lica i pogledala u
doktora. "Ne želim zvuèati kao da vas ne poštujem, i stvar nije lijeènièke
prirode. Nego je duhovne prirode."
"Pa, valjda biste mogli, ali tek naknadno, nakon što izaðe iz intenzivne
njege."
Morala sam suspregnuti potrebu da vrisnem na njega:
Pa šaman joj treba baš dok je na intenzivnoj njezi!
Doktor Ruffing nastavio je tiho govoriti, ali zvuèao je vrlo iskreno.
"Morate shvatiti da je ovo katolièka bolnica, tako da mi zapravo
dopuštamo samo onima…"
"Katolièka?" upala sam mu u rijeè, oblivena olakšanjem. "Znaèi, dali biste
èasnoj sestri da bdije nad bakom."
"Pa, da, naravno. Èasne sestre i sveæenici èesto dolaze našim pacijentima
u posjet."
Osmjehnula sam se.
"Izvrsno. Znam jednu baš savršenu èasnu sestru."
"Dobro, eto, mogu li vam odgovoriti na još koje pitanje?"
"Aha, možete li mi reæi gdje držite telefonski imenik?"

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset deveto poglavlje
Ne znam koliko je sati prošlo. poslala sam Dariusa i Afroditu natrag u
školu, premda su se bunili, ali Afrodita je znala da se ona treba pobrinuti
za to da tamo sve bude okej, da se ja ne moram brinuti o tome dok sam tu
i dok se brinem za baku, pa sam je napokon uvjerila da ode tako što sam
je podsjetila na to. A Dariusu sam obeæala da neæu izaæi iz bolnice osim
ako ga ne pozovem da me poveze, premda je škola bila udaljena manje od
milje niz ulicu, pa bi mi bilo megalako vratiti se pješice.
Vrijeme je èudno prolazilo na Intenzivnoj. Nije bilo izvanjskih prozora, a
izuzev znanstvenofantastiènih šumova i pištanja i škljocanja bolnièke
aparature, sobe su bile mraène i tihe. Zamislila sam da je to svojevrsna
èekaonica za smrt, od èega sam se sasvim naježila. Ali nisam mogla
ostaviti baku. Nisam je htjela ostaviti, osim ako netko drugi spreman za
boj s demonima ne doðe na moje mjesto. I tako sam samo sjedila i èekala
i držala njeno usnulo tijelo pod nadzorom, dok je vodilo borbu za vlastito
izljeèenje.
Sjedila sam tako, samo je držala za ruku i tiho joj pjevala stihove jedne od
uspavanki Cherokeeja kojima me voljela uspavljivati, kad je sestra Marija
Anðela napokon lakim korakom ušla u sobu. Jedanput je pogledala mene,
jedanput moju baku, a onda je raširila ruke. Bacila sam joj se u zagrljaj,
susprežuæi jecaje uz glatki materijal njena habita.
"ŠSS, tiho. Sve æe hiti dobro, dijete. Ona je sad u Gospinim rukama",
šaptala je dok me tapšala po leðima.
Kad sam napokon uspjela progovoriti, podigla sam glavu i pogledala je, i
pomislila da nikad u životu nisam bila tako sretna što nekoga vidim.
"Tako sam vam zahvalna što ste došli, sestro."
"Bila mi je èast što si me pozvala, i oprosti što mi je trebalo tako dugo da
stignem. Morala sam pogasiti mnoge požare prije nego što sam mogla
otiæi iz opatije", rekla je. Držeæi i dalje ruku oko moga struka, otišla je
natrag do bakine postelje.
"Nije važno. Samo mi je drago da ste sada tu. Sestro Marija Anðela, ovo
je moja baka Sylvia Redbird", rekla sam sitnim glasom kroz stisnuto grlo.
"Ona mi je cijelo vrijeme i majka i otac. Jako je volim."
"Zacijelo je vrlo posebna žena kad je zaslužila predanost jedne takve
unuke."
Brzo sam podigla pogled prema sestri Mariji Anðeli.
"U bolnici ne znaju da sam poèetnica."
MIN@
211
"Ne bi smjelo biti bitno što si", èvrsto je rekla èasna. "Ako tebi ili tvojoj
obitelji trebaju potpora i skrb, dužni su vam ih pružiti."
"Ne ide to uvijek tako", rekla sam.
Prouèila me svojim mudrim oèima.
"Nažalost, moram se složiti s tobom."
"Onda æete mi pomoæi, a da im ne kažete tko sam?"
"Hoæu", rekla je.
"Dobro, zato što baki i meni treba vaša pomoæ."
"Što mogu uèiniti?"
Bacila sam pogled na baku. Izgledala mije kao da poèiva najspokojnije
otkako sam sjela uz nju. Nisam više èula ptièja krila, niti sam osjetila
pretkazanja zla. A svejedno mi nije bilo drago ostaviti je samu, pa makar i
na svega nekoliko minuta.
"Zoey?"
Pogledala sam u mudre, drage oèi ove fenomenalne èasne sestre i kazala
joj krajnju istinu.
"Moram razgovarati s vama, a ne bih da to bude tu, gdje nas mogu
prekinuti ili èuti, ali bojim se ostaviti baku samu i nezaštiæenu."
Uzvratila mi je smirenim pogledom, nimalo uzrujana mojim èudnim
ponašanjem. Zatim je iz jednog od prednjih džepova svoga širokog crnog
habita izvadila mali, ali prekrasno urešeni kipiæ Djevice Marije.
"Bi li ti laknulo kad bih ostavila Našu Gospu tu s tvojom bakom dok nas
dvije razgovaramo?" Kimnula sam.
"Mislim da bi, sestro", rekla sam, ne trudeæi se analizirati zašto bi me
trebao tako smiriti prikaz majke kršæanstva koji je jedna èasna sestra
donijela sa sobom. Samo sam bila zahvalna na tome što mi je utroba
kazivala da mogu imati povjerenja u ovu èasnu i "magiju" koju ona nosi.
Sestra Marija Anðela stavila je Marijin kipiæ na stoliæ uz bakino uzglavlje.
Zatim je pognula glavu i sklopila dlanove. Vidjela sam kako joj se usne
mièu, ali rijeèi su joj bile tako tihe da ih nisam èula. Èasna se prekrižila,
poljubila svoje prste i lagano dodirnula kipiæ, a onda smo nas dvije izašle
iz bakine sobe.
"Vani je još dan?" upitala sam je.
Iznenaðeno me pogledala.
"Veæ su sati prošli otkako je dan završio, Zoey. Prošlo je deset sati
naveèer."
Protrljala sam si lice. Bila sam iscrpljena do krajnosti.
"Bi li vam smetalo da samo malo prošetamo vani? Moram vam isprièati
puno teških stvari, a bilo bi mi lakše kad bih osjeæala da me okružuje
noæni zrak."
MIN@
212
"Krasna je, svježa noæ. Drage bih volje s tobom šetala njome."
Pronašle smo zavojiti put iz labirinta St. John'sa i napokon izašle na
zapadnoj strani, prema Utica Streetu i prekrasnoj fontani koja je žuborila
prekoputa bolnice, na uglu Dvadeset prve i Utièe.
"Da odemo prijeko do fontane?" upitala sam je.
"Samo ti vodi, Zoey", rekla mi je sestra Marija Anðela sa smiješkom.
Nismo govorile za vrijeme šetnje. Gledala sam svuda oko nas, pazeæi na
prikaze izopaèenih ptica što se možda kriju po sjenama, osluškujuæi
podrugljive krike koji bi se prelako mogli pobrkati s jednostavnim
gavranovima. Ali nièega nije bilo. U noæi oko nas jedino sam mogla
osjetiti èekanje. A nisam znala je li to dobar ili loš znak.
Nedaleko od fontane stajala je zgodno smještena klupa. Bila je okrenuta
prema kipu Marije od bijelog mramora, okružene jaganjcima i pastirima,
koji je ukrašavao jugozapadni kut bolnice. Još jedan, vrlo lijep i posve
obojen kip Marije s onom njenom poznatom plavom maramom stajao je
odmah iza ulaza u hitnu službu. Èudno kako nikada dosad nisam
primijetila koliko kipova Marije ovdje ima.
Jedno smo kraæe vrijeme prosjedile na klupi i samo se odmarale u svježoj
noænoj tišini, a onda sam duboko udahnula i okrenula se na klupi prema
sestri Mariji Anðeli.
"Sestro, vjerujete li vi u demone?" Odluèila sam iæi ravno u glavu. Nije
mi bilo nikakva smisla da okolišam. K tome, stvarno nisam imala ni
vremena ni živaca za to.
Podigla je sijede obrve.
"U demone? Pa, da, vjerujem. Demoni i Katolièka crkva imaju dugu i
burnu prošlost."
Zatim me samo poèela mirno gledati, kao da èeka jer je na meni red. Ovo
mi je bila jedna od najdražih osobina sestre Marije Anðele. Nije bila jedna
od onih odraslih osoba koje misle da su dužne dovršiti reèenicu umjesto
tebe. A nije bila ni jedna od onih odraslih osoba koje ne mogu šutjeti i
èekati dok si jedna klinka ne pribere misli.
"Jeste li ikada osobno nekoga upoznali?"
"Ne, nisam, bar ne nijednog pravog. Bilo je prilika kad sam bila gotovo
uvjerena da jesam, ali pokazalo se da su svi oni ili vrlo bolesni, ili pak
vrlo neèasni ljudi."
"A anðeli?"
"Vjerujem li u njih, ili sam upoznala nekog od njih?"
"I jedno i drugo", rekla sam.
"Da, odnosno ne, tim redom. Premda bih daleko radije upoznala anðela
nego demona, da imam izbor."
MIN@
213
"Ne budite tako sigurni."
"Zoey?"
"Zvuèi li vam poznato rijeè Nefili?"
"Da, spominje ih Stari zavjet. Pojedini teolozi zakljuèuju da je Golijat bio
ili Nefil, ili potomak jednog od njih."
"A Golijat nije bio pozitivac, je 1 tako?"
"Stari zavjet navodi da nije."
"Okej, dobro, trebam vam isprièati prièu o jednom drugom Nefilu. Ni taj
nije bio pozitivac. To je prièa koja potjeèe iz naroda moje bake."
"Njezina naroda?"
"Ona je Cherokee."
"O, samo nastavi onda, Zoey. Volim slušati pripovijesti amerièkih
domorodaca."
"Pa, nemojte da vam koprena padne s glave. Ovo nipošto nije prièa za
laku noæ."
Zatim sam joj poèela prièati skraæenu verziju onoga što mi je baka
ispripovijedala o Kaloni, o Tsi Sgili i o nazovigavranovima. Završila sam
prièu Kaloninim padom u zarobljeništvo i izgubljenom pjesmom
nazovigavranova koja prorièe povratak njihova oca. Sestra Marija Anðela
nekoliko je minuta nakon toga samo šutjela. Kad je napokon progovorila,
reakcija joj je bila zaèudno slièna mojoj nakon što sam prvi put èula tu
prièu.
"Žene su postigle da jedna praktièki obièna glinena lutka oživi?"
Osmjehnula sam se.
"To sam i ja rekla baki kad mi je isprièala prièu."
"A kako ti je baka odgovorila?"
Svojim spokojnim izrazom lica davala mi je do znanja da oèekuje da
prasnem u smijeh i kažem da mi je baka objasnila da je to samo bajka, ili
možda religijska alegorija. Umjesto toga, rekla sam joj istinu.
"Baka me podsjetila na to da je magija stvarna. Te da njeni preci, koji su
zapravo i moji preci, nisu bili ni manje ni više uvjerljivi od djevojke koja
može prizvati svih pet elemenata i natjerati ih da je slušaju."
"Ti to želiš reæi da je to tvoj dar i da si zato dovoljno važna da te jedan
ratnik mora pratiti u Street Cats?" rekla je sestra Marija Anðela.
Vidjela sam joj u oèima da me ne želi proglasiti lažljivicom i prekinuti
naše novostvoreno prijateljstvo, ali i da mi ne vjeruje. Zato sam ustala i
kratkim se korakom odmaknula od klupe, da se sklonim od nepogodnog
svjetla uliène rasvjete. Sklopila sam oèi i duboko udahnula svjež noæni
zrak. Nisam trebala dugo razmišljati da naðem istok. Došlo mije samo od
sebe. Okrenula sam se prema zgradi St. John'sa, koja je stajala prekoputa
MIN@
214
ulice i toèno istoèno od mjesta gdje sam bila. Otvorila sam oèi i sa
smiješkom rekla:
"Vjetre, proteklih si se dana èesto odazivao na moje pozive. Odajem ti
poèast na vjernosti i molim te da mi opet odgovoriš. Doði mi, vjetre!"
Dotad praktièki nije bilo ni daška noænog vjetra, ali istog trena kad sam
zazvala prvi element, sladak, zaigran povjetarac poèeo je puhati oko
mene. Sestra Marija Anðela sjedila mi je dovoljno blizu da osjeti kako me
vjetar sluša. Èak je morala pridržati koprenu da joj ne odleti s glave.
Mignula sam joj obrvama kad me zaprepašteno pogledala. Zatim sam se
okrenula nadesno, prema jugu.
"Vatro, veèer je svježa i nama, kao i uvijek, treba tvoja zaštitnièka toplina.
Doði mi, vatro!" Prohladni je vjetar odjednom postao topao, èak vruæ.
