Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 2]

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
K U Æ A N O Æ I
4.NEUKROÆENA
Ova je za uèenike, nekadašnje i sadašnje, Južne srednje škole u
Broken Arrowu u Oklahomi. Hvala vam na entuzijazmu, smislu za
humor i podršku ovoj seriji. SIHS je najbolji!
Takoðer za dame iz udruge Street Cats u Tulsi. One nisu èasne
sestre, ali vrijedne su naslova maèjih svetica!
MIN@
3
ZAHVALE
Zahvalile bismo našoj èudesnoj agentici
Meredith Bernstein, bez koje Kuæa Noæi ne bi bila roðena.
Veliko U SRCU STE NAM za naš fantastièni tim iz St.
Martin'sa: Jennifer Weis, Anne Marie Tallberg, Matthew
Shear, Carly Wilkins, Brittney Kleinfelter, Katy
Hershberger, Talia Ross i Michael Storrings. Prekrasno je
kad tako volite suraðivati s jednom skupinom ljudi.
Hvala oboþavateljima Kuæe Noæi - duboko vas cijenimo!
Hvala udruzi Tulsa Street Cats na podršci, smislu za humor
i svemu što radi za maèke.
O njima možete saznati više i/ili dati im donaciju na adresi
www.streetcatstulsa.org.
Kristin i ja u srcu nosimo Street Cats!

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Prvo poglavlje
Cijele noæi nisam mogla zaspati jer je jedna glupa vrana gra! gra!
graktala! (Dobro, toènije reèeno, cijelog dana, jer, znate, ja sam
vampyrska poèetnica, a nama su noæ i dan, je li, okrenuti naopaèke.)
Uglavnom, noæas/juèer nisam ni oka sklopila. Ali usrana mi je nesanica
trenutaèno bila najmanji problem, jer je život stvarno koma kad se
prijatelji ljute na tebe. Valjda ja znam. Ja sam Zoey Redbird, aktualna
neosporna kraljica zemlje Prijateljorazljutnije.
Perzefona, velika crvenkastosmeða kobila koju sam smjela smatrati
svojom dokle god budem živjela u Kuæi Noæi, istegnula je vrat unatrag i
njuškom mi dodirnula obraz. Poljubila sam je u meki nos i vratila se
èetkanju njenog mekog vrata. Timarenje Perzefone uvijek mi je pomagalo
da razmišljam i osjeæam se bolje. A definitivno mi je trebala pomoæ u oba
pogleda.
"Okej, dakle, veæ dva dana uspijevam izbjeæi Veliko Suoèenje, ali tako
neæe još dugo iæi", kazala sam kobili. "Da, znam da su sada u kantini,
veèeraju i druže se, svi onako skroz frendovski, a mene totalno
izostavljaju."
Perzefona je frknula i vratila se žvakanju sijena.
"Ma da, i ja bih rekla da se drže kretenski. Jasno, jesam, lagala sam im, ali
uglavnom tako što im nisam sve rekla. I, da, neke sam im stvari odluèila
ne reæi. Uglavnom za njihovo dobro."
Uzdahnula sam. Dobro, ono o tome da je Stevie Rae neumrla bilo je za
njihovo dobro. Ono o tome da nešto petljam s Lorenom Blakeom,
vampyrskim Pjesnikom-laureatom i profesorom u Kuæi Noæi, dobro, prije
je bilo za moje dobro.
"Ali svejedno." Perzefona je naæulila uho unatrag da me sasluša. "Stvarno
su me strogo osudili."
Perzefona je opet frknula. Ja sam opet uzdahnula. Drek. Nisam ih više
mogla izbjegavati. Potapšavši dragu kobilu još jedanput za oproštaj,
polako sam izašla iz njena pregratka do ostave za pribor i pospremila
komplet èetaka za timarenje i èešljeva za grivu i rep kojima sam je
dotjerivala ovih sat vremena. Duboko sam udahnula miris kože i konja,
puštajuæi da mi ugodna mješavina smiri živce. Ugledavši svoj odraz u
glatkom staklenom oknu ostave, automatski sam prošla prstima kroz
tamnu kosu, nastojeæi je urediti da ne izgleda tako zaležano.
Dobila sam Biljeg vampyrske poèetnice i preselila se u Kuæu Noæi prije
tek nešto više od dva mjeseca, ali kosa mi je veæ bila upadljivo gušæa i
MIN@
5
dulja. A superdobra kosa bila je tek jedna od niza promjena koje su se
odvijale u meni. Neke su bile nevidljive, poput mog afiniteta za svih pet
elemenata. Neke su bile itekako vidljive, poput jedinstvenih tetovaža koje
su mi ovijale lice istanèanim, egzotiènim viticama, nakon èega mi se, za
razliku od svih drugih poèetnika ili odraslih vampyra, safirni dezen širio
niz vrat iz ramena, pa duž kralježnice, te me, u najnovije vrijeme, opasao
oko struka, premda tu sitnicu nije znao nitko osim moje maèke Nale, naše
božice Nyx i mene.
Ono, kome sam je i mogla pokazati?
"Pa, juèer si imala ne jednog, nego tri deèka", kazala sam toj tamnookoj
sebi koja se cinièno osmjehivala u odrazu u oknu. "Ali to si sredila, je l
tako? Danas ne samo da nemaš nijednog deèka, nego ti nitko više nikad
neæe vjerovati barem, šta ja znam, bezbroj bezbroja godina, otprilike."
Dobro, izuzev Afrodite, koja je prekjuèer totalno friknula i klisnula jer je
možda odjednom opet postala ljudska, i Stevie Rae, koja je otišla ganjati
spomenutu friknutu i opet uljuðenu Afroditu jer je možda sama izazvala
taj problem pretvorbe poèetnice u ljudsko biæe kad sam ja izrekla krug i
pretvorila je iz jezovite neumrle umrle cure u curu koja možda ima èudnu
crvenu vampyrsku tetovažu, ali je opet svoja.
"Kako god bilo," kazala sam sebi naglas, "uspjela si zeznuti praktièki
svakoga tko ti je makar i taknuo život. Ma svaka ti èast!"
Usna mi je doslovce poèela podrhtavati i suze su me zapekle u oèima. Ne.
Neæu imati ništa od toga da se sad dosita isplaèem. Mislim ono, ozbiljno,
da to tako ide, onda bih se veæ prije nekoliko dana izljubila (dobro, ne
doslovce) i pomirila sa svojim prijateljima. Morala sam se samo suoèiti s
njima i poèeti dovoditi stvari u red.
Noæ na kraju prosinca bila je prohladna i pomalo maglovita. Plinske
svjetiljke duž ploènika koji se protezao od školskog prostora sa stajom i
poljskim objektima do glavne zgrade titrale su u malim aureolama žute
svjetlosti, prekrasne i starinske. Zapravo, cijeli je kampus Kuæe Noæi bio
predivan, i uvijek sam imala dojam da bi mu prije bilo mjesto u
arturijanskoj legendi nego u dvadeset prvom stoljeæu. Ovdje mi je divno,
podsjetila sam se. Tu mi je dom. Tu mi je mjesto. Izgladit æu stvari s
prijateljima, a onda æe sve biti okej.
Grizla sam se za usnu i brinula kako æu konkretno izvesti to izglaðivanje
stvari s prijateljima, kad me u duševnim stresovima prekinuo nekakav
èudan šum, slièan lepetanju krila, koji je ispunio zrak oko mene. Od
neèega u tom šumu trnci su mi sišli niz hrbat. Pogledala sam uvis. Iznad
mene nije bilo nièega osim mraka i neba i golih zimskih krošanja aleje
MIN@
6
golemih hrastova. Zadrhtala sam kao da mi je netko prešao preko groba,
dok je noæ prelazila iz meke i maglovite u mraènu i zloslutnu.
Samo malo, mraènu i zloslutnu? Ma, to je baš blesavo! To što sam èula
vjerojatno nije bilo ništa zlokobnije od šuštanja vjetra u krošnjama.
Kvragu, stvarno sam polako pucala.
Odmahujuæi glavom sama na sebe, nastavila sam hodati, ali nisam prešla
više od par koraka prije nego što se to ponovilo. Èudno lepetanje iznad
mene èak je izazvalo silovito puhanje zraka, odjednom pet-šest stupnjeva
hladnijeg, po mojoj koži. Automatski sam zamahnula uvis, zamišljajuæi
šišmiše i paukove i koješta jezovito.
Prsti su mi zamahnuli uprazno, ali bilo je to studeno prazno, a ledena mi
je bol zasjekla šaku. Grozno prepadnuta, ciknula sam i privila ruku uz
prsa. Naèas nisam znala što da radim, a tijelo mi je otupjelo od straha.
Lepetanje je bivalo sve glasnije, a zrak sve hladniji kad sam se napokon
uspjela pomaknuti. Pognula sam glavu i uèinila jedino što mi je palo na
pamet. Otrèala sam prema najbližim vratima škole.
Šmugnuvši unutra, zalupila sam debela drvena vrata za sobom i, hvatajuæi
dah, okrenula se da virnem kroz mali luèni prozor u njihovoj sredini. Noæ
mi se komešala i lelujala pred oèima, kao crna boja što se slijeva niz
taman list papira. Ipak, onaj grozni osjeæaj ledenog straha zadržao se u
meni. Što je sada ovo? Gotovo ni sama ne znajuæi što radim, prošaptala
sam:
"Vatro, doði mi. Trebaš mi da me zagriješ." Element je smjesta reagirao,
ispunjavajuæi zrak oko mene smirujuæom toplinom ognjišta. Zureæi i dalje
kroz onaj prozorèiæ, pritisnula sam dlanove o grubo drvo vratnice.
"Vani", prošaptala sam. "Zagrij i ono vani." Uz buktaj topline, element je
otišao od mene, prošao kroz vrata i izlio se u mrak. Zaèulo se siktanje,
poput odizanja pare sa suhog leda. Maglica se uskovitlala, gusta i žitka,
stvarajuæi u meni ošamuæenu vrtoglavicu od koje me pomalo obuzela
muènina, i ta je èudna tama poèela isparavati. Zatim je toplina potpuno
porazila studen, i jednako brzo kao što se promijenila, noæ je ponovno
postala mirna i poznata. Što je sad ovo bilo?