Èula sam kako me okružilo pucketanje razbuktala ognjišta, i izgledalo je
kao da se sestra Marija Anðela i ja spremamo peæi kobasice u ugodno
toploj ljetnoj noæi.
"Za ime svega!" èula sam je kako zgranuto kaže.
Osmjehnula sam se i opet okrenula udesno.
"Vodo, trebamo te da nas opereš i osvježiš od žege koju donosi vatra.
Doði mi, vodo!"
S nemalim sam olakšanjem osjetila kako vruæina smjesta trne pod
mirisima i dodirom proljetne kiše. Koža mi se nije smoèila, makar se
trebala. Bilo mi je kao da sam upala u sredinu pljuska koji me oprao,
osvježio i obnovio.
Sestra Marija Anðela podigla je lice prema nebu i otvorila usta, kao da
misli da zaista može uloviti kapljicu kiše.
Nastavila sam u desnu stranu.
"Zemljo, uvijek si mi bliska. Ti hraniš i štitiš. Doði mi, zemljo!"
Proljetna se kiša smjesta preobrazila u svježe pokošeno polje ljetnog
sijena. Kišom osvježen povjetarac sada je postao prepun djeteline i sunca
i sretne cike zaigrane djece.
Pogledala sam èasnu sestru. I dalje je sjedila na klupi, ali skinula je
koprenu da joj kratka sijeda kosa može vijoriti oko lica dok se smijala i
duboko udisala ljetni lahor, tako da je opet izgledala kao lijepa djevojèica.
Osjetila je da je gledam i pogledala me u oèi upravo u trenutku kad sam
podigla ruke nad glavu.
"Upravo nas duh ujedinjuje, i upravo smo zbog duha jedinstveni. Doði mi,
duše!"
Kao i uvijek, obuzeo me i ispunio onaj slatko poznati osjeæaj uzdizanja
duše, kad mi je duh odgovorio na poziv.
MIN@
215
"Oh!" Zgranut uzdah sestre Marije Anðele nije zvuèao ni prestrašeno ni
ljutito. Zvuèao je udivljeno. Vidjela sam kako èasna sestra spušta glavu i
prislanja na srce krunicu koju je nosila oko vrata.
"Hvala vam, duše, zemljo, vodo, vatro i vjetre. Slobodno sad otiðite s
mojom zahvalnošæu. Cijenim vas!" viknula sam i širom ispružila ruke kad
su se elementi zaigrano uskovitlali oko mene, te rastoèili u noæ.
Polako sam se vratila do klupe i opet sjela pokraj sestre Marije Anðele,
koja si je gladila kosu i ponovno namještala koprenu na glavu. Napokon
me pogledala.
"Dugo veæ to slutim."
To baš nimalo nije bilo ono što sam oèekivala da æe reæi.
"Slutili ste da mogu kontrolirati elemente?"
Nasmijala se.
"Ne, dijete. Dugo veæ slutim da je svijet ispunjen moæima skrivenim
našem pogledu."
"Bez uvrede, ali èudno je to èuti od jedne èasne sestre."
"Stvarno? Meni to nije tako èudno, ako se ima na umu da sam nevjesta
onoga tko je u svojoj suštini duh." Malo je oklijevala, pa je nastavila: "A i
znala sam osjetiti buðenje tih sila…"
"Elemenata", upala sam joj u rijeè. "To je pet elemenata."
"Prihvaæam ispravak. Znala sam veæ èesto puta osjetiti buðenje tih
elemenata u našoj opatiji. Legenda kaže da je opatija sagraðena na
davnašnjem mjestu moæi. Vidiš, Zoey Redbird, Sveæenice-poèetnice, to
što si mi noæas pokazala za mene je prije potvrda nego šok."
"Ha, pa, drago mi je to èuti."
"Dakle, objašnjavala si mi kako su žene Ghigua stvorile glinenu djevu
koja je ulovila palog anðela u stupicu, i kako su nazovigavranovi pjevali
pjesmu o njegovu povratku i zatim se pretvorili u utvare. Što je zatim
bilo?"
Široko sam se osmjehnula naèinu na koji je to smireno sroèila, prije nego
što sam se opet uozbiljila.
"Navodno se ništa naroèito nije dogodilo iduæih hrpu godina, tipa,
otprilike tisuæu. A zatim, prije svega nekoliko dana, noæu je poèelo
odjekivati iritantno gakanje, za koje sam mislila da potjeèe od vrana."
"Misliš da to nisu vrane?"
"Znam da nisu. Prije svega, to njihovo krièanje zapravo nije bilo gakanje,
nego graktanje."
Kimnula je.
"Gavranovi grakæu. Vrane gaèu."
Kimnula sam.
MIN@
216
"Kao što sam nedavno nauèila. Drugo, ne samo da su me dvojica napala,
veæ sam sinoæ jednoga i vidjela. Prisluškivao je na mom prozoru dok mi
je baka prièala kamo æe se voziti danas dok budem spavala. Upravo dok je
vozila doživjela je tu svoju èudnu i zamalo kobnu 'nesreæu'." Prstima sam
naznaèila navodnike oko rijeèi nesreæa. "Svjedoci kažu da ju je izazvala
golema crna ptica koja joj je naletjela ravno na auto."
"Majko Božja! Zašto su nazovigavranovi napali tvoju baku?"
"Mislim da su je napali kako bi napakostili meni i pobrinuli se da nam ona
ne pomogne više nego što veæ je."
"Da ne pomogne tebi i kome još oko èega?"
"Da ne pomogne meni i mojim prijateljima poèetnicima. Veæina njih ima
pojedinaène afinitete za elemente, a jedna moja prijateljica dobiva vizije
koje ju upozoravaju na ružne stvari koje æe se dogoditi, uglavnom na smrt
i razaranja, znate veæ, kako to veæ kod vizija biva."
"Da to možda nije Afrodita, ona ljupka mlada žena koja je, hvala
nebesima, juèer udomila Maleficent?"
Iscerila sam se.
"Aha, to je naša Vizionarka. I, ne, nitko od nas nije baš presretan oko
udomljavanja Maleficent." Sestra Marija Anðela se nasmijala, a ja sam
nastavila. "Uglavnom, Afrodita je u najnovijoj viziji vidjela ono što
slutimo da je proroèanstvo nazovigavranova, i zapisala ga je." Sestra
Marija Anðela problijedjela je u licu.
"A to proroèanstvo pretkazuje Kalonin povratak?"
"Da, koji se, po svemu sudeæi, upravo zbiva."
"O, Marijo!" rekla je bez daha i prekrižila se.
"Zato nam treba vaša pomoæ", rekla sam joj.
"Kako bih ja mogla pomoæi da se to proroèanstvo ne obistini? Istina,
znam ponešto o Nefilima, ali ništa što bi konkretno imalo veze s ovom
legendom Cherokeeja."
"Ne, mislim da smo je najveæim dijelom shvatili, i noæas æemo pokrenuti
neke stvari koje æe ozbiljno naškoditi njegovoj sposobnosti da ispuni to
proroèanstvo. Meni pak treba vaša pomoæ oko bake. Znate,
nazovigavranovi se nisu prevarili. Kad su napakostili njoj, napakostili su i
meni. Neæu je ostaviti samu da je i dalje mogu muèiti. Osoblje St. John'sa
ne dopušta da joj se pozove šaman, jer im sve što je pogansko nije po
volji. Zato mi treba netko tko je duhovno moæan i tko mi vjeruje."
"Što bi onda bila moja uloga", rekla je.
"Da. Hoæete li mi pomoæi? Hoæete li ostati uz baku i štititi je od
nazovigavranova dok ja pokušavam sprijeèiti da se proroèanstvo obistini
još daljnjih otprilike tisuæu godina?"
MIN@
217
"Drage volje." Ustala je i odluènim korakom krenula prema zebri.
Osvrnula se prema meni. "Što je? Da nisi mislila kako æeš opet trebati
prizvati vjetar da me otpuše natrag tamo gore?"
Nasmijala sam se i prešla ulicu s njom. Ovaj put, kad je zastala pred
Marijinim kipom u predvorju, pognula glavu i šaptom izgovorila kratku
molitvu, nisam nestrpljivo èekala. Ovaj put sam dobro, pošteno pogledala
kip Djevice, prvi put primjeæujuæi dragost njena lica i mudrost u njenim
oèima. A kad je sestra Marija Anðela klecnula, prošaptala sam:
"Vatro, trebaš mi."
Kad sam osjetila kako se vruæina poèinje skupljati oko mene, obujmila
sam je dlanom i onda trznula prstima prema jednoj od zavjetnih svijeæa
koje su neupaljene stajale u podnožju kipa. Ona se smjesta, uz još pet-šest
drugih, veselo rasplamsala.
"Hvala ti, vatro. Slobodno sad idi i igraj se dalje", rekla sam. Sestra
Marija Anðela ništa nije rekla; samo je uzela jednu od zapaljenih
zavjetnih svijeæa i pogledala me s išèekivanjem. Kad nisam ništa rekla,
priupitala me:
"Imaš li kovanicu od èetvrt dolara?"
"Da, mislim da imam." Zavukla sam ruku u džep traperica i izvadila sitniš
koji mi je ranije tog dana uzvratio aparat za Coca-Colu. U dlanu su mi
bile dvije kovanice od èetvrt dolara, dvije od deset centi, i jedna od pet.
Ne znajuæi što bi ona htjela da napravim s njima, pružila sam joj sav
sitniš. Samo se osmjehnula i rekla mi:
"Dobro je, stavi sve to na mjesto ove svijeæe pa poðimo na kat."
Tako sam i postupila, a onda smo se popele do bakine sobe, dok je ona
dlanom štitila treperavi plamen svijeæe.
Lepet krila nije nas doèekao kad smo ušle u bakinu sobu. A nije bilo ni
tamnih sjenki koje bi iznenada zatitrale na rubu mog vidnog polja. Sestra
Marija Anðela prišla je Marijinu kipiæu i stavila pred njega zavjetnu
svijeæu; zatim je sjela na stolicu na kojoj sam ja prosjedila cijeli dan i
skinula krunicu s vrata. Ne pogledavši me, rekla je:
"Zar ne bi bilo bolje da kreneš? Tebe èeka vlastita borba protiv zla."
"Da, tako je." Brzo sam prišla bakinu krevetu. Nije se pomaknula u
meðuvremenu, ali pokušala sam se uvjeriti da joj boja djeluje malèice
zdravije i da joj je disanje malèice snažnije. Poljubila sam je u èelo i
šapnula joj: "Volim te, bako. Brzo æu se vratiti. Dotad æe uz tebe biti
sestra Marija Anðela. Nipošto neæu dati da te nazovigavranovi odvedu."
Zatim sam se obratila èasnoj sestri koja je djelovala tako spokojno i
nadzemaljski dok je sjedila u bolnièkoj stolici i prebirala po krunici pod
slabim, treperavim svjetlom zavjetne svijeæe koje je palucalo sjenama po
MIN@
218
njoj i njenoj božici. Upravo sam zaustila da joj zahvalim, kad je prva
progovorila.
"Nema potrebe da mi zahvaljuješ, dijete. Ovo je moj posao."
"Sjedenje uz bolesnike je vaš posao?"
"Pomaganje dobru da suzbija zlo je moj posao."
"Baš mi je drago što vam ide od ruke", rekla sam.
"Kao i meni."
Sagnula sam se i poljubila je u meki obraz, a ona se osmjehnula. Ali
morala sam joj reæi još jednu stvar prije nego što odem.
"Sestro, ako ne uspijem... Ako moji prijatelji i ja ne sprijeèimo Kalonu, pa
se on ipak uzdigne, ovdašnjim æe ljudima, a pogotovo ženama, postati
jako ružno. Morat æete se skloniti nekamo pod zemlju. Znate li neko takvo
mjesto, recimo podrum, ili smoènicu, ili èak peæinu, do kojega možete
brzo stiæi i neko vrijeme unutra ostati?"
Kimnula je.
"Pod našom opatijom nalazi se velika smoènica koja se nekada rabila za
koješta. Ukljuèujuæi skrivanje ilegalnog alkohola u dvadesetima, ako je
vjerovati starim prièama."
"Dobro, tamo onda trebate otiæi. Povedite i ostale èasne sestre, kvragu,
povedite i sve maèke iz Street Catsa. Samo se sklonite pod zemlju.
Kalona mrzi zemlju i neæe otiæi pod nju za vama."
"Shvaæam, ali odluèila sam vjerovati da æete odnijeti pobjedu."
"Nadam se da ste u pravu, ali obeæajte mi da æete otiæi pod zemlju ako ne
bude tako, a i da æete povesti baku sa sobom."
Pogledala sam je u oèi, oèekujuæi da æe me podsjetiti kako odvoðenje
jedne ranjene starije žene s odjela intenzivne njege u smoènicu samostana
èasnih sestara nije baš naroèito lako izvedivo.
Umjesto toga, samo se spokojno osmjehnula.
"Dajem ti svoju rijeè." Iznenaðeno sam trepnula prema njoj. "Zar si
mislila da si ti jedina koja može posegnuti za magijom?" Èasna me sestra
pogledala podignutih sijedih obrva. "Ljudi rijetko kad dovode u pitanje
postupke jedne èasne sestre."
"Ha. Pa, dobro. Okej, onda, imam vaš broj mobitela. Držite ga pri ruci.
Nazvat æu vas što prije budem mogla."
"Samo budi bez brige za svoju baku ili mene. Starice se znaju pobrinuti za
sebe."
Opet sam je poljubila u obraz.
"Sestro, vi ste baš kao moja baka. Vas dvije nikada neæete biti stare."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideseto poglavlje
Nisam htjela èekati Dariusa kad sam praktilki pješice mogla prijeæi kratku
razdaljinu do škole u vremenu koje bi njemu trebalo da doðe do svog
auta, upali ga i odveze se do bolnice, ali nisam se mogla prisiliti na to.
Noæ mi se pretvorila iz prijateljice u zastrašujuæu, neuhvatljivu
neprijateljicu. Dok sam ga èekala, nazvala sam broj mobitela Stevie Rae.
Ali nije mi se javila. Nije èak ni zazvonilo, nego se odmah ukljuèila njena
govorna pošta. I opet sam se upitala kakvu bih joj to poruku zapravo
mogla ostaviti. Bok, Stevie Rae, htjela sam malo poprièat s tobom o
velikom proroèanstvu i pradavnom zlu prije nego što noæas uletiš ravno
usred svega toga, al dobro, možemo o tome i kasnije. Nekako nisam imala
dojam da bi mi to bilo naroèito pametno. I tako sam se, dok sam èekala
Dariusa, grizla zbog toga što nisam i prije nazvala Stevie Rae, ali bakina
me nesreæa potpuno obuzela.
A upravo je to i bila namjera nazovigavranova.
Dariusov crni Lexus zaustavio se uz ploènik pri ulazu u hitnu, i on je
skoknuo van da mi otvori vrata.
"Kako ti je baka?"
"Zapravo nema promjene, a doktor kaže da je to dobar znak. Sestra Marija
Anðela ostat æe noæas sjediti uz nju, tako da ja mogu otiæi predvoditi
obred proèišæavanja."
Darius je kimnuo i okrenuo auto u kratkom luku, da možemo krenuti
natrag do nedaleke škole.
"Sestra Marija Anðela moæna je sveæenica. Od nje je mogla nastati
izuzetna vampyrica." Osmjehnula sam se.
"Kazat æu joj da si to rekao. Je 1 se danas u školi dogodilo išta što bih
trebala znati?"
"Spominjalo se odgaðanje obreda nakon što se proèula vijest o nesreæi
tvoje bake."
"O, ne! Nikako to ne smijemo", brzo sam rekla. "To je tako važno da se
ne može odgoditi."
Upitno me pogledao, ali rekao je samo:
"To je i Neferet kazala. Uvjerila je Shekinu da izvedemo noæašnji
raspored onako kako je prvotno bilo planirano."
"Je li?" izrekla sam misao naglas, pitajuæi se zašto je Neferet tako bitno da
izvedem noæašnji obred. Možda je pomalo naslutila da je Afrodita
izgubila afinitet prema zemlji, tako da jedva èeka doživjeti ono što æe,
MIN@
220
kako se nada, biti teška sramota za nju i za mene. Pa, Neferet æe se jako
iznenaditi, ako je to ono što oèekuje.
"Samo, stižeš baš u zadnji trenutak", rekao je Darius, bacivši pogled na
digitalni sat na upravljaèkoj ploèi. "Jedva da se još stigneš presvuæi i stiæi
do istoènog zida."
"Bez brige. Super se snalazim kad sam u vremenskoj stisci", slagala sam.
"Pa, da znaš da mi se èini kako su Afrodita i ostatak društva sve veæ
priredile za tebe."
Kimnula sam glavom i osmjehnula mu se.
"Afrodita, a?" Uzvratio mi je smiješkom.
"Da, Afrodita."
Zaustavili smo se uz ploènik, i Darius je izašao da mi otvori vrata.
"Hvala, momak", zafrkantski sam mu rekla. "Vidimo se na obredu."
"Ne bih ga propustio nizašto na svijetu", rekao je.
"Omojbože! Je li tvoja baka dobro? Tako sam se zabrinuo kad sam èuo!"
Jack mi je banuo u domsku sobu kao mali gej tornado i praktièki me
ugušio pomamnim zagrljajem. Vojvotkinja se zajedno s njim stisnula uz
mene, mašuæi repom i dašæuæi pseæe pozdrave.
"Stvarno, sasvim smo se izbezumili zbog bake", rekao je Damien, ušavši
odmah iza Jacka i Vojvotkinje i zagrlivši me nakon njih. "Pripalio sam
svijeæu s lavandom za nju i pazio da cijeli dan gori."
"Baki bi to bilo drago", rekla sam.
"Onda, kakve su vijesti? Hoæe joj biti okej?" upitala me Erin.
"Ma da, od Afrodite smo drek saznali", rekla je Shaunee.
"Isprièala sam vam sve šta znam", rekla je Afrodita, ulazeæi u moju sobu
za svima ostalima.
"Odnosno, da ništa neæemo konkretno znati još koji dan."
"To je još uvijek sve što znamo", rekla sam. "Ali èini mi se da je dobro
što joj se stanje ne pogoršava."
"Zar su stvarno nazovigavranovi izazvali njezinu nesreæu?" upitao me
Jack.
"Sigurna sam u to", rekla sam. "Jedan joj je bio u sobi kad sam stigla
onamo."
"Jesi li sigurna da bi je smjela ostavljati tamo sasvim samu? Mislim, zar
joj ne mogu nauditi?" rekao je Jack.
"Sigurna sam da mogu, ali ona nije sama. Sjeæate se da smo vam Afrodita
i ja spomenule èasnu sestru koja vodi Street Cats? Ona je tamo uz nju, i
neæe dopustiti da se baki bilo što dogodi."
"Šizim od èasnih sestara", rekla je Erin.
MIN@
221
"Ja ih se bojim, to svakako. Provela sam pet godina osnovne u privatnoj
katolièkoj školi, i vjerujte mi na rijeè kad vam kažem da su to fakat
ooooopake žene", rekla je Shaunee.
"Sestra Marija Anðela svakako zna samostalno srediti sve što treba", rekla
je Afrodita.
"Pa tako i svakog nazovigavrana koji bi pokušao nešto uèiniti baki", rekla
sam.
"Znaèi, èasna sestra zna za nazovigavranove?" upitao me Damien.
"Ona zna za sve po redu, za proroèanstvo i ostatak. Morala sam joj to reæi,
da bi znala zašto je tako važno da ne ostavlja baku samu." Zastala sam, pa
odluèila da im sve skupa priznam. "K tome, imam povjerenja u nju.
Osjeæam veliku silu dobra kad god sam uz nju. Da vam iskreno kažem,
jako me podsjeæa na baku."
"Povrh toga, ona smatra da je Nyx samo drugaèija verzija njihove Djevice
Marije, što znaèi da ne smatra da smo automatski ali i da idemo ravno u
pakao", dodala je Afrodita.
"Zanimljivo", rekao je Damien. "Volio bih je upoznati, èim izaðemo
nakraj s cijelim ovim ludilom oko Kalone."
"Nego, kad smo kod ludila. Je li netko od vas držao kamericu za dadilje
na oku?" upitala sam ih. Jack je kimnuo i potapšao neseser koji je svuda
nosio sa sobom.
"Jasno, nego što da jesam, i tamo još uvijek vlada potpuno, eh, mrtva
tišina." Zasmijuljio se, a onda poklopio usta dlanom. "Sori! Nisam htio da
ispadne kao da nemam nimalo poštovanja prema možda u-m-rl-o-m",
odslovkao je.
"Srce, sve je okej", obgrlio gaje Damien oko ramena. "Humor pomaže u
ovakvim situacijama. A ti si stvarno sladak dok hihoæeš."
"Okej, prije nego što mi pozli pa se možda zbljujem po svojoj krasnoj
novoj haljini, možemo ponovit osnovni plan za obred i onda krenut?
Noæas nam stvarno ne bi valjalo da zakasnimo", rekla je Afrodita.
"Aha, u pravu si. Trebalo bi polako krenuti. Ali da znate da stvarno dobro
izgledate", rekla sam, široko se osmjehujuæi svima njima. "Baš smo mi
jedna lijepa družina."
Svi su se osmjehnuli i poèeli jedni druge èastiti kniksovima i naklonima i
slatko se okretati da se pokažu. Blizanke su došle na ideju da svi obuèemo
novu odjeæu za ovaj obred proèišæavanja. Rekle su da nam svima trebaju
nove stvari kao simbol nove godine i obnovljenosti iznova proèišæene
škole. Meni je to bilo malo previše spominjanja "novog", ali bila sam
previše zauzeta da bi me bilo briga za što god da odluèe. I tako su
Blizanke, dok sam ja sjedila uz bakin krevet, bile u šopingu. (Nisam ih
MIN@
222
pitala kako su se uspjele izvuæi s nastave, neki put je bolje ne znati svaki
detalj.) Svi smo bili odjeveni u crno, ali svakom je odjeæa bila drugaèija.
Afrodita je na sebi imala haljinu od crnog baršuna s izrezom u obliku suze
i totalno kratkom suknjom. Izgledala joj je ubitaèno dobro uz crne stileto
èizme. Zakljuèila sam da se povela za svojom krilaticom: Što bilo da bilo,
ako izgledaš dobro, sve bude bolje. Damien i Jack nosili su crnu odjeæu za
deèke. Nimalo se ne razumijem u odjeæu za deèke, ali nije bilo spora,
izgledali su zgodno. Blizanke su se obukle u kratke crne suknje i onakve
crne bluzaste svilene majice za koje nikad ne mogu odluèiti izgledaju li
mi zgodno ili samo kao trudnièka odjeæa. Jasno da to nikada ne bih
spomenula Blizankama. Ja sam na sebi imala novu haljinu koju mi je
izabrala Erin. Bila je crna, ali imala je sitne perlice od crvenog stakla
našivene oko izreza za vrat i duž dugih, pripijenih rukava, kao i povješane
po suknji koja mije sezala tik do iznad koljena. Savršeno mi je stajala, i
znala sam da æe, kad podignem ruke da prizovem elemente, mjeseèina
zasjati krvavim rumenilom s ukrasnih stakalaca. Drugim rijeèima,
izgledat æe gadno cool.
Naravno, svi smo nosili i svoje privjeske Kæeri i Sinova Mraka s
trostrukim mjesecima. Moj je bio obrubljen crvenim kamenovima koji su
svjetlucali poput moje haljine.
Široko sam se osmjehnula prijateljima, sva ponosna i puna
samopouzdanja. Sestra Marija Anðela izvrsno æe se pobrinuti za baku.
Moji prijatelji su stajali uz mene, ovaj put bez ikakvih tajni meðu nama.
Obred æe proæi dobro, a Stevie Rae i crveni poèetnici izaæi æe na otvoreno,
što znaèi da se Neferet više neæe moæi prikrivati, bilo da prizna svoju
odgovornost za njihovo postojanje ili ne. Erik je, recimo, opet poèeo
razgovarati sa mnom. A, kad smo veæ kod deèki, èak sam osjeæala
optimizam oko Starkova neumiranja. Ovaj put æe povratku jednog
uèenika iz mrtvih posvjedoèiti vampovska moæ Shekine. I nisam
namjeravala razbijati glavu oko moguænosti da me u isti mah (opet)
zanimaju dva tipa. Ili bar u ovom trenutku nisam namjeravala razbijati
glavu oko toga.
Uglavnom, osjeæala sam se dobro i bili smo spremni suoèiti se sa svakim
blesavim pradavnim zlom koje nam pokuša stati na put.
"Okej, dakle, obred æe uglavnom izgledati onako kao i uvijek. Uæi æu na
glazbu koju Jack veæ odluèi pustiti."
Jack je gorljivo kimnuo glavom.
"Ja sam spreman! Znaj da æeš uæi na najbolje dijelove glazbe iz filma
Sjeæanja jedne gejše, pomiješane s još neèim drugim. Ali prièekaj da te
iznenadim tim neèim drugim."
MIN@
223
Mrko sam ga pogledala. Kao da mi noæas još treba iznenaðenje?
"Bez brige", rekao je Damien. "Svidjet æe ti se."
Uzdahnula sam. Bilo je ionako prokleto prekasno da se to promijeni, o
èemu god da se radi.
"Dakle, onda æu izreæi krug uz zazivanje elemenata. Afrodita, daj se
svakako pobrini da stojiš toèno ispred onog ogromnog starog hrasta
pokraj istoènog zida."
"To je veæ riješeno, Z", rekla je Erin.
"Aha, postavile smo svijeæe i obredni stol dok su Jack i Damien radili na
razglasu. Tako da smo stavile svijeæu zemlje toèno do drveta."
"Eh, nije netko možda tamo primijetio Stevie Rae, je li?"
"Ne", rekli su zajedno Blizanke, Damien i Jack.
Opet sam uzdahnula. Nek se samo usudi ne pojaviti.
"Ne razbijaj glavu time. Doæi æe ona", rekao je Damien.
Afrodita i ja razmijenile smo kratak pogled.
"Nadam se da hoæe," rekla sam, "jer inaèe stvarno ne znam kako æemo se,
kvragu, snaæi kad ti svijeæa zemlje izleti iz ruku kad je pokušam prizvati."
"Afrodita bi uvijek mogla spustiti svijeæu dok je ti pališ i
pantomimièarskim plesom doèarati zemlju", susretljivo je rekao Jack.
Afrodita je prevrnula oèima, ali ja sam rekla:
"To nam može biti plan B, u nadi da se nikad neæe ostvariti. Dakle, nakon
što se Stevie Rae pojavi, svi se elementi prizovu i krug se izrekne, svima
æu zajedno nekako objaviti vijest o crvenim poèetnicima i o tome kako bi
njihova pojava trebala pomoæi u èišæenju tajni iz škole."