Osjetila sam da me ruka peèe, što mi je odvuklo pažnju od prozora.
Pogledala sam je. Na nadlanici sam imala ispupèene crvene ožiljke, kao
da su mi kožu izgrebali nekakvi nokti, ili kandže. Protrljala sam bolne
ozljede, koje su me pekle kao plikovi od glaèala za kovrèe.
Zatim me lupio osjeæaj, snažan, silovit, nepodnošljiv i svojim sam šestim
èulom, darom Božice, znala da ne bih trebala tu biti sama. Ta hladnoæa
koja je okaljala noæ, to utvarno nešto što me otjeralo unutra i opeklo mi
šaku, ispunilo me groznim predosjeæajem i prvi sam se put nakon dugo
MIN@
7
vremena našla u istinskom, krajnjem strahu. Ne za svoje prijatelje. Ne za
svoju baku ili svog ljudskog bivšeg deèka, pa èak ni za svoju otuðenu
mamu. Našla sam se u strahu za sebe. Ne samo da sam željela biti u
društvu svojih prijatelja; trebali su mi.
Trljajuæi ruku i dalje, prisilila sam noge da se pokrenu i bez ikakve dvojbe
shvatila da bih se daleko radije suoèila s povrijeðenošæu i razoèaranjem
svojih prijatelja nego s tim nekim mraènim stvorom koji me vreba tu vani,
pod okriljem noæi.
Zadržala sam se trenutak tik pred otvorenim vratima prepune
"blagovaonice" (tj. školske kantine), gledajuæi druge uèenike kako
opušteno i veselo prièaju, i gotovo me smoždila iznenadna potreba da
budem posve obièna poèetnica, da nemam nikakve izuzetne sposobnosti,
a ni odgovornosti koje te sposobnosti sa sobom nose. Na trenutak sam
dobila tako snažnu potrebu da budem normalna da sam jedva uspijevala
disati.
Zatim sam osjetila blag dodir vjetra na koži, koji kao da je grijala toplina
nevidljiva plamena. Osjetila sam traèak mirisa mora, premda nikakvog
mora definitivno nema blizu Tulse u Oklahomi. Zaèula sam ptièji pjev i
osjetila miris pokošene trave. I duh je u meni zadrhtao od nijeme radosti,
potvrðujuæi moæne darove koje sam dobila od Božice, afinitete prema
svakom od pet elemenata: zraku, vatri, vodi, zemlji i duhu.
Nisam bila normalna. Nisam bila slièna nikome drugom, poèetniku i
vampyru, i nisam smjela željeti da bude drugaèije. A dio te moje
nenormalnosti kazivao mi je da moram uæi ovamo i pokušati se pomiriti s
prijateljima. Uspravila sam se i promotrila salu oèima lišenim
samosažalijevanja, te s lakoæom uspjela opaziti moje posebno društvo
kako sjedi u našem separeu. Duboko sam udahnula, pa brzo prošla kroz
kantinu, kratkim kimanjem ili sitnim smiješkom odzdravljajuæi pokojem
uèeniku. Primijetila sam da svi reagiraju na mene s uobièajenom
mješavinom poštovanja i divljenja, što je znaèilo da me prijatelji nisu
olajavali masama. Takoðer je znaèilo da Neferet nije krenula u otvoreni
napad na mene svim raspoloživim sredstvima. Zasad. Na brzinu sam
dohvatila salatu i kolu. Zatim sam, držeæi se za pladanj tako abnormalno
èvrsto da su mi prsti pobijeljeli, odmarširala ravno do našeg separea i sjela
na svoje uobièajeno mjesto do Damiena.
Kad sam sjela, nitko me nije pogledao, ali opušteno im je èavrljanje
smjesta zamrlo, što totalno mrzim. Mislim ono, što je groznije nego kad
priðeš grupi svojih navodnih prijatelja, a oni smjesta zaèepe, tako da
sigurno znaš da su svi prièali o tebi? Gah.
MIN@
8
"Bok", rekla sam umjesto da pobjegnem ili briznem u plaè, što sam željela
napraviti. Nitko ništa nije rekao.
"Onda, šta ima?" Uputila sam to pitanje Damienu, znajuæi da je moj gej
prijatelj po prirodi stvari najslabija karika u lancu nerazgovaranja sa Zoey.
Nažalost, odgovorile su mi Blizanke, a ne gej, pa time i obzirniji i
pristojniji Damien.
"Drek na šibici, je 1 tako, Blizanko?" rekla je Shaunee.
"Toèno tako, Blizanko, drek na šibici. Jer mi nismo zaslužile znat ni drek
na šibici", rekla je Erin.
"Blizanko, jesi ti znala da smo mi totalno nepouzdane."
"Nisam sve donedavno, Blizanko. A ti?" rekla je Shaunee.
"Nisam ni ja znala sve donedavno", dovršila je Erin.
Okej, Blizanke nisu zapravo Blizanke. Shaunee Cole je jamajaèka
Amerikanka boje karamela koja je odrasla na Istoènoj obali. Erin Bates je
plavokosa ljepotica rodom iz Tulse. Njih dvije su se upoznale kad su se,
netom Obilježene, istog dana doselile u Kuæu Noæi. Smjesta su se složile,
kao da genetika i geografija uopæe ne postoje. Doslovce dovršavaju jedna
drugoj reèenice. A u tom su me trenutku strijeljale pogledima punim
ljutita nepovjerenja.
Bože, kako me to zamaralo.
Takoðer me ljutilo. Da, nisam im povjerila neke stvari. Da, lagala sam im.
Ali morala sam. Dobro, uglavnom sam morala. A to njihovo ublizanèeno
soljenje pameti veæ mi je polako išlo na neku stvar.
"Hvala na tom krasnom komentaru. A sad bih radije upitala nekoga tko ne
mora odgovoriti u stereoverziji mrske Traèerke Blair." Zanemarila sam ih
i pogledala ravno u Damiena, premda sam èula kako Blizanke uzimaju
zrak i spremaju se reæi nešto što sam se nadala da æe jednoga dana zaþaliti.
"Dakle, kad sam vas pitala 'šta ima', zapravo sam vas htjela pitati jeste li u
zadnje vrijeme primijetili neko strašno, utvarno, lepetavo èudo u okolici
škole. Jeste li?"
Damien je visok, stvarno zgodan deèko izvrsne strukture kostiju lica, èije
su smeðe oèi obièno bile tople i izražajne, ali u ovom su trenutku bile
suzdržane i nemalo hladne.
"Lepetavo, utvarno èudo?" rekao je. "Oprosti, nemam pojma o èemu
govoriš."
Srce mi se stisnulo od tona potpunog neznanca u njegovu glasu, ali
naglasila sam sama sebi sam da je barem odgovorio na moje pitanje. "Dok
sam se vraæala iz štale, nešto me nekako napalo. Nije se zapravo ništa
vidjelo, ali bilo je hladno i jako mi je ogrebalo šaku." Podigla sam ruku da
im pokažem i na njoj više nije bilo ogrebotine.
MIN@
9
Ma super.
Shaunee i Erin zajedno su se podsmjehnule. Damien je samo izgledao
jako, jako tužno. Zaustila sam da im objasnim kako sam prije svega
nekoliko minuta imala tu ogrebotinu, kad nam je pritrèao Jack.
"O, bok! Jako mi je žao što kasnim, ali kad sam obukao košulju, otkrio
sam preogromnu mrlju ravno na prsima. Možeš ti to vjerovati?" rekao je
Jack kad je pritrèao s pladnjem hrane i sjeo na svoje mjesto pokraj
Damiena.
"Mrlju? Ne valjda na onoj krasnoj Armanijevoj s dugim rukavima koju
sam ti nabavio za Božiæ, je li?" rekao je Damien, odmaknuvši se u stranu
da dade više mjesta svome deèku.
"Božemili, ne! Na nju nikada ne bih ništa prolio. Obožavam je i…" Rijeèi
su mu naglo posustale kad mu je pogled letimice prešao s Damiena na
mene. Progutao je. "Oh, ah. Bok, Zoey."
"Bok, Jack", rekla sam, osmjehnuvši mu se.
Jack i Damien su skupa. Halo. Kad su gej. Moji prijatelji i ja, zajedno sa
svima koji nisu ogranièeni i potpuno skloni osuðivanju drugih, nemamo
nikakvih problema s tim.
"Nisam oèekivao da æu te vidjeti", izbrbljao je Jack. "Mislio sam da si i
dalje... eh... eto..."
Umuknuo je, pun oèite nelagode, simpatièno porumenjevši.
"Mislio si da se i dalje skrivam u svojoj sobi?" pomogla sam mu. Kimnuo
je glavom.
"Ne", èvrsto sam rekla. "To više ne radim."
"Pa, la-di-da", zapoèela je Erin, ali prije nego što je Shaunee stigla po
obièaju dovršiti dotiènu misao, s vrata iza nas dopro je tako bezoèno seksi
smijeh da su se svi okrenuli i blenuli.
Miješajuæi bokovima, Afrodita je ušla u salu, smijuæi se i napadno
trepæuæi prema Dariusu, jednom od najmlaðih i najzgodnijih ratnika iz
reda Erebovih Sinova koji su došli štititi Kuæu Noæi, a zatim je izvrsno
zabacila kosu. Cura je oduvijek mogla raditi više stvari u isti mah, ali
totalno me šokiralo kako je nonšalantno, krajnje skulirano i pribrano sada
izgledala. Još prekjuèer bila je na pragu smrti, a onda je potpuno pošizila
jer joj je obris polumjeseca boje safira, koji se svim poèetnicima javlja na
èelu kao Biljeg onih u kojima je poèela Promjena nakon koje æe postati ili
vampyri, ili mrtvi, nestao s lica.