"To bi ti bila izvanredna poanta", rekao je Damien.
"Hvala", rekla sam mu. "A oèekujem da æe nakon obreda biti potrebno
sve skupa objašnjavati nadugaèko i naširoko, tako da stvarno ne mislim
duljiti."
"A onda æemo gledati kako se Neferet snalazi s posljedicama", rekla je
Afrodita.
"A ako je ona kraljica Tsi Sgili, kao što mislimo da možda je, bit æe tako
totalno zauzeta naporima da se nekako izvuèe od Shekinine ljutnje da
ništa neæe moæi uèiniti po pitanju ispunjavanja Kalonina proroèanstva",
rekla sam.
A ako baš doðe do najgorega, pa se pokaže da su Stevie Rae ili neka
njena klinka kraljica Tsi Sgili, pouzdat æu se u Shekinu i Nyx da i s time
izaðu nakraj.
Naglas sam dodala:
"Damien, samo dobro pazi na te nazovigavranove. Ako misliš da si vidio,
ili makar èuo, nekoga od njih, opali ga vjetrom."
MIN@
224
"Dogovoreno", rekao je Damien.
"Onda, jesmo spremni?" upitala sam svoje prijatelje.
"Da!" odgovorili su mi.
Zatim smo se svi požurili iz doma i sa srcima punim samopouzdanja otišli
ravno u zadnje trenutke svoje nevinosti.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset prvo poglavlje
Tamo kao da nas je veæ èekala cijela škola. Kad su unaprijed postavile
visoke stupaste svijeæe, Blizanke su veæ priredile pozornicu, pa su se
poèetnici i vampyri okupili u golemom krugu oko oznaèenog prostora,
gdje je veliki hrast služio kao žarišna toèka i èelo kruga koji æe se uskoro
izreæi.
Bilo mi je drago vidjeti sve te Erebove Sinove. Ratnici su se postavili
svud po vanjskoj strani kruga, ali zauzeli su i položaje na vrhu velikog
zida od kamena i cigle koji je okruživao školu. Znala sam da æe se zato
Stevie Rae i crveni poèetnici vjerojatno gadno namuèiti da uðu u školski
krug, ali s obzirom na nazovigavranove, Kalonu i onog nekog koji ubija
vampyre, od njih sam se osjetila sigurno.
Jack i ja stali smo sa strane, dok su Damien, Blizanke i Afrodita otišli
zauzeti mjesta, okrenuti prema unutra s raznobojnim svijeæama kao
prikazom svojih elemenata u rukama. Da sam se podigla na prste, mogla
sam jedva jedvice razabrati stol za gozbu Nyx koji smo katkad stavljali
nasred kruga. Veèeras mi se èinilo da je pun suha voæa i ukiseljena
povræa, kao što je i dolièno za duboku zimu, zajedno s obrednim peharom
vina i svim tim. Uèinilo mi se i da sam vidjela da netko stoji pokraj stola,
ali previše je ljudi bilo ispred mene, pa nisam baš bila sigurna.
"Sretan susret!" pozdravila me Shekinah.
"Sretan susret." Osmjehnula sam se i salutirala joj.
"Kako ti je baka?"
"Drži se ona", rekla sam.
"Razmišljala sam o otkazivanju, ili barem odgaðanju obreda, ali Neferet
je neumoljivo tražila da ga se obavi kao što smo planirali. Èinilo mi se da
smatra kako æe tebi to biti važno."
Složila sam izraz lica tako da djelujem zainteresirano, ali i neutralno
prema njenim rijeèima.
"Pa, ja smatram da je ovaj obred važan, i ne bih htjela da ja budem razlog
njegova otkazivanja", rekla sam.
MIN@
225
Obazrela sam se. Èudno što Neferet nije bila tu da me podbada. Bila sam
sigurna da je gurala da se ovo noæas ipak održi samo zato što je znala da
me bakina nesreæa povrijedila i zbunila.
"Gdje je Neferet?" upitala sam. Shekinah je pogledala iza sebe, a onda
sam je vidjela kako se mršti i kratko gleda po okupljenima.
"Upravo je bila odmah tu iza mene. Èudno da je više ne mogu pronaæi..."
"Valjda je veæ stala u krug." Nadala sam se da mi se na licu ne vidi ni
jedno zvono za uzbunu koje mi je poèelo zveèati u glavi. Pogledala sam
prema Jacku, koji je prèkao po audioopremi. "Pa, možda je bolje da
poènem."
"E, da, zamalo sam ti zaboravila ovo spomenuti. Zapravo, oèekivala sam
da æe ti Neferet to reæi." Shekinah je zastala i opet pogledom potražila
Neferet. "Nema veze, mogu ti ja to jednako lako priopæiti. Neferet mi je
spomenula da nikad još nisi izvodila ovako velik obred proèišæavanja i da
možda ne znaš, jer si tako vrlo mlada poèetnica, da za trajanja ovakva
obreda moraš pomiješati krv jednog vampyra sa žrtvenim vinom koje æeš
ponuditi elementima."
"Što?" Bila sam uvjerena da je nisam dobro èula.
"Da, to je zapravo vrlo jednostavno. Erik Night se ponudio ne samo da te
pozove u krug namjesto našeg sirotog Lorena Blakea, nego i da preuzme
tradicionalnu ulogu priležnika sveæenice i ponudi ti svoju krv kao žrtvu.
Èujem da je izvrstan glumac, tako da æe se veèeras sasvim dobro snaæi.
Samo slijedi njegov primjer."
"To ti je to iznenaðenje koje sam ti spomenuo!" rekao je Jack, pojavivši se
iza Shekine. "Dobro, to da æe te Erik pozvati u krug, hoæu reæi. Ovo o krvi
je ono baš šta god." To je rekao klinac koji je još bio dovoljno mlad
poèetnik da ga krv ne pogaða tako duboko kao, recimo, mene. "Zar nije
cool što se. Erik dobrovoljno javio!"
"Ma da, cool." Nisam se mogla prisiliti da išta više kažem.
"Idem sada zauzeti svoje mjesto", rekla je Shekinah. "Blagoslovljena
bila." Promrmljala sam i ja njoj
"Blagoslovljena bila", a onda se okomila na Jacka.
"Jack", silovito sam prošaptala. "To što Erik noæas igra Lorenovu ulogu
za mene nije dobro iznenaðenje!"
Jack se namrštio.
"Damien i ja mislili smo da æe ti biti. Da vidiš da vas dvoje možda možete
opet razgovarati."
"Ali ne pred cijelom školom!"
MIN@
226
"Oh. Eh. Nisam o tome tako razmišljao." Jacku je donja usnica poèela
podrhtavati. "Oprosti. Da sam znao da æeš se razljutiti, rekao bih ti to
smjesta."
Otrla sam si èelo dlanom, odmièuæi si kosu s lica. Još mi je samo trebalo
da mi Jack brizne u plaè.
Ne, još mi je samo trebalo da budem primorana suoèiti se s opako seksi
Erikom i njegovom slasnom krvlju pred èitavom školom! Okej, okej,
samo diši... pregrmjela si ti i neugodnije situacije od ove.
"Zoey?" šmrcnuo je Jack.
"Jack, sve okej. Stvarno. Ma samo sam se, eto, iznenadila. A u tome je i
poanta iznenaðenja. Bit æe meni dobro."
"O-okej. Jesi li sigurna? Jesi li spremna?"
"Da i da", rekla sam dok nisam stigla vrišteæi jurnuti u suprotnom smjeru.
"Pusti mi muziku."
"Rasturi ih, Z!" rekao je i otrèao natrag do audioopreme, gdje je pustio
poèetak glazbene podloge.
Sklopila sam oèi i poèela izvoditi ono duboko disanje koje æe mi pomoæi
da si razbistrim svijest i priredim se za prizivanje elemenata i izricanje
kruga, i, zbog iznenaðenja oko Erika, totalno zaboravila reæi Jacku da bi
trebao provjeriti monitor kamerice za dadilje.
Kao i uvijek, bila sam klupko napetih živaca sve dok nisam krenula prema
krugu i ispunila se glazbom. Noæas mi je muzika iz filma Sjeæanja jedne
gejše bile sjetna i predivna. Podigla sam ruke i pustila da mi se tijelo
graciozno giba u taktu orkestra. Zatim se Erikov glas pridružio glazbi i
noæi, stvarajuæi magiju.
Kad svjetlost zvijezda grane,
Kad mjesec zasja bijelo,
Kad noæ iscijeli rane
Što nosi podne vrelo...
Rijeèi pjesme ulovile su me i ponijele na plimi Erikova glasa. Zabacila
sam glavu i pustila da mi kosa padne oko mene kad sam polagano zašla u
krug, isprepleæuæi rijeèi glazbom i plesom i magijom.
...A mržnja ako ti je Snašla srca dubinu,
Oda se pošalji je Kad jare danje minu...
Nepogrešivo sam se kretala oko kruga, uþivajuæi u savršenstvu pjesme
koju je Erik recitirao. Djelovala mi je tako toèno, i znala sam da je Loren
prije, kad me on pozivao u krug, koristio to kao priliku da me zavede i
opèini. Nije ga bilo briga za to što bi obred trebao znaèiti ni meni, ni
ostatku poèetnika, pa èak ni Nyx. Lorena su uvijek vodili egocentrièni
porivi. To sam sada tako lako uviðala da sam se upitala kako me uopæe
MIN@
227
mogao tako potpuno nasamariti. Erik se razlikovao od njega koliko i
mjesec od sunca. Pjesma koju je izabrao govorila je o oprostu i lijeèenju, i
premda bi bilo lijepo misliti da je neki dio nje posvetio meni, znala sam
da mu je prvo na umu bilo ono što æe biti najbolje za školu i uèenike koji
nastoje doæi sebi nakon pogibije dvoje profesora.
Razoèaranja dana, Ma kad i kakva bila,
Sad posve su ti strana, Sada su završila.
Oprosti, pusti rane, Nek san ti smiri tijelo
Kad svjetlost zvijezda grane, Kad mjesec zasja bijelo.
Pjesma je završila kad sam prišla Eriku na sredini kruga, pred stolom
Nyx. Pogledala sam ga u lice. Bio je visok i nesnosno prekrasan, odjeven
sav u crno, koje mu je isticalo tamnu kosu i pojaèavalo plavetnilo oèiju.
"Zdravo, Sveæenice", tiho mi je rekao.
"Zdravo, Priležnièe", odgovorila sam mu.
Službeno me pozdravio, duboko mi se naklonivši desne šake stisnute nad
srcem; zatim je prišao stolu. Kad se vratio do mene, u jednoj je ruci držao
kiæeni srebrni pehar Nyx, a u drugoj ceremonijalni nož. Okej, kad kažem
"ceremonijalni", ne mislim reæi da je bio za igru. Bio je oštar, opako oštar,
ali bio je pritom i lijep, a na njemu su bile izrezbarene rijeèi i simboli
svetog znaèenja za Nyx.
"Trebat æe ti ovo", rekao je i pružio mi nož.
Uzela sam ga, uzrujana odbljeskom mjeseèine sa sjeèiva, nemajuæi blage
veze što da sad radim. Na svu sreæu, glazba je još svirala, a horda
okupljenih promatraèa blago se njihala u taktu oèaravajuæe melodije iz
Gejše. Drugim rijeèima, gledali su nas, ali tek s opuštenim išèekivanjem, i
dokle god smo govorili tiho, nisu nas mogli èuti. Bacila sam pogled
prema Damienu, a on mi je mignuo obrvama i namignuo. Brzo sam
odvratila pogled.
"Zoey? Jesi li dobro?" prišapnuo mi je Erik. "Znaš da me to uopæe neæe
jako boljeti."
"Neæe?"
"Nisi to nikad prije radila, zar ne?" Blago sam odmahnula glavom.
"Stalno zaboravljam kako je sve ovo tebi novo. Ma vidi, lako je. Ispružit
æu desnu ruku, dlanom prema gore, iznad pehara."
Podigao je pehar, koji je veæ prebacio u lijevu ruku. Osjetila sam miris
crnog vina kojim je bio gotovo dupkom pun.
"Podigni bodež nad glavu, njime pozdravi sve èetiri strane svijeta, a onda
mi zasijeci dlan."
"Da ga zasijeèem!" Progutala sam knedlu.
Osmjehnuo se.
MIN@
228
"Zareži, zasijeci, nema veze. Samo mi prijeði oštricom po mesnatom
dijelu pod palcem. Zaista je oštra, pa æe sama obaviti posao. Ja æu
okrenuti šaku, a dok mi ti u ime Nyx zahvaljuješ na žrtvi koju sam joj
dao, malo moje krvi isteæi æe u vino. Nakon kraæeg vremena stisnut æu
šaku, a zatim æeš ti uzeti pehar i otiæi do Damiena da možete poèeti
izricati krug. Noæas daješ svakom zastupniku elemenata gutljaj vina, èime
se obredno proèišæava elemente prije nego što pristupite velikom
proèišæavanju škole. Kužiš?"
"Aha", rekla sam potreseno.
"Onda bolje kreni. Bez brige. Sve æeš izvesti kako treba", rekao mi je.
Kimnula sam i podigla bodež nad glavu.
"Vjetre! Vatro! Vodo! Zemljo! Pozdravljam vas!" rekla sam, okreæuæi
oštricu s istoka prema jugu, zapadu i sjeveru dok sam prozivala svaki
element. Živci su mi se poèeli smirivati, jer sam veæ osjetila kako moæ
elemenata buja oko mene, željna odgovoriti na moj poziv koji slijedi. Još
dok sam èula odjek svog pozdrava, spustila sam bodež. Pritisnula sam mu
vršak o dno Erikova palca, koji mi je èvrsto držao, te mu hitrom kretnjom
porezala dlan ubitaèno oštrim sjeèivom, toèno gdje mi je rekao da ga
zasijeèem.
Miris krvi smjesta me odalamio, topao, taman i neopisivo slastan.
Opèinjeno sam gledala kako se kapi skupljaju kao tekuæi rubini, a onda je
Erik okrenuo šaku da kapnu u spremno vino. Pogledala sam ga u bistre
plave oèi.
"U ime Nyx, zahvaljujem ti na noæašnjoj žrtvi, i na ljubavi i odanosti. Nyx
te blagoslivlje, a njezina te Sveæenica ljubi."
A onda sam se prignula i nježno ga poljubila u nadlanicu raskrvarene
šake. Kad sam mu opet susrela pogled, primijetila sam da su mu oèi
neobièno sjajne, a uèinilo mi se i da mu je izraz topao i nekako pun
prisnosti, ali nisam mogla odrediti glumi li on to samo ulogu priležnika
Nyx, ili zaista proživljava osjeæaje koje mi iskazuje. Stisnuo je šaku i opet
me pozdravio rijeèima:
"Sada sam, i uvijek æu biti, odan Nyx i njezinoj Nadsveæenici."
Nije više bilo vremena da se stignem upitati misli li on to na mene, ili
samo izvodi ostatak uloge. Imala sam svoj zadatak. Zato sam uzela pehar
vina pomiješanog s krvlju i otišla stati pred Damiena. On je podigao žutu
svijeæu i osmjehnuo mi se.
"Vjetre, drag si mi i znan kao dah života. Noæas mi treba tvoja snaga da s
nas oèisti ustajali dah smrti i straha. Pozivam te sebi, vjetre!"
Obred je bio malo drugaèiji, a Damien je oèito bio bolje unaprijed
upoznat s njime nego ja, jer je spremno prinio upaljaè svojoj svijeæi. Èim
MIN@
229
se upalila, okružio nas je minijaturan tornado istanèano suzdržana vjetra.
Damien i ja široko smo se osmjehnuli jedno drugome, a onda sam mu
dala da srkne iz pehara.
U smjeru kazaljke na satu, odnosno deosil, otišla sam oko kruga do
Shaunee, koja je veæ u ruci držala svoju crvenu svijeæu i željno se
smješkala.
"Vatro, griješ i èistiš. Noæas nam treba tvoja èistaèka moæ da spali tamu u
našim srcima. Doði mi, vatro!"
Kao i obièno, nije trebalo upaljaèem paliti Shauneeinu svijeæu, stijenj je
sam od sebe buknuo u predivan plamen, a nas su ispunile toplina i
svjetlost ognjišnog krijesa. Pružila sam pehar Shaunee, a ona je srknula iz
njega.
Od vatre sam prešla na vodu i Erin, koja je držala svoju plavu svijeæu.
"Vodo, ulazimo u te prljavi i iz tebe izlazimo èisti. Noæas te molim da sa
nas spereš svu zaostalu ljagu koja nas se još drži. Doði mi, vodo!"
Erin je pripalila svijeæu, i kunem se da sam zaèula šum udaranja valova o
žal i osjetila hladnoæu rose na koži. Podigla sam pehar prema Erin, a ona
je srknula i prišapnula mi:
"Sretno, Z".
Kimnula sam joj i odluèno otišla do Afrodite, koja je bila sva blijeda i
napeta, znajuæi da u rukama drži zelenu svijeæu koja æe je opaliti ako
pokušamo prizvati zemlju.
"Gdje je ona?" prošaptala sam, jedva mièuæi usne.
Afrodita je kratko, nervozno slegnula ramenima.
Sklopila sam oèi i pomolila se. Božice, raèunam na tvoju pomoæ u ovome.
Ili se barem, ako napravim budalu od sebe, nadam da æeš me nekako
izvuæi. Opet. Kad sam otvorila oèi, bilo je to s èvrstom odlukom. Stvarno
nije bilo bitno hoæe li se Stevie Rae pojaviti ili ne. Odluèila sam svima
svejedno sve reæi. Neki æe mi povjerovati bez dokaza. Neki neæe. Riskirat
æu s moguæim ishodom. Znala sam da govorim istinu, a to su znali i moji
prijatelji.
I tako sam, umjesto da zapoènem prizivati zemlju, namignula Afroditi i
šapnula joj:
"Pa, evo ga", te se okrenula prema krugu i okupljenome mnoštvu koje nas
je upitno gledalo.
"Sada trebam zazvati zemlju. Svi to znamo. Ali postoji jedan problem. Svi
ste vidjeli da je Nyx obdarila Afroditu afinitetom za zemlju. Tako je i
bilo. Ali pokazalo se da je dar tek privremen, jer je Afrodita samo èuvala
taj element za onu koja je zaista predstavljala zemlju, Stevie Rae."
MIN@
230
Èim sam izgovorila njeno ime, iz krošnje velikog hrasta i zamraèenih
grana što su nam se širile nad glavama zaèulo se treperavo kretanje, a
onda je Stevie Rae graciozno skoèila s grane iznad nas.
"Ti vrapca, Z, stvarno ti je trebalo da doðeš do mene", rekla je. Zatim je
prišla Afroditi i uzela zelenu svijeæu od nje. "Hvala što si mi grijala
mjesto."
"Drago mi je da si uspjela doæi", rekla je Afrodita i odmaknula se da
Stevie Rae može stati na njeno mjesto.
Stevie Rae je zauzela položaj zemlje, okrenula se, trgnula glavom da
makne kovrèavu plavu kosu s lica i široko se osmjehnula svima dok joj se
istanèani uzorak vitica, ptièica i cvjetiæa od kojeg joj se sastojala
jarkocrvena tetovaža krijesio jednako jarko kao i osmijeh.
"Okej, sada možeš zazvati zemlju."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset drugo poglavlje
Jasna stvar, kao da su svi vragovi nato ispali iz vreæe. Erebovi sinovi
poèeli su vikati i prilaziti našem krugu. Vampyri su zgranuto podvikivali,
a kunem se i da je neka cura poèela vrištati.
"Ajoj", èula sam kako je prošaptala Stevie Rae. "Bolje ti to sredi, Z."
Okrenula sam se na peti prema Stevie Rae. Nije bilo vremena za kiæene
rijeèi, pa sam rekla:
"Zemljo, doði mi!" Naèas mi je došlo da friknem jer nisam imala upaljaè,
kao ni Stevie Rae, ali Afrodita se, skulirana kao i uvijek, prignula,
kresnula upaljaè koji joj je još bio u ruci i pripalila svijeæu. Smjesta su nas
okružili mirisi i zvuèi ljetnog proplanka. "Izvoli, popij." Podigla sam
pehar, a Stevie Rae je otpila velik gutljaj. Malo sam joj se namrštila.
"A šta?" prišapnula mi je. "Erik mi je fini."
Prevrnula sam oèima prema njoj i trknula natrag do sredine kruga, gdje je
Erik zjakao u Stevie Rae. Podigla sam jednu ruku nad glavu.
"Duše! Doði mi", rekla sam bez ikakva uvoda. Kad je duša živnula u
meni, uzela sam ceremonijalni upaljaè sa stola Nyx i pripalila purpurnu
svijeæu duha koja me tamo èekala. Zatim sam i ja otpila velik gutljaj vina
pomiješanog s krvlju.
I kako mi je to fenomenalan ushit bio! Stevie Rae je imala pravo, Erik je
stvarno bio fini, ali to sam otprije znala. Sva oduševljena od vina, krvi i
duha, istupila sam pred ostale. Nisam mogla biti ponosnija na svoje
prijatelje. Èvrsto su ostali na svojim mjestima u krugu, držeæi svijeæe i
MIN@
231
kontrolirajuæi svoje elemente, da nam krug ostane snažan i neprobojan.
Koraèajuæi s unutarnje strane oboda svjetlucave niti kruga koji sam
upravo izrekla, podigla sam glas i viknula da nadglasam pandemonij koji
nas je okružio.
"Kuæo Noæi, slušaj me!" Svi su utihnuli kad su zaèuli kako mi moæ Božice
pojaèava glas. Zamalo i sama nisam utihnula, koliko me to zgranulo.
Umjesto toga, nakašljala sam se i opet progovorila, ovaj put ne morajuæi
vikom Božice nadglasati urlajuæu svjetinu. "Stevie Rae nije umrla. Prošla
je drugaèiju vrstu Promjene. Nije joj bilo lako, i Stevie Rae je to zamalo
platila svojom humanošæu, ali izdržala je, i sada je nova vrsta vampyra."
Polako sam obilazila krug iznutra, trudeæi se što više njih pogledati u oèi
dok sam objašnjavala. "Samo, Nyx je nikada nije napustila. Kao što
vidite, ona još ima svoj afinitet prema zemlji, dar koji joj je Nyx dala
jedanput i još jedanput."
"Ne shvaæam. Ovo dijete je ta poèetnica koja je umrla i zatim uskrsnula?"
Shekinah je pristupila i sada stala blizu Stevie Rae, netremice je
promatrajuæi.
Prije nego što sam stigla odgovoriti, oglasila se Stevie Rae.
"Da, gospoðo. Umrla sam. Ali onda sam se vratila, a tada više nisam bila
ona stara. Izgubila sam sebe, ili sam bar izgubila najveæi dio sebe, ali
Zoey, Damien, Shaunee, Erin i pogotovo Afrodita pomogli su mi da se
opet naðem, a kad sam se našla, otkrila sam i da sam se usput Promijenila
u drukèiju vrstu vampyra."
Pokazala je prstom na svoju prekrasnu crvenu tetovažu.
Afrodita je iskoraèila i doslovce zašla u sjajnu srebrnu nit koja je
sjedinjavala naš krug. Oèekivala sam da æe joj zadati udar ili je odbiti
unatrag ili joj uèiniti nešto još gore, ali umjesto toga nit je popustila,
dopuštajuæi joj da proðe do mene. Kad mi je pristupila, vidjela sam da joj
tijelo opcrtava ista ta sjajna srebrna nit koja nam je još uvijek opasivala
krug.
"Kada se Stevie Rae Promijenila, i ja sam se." Afrodita je podigla ruku i
brzim pokretom razmazala obris plavog polumjeseca s èela. Zaèula sam
nekoliko zgranutih uzdaha kad je nastavila. "Nyx me Promijenila u
ljudsko biæe, ali nova sam vrsta ljudskog biæa, baš kao što je Stevie Rae
nova vrsta vampyra. Ljudsko sam biæe koje je Nyx blagoslovila. Još imam
dar vizija koji mi je Nyx udijelila kao poèetnici. Božica mi nije okrenula
leða."
Afrodita je ponosno podigla lice i okrenula se prema Kuæi Noæi, kao da
izaziva bilo koga da joj opet nešto prosere.
MIN@
232
"Tako da imamo novu vrstu vampyra i novu vrstu ljudskog biæa", rekla
sam. Bacila sam pogled na Stevie Rae, a onda se široko osmjehnula i
kimnula. "Takoðer imamo novu vrstu poèetnika."
Èim sam to rekla, iz hrasta je potekao pravi pljusak poèetnika.
Opomenula sam se da naknadno pitam Stevie Rae kako je, dovraga,
sakrila sve te klince u krošnji, jer sam ih s lakoæom nabrojila pet-šest.
Prepoznala sam Veneru, za koju sam znala da je bivša Afroditina
cimerica, i naèas se upitala jesu li njih dvije stigle poprièati. Vidjela sam i
onog odurnog klinca Elliotta, koji mi, kunem se, i dalje nije bio
simpatièan. Svi su se samo razmjestili po unutrašnjosti kruga s obje strane
Stevie Rae, djelujuæi nemalo usplahireno, jarkocrveniti obrisa
polumjeseca jasno vidljivih na èelima.
Èula sam kako su neki uèenici izvan kruga jauknuli i poèeli zazivati
imena crvenih poèetnika koje su prepoznali kao mrtve cimere i prijatelje, i
osjetila sam suæut prema njima. Znala sam kako je to kad misliš da ti je
prijateljica mrtva, a onda je ugledaš kako opet hoda i govori i diše.
"Oni nisu mrtvi", èvrsto sam rekla. "Oni su nova vrsta poèetnika, oni su
nova vrsta. Ali oni su naša vrsta, i vrijeme je da im naðemo mjesto uz nas
i saznamo zašto nam ih je Nyx donijela."
"Lažeš!"
Rijeè je bila graktaj, tako glasan da sam zamalo èula kako me udara u uši.
Okupljenima je prostrujao žamor, a onda su se oni na vanjskom rubu
najjužnijeg dijela kruga razmaknuli da propuste Neferet.
Izgledala je kao božica osvetnica, i èak sam i ja ostala bez rijeèi od njene
sirove ljepote. Glatka bijela ramena ostala su joj obnažena nad predivnom
haljinom od crne svile koja joj je ocrtavala elegantno tijelo. Gusta
kestenjasta kosa padala joj je slobodno u valovima do vretenastog struka.
Zelene su joj se oèi krijesile, usne su joj bile zagasitocrvene boje svježe
krvi.