Što je znaèilo da se nekako opet pretvorila u ljudsko biæe.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Drugo poglavlje
Okej, bar sam mislila da se opet pretvorila u ljudsko biæe, ali èak i sa svog
mjesta vidjela sam da se Afroditi Biljeg vratio. Plavim je oèima prešla
preko kantine i uputila uobražen, podrugljiv osmijeh uèenicima koji su je
gledali, a onda se opet posvetila Dariusu i pustila da joj se dlan zadrži na
prsima krupnog ratnika.
"Tako divno od tebe što si me ispratio do blagovaonice. Imaš pravo.
Trebalo mi je dva dana da prekinem praznike. Koliko se samo suludih
stvari ovdje zbiva, najbolje je ostati na kampusu gdje smo pod zaštitom. A
buduæi da æeš ti stražariti na ulazu u naš dom, to je definitivno i
najsigurnije i najprivlaènije mjesto."
Praktièki mu je prela kao maèka. Pobogu, kako je bila droljasta. Da me
nije tako iznenadilo što je vidim, poèela bih ispuštati primjerene zvukove
riganja. Glasno i napadno.
"A sad se moram vratiti na svoje stražarsko mjesto. Laku noæ, moja
gospo", rekao je Darius.
Uputio joj je vrlo odsjeèan naklon, što mu je dalo izgled jednog od onih
romantiènih, privlaènih vitezova iz davnine, samo bez konja i blistava
oklopa.
"Zadovoljstvo mi je služiti ti." Uputio je još jedan osmijeh Afroditi, a
onda se elegantno okrenuo na peti i izašao iz kantine.
"A ja se dam kladit da bi bilo zadovoljstvo opslužiti tebe", kazala je
Afrodita najfuksastijim glasom èim je više nije mogao èuti. A onda se
okrenula i suoèila s dvoranom koja je u tajacu zurila u nju. Podigla je
savršeno poèupanu obrvu i svima uputila patentirani Afroditin podrugljivi
cerek. "Šta? Izgledate ko da nikad prije niste vidjeli ništa predivno.
Kvragu, pa nije me bilo samo par dana. Kratkoroèno pamæenje trebalo bi
vas bolje služiti. Sjeæate me se? Ja sam ona predivna kuja koju svi vi baš
volite mrziti." Kad nitko ništa nije rekao, prevrnula je oèima. "Ma, kako
god."
Miješajuæi bokovima, otišla je do švedskog stola i poèela si trpati u tanjur,
kad je brana žamora napokon popustila i svi su uèenici poèeli ispuštati i
ružne komentare i prezirno se vraæati svome jelu.
Sigurna sam da je neobaviještenima Afrodita izgledala uobièajeno bahato.
Ali ja sam primijetila kako je zapravo uzrujana i napeta. Kvragu, bilo mi
je sasvim jasno kako joj je, upravo sam i sama prošla kroz dotièni špalir
neugodnosti. Toènije reèeno, trenutaèno sam zapela usred njega, zajedno
s njom.
MIN@
11
"Mislio sam da je opet postala ljudska", rekao je prigušeno Damien svima
nama. "Ali Biljeg joj se vratio."
"Zagonetni su putovi Nyx", rekla sam, nastojeæi zvuèati mudro i
nadsveæenièko-vježbenièki.
"Mislim da su putovi Nyx jedna druga rijeè na Z, Blizanko", rekla je Erin.
"Možeš pogodit koja?"
"Zajebani?" rekla je Shaunee.
"Upravo tako", rekla je Erin.
"Ne prostaèke", rekao je Damien.
"Joj, daj ne izigravaj uèiteljicu", rekla mu je Shaunee. "Plus, poanta je u
tome da je Afrodita kuèka, pa smo se pomalo nadale da ju je Nyx
napucala, nakon što joj je nestao taj njen Biljeg."
"Više nego pomalo nadale, Blizanko", rekla je Erin.
Svi su buljili u Afroditu. Pokušala sam se prisiliti da progutam salatu.
Vidite, ovako stoje stvari: Afrodita je nekada bila najpopularnija i
najkujastija poèetnica u Kuæi Noæi. Otkako je uvrijedila našu
Nadsveæenicu Neferet i svi su je odbacili, svedena je samo na najkujastiju
poèetnicu u Kuæi Noæi.
Naravno, za divno èudo (i sasvim tipièno za mene), ona i ja smo nekako,
je li, sluèajno postale prijateljice, ili, u najmanju ruku, saveznice. Makar
nismo htjele da mase to saznaju. Svejedno, brinula sam se za nju nakon
što je nestala, premda je Stevie Rae odjurila za njom. Mislim ono, nisam
veæ dva dana imala nikakvih vijesti ni od jedne.
Prirodno, ostali moji prijatelji, toènije Damien, Jack i Blizanke, nisu je
mogli smisliti. Zato bi opis njihove reakcije kao šokirane i ne naroèito
zadovoljne kad je Afrodita došla ravno do našeg separea i sjela do mene
bio presuzdržan gotovo u istoj mjeri kao kad onaj vitez u filmu o Indiani
Jonesu kaže: "Izabrao je... loše" nakon što zlikovac odluèi popiti vodu iz
krivog pehara, pa mu se tijelo raspadne.
"Nije pristojno buljiti, makar i u nekog tako predivnog poput mene", rekla
je Afrodita i pojela zalogaj salate.
"Vrag te neæe, šta ti to radiš, Afrodita?" upitala ju je Erin. Afrodita je
progutala, pa s lažnom nevinošæu zatreptala prema Erin.
"Jedem, debilko", rekla joj je milim glasom.
"Fukse ovdje nemaju pristup", rekla je Shaunee, kojoj se napokon vratila
moæ govora.
"Aha, piše ti tu otraga", rekla je Erin, pretvarajuæi se da pokazuje natpis
na poleðini njihove klupe.
"Mrzim ponavljati izjave koje sam veæ dala, ali u ovom æu sluèaju uèiniti
iznimku. Zato opet kažem: Blesijamske Blizanke, crknite."
MIN@
12
"E, sad je dosta", rekla je Erin, jedva se suzdržavajuæi da ne vikne.
"Blizanka i ja tako æemo te razvalit da æe ti taj Biljeg odletit s face."
"Da, i možda ti se ovaj put više ne vrati", rekla je Shaunee.
"Prekinite", rekla sam. Kad su Blizanke iskosa ljutito pogledale u mene,
osjetila sam kako mi se želudac grèi. Zar su me zaista mrzile tako kako se
èinilo? Glava me boljela veæ od pomisli na to, ali podigla sam bradu i
uzvratila im èvrstim pogledom. Dovršim li Promjenu u vampyricu,
jednoga dana postat æu im Nadsveæenica, što znaèi da bi se itekako morale
nauèiti da me slušaju. "Veæ smo to prošli. Afrodita je sada èlanica Kæeri
Mraka. Takoðer je èlanica našeg kruga, buduæi da ima afinitet za element
zemlju."
Zastala sam u nedoumici, pitajuæi se ima li ona još uvijek taj afinitet, ili
ga je izgubila kad se pretvorila iz poèetnice u ljudsko biæe i onda, oèito,
opet u poèetnicu, ali to me naprosto previše zbunjivalo, pa sam brže-bolje
nastavila dalje.
"Znate i sami da ste je pristali prihvatiti na oba ta položaja, bez pogrdnih
imena i uvredljivih opaski."
Blizanke ništa nisu rekle, ali s druge sam strane zaèula Damienov
nekarakteristièno hladan i neosjeæajan glas.
"Pristali smo na to, ali nismo pristali biti njezini prijatelji."
"Nisam rekla da vam želim biti prijateljica", rekla je Afrodita.
"Takoðer, kujo!" rekle su Blizanke uglas.
"Šta god", rekla je Afrodita i pomakla se kao da želi uzeti pladanj i otiæi
od stola.
Zaustila sam da kažem Afroditi da sjedne i Blizankama da zaèepe kad je
bizarna buka odjeknula iz hodnika i kroz otvorena vrata blagovaonice.
"Ma koji…?" zapoèela sam, ali nisam stigla dovršiti pitanje prije nego što
je barem tucet maèaka uletjelo u kantinu, sumanuto sikæuæi i frkæuæi.
Okej, u Kuæi Noæi maèaka ima posvuda. Doslovce. Idu posvuda za nama i
spavaju uz poèetnicu koju su izabrali, a u sluèaju moje maèke Nale èesto
joj i prigovaraju. Jedna od prvih stvari koje smo nauèili na nastavi
vampovske socke je ta da su maèke veæ odavno prisnice vampyra. To
znaèi da smo svi mi bili itekako naviknuti na to da su nam maèke
posvuda. Ali nikada nisam vidjela da se ponašaju ovako apsolutno
sluðeno.
Belzebub, golemi sivi maèak Blizanki, skoèio je ravno izmeðu njih.
Nakostriješio se tako da je postao dvostruko veæi od svoje ionako
pregoleme velièine, i zagledao unatrag kroz otvorena vrata blagovaonice
ljutito stisnutim oèima boje jantara.
"Belzebube, bebice, što je bilo?" pokušala ga je smiriti Erin.
MIN@
13
Nala mi je skoèila u krilo. Stavila je šapice s bijelim vrškovima na moje
rame i stravièno zarežala, kao prava manijaèka maèka, i sama netremice
gledajuæi u vrata i kaotiènu buku koja je i dalje dopirala iz hodnika.
"Hej", rekao je Jack. "Prepoznajem taj zvuk."
A ja sam shvatila u isti mah.
"To je pseæi lavež", rekla sam.
Tada je neko stvorenje sliènije krupnom žutom medvjedu nego psu
banulo u kantinu. Za medvjedom-psom ušao je jedan uèenik, za kojim je
pak stiglo nekoliko atipièno razbarušenih profesora, ukljuèujuæi našeg
uèitelja maèevanja Dragona Lankforda, našu instruktoricu iz konjaništva
Lenobiju, kao i nekoliko ratnika iz reda Erebovih Sinova.