"Tražiš od nas da prihvatimo izopaèenje prirode kao djelo Božice?"
kazala je dubokim, prekrasno moduliranim glasom. "Ta su stvorenja bila
mrtva. Trebala bi ponovno biti mrtva."
Bijes koji je prekipio u meni raspršio je njen magnetizam.
"Ti bi trebala znati za ova stvorenja, kako ih nazivaš." Isprsila sam se i
postavila prema njoj. Možda nisam imala njen uvježbani glas, ni njenu
nevjerojatnu ljepotu, ali imala sam istinu i imala sam svoju Božicu.
"Pokušala si ih iskoristiti. Pokušala si ih izopaèiti. Upravo si ih ti držala
kao zarobljenike sve dok ih putem nas Nyx nije izlijeèila i zatim
oslobodila."
Oèi su joj se razrogaèile u savršeno iznenaðen izraz.
MIN@
233
"Ti to mene kriviš za ove nakaze?"
"Hej, ja i moji prijatelji nismo nakaze!" oglasila se Stevie Rae iza mojih
leða.
"Tišina, zvijeri!" zapovjedila joj je Neferet. "Kad je dosta, dosta je!"
Neferet se okrenula da pogledom prijeðe preko ošamuæene gomile.
"Noæas sam otkrila još jedno od tih stvorenja koja Zoey i njezini uzdižu iz
mrtvih."
Sagnula se, podigla nešto što joj je leþalo pod nogama i bacila to u krug.
Prepoznala sam Jackov neseser kad je pao na tlo i otvorio se, tako da su iz
njega ispali monitorèiæ i sama kamerica za dadilje (koja je trebala biti
sigurno skrivena u mrtvaènici). Neferet je pogledom pretraživala
okupljene sve dok ga nije ugledala; zatim se proderala:
"Jack! Porièeš li da ti je Zoey naložila da podmetneš ovo u mrtvaènicu,
gdje ste zakljuèali tijelo nedavno preminulog Jamesa Starka, kako bi
mogla motriti kada æe ga njezine izopaèene èarolije uskrsnuti?"
"Ne. Da. Nije bilo tako", ciknuo je Jack. Vojvotkinja, koja mu se stisnula
uz noge, ojaðeno je zacviljela.
"Pusti ga na miru!" viknuo je Damien sa svog mjesta u krugu.
Neferet se okomila na njega.
"Znaèi, ona sve vas i dalje zasljepljuje? I dalje slijedite nju radije nego
Nyx?"
Prije nego što je stigao odgovoriti, Afrodita se oglasila pokraj mene.
"Hej, Neferet. Gdje ti je znamenje Božice?"
Neferet je prešla pogledom s Damiena na Afroditu i oèi su joj se ljutito
stisnule. Ali svi su sada gledali u Neferet i zapažali ono što je Afrodita
spomenula, da Neferet ne nosi broš Nyx na prsima svoje predivne crne
haljine. A onda sam ja zapazila još nešto. Nosila je privjesak koji nikad
još nisam vidjela. Zatreptala sam, jer nisam bila sigurna vidim li je to
dobro, a onda sam se, nego što, uvjerila da svakako dobro vidim. O
zlatnom lancu s vrata su joj visjela krila, velika, crna krila gavrana,
izrezbarena od oniksa.
"Što to nosiš oko vrata?" upitala sam je.
Neferet je automatski podigla ruku da pomiluje crna krila koja su joj
visjela izmeðu grudi.
"Krila Ereba, priležnika Nyx."
"Ovaj, isprièavam se, ali ne, to nije to", rekao je Damien. "Erebova su
krila sazdana od zlata. Nikad nisu crna. To si me sama nauèila na nastavi
Vampovske socke."
"Dojadilo mi je ovo besmisleno blebetanje", obrecnula se Neferet.
"Vrijeme je da se ova igrarija okonèa."
MIN@
234
"Znaš, mislim da ti je to zbilja dobar prijedlog", rekla sam.
Upravo sam krenula pogledom tražiti Shekinu meðu okupljenima kad je
Neferet stala u stranu i prstom pozvala sjenovitu priliku koja kao da se
materijalizirala iza nje.
"Doði ovamo i pokaži što su to noæas stvorili."
Vojvotkinjino tuljenje u agoniji i njeno jadno cviljenje koje je uslijedilo
zauvijek æe mi ostati utisnuti u svijest zajedno s prvim pogledom na
novoga Starka. Prišao nam je poput sablasti. Koža mu je bila jezovito
blijeda, a oèi rumene poput skorene krvi. I polumjesec na èelu bio mu je
crven, kao poèetnicima u unutrašnjosti moga kruga, ali bio je drugaèiji od
njih. Taj stvor u kojeg se Stark pretvorio stao je pokraj Neferet,
strijeljajuæi pogledom u kojem se k riješilo ludilo. Dok sam ga gledala,
osjeæala sam da æe mi pozliti.
"Stark!" Htjela sam ga pozvati glasno i snažno, ali njegovo mi je ime
izašlo iz usta jedva glasnije od slomljena šapta.
Svejedno je okrenuo lice prema meni. Primijetila sam da mu je krvava
boja jenjala u oèima, i samo na trenutak uèinilo mi se da sam opazila onog
deèka kog sam poznavala.
"Zzzzoey..." Izgovorio je moje ime neèim sliènim siktaju, ali to mi je
naèas dalo nadu.
Nesigurno sam zakoraknula prema njemu.
"Da, Stark, to sam ja", rekla sam, dajuæi sve od sebe da ne zaplaèem.
"Reko ssssam ti da æu sssse vratit po tebe", promrmljao je.
Osmjehnula sam se kroz suze kojih su mi oèi bile pune dok sam prilazila
sve bliže mjestu gdje je stajao, tik izvan kruga. Zaustila sam da mu kažem
da æe sve biti okej, da æemo nekako smisliti naèin da sve bude okej, ali
Afrodita se odjednom stvorila pokraj mene. Zgrabila me za zglavak i
povukla od ruba kruga.
"Ne prilazi mu", prišapnula mi je. "Neferet ti želi smjestiti."
Htjela sam je otresti sa sebe, pogotovo nakon što se Shekinin glas zaèuo
sa suprotne strane kruga.
"Ovome je djetetu uèinjeno nešto vrlo grozno. Zoey, moram zatražiti da
za noæas okonèaš ovaj obred. Odvest æemo poèetnike u školu, te pozvati
Vijeæe Nyx da doðe i dade svoj sud o ovim dogaðajima."
Osjeæala sam kako se crveni poèetnici nemirno meškolje iza mojih leða,
što mi je odvlaèilo pažnju od Starka. Okrenula sam se prema Stevie Rae i
pogledala je u oèi.
"Sve je u redu. To je Shekinah. Ona æe znati prepoznati razliku izmeðu
laži i istine."
MIN@
235
"Ja znam razliku izmeðu laži i istine, a sa sobom nosim moæ prosuðivanja
veæu od nekog dalekog Vijeæa."
Zaèula sam kako je Neferet progovorila i opet se okrenula prema njoj.
"Raskrinkali smo te!" izderala sam se na nju. "Nisam ja ovo uèinila
Starku, a ni ostalim crvenim poèetnicima. Ti si to uèinila, i sad æeš se
morati suoèiti sa svojim djelima."
Neferetin je osmijeh bio pun poruge.
"A stvorenje ipak zaziva tvoje ime."
"Zzzzzoey", opet me pozvao Stark.
Zurila sam u njega, ne bih li ugledala onog meni poznatog deèka negdje u
tom ukletom licu.
"Stark, tako mi je žao što ti se ovo dogodilo."
"Zoey Redbird!" ošinuo me Shekinin glas. "Smjesta zatvori krug. Ovi
dogaðaji moraju proæi procjenu onih èijem se sudu može vjerovati. A
ovog sirotog poèetnika sama æu uzeti na skrb." Iz nekog razloga
Shekinina je zapovijed natjerala Neferet da prasne u smijeh.
"Ovo mi ne sluti na dobro", rekla je Afrodita, povlaèeæi me natrag prema
sredini kruga.
"Ni meni", rekla je Stevie Rae sa svoga najsjevernijeg položaja u krugu.
"Ne zatvaraj krug", rekla je Afrodita.
Zatim mi je usred svega toga Neferetin glas prišapnuo preko kruga:
Ako ne zatvoriš krug, izgledat æeš kao da si kriva. Ako ga zatvoriš, bit æeš
ranjiva. Što æeš odabrati?
Pogledala sam Neferet ravno u oèi preko svoga kruga.
"Odabirem moæ svoga kruga i istine", rekla sam.
Osmjehnula se s likovanjem. Obratila se Starku.
"Naciljaj u istinsku metu, onu od koje æe zemlja proliti krv. Sada!"
zapovjedila mu je Neferet. Primijetila sam da je zastao, kao da se bori u
sebi. "Poslušaj moju zapovijed, i dat æu ti ono za èim ti srce vene."
Neferet je prišapnula te rijeèi tako da ih èuje samo Stark, ali proèitala sam
joj ih s rubinskih usana. Trenutno su djelovale na njega. Starkove su oèi
buknule rumenom jarom i hitro poput poskoka podigao je luk koji nisam
ni primijetila da je cijelo vrijeme držao uz bok, napeo u njega strijelu i
odapeo je. Presjekavši zrak u smrtonosnoj crti, pogodila je Stevie Rae
posred prsa tako silovito da se zabila u nju sve do tamnih pera na
suprotnom vrhu.
Stevie Rae je plitko udahnula i pala na zemlju, strovalivši se u mjestu.
Vrisnula sam i potrèala prema njoj. Èula sam kako Afrodita vièe Damienu
i Blizankama da ne prekidaju krug, i u sebi sam blagoslovila njenu
MIN@
236
trijeznu glavu. Stigla sam do Stevie Rae i svalila se na tlo pokraj nje.
Disala je bolnim, kratkim dahtajima, a glava joj je bila svaljena na prsa.
"Stevie Rae! O, Božice, ne! Stevie Rae!"
Polako je podigla glavu i pogledala me. Krv joj je liptala iz prsa, krv u
kolièinama koje nisam vjerovala da bi stale u bilo koga. Natapala je tlo
oko nje, kvrgavo od korijenja krupnoga hrasta. Krv me opèinila. Ne zbog
svog slatkog, opojnog mirisa, nego zato što sam shvatila kako mi sve to
izgleda. Izgledalo mi je kao da zemlja u podnožju velikoga hrasta
prolijeva krv.
Zagledala sam se preko ramena u Neferet, koja je stajala i pobjedonosno
se smješkala na vanjskom obodu moga kruga. Stark je pao na koljena
pokraj nje i zurio u mene oèima koje više nisu bile crvene, veæ ispunjene
užasom.
"Neferet, ti si nakaza, a ne Stevie Rae!" proderala sam se.
Ja se više ne zovem Neferet. Od ove noæi zvat æeš me kraljicom Tsi Sgili.
Rijeèi su mi se izgovorile u svijesti jednako jasno kao da je Neferet stajala
pokraj mene i šaptala mi ih u uho.
"Ne!" kriknula sam, a onda je noæ eksplodirala.[center]

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trideset treæe poglavlje
Tlo pod mojim nogama, posve natopljeno krvlju Stevie Rae, poèelo je
podrhtavati, mreškajuæi se kao da više nije saèinjeno od èvrste zemlje, veæ
se odjednom pretvorilo u vodu. Kroz uspanièene krike opet sam zaèula
Afroditin glas, smiren kao da se samo dere na Damiena i Blizanke zbog
njihovih modnih prekršaja.
"Priðite nam, ali da niste prekinuli krug!"
"Zoey." Stevie Rae je procijedila moje ime. Pogledala je u mene oèima
punim boli. "Poslušaj Afroditu. Ne prekidajte krug. Što bilo da bilo!"
"Ali ti…"
"Ne! Ne umirem. Obeæavam ti. Samo je uzeo moju krv, ne i moj život. Ne
prekidajte krug." Kimnula sam, a onda ustala. Erik i Venera stajali su
najbliže meni.
"Stanite s obje strane Stevie Rae. Pridignite je. Pomozite joj da drži
svijeæu, i što bilo da bilo, ne dajte da se ugasi i ne dajte da se krug
prekine."
Vidno potresena, Venera je ipak kimnula i prišla Stevie Rae. Erik, sasvim
blijed od šoka, samo je buljio u mene.
MIN@
237
"Sada donesi izbor", rekla sam mu. "Ili si uz nas, ili si uz Neferet i sve
ostale."
Erik nije oklijevao.
"Donio sam izbor kad sam se dobrovoljno javio da noæas budem tvoj
priležnik. Uz vas sam." Zatim je pritrèao pomoæi Veneri da podigne
Stevie Rae.
Spotièuæi se preko tla koje se nadimalo, doteturala sam do stola Nyx i
ulovila svoju purpurnu svijeæu duha netom prije nego stoje pala i ugasila
se. Privila sam je uza se i obratila pažnju na Damiena i Blizanke. Oni su
slijedili Afroditine smirene upute i, usred vrišteæeg kaosa koji se odvijao
izvan našega kruga, polako hodali ukorak, stišæuæi obod srebrne niti
prema Stevie Rae, sve dok se svi mi, Damien, Blizanke, Afrodita, Erik,
crveni poèetnici i ja nismo natisnuli oko Stevie Rae.
"Idemo je polako ponijeti od drveta", rekla je Afrodita. "Svi zajedno, tako
da ne prekinemo krug. Moramo krenuti prema skrivenim vratima u zidu.
Smjesta."
Blenula sam u Afroditu, a ona je ozbiljno kimnula.
"Znam što sada slijedi, a to neæe biti dobro."
"Idemo onda što prije odavde", rekla sam.
Poèeli smo se kretati svi zajedno, kratkim koracima preko propinjuæe
zemlje, primorani biti ultraoprezni sa Stevie Rae i svijeæama i krugom
koji je oèito bilo tako važno zadržati. Oèekivalo bi se da nam poèetnici i
vampyri stanu na put. Oèekivalo bi se da bi nam barem Shekinah nešto
rekla, ali kao da smo postojali u èudnoj oazi smirenosti usred svijeta koji
se odjednom našao obliven krvlju i panikom i kaosom. Samo smo se
udaljavali od drveta, prateæi zid, napredujuæi polako i pažljivo. Upravo
sam primijetila da je trava pod našim nogama postala ravnija i potpuno
lišena krvi Stevie Rae, kad je preko èistine do mene dopro Neferetin
grozni smijeh.
Odjeknulo je užasno trganje i hrast se raskolio. U tom sam trenutku
hodala unatraške, pomažuæi pridržavati Stevie Rae sprijeda, tako da sam
jasno vidjela kako je stablo prepuklo. Iz podnožja sredine uništenog hrasta
uzdiglo se jedno stvorenje. Isprva sam vidjela samo golema crna krila
koja su potpuno obavijala nešto. Zatim je iskoraèio iz razvaljenog hrasta,
ispravio svoje moæno tijelo i raširio svoja krila boje noæi.
"O, Božice!"
Krik mi se oteo s usana pri prvom pogledu na Kalonu.
Bio je nešto najljepše što sam u životu vidjela. Koža mu je bila glatka,
lišena svake nepravilnosti i kao pozlaæena nježnim dodirima sunèevih
zraka. Kosa mu je bila crna kao i krila, i opušteno mu je padala oko
MIN@
238
ramena, dajuæi mu izgled ratnika iz davnine. A njegovo lice, kako bih
ikada mogla posve opisati njegovo prelijepo lice? Izgledao je kao oživjeli
kip, i spram njega je èak i najljepši smrtnik, bio on ljudski ili vampyrski,
djelovao kao boležljiv, neuspješan pokušaj oponašanja njegove divote.
Oèi su mu bile jantarne boje, tako savršene da su gotovo bile zlatne.
Shvatila sam da se želim izgubiti u njima. Te su me oèi prizivale... on me
prizivao...
Zaglavinjala sam i zastala, i kunem se da bih u tom trenutku bila spremna
prekinuti krug da mogu otrèati natrag i pasti mu pod noge, samo da nije
podigao te prekrasne ruke i dubokim, zagasitim glasom prepunim moæi
izrekao zov:
"Ustajte sa mnom, djeco!"
Nazovigavranovi pokuljali su iz rupe u zemlji i ispunili nebo, i upravo je
strah koji me prožeo pri pogledu na njihova užasno poznata izoblièena
tijela raspršio èini kojima me zavela Kalonina ljepota. Kriještali su i
kružili oko svoga oca, koji se smijao, podižuæi ruke još više, da mu ih
mogu milovati njihova krila.
"Moramo što prije odavde!" oštro je prošaptala Afrodita.
"Da, smjesta! Brzo", rekla sam, opet totalno prisebna.
Zemlja se više nije tresla, tako da smo mogli ubrzati korak. Još uvijek sam
išla unatraške, pa sam s opèinjenim užasom mogla gledati kako Neferet
prilazi netom osloboðenome anðelu. Zastala je pred njim i pozdravila ga
dubokim, elegantnim kniksom.
Kraljevski je naklonio glavu, a oèi su mu se zakrijesile od požude èim ju
je ugledao.
"Kraljice moja", rekao je.
"Priležnièe moj", rekla je. Zatim se okrenula prema okupljenima koji su
prestali uspanièeno jurcati amo-tamo i sada su samo stajali i opèinjeno
buljili u Kalonu.
"Ovo je Ereb, koji se napokon vratio na zemlju!" objavila je Neferet.
"Poklonite se priležniku Nyx i našemu novom zemaljskom Gospodaru."
Mnogi od onih koji su ih gledali, pogotovo poèetnici, smjesta su pali na
koljena. Potražila sam pogledom Starka, ali nisam ga vidjela. Vidjela sam,
ipak, kako Shekinah kreæe prema njima, probijajuæi se kroz poèetnike
obuzete štovanjem, suzdržana izraza na mudrome licu, duboko
namrštenih obrva. Dok je hodala, pridružili su joj se mnogi Erebovi
Sinovi, držeæi se u punoj pripravnosti, ali nisam mogla odrediti jesu li
posumnjali u Kalonu, što je oèito vrijedilo za Shekinu, ili ga misle zaštititi
od Nadsveæenice. Prije nego što se Shekinah stigla probiti kroz mnoštvo i
suoèiti s uzdiglim anðelom, Neferet je podigla ruku i izvela blag trzaj
MIN@
239
zapešæem. Ta je gesta bila tako sitna i neupadljiva da je ne bih ni
primijetila da nisam pazila na upravo nešto takvo.
Shekinah je razrogaèila oèi, zinula, šèepala se za vrat i zatim svalila na
zemlju. Erebovi Sinovi pritrèali su njenu tijelu.
Upravo u tom trenutku izvadila sam mobitel iz džepa i nazvala broj sestre
Marije Anðele.
"Zoey?" javila mi se èim je zazvonilo.
"Odlazite odande. Odlazite smjesta", rekla sam.
"Shvaæam." Zvuèala je potpuno smireno.
"Povedite baku! Morate povesti baku sa sobom!"
"Naravno da hoæu. Pobrini se za sebe i svoje. Ja æu se pobrinuti za nju."
"Nazvat æu vas kad budem mogla." Zaklopila sam mob.
Kad sam podigla pogled s mobitela vidjela sam da je Neferet sada
usmjerila pažnju na nas.
"Stigli smo!" rekla je Afrodita. "Dajte smjesta otvorite ta prokleta vrata!"
"Veæ su otvorena", rekao je jedan poznati glas. Osvrnula sam se prema
zidu i ugledala Dariusa kako stoji kraj odškrinutih skrivenih vrata koja
kao da su se èarolijom pojavila iz cigala i kamenova. I oblilo me golemo
olakšanje kad sam vidjela da pokraj ratnika stoji Jack, i da roni suze kao
gladna godina, ali da je èitav i da Vojvotkinja stoji odmah do njega.
"Ako si s nama, moraš biti protiv njih", kazala sam Dariusu i bradom
pokazala natrag prema Kuæi Noæi i Erebovim Sinovima kojih je bilo svud
po školskom krugu, ali koji nisu htjeli ni prstom mrdnuti protiv Kalone.
"Donio sam svoj odabir", rekao je ratnik.
"Možemo mi odavde, molim vas? Ona nas gleda!" rekao je Jack.
"Zoey! Moraš nam stvoriti malo vremena", rekla je Afrodita. "Upotrijebi
elemente, sve. Zaštiti nas."
Kimnula sam i sklopila oèi, usredotoèujuæi se. U dnu svijesti nejasno sam
znala da Afrodita izdaje naredbe crvenim poèetnicima i govori im da
ostanu blizu, da ostanu unutar našeg kruga, premda je bio stisnut i više,
baš i nije imao oblik kruga dok smo se tiskali kroz vrata u zidu. Ali bila
sam tek dijelom prisutna. Ostatak mene zapovijedao je vjetru, vatri, vodi,
zemlji i duhu da nas prekriju, da nas zaštite, da nas prikriju od Neferetina
pogleda. Kad su požurili poslušati me, osjetila sam da se snaga kao nikad
prije crpi iz mene. Naravno da nikad još nisam pokušala izdati zapovijed
za svih pet elemenata da obave tako moæan zadatak za mene, bilo mi je
kao da svojim umom, svojom voljom, pokušavam punom brzinom otrèati
maraton.
Stisnula sam zube i istrpjela. Elementi su se poèeli rojiti iznad i oko nas.
Èula sam vjetar i osjetila miris morske soli kad nas je snažan vihor
MIN@
240
okružio kovitlacem guste izmaglice. Zatim je grmljavina zatutnjala u
odjednom oblaènom nebu, i pras! Iskra munje sijevnula je prema tlu i
pogodila stablo svega koji metar ispred nas. Stablo kao da se proširilo kad
ga je zemlja uveæala, tako da sam otvorila oèi kad me jedan od crvenih
poèetnika poveo unatrag kroz skrivena vrata u zidu i vidjela da je naša
grupica potpuno zaštiæena burom elemenata. Usred tog kaosa zaèula sam
prekrasan zvuk mi-af-uu! i kroz vrata ugledala Nalu kako sjedi na zemlji
izvan školskog kruga na èelu hrpetine maèaka, ukljuèujuæi groznu i vrlo
raskuštranu Maleficent, koja se držala blizu pakosnog maèka Blizanki,
Belzebuba.
Pružio mi se zadnji, letimièni pogled na Neferet koja se mahnite osvrtala,
oèito ne želeæi povjerovati da smo joj nekako uspjeli pobjeæi. A onda su
se vrata u zidu zatvorila, odvojivši nas od Kuæe Noæi.
"Okej, obnovimo krug. Stisnimo ga. Blizanke! Stojite preblizu jedna
drugoj. Zbog vas je iskrivljen. Maèke! Prestanite siktati na Vojvotkinju.
Nemamo vremena za to." Afrodita je izdavala zapovijedi kao narednik na
vojnoj obuci.
"Tuneli." Slabašan glasiæ Stevie Rae kao da je proparao noæ
Pogledala sam je. Nije mogla stajati. Erik ju je podigao u naruèje i nosio
je kao bebu, dobro pazeæi da ne dotakne strijelu koja joj je stršala iz leða.
Lice joj je bilo potpuno blijedo kao krpa, izuzev crvenih tetovaža.
"Moramo stiæi do tunela. Tamo æemo bit na sigurnom", rekla je.
"Stevie Rae ima pravo. On neæe otiæi onamo za nama, a neæe ni Neferet,
više neæe", rekla je Afrodita.
"Kakvi tuneli?" upitao je Darius.
"Nalaze se ispod grada, stara skrovišta iz prohibicijskih vremena. Ulazi se
kroz depo u gradskom centru", rekla sam mu.
"Depo. To je udaljeno dobre tri milje odavde, putem kroz samo srce
grada", rekao je. "Kako da…?"
Umuknuo je kad smo zaèuli užasne krike koji su odjeknuli svuda oko nas
iz okolice Kuæe Noæi. Jarke vatrene lopte poèele su cvasti nebom poput
uþasnih, smrtonosnih cvjetova.
"Što je sad ovo?" upitao je Jack, prilazeæi bliže Damienu.
"To su nazovigavranovi. Vratila su im se tijela, pa su gladni. Hrane se
ljudskim biæima", rekla je Afrodita.
"Mogu se služiti vatrom?" upitala je Shaunee, vrhunski razljuæena time.
"Mogu", rekla je Afrodita.
"Ma vraga mogu!" Shaunee je poèela dizati ruku, i osjetila sam kako se
vruæina poèinje komešati zrakom oko nas.
MIN@
241
"Ne!" proderala se Afrodita. "Ne smiješ privuæi pažnju na nas. Ne noæas.
U suprotnom smo gotovi."
"Vidjela si ovo?" upitala sam je.
Kimnula je.
"Sve ovo i još više. Oni koji se ne sklone pod zemlju bit æe im plijen."
"Onda moramo stiæi do tunela Stevie Rae", rekla sam.
"Kako?" rekla je jedna meni nepoznata crvena poèetnica. Zvuèala je
mlado i vrlo preplašeno.
Uspravila sam se, veæ sva izmoždena manipuliranjem svim elementima u
ovolikim razmjerima. Nisam htjela da saznaju koliko me sve to iscrpljuje.
Morali su vjerovati da sam snažna i sigurna i da znam što radim. Duboko
sam udahnula.
"Bez brige. Znam kako se možemo kretati a da nas ne opaze. Veæ sam to
radila." Umorno sam se osmjehnula Stevie Rae. "Mi smo veæ to radile."
Pogledom sam obuhvatila i Afroditu. "Je 1 tako?"
Stevie Rae je uspjela slabašno kimnuti.
"Aha, nego što da jesmo", rekla je Afrodita.
"Onda, kakav je plan?" upitao je Damien.
"Ma da, daj da krenemo", rekla je Erin.
"Toèno tako. Veæ sam dobila grèeve kolko smo se svi skupa stisli",
promrsila je Shaunee, oèito još uvijek bijesna zato što se vatri nije mogla
oduprijeti vatrom.
"Evo kakav je plan. Postat æemo izmaglica i sjene, noæ i tama. Neæemo
postojati. Nitko nas neæe vidjeti. Mi smo noæ, a noæ smo mi."
Dok sam to objašnjavala, osjetila sam onaj poznati drhtaj u tijelu i vidjela
kako su crveni poèetnici zinuli u èudu, i znala da kad me sad gledaju ne
vide ništa do izmaglice prekrivene tamom, obavijene sjenom. Pomislila
sam kako je to èudno da mi je lakše stopiti se s noæi sada kad sam
iscrpljena... bilo mi je kao da bih se samo mogla utrnuti i napokon
zaspati...
"Zoey!" Erikov me glas prenuo iz opasnoga transa.