"Jesam te!" podviknuo je uèenik kad je sustigao psa i zaustavio se
nedaleko od nas, proklizavajuæi dok se naglo saginjao, primao lajuæu
zvijer za ogrlicu (koja je, primijetila sam, bila od ružièaste kože i
naèièkana srebrnim metalnim šiljcima po cijelom obodu) i vješto kvaèio
povodac za nju. Èim ga je opet vezao na povodac, medvjed je prestao
lajati, spustio okruglo dupe na pod i poèeo dašæuæi zuriti u uèenika. "Ma
super. Sad si odluèila biti pristojna", èula sam kako je promrsio psolikom
stvoru, koji se oèito cerio.
Premda je lavež prestao, maèke u blagovaonici definitivno nisu prestale
šiziti. Okruživalo nas je toliko siktanja da je zvuèalo kao da zrak šišti iz
probušene zraènice.
"Eto vidiš, James, ovo sam ti ranije pokušavao objasniti", rekao je Dragon
Lankford, namršteno gledajuæi u psa. "Ova se životinja jednostavno neæe
uklopiti u ovu Kuæu Noæi."
"Zovem se Stark, a ne James", rekao je uèenik. "A kao što sam ja vama
ranije pokušao objasniti, pas mora ostati sa mnom. Tako naprosto stoje
stvari. Ako želite mene, dobivate i nju."
Zakljuèila sam da ovaj novi uèenik s psom ima nekako neobièno držanje.
Nije da je bio otvoreno bezobrazan ili neugodan prema Dragonu, ali u isti
mu se mah nije obraæao s onim poštovanjem, a katkad i otvorenim
strahom, s kojim se pretežita veæina netom Obilježenih poèetnika odnosila
prema vampyrima. Pogledala sam mu prednju stranu originalne, stare
majice Pink Floyda. Na njoj nije imao razredni amblem, tako da pojma
nisam imala na kojoj je godini i koliko je dugo veæ Obilježen.
"Stark," oslovila ga je Lenobia, oèito mu nastojeæi nešto razložno
dokazati, "naprosto je nemoguæe ukljuèiti psa u ovaj kampus. Vidiš do
koje mjere je uzrujao maèke."
MIN@
14
"Naviknut æe se. Navikle su se u Kuæi Noæi u Chicagu. Ona je obièno
prilièno suzdržana i ne naganja ih, ali taj sivi maèak je stvarno izazivao
nevolje svim onim svojim siktanjem i grebanjem."
"Ajoj", prošaptao je Damien.
Nisam morala pogledati, osjeæala sam da su se Blizanke nadule kao
tropske ribe puhalice.
"Za ime svega, kakva je to strahovita buka?" Neferet je banula u dvoranu,
prekrasna i silna i potpuno nadmoæna.
Primijetila sam kako su se novom uèeniku razrogaèile oèi kad je shvatio
kako je prekrasna. Išlo mi je taaaako na jetra što svi automatski pobenave
kad prvi put ugledaju našu Nadsveæenicu i moju zakletu suparnicu
Neferet.
"Neferet, isprièavam se na remeæenju." Dragon je stavio šaku preko srca i
s poštovanjem se naklonio svojoj Nadsveæenici. "Ovo je moj novi
poèetnik. Stigao je prije svega koji trenutak."
"To objašnjava kako je poèetnik stigao. Ne objašnjava kako je to stiglo."
Neferet je pokazala prstom na dašæuæeg psa.
"Sa mnom je", rekao je je uèenik. Kad je Neferet uprla pogled svojih oèiju
boje mahovine u njega, i sam ju je pozdravio uz naklon, kao i Dragon.
Nakon što se uspravio, sva sam se zgranula opazivši da je uputio Neferet
naopak, nemalo drzak osmijeh. "Ona meni doðe kao maèka."
"Stvarno?" Neferet je podigla tanku riðu obrvu. "No neobièno slièi
medvjedici." Ha! Znaèi, nisam ja to pretjerala s opisom.
"Pa, Sveæenice, ona je labrador, ali niste prva osoba koju je podsjetila na
medvjeda. Šape su joj svakako dovoljno krupne da bi bile medvjeðe.
Pogledajte." U nevjerici sam gledala kako uèenik potpuno okreæe leða
Neferet i govori psu: "Daj mi pet, Votka." Pas je poslušno podigao
izrazito masivnu šapu i pljesnuo njome Starka po dlanu. "Dobra moja!"
rekao je i pomilovao je po klempavim ušima.
Okej, morala sam priznati da im je to zgodan trik. Opet se obratio Neferet.
"Ali bila ona pas ili medvjed, nas dvoje smo skupa otkakao sam prije
èetiri godine bio Obilježen, što znaèi da je ona sasvim dovoljno moja
verzija maèke."
"Labrador retriver?" Neferet je teatralno obišla psa, prouèavajuæi ga.
"Grozno je velika."
"Pa, da, Votka je oduvijek bila krupna curica, Sveæenice."
"Votka? Tako se zove?"
Uèenik je kimnuo glavom, široko se smješkajuæi, a premda je pripadao
šestoj klasi, opet me iznenadilo s kakvom lakoæom razgovara s jednom
MIN@
15
odraslom vampicom, pogotovo s obzirom na to da je rijeè o moænoj
Nadsveæenici.
"Skraæeno od Vojvotkinja."
Neferet je prešla pogledom s psa na uèenika i stisnula oèi.
"Kako se zoveš, dijete?"
"Stark", rekao je.
Upitala sam se je li itko primijetio da joj se èeljust stisnula.
"James Stark?" rekla je Neferet.
"Prije nekoliko mjeseci odbacio sam ime. Sad sam samo Stark", rekao je.
Preèula ga je i obratila se Dragonu.
"To je onaj koji nam je trebao prijeæi iz Kuæe Noæi u Chicagu?"
"Da, Sveæenice", rekao je Dragon.
Kad je Neferet opet pogledala Starka, vidjela sam kako joj se usne podižu
u proraèunat smiješak.
"Podosta sam èula o tebi, Stark. Nas dvoje æemo u najskorije vrijeme
morati dugo porazgovarati." Prouèavajuæi i dalje poèetnika pogledom,
Neferet se obratila Dragonu. "Pobrini se za to da Stark ima
dvadesetèetverosatni pristup svakoj strelièarskoj opremi koja mu zatreba."
Vidjela sam kako se Starku tijelo kratko trznulo. Oèito je to primijetila i
Neferet, jer joj se osmijeh proširio i rekla je: "Naravno, vijesti o tvome
daru stigle su ovamo prije tebe, Stark. Ne smiješ zapustiti svoju vještinu
samo zato što si promijenio školu."
Stark je prvi put poèeo djelovati kao da mu je nelagodno. Zapravo,
izgledao je kao da mu je više nego nelagodno. Na spomen strelièarstva
Starkov se izraz preobrazio iz zgodnog i pomalo sarkastiènog u hladan i
praktièki zloban.
"Rekao sam im dok su me prebacivali. Više se ne natjeèem." Starkov je
glas bio plošan, i rijeèi su mu se jedva èule za našim, nedalekim stolom.
"Promjena škole neæe to promijeniti."
"Natjecanje? Misliš na ono banalno strelièarsko nadmetanje izmeðu
razlièitih Kuæa Noæi?" Sva sam se naježila od Neferetina smijeha.
"Stvarno me nije briga hoæeš li se natjecati ili ne. Upamti, ja ovdje
govorim u ime Nyx, i ja kažem da je najvažnije da potratiš dar koji si
dobio od Božice. Nikad ne znaš kad bi te Nyx mogla pozvati, a to neæe
biti za neko blesavo nadmetanje."
Želudac mi se prevrnuo. Znala sam da Neferet misli na svoj rat protiv
ljudi. Ali Starku, koji pojma nije imao, samo je vidno laknulo zbog toga
što se neæe morati opet natjecati, i lice mu je opet poprimilo onaj
nonšalantni izraz s traèkom drskosti.
"Nema problema. Nemam ništa protiv vježbanja, Sveæenice", rekao je.
MIN@
16
"Neferet, što bi htjela da uèinimo s ovim, eh, psom?" rekao je Dragon.
Neferet je tek naèas razmislila; zatim je graciozno èuènula pred žutog
labradora. Ženka je naæulila krupne uši. Podigla je vlažnu njušku i s
vidnom radoznalošæu onjušila nadlanicu koju joj je Neferet pružila. Na
suprotnom kraju separea od mene Belzebub je prijeteæi prosiktao. Nala je
grleno zarežala. Neferet je podigla glavu i pogledala me u oèi.
Pokušala sam zadržati ravnodušan izraz lica, ali ne znam do koje mi je
mjere to uspjelo. Nisam vidjela Neferet još od prekjuèer, kad je izašla za
mnom iz dvorane nakon što je objavila da želi zapodjenuti rat ljudi i
vampyra u ime osvete za Lorenovo umorstvo. Jasna stvar, porjeèkale smo
se. Bila je Lorenova ljubavnica. Bila sam to i ja, ali to nije bilo bitno.
Loren me nije volio. Neferet je stajala iza svega što se dogodilo izmeðu
Lorena i mene, i znala je da ja znam za to. Znala je, takoðer, da znam
kako Nyx ne odobrava to što ona radi.
Uglavnom, ozbiljno mi je povrijedila srce, i mrzila sam Neferet gotovo
jednako koliko sam je se i bojala. Nadala sam se da mi se ništa od toga ne
odražava na licu kad nam je naša Nadsveæenica došetala do stola. Kratko
je mahnula Starku i njegovu privezanom psu da doðu za njom. Maèak
Blizanki još jedanput je dugo prosiktao, a onda šmugnuo. Mahnito sam
milovala Nalu, nadajuæi se da neæe totalno siæi s uma kad joj pas priðe
bliže. Neferet je zastala pred našim stolom. Pogledom je brzo prešla s
mene na Afroditu, i uprla ga u Damiena.
"Drago mi je što si tu, Damien. Voljela bih da odvedeš Starka do njegove
sobe i pomogneš mu da se snaðe na kampusu."
"Drage volje, Neferet", brzo je rekao Damien, i oèi su mu se sasvim
zakrijesile kad je Neferet uprla u njega onaj svoj osmijeh zahvalnosti od
sto vata.
"Dragon æe vam pomoæi oko konkretnih detalja", rekla je. Zatim su njene
zelene oèi pale na mene. Napela sam se. "A Zoey, ovo je Stark. Stark, ovo
je Zoey Redbird, predvodnica naših Kæeri Mraka."
Kimnuli smo jedno drugome.
"Zoey, buduæi da si ti naša vježbenica za Nadsveæenicu, prepuštam pitanje
Starkova psa tebi. Uvjerena sam da æe ti neka od mnogih sposobnosti
kojima te Nyx obdarila pomoæi da uklopiš Vojvotkinju u našu školu."
Hladan pogled ni trenutka nije odmaknula od mojih oèiju. Prièao je
drugaèiju prièu od njena sladunjavog glasa. Govorio je:
Ne zaboravi da sam ja ovdje glavna, a ti si samo dijete.
Namjerno sam odmaknula oèi od njenih i uputila Starku štur osmijeh.
"Rado æu pomoæi tvom psu da se snaðe."
MIN@
17
"Izvrsno", meko je rekla Neferet. "E, da, Zoey, Damien, Shaunee i Erin."
Osmjehnula se mojim prijateljima, koji su joj smjesta uzvratili širokim
osmijesima kao teške debilèine. Potpuno je zanemarila Afroditu i Jacka.
"Sazvala sam poseban sastanak Vijeæa za noæas u deset i trideset." Bacila
je pogled na svoj platinasti sat s dijamantnim umecima. "Sad je veæ
gotovo deset sati, pa dovršite objed, jer oèekujem nazoènost i vas
Prefekata."
"Hoæemo!" zacvrkutali su kao sramotno gnijezdo ptièica.
"E, da, Neferet, to me podsjetilo", rekla sam, podigavši glas da me cijela
dvorana èuje. "Pridružit æe nam se i Afrodita. Buduæi da ju je Nyx
obdarila afinitetom za zemlju, svi se slažemo da bi i ona trebala biti u
Vijeæu prefekata." Zadržala sam dah, nadajuæi se da mi se prijatelji neæe
usprotiviti. Na svu sreæu, nitko ništa nije rekao, osim što je Nala opet
potmulo zarežala na Vojvotkinju.
"Kako bi Afrodita mogla biti Prefekt? Više nije èlanica Kæeri Mraka."
Neferetin je glas postao hladan.
Zraèila sam nevinošæu.
"Zar sam ti zaboravila reæi? Strašno mi je žao, Neferet! Sigurno zbog svih
tih groznih stvari koje su se u zadnje vrijeme dogodile. Afrodita se vratila
u Kæeri Mraka. Dala je zavjet meni, kao i Nyx, da æe se držati našeg
novog kodeksa ponašanja, i dopustila sam joj da se vrati. Mislim ono, bila
sam uvjerena da bi i ti to htjela, da se ona vrati našoj Božici."
"Tako je." Afrodita je zvuèala neuobièajeao primireno. "Pristala sam na
nova pravila. Želim se iskupiti za svoje prethodne greške."
Znala sam da bi Neferet svima izgledala zlobno i pakosno da javno odbaci
Afroditu nakon što je jasno dala do znanja da se želi promijeniti. A kod
Neferet je sve bilo u izvanjskom dojmu. Nadsveæenica se osmjehnula
svima okupljenima, ne pogledavši ni u Afroditu ni u mene.
"Kako je samo naša Zoey izuzetno velikodušna kad prihvaæa Afroditin
povratak u njedra Kæeri Mraka, naroèito ako se zna da æe ona sama biti
odgovorna za ponašanje Afrodite. S druge strane, naša Zoey oèito drage
volje prihvaæa velike odgovornosti." Zatim me napokon pogledala, i od
mržnje u njenim oèima dah mi je zastao u grlu. "Samo pripazi da se ne
ugušiš od tolikog pritiska koji si sama sebi natovarila na vrat, mila Zoey."
Zatim joj se, kao da je stisnula prekidaè, lice opet ispunilo milinom i
svjetlošæu, i blistavo se osmjehnula novome uèeniku.
"Dobro nam došao u Kuæu Noæi,Stark."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Treæe poglavlje
MIN@
18
"Dakle, ovaj, jesi gladan?" Upitala sam Starka nakon što su Neferet i
ostali vampovi otklizali iz blagovaonice.
"Jesam, valjda", rekao je.
"Ako se požuriš, možeš jesti s nama, a onda ti Damien može pokazati
sobu prije nego što budemo morali otiæi na sastanak Vijeæa", rekla sam.
"Meni je tvoj pas lijep", rekao je Jack i nagnuo se da bolje vidi
Vojvotkinju iza Damiena. "Hoæu reæi, krupna je, ali svejedno je lijepa. Ne
grize, zar ne?"
"Ne, osim ako ti nju prvi ne ugrizeš", rekao je Stark.
"Oh, fuj", rekao je Jack. "Ušla bi mi pseæa dlaka u usta i to bi bilo baš
bljak."
"Stark, ovo je Jack. On je Damienov deèko." Odluèila sam se što prije
riješiti predstavljanja i moguæe problematike tipa O, ne! Peder!
"Bok", rekao je Jack sa stvarno milim smiješkom.
"Aha, bok", rekao je Stark. Pozdrav mu nije bio baš presrdaèan, ali nije
mi zraèio ni nekom jaèom homofobijom.
"A ovo su Erin i Shaunee." Pokazala sam na svaku od njih ponaosob.
"Takoðer se odazivaju na ime Blizanke, što æe ti imati smisla nakon što ih
budeš poznavao otprilike dvije i pol minute."
"Hej, ti", rekla je Shaunee, uputivši mu vrlo napadan pogled.
"Baš tako", rekla je Erin, uputivši mu istovjetan pogled.
"Ovo je Afrodita", rekla sam.
Vratio mu se blago sarkastièan smiješak.
"Znaèi, ti si božica Ljubavi. Puno sam èuo o tebi."
Afrodita je gledala Starka s èudnim intenzitetom koji mi nije djelovao kao
neki naroèiti flert, ali kad joj se obratio, automatski je izvela istinski
spektakularno zabacivanje kose i rekla:
"Bok. Drago mi je kad me prepoznaju."
Osmijeh mu je postao širi i još sarkastièniji kad se kratko nasmijao.
"Teško bih te mogao ne prepoznati, ime ti je prilièno prepoznatljivo."
Vidjela sam kako se Afroditin intenzivni pogled smjesta rasipa, a
namjesto njega dolazi njeno daleko poznatije javno držanje snobovskog
prezira, ali prije nego što je stigla zapoèeti verbalno èereèenje
novopridošlice oglasio se Damien.
"Stark, pokazat æu ti gdje su pladnjevi i to." Ustao je i zatim smjesta
zastao pred Vojvotkinjom, djelujuæi nemalo zbunjeno.
"Bez brige", rekao je Stark. "Ostat æe ona na mjestu. Dokle god nijedna
maèka ne uèini nikakvu glupost."
MIN@
19
Pogledom je prešao na Nalu, jedinu maèku koja je ostala blizu
Vojvotkinje. Nala nije opet zarežala, ali stajala je uspravno na mome krilu
i netremice buljila u psa. Osjeæala sam da joj je cijelo tijelo napeto.
"Nala æe biti dobra", rekla sam, u nadi da æe tako i biti. Stvarno nisam
nikako mogla utjecati na svoju maèku. Kvragu, tko zapravo ima utjecaja
na bilo koju maèku?
"U redu, onda." Kratko mi je kimnuo, a onda rekao psu: "Vojvotkinjo,
ostaj!" Naravno, kad je otišao za Damienom do glavnog reda za hranu,
Vojvotkinja je ostala.
"Znaš, psi su daleko buèniji od maèaka", rekao je Jack, prouèavajuæi
Vojvotkinju pogledom kao da je znanstveni pokus.
"Kad toliko dašæu", rekla je Erin.
"I èešæe puštaju vjetar nego maèke, Blizanko", rekla je Shaunee. "Moja
mama ima one preogromne standardne pudlice, i da znaš da su to prdovita
stvorenja."
"Okej, dobro, ovo mi stvarno nije bilo fora", rekla je Afrodita. "Idem ja."
"Šta neæeš ostat uvaljivati se novome deèku?" upitala ju je Shaunee
preljubaznim tonom.
"Da, a baš je izgledalo kao da mu se strahovito sviðaš", rekla je Erin
milim glasom.
"Prepustit æu novoga vama dvjema, što se i prilièi, kad je veæ tako
privržen kujama. Zoey, svrati u moju sobu kad završiš sa svojim društvom
debila. Htjela bih poprièati s tobom o jednoj stvari prije sastanka Vijeæa."
I uz zabacivanje kose i podrugljiv pogled prema Blizankama, izašla je iz
kantine.
"Nije ona zapravo tako grozna kako se pravi", kazala sam Blizankama.
Uputile su mi poglede pune nevjerice, a ja sam slegnula ramenima. "Samo
što se stalno pretvara da je grozna."
"Pa, mi kažemo molim te, ono daj molim te, na njeno usrano držanje",
rekla je Erin.
"Od Afrodite shvatiš zašto ima žena koje udave novoroðenu djecu", rekla
je Shaunee.
"Samo pokušajte Afroditi dati priliku", rekla sam. "Poèela mi je puštati da
vidim što leži iza tih njenih mrskih gluposti. Vidjet æete i sami. Zna ona
biti draga."
Blizanke par sekundi ništa nisu rekle, a onda su se zgledale i istovremeno
odmahnule glavama i prevrnule oèima. Opet sam uzdahnula.
"Ali, prijeðimo na jednu daleko važniju temu", rekla je Erin.
"Da, na novog seksiæa", rekla je Shaunee.
"Gle mu guzu", rekla je Erin.
MIN@
20
"Da bar malo spusti te traperice, pa da bolje vidim", rekla je Shaunee.
"Blizanko, spuštanje traperica je prejadno. Tako su mali selje zamišljali
da izgledaju ko gangster u devedesetima. Seksi deèki bi to morali odbit
bez pogovora", rekla je Erin.