"Dobro sam! Dobro sam!" brzo sam rekla. "Hajde, sad i vi to izvedite.
Usredotoèite se. Nije nimalo drukèije nego kad ste nekada potajice izlazili
iz Kuæe Noæi da se naðete s deèkima ili idete na obrede izvan kampusa,
samo što æete se usredotoèiti još jaèe. Možete vi to. Vi ste izmaglica i
sjena. Nitko vas ne može vidjeti. Postoji samo noæ, a vi ste dio noæi."
Vidjela sam kako moja grupica poèinje treperiti i rastakati se. Nije to
ispalo savršeno, a Vojvotkinja je i dalje bila jasno vidljiva kao krupna
žuækasta labradorica, za razliku od naših maèaka, ona se nije mogla stopiti
s noæi, ali deèko uz kog se držala bio je jedva više od sjene.
MIN@
242
"Idemo sada. Ostanite na okupu. Držite se za ruke. Ne dajte da vam išta
poremeti koncentraciju. Darius, povedi nas", rekla sam.
Izašli smo u grad koji se pretvorio u noænu moru na javi. Kasnije sam se
upitala kako nam je to uopæe uspjelo, i shvatila odgovor još dok sam se to
pitala. Uspjelo nam je zato što nas je vodila ruka same Nyx. Kretali smo
se u njenoj sjeni. Prekriveni njenom moæi pretvorili smo se u noæ, premda
se ostatak noæi pretvorio u ludilo.
Posvuda je bilo nazovigavranova. Tek što je bila otkucala novogodišnja
ponoæ, pa su stvorenja mogla birati koga god hoæe iz obilja nacvrckanih
ljudskih sveèara koji su u gomilama izlazili iz klubova i restorana i
prekrasnih starih vila jer su zaèuli praskove i tutnjavu neljudske paljbe
stvorova i, pomislivši da su gradske vlasti poèele ispaljivati vatromet,
izjurili da promatraju predstavu. S neobièno suzdržanim užasom upitala
sam se koliko je njih pogledalo u nebo i doživjelo da im posljednje što æe
ikada vidjeti budu užasne crvene èovjeèje oèi što bulje u njih iz
èudovišnih lica.
Prije nego što smo stigli do pola puta blizu križanja Cincinnatija i
Trinaeste, zaèule su se policijske i vatrogasne sirene, zajedno s
pucnjavom oružja, na što sam se mraèno osmjehnula. Ovo je bila
Oklahoma, a mi Oklahomci fakat smo voljeli svoje vatreno oružje. Nego
što, ponosito se i revno drþimo svog prava iz Drugog amandmana.
Zaželjela sam da znam može li suvremeno oruþje iole nauditi stvorenjima
roðenim iz magije i mita, i znala sam da neæu morati èekati na odgovor.
Uskoro æemo ga svi doznati.
Veæ blok dalje od napuštenog depoa Tulsa poèela je padati hladna, jadna
rosulja èija nam je hladnoæa prodrla do kosti, ali je ipak pomogla da se
naša grupica još više prikrije od pozornih oèiju, bile one ljudske ili
zvjerske.
Užurbano smo ušli u podrum napuštenog depoa Tulsa, lako ušavši onamo
otvaranjem metalne rešetke koja je izgledala prijetvorno èvrsto zabijena.
Èim nas je progutao mrak podruma, svi smo zajedno odahnuli.
"Okej, sad možemo zatvoriti krug."
"Hvala ti, duše, smiješ otiæi", poèela sam. Okrenula sam se prema Stevie
Rae, koju je Erik još nosio na rukama. "Zahvalna sam ti, zemljo, smiješ
otiæi." Erin mi je stajala slijeva, i osmjehnula sam joj se kroz mrak.
"Vodo, noæas si se iskazala. Smiješ otiæi." Opet se okrenuvši nalijevo,
zatekla sam Shaunee. "Vatro, hvala ti, molim te otiði." Zatim sam
zatvorila krugom elementom koji ga je i otvorio. "Vjetre, imaš moju
zahvalnost, kao i uvijek. Smiješ otiæi." I srebrna nit koja nas je spajala i
spasila tiho je pucnula i zapucketala, te išèezla.
MIN@
243
Stisnula sam zube da se oduprem iscrpljenosti koja je prijetila da me
smoždi, i mislim da bih se bila srušila da me Darius nije primio pod ruku
da mi smiri klecava koljena.
"Dajte da siðemo. Još uvijek nismo sasvim na sigurnom", rekla je
Afrodita.
Svi smo krenuli prema dnu podruma prema slivnièkom ulazu pod kojim
se, kao što sam znala, skrivao širok sustav tunela. Povratak u te tunele bio
mi je nadrealno iskustvo jednako ovome u što se pretvorila noæ. Kad sam
prošli put tu bila, vani je bjesnjela meæava. Trudila sam se spasiti Heatha
od Stevie Rae i hrpe poèetnika, istih ovih koje sam se sada trudila spasiti.
Heath!
"Zoey, doði", rekao je Erik kad sam zastala, oklijevajuæi. Predao je Stevie
Rae Dariusu, tako da smo on i ja zadnji iz grupe ostali iznad razine
zemlje.
"Najprije moram obavit dva poziva. Tamo dolje nema signala."
"Onda samo požuri", rekao je. "Reæi æu im da stižeš."
"Hvala." Umorno sam mu se osmjehnula. "Požurit æu se."
Odsjeèno mi je kimnuo, a onda se spustio èeliènim ljestvama u tunele.
Iznenadila sam se kad mi se Heath javio èim je zazvonilo.
"Šta hoæeš, Zoey?"
"Slušaj me, Heath, nemam vremena. Nešto užasno izašlo je na slobodu u
Kuæi Noæi. Bit æe loše, stvarno loše. Ne znam kako æe dugo potrajati, jer
ne znam kako da to zaustavim. Ali ti æeš jedino biti siguran ako se skloniš
pod zemlju. To nešto ne voli zalaziti u podzemlje. Shvaæaš što ti kažem?"
"Da", rekao je.
"Vjeruješ li mi?"
Nije ni oklijevao.
"Da."
Odahnula sam.
"Skloni svoju obitelj i sve ostale do kojih ti je stalo nekamo u podzemlje.
Je 1 tako da kuæa tvog djeda ima povelik podrum?"
"Aha, možemo se tamo skloniti."
"Dobro, javit æu ti se opet kad budem mogla."
"Zoey, hoæeš se i ti skloniti na sigurno?" Srce mi se stisnulo.
"Hoæu."
"Di?"
"U stare tunele ispod depoa", rekla sam.
"Al tamo je opasno!"
"Ne, ne, nije više tako. Bez brige. Samo i ti budi na sigurnom. 'Kej?"
"'Kej", rekao je.
MIN@
244
Prekinula sam vezu dok nisam rekla nešto što æemo oboje požaliti. Zatim
sam nazvala drugi broj koji sam morala nazvati. Mama mi se nije javila.
Dobila sam govornu poštu nakon što je petput zvonilo. Zaèula sam njen
usiljeno prpošni glas kako kaže:
"Ovdje stan Heffer, gdje se Gospodin štuje u ljubavi i strahu.
Blagoslovljen vam dan želimo. Ostavite nam poruku. Amen!"
Zakolutala sam oèima i nakon piska kazala:
"Mama, sad sigurno misliš da je Sotona poèeo harati svijetom, i ovaj put
si za promjenu zamalo u pravu. Zbiva se nešto grozno, a ti se možeš
spasiti od toga samo ako se skloniš pod zemlju, recimo u neki podrum ili
peæinu. Zato odi u crkveni podrum i ostani tamo. Okej? Znaj da te volim,
mama, a pobrinula sam se i za to da baka bude na sigurnom, ona je s…"
Prekinulo me iskljuèivanje govorne pošte. Uzdahnula sam i ponadala se
da æe me poslušati, pa makar i prvi put nakon dugo vremena. Zatim sam
sišla za svima ostalima u tunele.
Moja me grupa doèekala blizu ulaza. Vidjela sam kako se svjetla
treperavo pale duž tunela koji se, mraèan i prijeteæi, protezao pred nama.
"Poslala sam crvene poèetnike da odu prvi i upale svjetla i to", rekla je
Afrodita, te bacila pogled na Stevie Rae. "Ovo 'i to' znaèi da trebaju
smislit nešto deka i suhe odjeæe."
"Dobro je. Dobro je to."
Prisilila sam se da razmislim usprkos iscrpljenosti. Klinci su nam veæ
ostavili nekoliko petrolejki, onakvih starinskih kakve se može nositi za
ruèke s kojih se njišu, i povješali ih na kuke otprilike u razini oèiju, tako
da sam lako razabrala izraze na licima svojih prijatelja kad su pogledali u
mene. Isti je izraz bio na licima svakoga od njih, èak i na Afroditinu.
Bojali su se.
Molim te, Nyx, usrdno sam joj se, šutke pomolila, daj mi snage i pomozi
mi da kažem ovo kako treba, jer æe naš ovdašnji poèetak odrediti naèin
našeg daljnjeg života ovdje. Molim te, ne daj mi da zabrljam.
Nije mi odgovorila rijeèima, ali osjetila sam nalet topline, ljubavi i
povjerenja od kog mi je srce na trenutak preskoèilo u kucanju i koji me
ispunio prodorom snage.
"Da, loše je", zapoèela sam. "To se ne može poreæi. Mladi smo. Sami
smo. Ranjeni smo. Neferet i Kalona su moæni, a koliko mi znamo, možda
su svi ostali poèetnici i vampyri stali na njihovu stranu. Ali mi imamo
nešto što oni nikad neæe imati. Imamo ljubav i istinu i jedni druge. Imamo
i Nyx. Ona je Obilježila svakoga od nas, a na neki poseban naèin i
Izabrala svakoga od nas. Nikad još nije postojala grupa poput naše, mi
smo potpuno novi."
MIN@
245
Zastala sam, nastojeæi pogledati svakoga u oèi i osmijehom im uliti
sigurnost. Dok sam šutjela, progovorio je Darius.
"Sveæenice, ovo je zlo kakvo nikad još nisam osjetio", rekao je. "Za kakvo
nikad još nisam èuo. To je stvor što kipti od mržnje. Kad je nahrupio iz
zemlje, bilo mi je kao da se zlo iznova rodilo."
"Ali ti si ga prepoznao, Darius. A mnogi drugi ratnici nisu. Gledala sam
kako reagiraju na njega. Nisu se latili oružja, niti su pobjegli što prije od
njega, za razliku od tebe."
"Možda bi neki hrabriji ratnik ostao", rekao je.
"Ne seri!" rekla je Afrodita. "Gluplji bi ratnik ostao. Ti si tu s nama, pa
sad imaš priliku za borbu s njim. Koliko znamo, oni ostali ratnici su ili
pali kao žrtve onih prokletih pticolikih stvorova, ili su potpali pod neke
èudne èini kao i ostatak poèetnika."
"Aha", rekao je Jack. "Mi smo tu zato što smo na neki naèin drugaèiji."
"Na neki naèin posebni", rekao je Damien.
"Prokleto posebni", rekla je Shaunee.
"Slažem se s tobom u tome", rekla je Erin.
"Tako smo posebni da kad potražiš izraz invalidski autobus u rjeèniku,
naðeš našu zajednièku fotku", rekla je Stevie Rae, slabašnim glasom, ali
definitivno živa.
"U redu. I što æemo sada?" rekao je Erik.
Svi su pogledali u mene. Ja sam pogledala u njih.
"Pa, eto, sastavit æemo Plan", rekla sam.
"Plan?" rekao je Erik. "I to je sve?"
"A, ne. Sastavit æemo Plan, a onda smisliti kako da oslobodimo svoju
školu. Zajednièki." Ispružila sam ruku u sredinu svih njih, kao da sam
papèina prije utakmice softballa. "Jeste li uz mene?" Afrodita je prevrnula
oèima, ali njena je ruka prva poklopila moju.
"Da, ja sam uz tebe", rekla je.
"I ja", rekao je Damien."
"Kao i ja", rekao je Jack.
"Takoðer", rekle su obje Blizanke zajedno.
"I ja sam uz tebe", rekla je Stevie Rae.
"Ne bih to propustio nizašto na svijetu", rekao je Erik, stavio ruku preko
svih ostalih i osmjehnuo mi se u oèi.
"Dobro, onda", rekla sam. "Idemo ih zgaziti!"
A dok su svi oni urlali za mnom kao papci, osjetila sam kako mi se
èudesni žmarci šire od vršaka prstiju i prekrivaju mi dlanove, i znala sam
da æu, kad ih izvadim iz naslaganih šaka, otkriti potpuno nove istanèane
tetovaže što mi prekrivaju oba dlana, kao da sam neka egzotièna
MIN@
246
sveæenica iz davnine koju je njena Božica henom obilježila kao svoju
miljenicu.
I tako sam se, èak i usred tog ludila i iscrpljenosti i kaosa koji mi je
promijenio život, osjetila puna mira i slatke spoznaje da slijedim put koji
mi je moja Božica namijenila.
Ne kažem da je taj put bio ravan i lišen kvrga.
Ali, svejedno, bio je to moj put, i bila sam sigurna da æe, poput mene, biti
jedinstven.
KRAJ
Èetvrte knjige

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 2 od 2]

Idi na stranu : Prethodni  1, 2

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Neukrocena - P.C. Cast (Kuća Noći - IV knjiga) - Page 2 Beautiful-girl-look-up2-