"Ja mu svejedno oæu vidit guzu, Blizanko", rekla je Shaunee. Zatim je
bacila pogled prema meni i osmjehnula se. Bila je to suzdržana verzija
njena nekadašnjeg prijateljskog smiješkm ali barem nije u sebi imao onaj
sarkastièni oprez kojim me èastila prošlih par dana. "Onda, što kažeš? Je
li seksi kao Christian Bale, ili je seksi samo kao Tobey Maguire?"
Došlo mi je da briznem u suze radosnice i viknem:
To! Pa vi opet prièate sa mnom!
Umjesto toga, postavila sam se kao da imam malo mozga u glavi i
pridružila se Blizankama u razgledavanju novopridošlice.
Okej, je li, imale su pravo. Stark je bio zgodan. Bio je srednje visok, ne
visok kao voða napada poput mog ljudskog bivšeg deèka Heatha, ili
abnormalno predivno visok kao Superman poput mog bivšeg deèka Erika,
poèetnika koji se pretvorio u vampyra. Zapravo, bio je otprilike
Damienove visine. Bio je pomalo mršav, ali vidjela sam mu mišiæe kroz
staru majicu, a ruke su mu definitivno bile zamamne. Imao je slatku,
razbarušenu mušku kosu one pješèane boje izmeðu plave i smeðe. I lice
mu je bilo okej, jake brade, ravna nosa, krupne smeðe oèi i lijepe usne.
Znaèi, Stark je izgledao okej, kad bi ga se seciralo na zasebne dijelove.
Dok sam ga gledala, uhvatila sam da ga od prosjeka do komada uzdižu
intenzivnost i samopouzdanje. Kretao se kao da je èvrsto odluèio o svemu
što radi, samo što je ta odluènost u sebi nosila traèak sarkazma. Bilo je
kao da pripada svijetu i u isti mah mu pokazuje srednji prst.
I, da, bilo je èudno što sam tako brzo skužila to o njemu.
"Meni je definitivno zgodan", rekla sam.
"Obožemili! Upravo sam shvatio tko je on!" zgranuto je rekao Jack.
"Daj kaži", rekla je Shaunee.
"On je James Stark!" rekao je Jack.
"Ma daj", rekla je Erin i prevrnula oèima. "Jacky, veæ to znamo."
"Ne, ne, ne. Ne shvaæate. On je onaj James Stark koji je najbolji strelièar
na cijelom svijetu! Ne sjeæate se da smo na netu èitali o njemu? Rasturio
je u atletskom dijelu Ljetnih igara prošle godine. Narode, on se natjecao
protiv odraslih vampova, pravih Erebovih Sinova, i sve ih je porazio. On
je zvijezda..." dovršio je Jack uz snen uzdah.
"Ma, sranje! Ošamari me i reci mi da sam retardirana, Blizanko. Jacky
ima pravo!" rekla je Erin.
"Znala sam da je seksi u globalnim razmjerima", rekla je Shaunee.
MIN@
21
"Vau", rekla sam ja.
"Blizanko, potrudit æu se da mi se njegov pas svidi", rekla je Erin.
"Naravno da hoæemo, Blizanko", rekla je Shaunee.
Jasno, sve èetvero buljili smo u Starka kao totalni kreteni kad su se on i
Damien vratili za stol.
"Šta?" rekao je, žvaèuæi pozamašan zalogaj sendvièa. Bacio je pogled s
nas prema Vojvotkinji. "Da nije štogod izvela dok me nije bilo? Znate,
koji put voli lizati tuðe nožne prste."
"A fuj, to je baš…" zapoèela je Erin, ali umuknula je kad ju je Shaunee
trknula ispod stola.
"Ne, Vojvotkinja je bila savršena dama dok te nije bilo", rekla je Shaunee
i uputila vrlo, vrlo ljubazan osmijeh Starku.
"Tako i treba", rekao je Stark.
Kako su svi i dalje buljili u njega, nelagodno se promeškoljio na stolici.
Kao na zapovijed, Vojvotkinja se premjestila tako da mu se može
nasloniti na nogu i s ljubavlju gledati uvis u njega. Vidjela sam da se
poèeo opuštati kad je automatski spustio ruku i poèeo je èeškati po ušima.
"Sjeæam se da sam èuo kako si pobijedio sve one vampove u
strelièarstvu!" blebnuo je Jack; zatim je èvrsto stisnuo usne i jarko
porumenio.
Stark nije podigao pogled s tanjura. Samo je slegnuo ramenima.
"Da, dobar sam u strelièarstvu."
"Ti si taj poèetnik?" rekao je Damien, kojem je tek sada sinulo. "Dobar si
u strelièarstvu? Pa fantastièan si u strelièarstvu!"
Stark je podigao pogled.
"Kako god. To je samo nešto što mi ide otkako sam bio Obilježen."
Pogledom je prešao s Damiena na mene. "Kad smo veæ kod slavnih
poèetnika, vidim da je istina to što se prièa o tvojim dodatnim Biljezima."
"Istina je."
Stvarno sam mrzila ove prve susrete. Bilo mi je dozlaboga neugodno kad
bih upoznala nekoga tko u meni ne bi mogao vidjeti ništa osim dotiène
velepoèetnice, umjesto prave Zoey. Onda sam skužila. Osjeæala sam se
vjerojatno uvelike slièno Starku. Upitala sam ga prvo što mi je palo na
pamet, samo da prijeðemo s teme toga kako smo "posebni" i on i ja.
"Sviðaju ti se konji?"
"Konji?" Vratio mu se onaj sarkastièni smiješak.
"Pa da, eto, djeluješ mi kao da možda voliš životinje", rekla sam jadno,
mahnuvši bradom prema njegovu psu.
"A da, valjda, sviðaju mi se konji. Sviða mi se veæina životinja. Izuzev
maèaka."
MIN@
22
"Izuzev maèaka!" ciknuo je Jack.
Stark je opet slegnuo ramenima.
"Nikad mi se nisu baš sviðale. Previše su luckaste za moj ukus."
Zaèula sam kako obje Blizanke frkæu na to.
"Maèke su neovisna stvorenja", zapoèeo je Damien. Osjetila sam mu ton
uèiteljske lekcije u glasu i znala sam da sam uspjela u nastojanju da
promijenim temu. "Svi mi, naravno, znamo da su bile štovane u mnogim
davnašnjim kulturama svijeta, ali jeste li znali da su takoðer bile…?"
"Ovaj, ljudi, isprièavam se na prekidu", rekla sam, ustajuæi i drugaèije
primajuæi Nalu, da mi ne ispadne ravno na leða Vojvotkinji. "Ali moram
vidjeti što me Afrodita treba prije sastanka Vijeæa. Vidimo se tamo, 'kej?"
"Da, okej."
"Valjda."
"Kako god."
Barem sam dobila nekakav pozdrav. Ljubazno sam se osmjehnula Starku.
"Bilo mi je drago. Zatreba li ti išta za Vojvotkinju, samo mi javi.
Nedaleko odavde je dobar Southern Ag. Trgovina ima dodatnu ponudu
maèjih potrepština, ali kladim se da ima i pseæe."
"Javit æu ti", rekao je.
A onda, kad je Damien nastavio svoju lekciju o divoti maèaka, Stark mi je
kratko namignuo i kimnuo glavom, jasno mi dajuæi do znanja da mi je
zahvalan na ne baš suptilnoj promjeni teme. Uzvratila sam mu migom i
bila na pola puta kroz izlazna vrata prije nego što sam shvatila da se cerim
kao blesava umjesto da razmišljam o èinjenici da me kad sam zadnji put
bila vani, nešto pokušalo napasti.
Stajala sam pred velikim vratima od hrastovine kao uèenica s posebnim
potrebama i posebnim uslugama kad se hrpa ratnika Erebovih Sinova
stuštila stubištem koje je vodilo do profesorske blagovaonice na katu.
"Sveæenice", rekla mi je nekolicina kad su me ugledali, i cijela je grupa
zastala da mi se pokloni s poštovanjem i krasno mi, odsjeèno salutira
šakama stisnutim preko mišiæavih prsa.
Plaho sam im uzvratila pozdrav.
"Sveæenice, dopusti mi da ti otvorim vrata", rekao je jedan stariji ratnik.
"Oh, eh, hvala", rekla sam, te s iznenadnim nadahnuæem dodala: "Nego,
bi li možda jedan od vas mogao otiæi sa mnom natrag do doma i možda
mi dati popis ratnika koji æe biti zaduženi za stražarenje nad djevojaèkim
domom. Mislim da bi se momci osjeæali prihvaæenije kad bismo im znale
imena."
"Vrlo uviðavno od tebe, moja damo", rekao je stariji ratnik, koji mi je i
dalje pridržavao vrata. "Drage æu ti volje dati popis imena."
MIN@
23
Osmjehnula sam se i zahvalila mu. Cijelim putem do djevojaèkog doma
kavalirski je èavrljao o ratnicima koji æe biti na stražarskoj dužnosti kod
nas, dok sam ja kimala glavom, primjereno se oglasila i pokušavala
krišom pogledavati uvis, u mirno noæno nebo.
Ništa nije zalepetalo ni ohladilo zrak, ali nisam se mogla riješiti
zastrašujuæeg osjeæaja da me netkoili nešto odande motri.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Èetvrto poglavlje
Jedva da sam taknula svoju kvaku kad su se vrata naglo otvorila i Afrodita
me zgrabila za zglavak.
"Daj više uvuci tu guzicu unutra. Sranje, spora si kao debeli klinac na
štakama, Zoey."
Uvukla me u sobu i èvrsto zalupila vratima za nama.
"Nisam spora, a ti mi moraš objasniti cijelu hrpu stvari", rekla sam joj.
"Kako si uspjela uæi? Gdje je Stevie Rae? Kad ti se vratio Biljeg? Što…?"
Tiradu mojih pitanja prekinulo je dugo, uporno kuckanje s moga prozora.
"Prvo i prvo, maloumna si. Ovo je Kuæa Noæi, a ne puèka gimnazija u
Tulsi. Nitko ne zakljuèava vrata, pa sam samo ušla ravno u tvoju sobu.
Drugo, Stevie Rae ti je tamo." Afrodita je projurila pokraj mene i pritrèala
prozoru. Samo sam stajala i buljila u nju dok je odmicala debele zavjese i
kretala otkvaèiti teško okno od olovnog stakla. Iziritirano se osvrnula
prema meni. "Halo! Bilo bi lijepo da mi malo pomogneš."
Krajnje zbunjena, pridružila sam joj se na prozoru. Podigle smo ga tek
zajednièkom snagom. Bacila sam pogled sa zadnjeg kata stare zgrade od
grubog kamena, sliènije dvorcu nego domu. Kasna prosinaèka noæ i dalje
je bila hladna i sumorna, a sad je još i bezvoljno pokušavalo kišiti. Jedva
sam nazirala istoèni zid kroz mrak i zaklon krošanja. Zadrhtala sam, ali
poèetnici rijetko osjete hladnoæu, a ja nisam osjetila studen zbog
vremenskih prilika. Stvar je bila u pogledu na istoèni zid, na mjesto moæi i
nevolja. Afrodita je do mene uzdahnula i nagnula se da virne kroz prozor
niza zid.
"Prestani se više preseravati i penji se ovamo. Ulovit æe te, a što je još
gore, frizura æe mi se sva razbarušit od vlage."
Kad je glava Stevie Rae izbila na vidik, zamalo sam se upišala.
"Bok, Z!" vedro je rekla. "Vidi kako se sada ultrafora mogu penjati."
"Za Boga miloga. Upadaj. Unutra."
MIN@
24
Afrodita je ispružila rutu kroz otvoreni prozor, šèepala Stevie Rae za
jednu ruku i povukla. Stevie Rae je upala u sobu kao balon. Afrodita je
brzo zatvorila prozor i navukla zavjese. Zatvorila sam usta koja su mi se
pritom bila razjapila, ali nastavila sam zuriti dok je Stevie Rae ustajala,
otirala roperice i gurala skute košulje dugih rukava natrag u njih.
"Stevie Rae", napokon sam uspjela reæi. "Jesi se ti to upravo uzverala po
zidu doma?"
"Jesam!" Široko mi se osmjehnula, kimajuæi tako da su joj kratke plave
kovrèe poèele poskakivati kao sluðenoj navijaèici. "Cool, a? Bude mi ko
da sam dio kamenova od kojih je zgrada napravljena, i postanem onako
skroz bestežinska, i, je li, evo me." Ispružila je ruke.
"Kao Dracula", rekla sam, i shvatila da sam naglas izgovorila misao tek
kad se Stevie Rae namrštila i rekla:
"Što je kao Dracula?"
Teško sam se svalila na rub svoga kreveta.
"U knjizi Dracula, onoj staroj koju je napisao Bram Stoker," pojasnila
sam, "Jonathan Harker kaže da vidi Draculu kako se vere naniže po zidu
svoga dvorca."
"A da, mogu to i ja. Kad si rekla 'kao Dracula', mislila sam da oš reæ da ja
izgledam ko Dracula, sva onako jeziva i blijeda, s gadnom kosom i onim
dugim, bljakastim noktima. Nisi to htjela reæ, je 1 tako?"
"Ne, da ti pravo kažem, izgledaš super."
Definitivno sam joj govorila istinu. Stevie Rae je stvarno izgledala super,
pogotovo u usporedbi s onim kako je izgledala (i ponašala se i smrdjela)
prošli mjesec. Opet je izgledala kao Stevie Rae, prije nego što je tijelo
moje najbolje prijateljice odbilo Promjenu, pa je umrla prije gotovo toèno
mjesec dana, a zatim se nekako vratila iz mrtvih. Ali bila je drugaèija,
slomljena. Gotovo je sasvim izgubila svoju ljudskost, a nije pritom bila
jedina uèenica kojoj se to dogodilo. Cijeli je èopor gadnih neumrlih
uèenika vrebao po starim prohibicijskim tunelima pod napuštenim
depoom u centru Tulse. Stevie Rae je zamalo postala jedna od njih,
zlobna, pakosna i opasna. Samo joj je dar Božice, afinitet prema elementu
zemlji, pomogao da zadrži makar djeliæ sebe, ali to nije bilo dovoljno.
Polako se gubila. I tako sam, uz pomoæ Afrodite (koja je takoðer dobila
afinitet prema elementu zemlji), izrekla krug i zamolila Nyx da izlijeèi
Stevie Rae.
A Božica je to i uèinila, ali za vrijeme tog procesa lijeèenja izgledalo je
kao da je Afrodita morala umrijeti kako bi spasila ljudskost Stevie Rae.
Na svu sreæu, nije bilo tako. Umjesto da umre, Afrodita je izgubila svoj
Biljeg, dok se Biljeg Stevie Rae èudesno ispunio bojom i proširio,
MIN@
25
pokazujuæi da je dovršila svoju Promjenu u vampyricu. Samo, da opæa
zbrka bude veæa, tetovaža Stevie Rae nije se pojavila u tradicionalnoj boji
safira, koju nose svi Biljezi odraslih vampyra. Ne, Biljeg Stevie Rae bio je
jarkocrven, boje svježe krvi.
"Eh, halo. Zemlja zove Zoey. Ima tu koga doma?" Mudrijaški Afroditin
glas probio mi se kroz blebetanje u glavi. "Bolje si provjeri najbolju
frendicu na svijetu. Èini mi se da pomalo puca."
Zatreptala sam. Premda sam zurila u Stevie Rae, nisam je zapravo vidjela.
Stajala je nasred sobe, koja je bila naša soba sve do prije otprilike mjesec
dana, kad je njena smrt potpuno i temeljito sve zauvijek promijenila, i
gledala oko sebe razrogaèenim oèima punim suza.
"O, srce, oprosti." Pritrèala sam Stevie Rae i èvrsto je zagrlila. "Sigurno ti
nije lako što si se vratila."
Djelovala mi je ukoèeno i èudno u naruèju, pa sam se malo odmaknula da
je mogu pogledati.
Krv mi se sledila od izraza na njenu licu. Namjesto suzne šokiranosti
došao je bijes. Naèas sam se upitala zašto mi taj njen bijes izgleda
odnekud poznato, Stevie Rae se rijetko kad ljutila. A onda sam shvatila
što to prepoznajem. Stevie Rae je izgledala onako kao prije nego što sam
izrekla krug u kojem joj se ljudskost vratila. Ustuknula sam od nje.
"Stevie Rae? Što je bilo?"
"Gdje su moje stvari?" Glas joj je, poput lica, bio naprosto opak.
"Srce", rekla sam blago. "Vampovi oduzmu stvari poèetnice nakon što
ona, eh, umre." Stevie Rae me pogledala stisnutim oèima.
"Ja nisam mrtva."
Afrodita je prišla i stala pokraj mene.
"Hej, nemoj nam tu sad bit sva manijakalna. Vampovi misle da si mrtva,
sjeæaš se?"
"Ali bez brige", brzo sam rekla. "Natjerala sam ih da mi vrate hrpu tvojih
stvari. A znam i gdje je ostalo što si imala. Mogu ti sve to vratiti, ako
hoæeš."
I, samo tako, opakosti je nestalo i opet sam gledala svoju najbolju
prijateljicu.
"Èak i moju lampu napravljenu od kaubojske èizme?"
"Èak i nju", rekla sam, osmjehujuæi joj se. Kvragu, i ja bih popizdila da
mi je netko uzeo sve stvari. Afrodita je rekla:
"Oèekivalo bi se da æe se nekome sa smræu barem promijeniti i komatozni
modni pojmovi. Ali ne. Tvoj loš ukus je jebeno besmrtan."
"Afrodita," èvrsto joj je rekla Stevie Rae, "stvarno bi trebala biti
pristojnija."
MIN@
26
"A ja kažem kako god i tebi i tvom svjetonazoru u stilu poseljaèene Mary
Poppins", rekla joj je Afrodita.
"Mary Poppins je bila Britanka. Što znaèi da nije bila poseljaèena",
spustila joj je Stevie Rae.
Stevie Rae je zvuèala tako slièno kao nekada da sam sretno podciknula i
opet je èvrsto zagrlila.
"Ti bokca, kako mi je drago što te vidim! Sada ti je stvarno okej, je l
tako?"
"Pomalo sam drukèija, ali okej mi je", rekla je Stevie Rae, uzvraæajuæi mi
zagrljaj.
Osjetila sam èudan nalet olakšanja koji je prigušio ono pomalo drukèija u
njenim rijeèima. Valjda mi je naprosto bilo tako drago što je vidim opet
cijelu, opet svoju, da sam morala zadržati tu spoznaju na sigurnom i
posebnom mjestu u sebi neko vrijeme, a to mi nije pustilo da pomislim
kako bi sa Stevie Rae moglo još biti zaostalih problema. K tome, prisjetila
sam se neèeg drugog.
"Samo malo", odjednom sam rekla. "Kako to da ste se vas dvije vratile na
kampus a da ratnici nisu poludjeli?"
"Zoey, zbilja bi morala poèet pazit na stvari koje se zbivaju oko tebe",
rekla je Afrodita. "Ušetala sam na ulazna vrata. Alarm ne radi, što valjda
ima nekog smisla. Hoæu reæi, dobila sam isti onakav školski poziv na
mobitel o prestanku zimskog raspusta kakav su, kladim se, dobili i svi
ostali koji nisu bili na kampusu. Neferet je morala ištekati zaštitu oko
škole, inaèe bi poludjela od svih tih alarma koje bi ukljuèili uèenici dok se
vraæaju, da i ne spominjem bezbrojne i preslasne Erebove Sinove koji
pristižu ovamo kao soèni pokloni za nas uèenice."
"Misliš valjda reæi da bi od svih tih alarma Neferet poludjela još više nego
što veæ je?"
"Da, Neferet je definitivno luda ko pegla", rekla je Afrodita, na trenutak
se potpuno slažuæi sa Stevie Rae. "U svakom sluèaju, alarma više nema,
èak ni za ljudska biæa."
"Ha? Èak ni za ljudska biæa? Odakle to znaš?" upitala sam je.
Afrodita je uzdahnula i èudnom, kao usporeno snimljenom kretnjom,
podigla nadlanicu i njome si obrisala èelo, tako da joj se obris
polumjeseca od trenja razmazao i djelomièno obrisao. Zgranula sam se.
"Zaboga, Afrodita! Pa ti si..." Rijeèi su mi se izgubile u zamuckivanju, jer
su ih moja usta odbila izgovoriti.
"Ljudska", pripomogla mi je Afrodita plošnim, hladnim glasom.
"Kako? Mislim ono, jesi sigurna?"
"Sigurna sam. Prokleto sigurna", rekla je.
MIN@
27
"Eh, Afrodita, premda si ljudska, definitivno nisi normalno ljudska", rekla
je Stevie Rae.
"Što ti to znaèi?" upitala sam.
Afrodita je slegnula ramenima.
"Meni ne znaèi baš ništa."
Stevie Rae je uzdahnula.
"Znaš, imaš sreæe što si se pretvorila u ljudsko biæe a ne u drvenog lutka,
jer kolko samo sada lažeš, nos bi ti trebo bit dugaèak ono kilometar."
Afrodita je zgaðeno odmahnula glavom.
"Opet te tvoje poredbe s lošim filmovima za klince. Ne znam kako to da
nisi mogla naprosto krepat i završit u paklu. Bar me onda ne bi
bombardirala tim svojim Disneyjem."
"A da mi samo kažete koji se vrag tu zbiva?" rekla sam.
"Bolje joj objasni. Vidiš da veæ praktièki psuje", podrugljivo joj je rekla
Afrodita.
"Kako si pakosna. Trebala sam te pojesti dok sam bila mrtva", rekla je
Stevie Rae njoj.
"Ma trebala si pojesti svoju seljaèku mater dok si bila mrtva", rekla je
Afrodita, vrteæi glavom kao da je crnkinja. "Nije ni èudo da Zoey treba
nova najbolja frendica. Ti si totalna tlaka od seoskog djeteta."
"Zoey ne treba nova najbolja frendica!" proderala se Stevie Rae i okomila
se na Afroditu, prilazeæi joj korak bliže. Naèas mi se uèinilo da sam
vidjela kako joj je u tim plavim oèima bljesnulo ono ružno rumenilo
kojim su sjale dok je bila neumrla i sva izvan sebe.
Postavila sam se izmeðu njih, osjeæajuæi da æe mi glava prsnuti.
"Afrodita, prestani izazivati Stevie Rae!"
"Onda si bolje obuzdaj frendicu."
Afrodita je prišla zrcalu nad mojim umivaonikom, izvukla jednu
maramicu i poèela si brisati ostatak razmazanog polumjeseca s èela.
Primijetila sam da joj se, usprkos cijelom tom nonšalantnom držanju, ruke
tresu. Okrenula sam se natrag prema Stevie Rae, èije su oèi ponovno bile
onako poznato plave.
"Sori, Z", rekla je, smijuljeæi se kao dijete koje zna da je nešto zgriješilo.
"Valjda su mi živci malo popustili nakon dva dana uz Afroditu."
Afrodita je frknula, pa sam pogledala u nju.
"Samo nemoj opet poèinjati", rekla sam.
"Dobro, kako god." Pogledi su nam se susreli u zrcalu, i bila sam zamalo
sigurna da sam opazila strah u Afroditinim oèima. Zatim se opet posvetila
ureðivanju svog lica.
MIN@
28
Sasvim zbunjena, pokušala sam nastaviti razgovor od trenutka prije nego
što je postao totalno preèudan.
"Onda, šta ti to znaèi kad kažeš da Afrodita nije normalna? I pritom ne
mislim na njeno abnormalno ružno ponašanje", dodala sam brže-bolje.
"Lako i prelako", rekla je Stevie Rae. "Afrodita i dalje ima vizije, a vizije
kod ljudi nisu normalne." Uputila je Afroditi pogled u stilu eto ti ga na.
"Hajde, onda. Isprièaj Zoey."
Afrodita se okrenula od zrcala i sjela na mali stolac koji sam držala pri
ruci. Zanemarila je Stevie Rae i rekla:
"Ma da, još uvijek dobivam vizije. Blago meni, jebote. Jedino što mi se
nije sviðalo dok sam bila poèetnica sad je jedino što mi se zadržalo nakon
što sam opet postala glupo ljudsko biæe."
Pobliže sam pogledala Afroditu, prodiruæi ispod cijele te fasade u stilu gle
koja sam ja faca kojom se voljela okruživati. Bila je blijeda, a pod
korektorom koji si je natrackala ispod oèiju imala je tamne kolobare. Da,
definitivno je izgledala kao djevojka koja je upravo proživjela hrpu sranja,
a dio toga mogla je biti i jedna od onih njenih vizija koje su je iscrpljivale
i mijenjale joj život. Nije ni èudo da se ponašala kao takva kuja; bilo je
debilno od mene što to nisam veæ prije uspjela primijetiti.
"Što si vidjela u viziji?" upitala sam je.
Afrodita mi je uprla èvrst pogled u oèi iz odraza i naèas pustila da joj
spadne èelièni zid arogancije kojim se voljela okruživati kao štitom.
Užasna, sablasna sjenka prešla joj je preko lijepoga lica, i ruka joj je
zadrhtala kad ju je podigla da si zatakne uvojak plave kose iza uha.
"Vidjela sam kako vampyri prave pokolj meðu ljudima i ljude kako
zauzvrat ubijaju vampyre. Vidjela sam svijet prepun nasilja, mržnje i
mraka. A u tom sam mraku vidjela stvorenja koja su bila tako grozna da
nisam mogla shvatiti ni što su. Nisam, nisam mogla ni zadržati pogled na
njima. Vidjela sam kraj svega."
Afroditin je glas bio sablastan kao i njeno lice.
"Isprièaj joj i ostatak", potaknula ju je Stevie Rae kad je Afrodita zastala, i
iznenadila me iznenadna blagost u njenu glasu. "Isprièaj joj zašto se sve
to dogaðalo."
Kad je Afrodita progovorila, osjeæala sam se kao da su njene rijeèi
krhotine stakla koje mi je zarila u srce.
"Vidjela sam da se sve to dogaða zato što si ti mrtva, Zoey. Sve se to zbilo
zbog tvoje smrti."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Peto poglavlje
MIN@
29
"Ma, kvragu", rekla sam, a onda su me koljena izdala i morala sam sjesti
na krevet. U ušima sam èula nekakvo èudno zujanje, i bilo mi je teško
disati.
"Znaš da to ne znaèi da æe se sigurno ostvariti", rekla je Stevie Rae,
tapšuæi me po ramenu. "Hoæu reæi, Afrodita je vidjela i tvoju baku, i
Heatha, pa èak i mene kako umiremo. Mislim, mene kako drugi put
umirem. A ništa od toga nije se desilo. Tako da to možemo sprijeèit."
Pogledala je u Afroditu. "Je l tako?"
Afrodita se nelagodno promeškoljila.
"Ma, kvragu", rekla sam po drugi put. Zatim sam se prisilila da
progovorim kroz veliku knedlu straha koja mi se ugnijezdila nasred grla.
"Nešto je drugaèije u toj viziji mene koju si imala, zar ne?"
"Možda zato što sam ljudska", polako je rekla. "Jedino sam tu viziju imala
otkako sam opet ljudsko biæe, tako da, da, ne djeluje mi naroèito èudno
što mi je osjeæaj bio drukèiji nego kod onih koje sam imala kao
poèetnica."
"Ali?" priupitala sam je.
Slegnula je ramenima i napokon me pogledala u oèi.
"Ali stvarno je bilo drukèije."
"U kom smislu?"
"Pa, malo je bila zbrkanija, emocionalnija, nepovezanija. I, doslovce,
nisam shvatila dio onoga što sam vidjela. Hoæu reæi, nisam prepoznala te
užasne stvorove koji su vrvjeli unaokolo u mraku."
"Vrvjeli?" Zadrhtala sam. "To baš ne zvuèi dobro."
"I nije bilo. Vidjela sam sjene u sjenama u mraku. Bilo je kao da se
duhovi opet pretvaraju u žive stvorove, ali ti stvorovi u koje su se
pretvarali bili su tako užasni da ih nisam mogla gledati."
"Hoæeš reæi, nisu bili ni ljudski ni vampyrski?"
"Da, to hoæu reæi."
Automatski sam si protrljala šaku, i trnci straha prostrujali su mi tijelom.
"Ma, kvragu."
"Šta je?" rekla je Stevie Rae.
"Noæas me nešto, eto, napalo, da tako kažem, dok sam išla pješice od štala
do kantine. Nekakav hladni sjenoviti stvor koji se pojavio iz mraka."
"To nikako ne može biti dobro", rekla je Stevie Rae.
"Bila si sama?" upitala me Afrodita glasom tvrdim kao kremen.
"Da", rekla sam.
"Okej, u tome je problem", rekla je Afrodita.
"Zašto? Što si još vidjela u viziji?"
MIN@
30
"Pa, umrla si na par razlièitih naèina, a takvo što nikad prije nisam
vidjela."
"Na, na par razlièitih naèina?" Ovo je samo bivalo sve gore i gore.
"Možda da još malo prièekamo, ako Afrodita dobije novu viziju koja æe
razjasniti situaciju prije nego što krenemo razgovarat o tome", rekla je
Stevie Rae i sjela do mene na krevet.
Nisam odmaknula pogled od Afroditinih oèiju, i u njima sam primijetila
odraz onoga što sam veæ znala.
"Kad ignoriram vizije, ostvare se. Uvijek", rekla je Afrodita
bespogovornim tonom.
"Mislim da se dio toga možda veæ ostvaruje", rekla sam. Usne su mi bile
hladne i ukoèene, i bolio me trbuh.
"Neæeš umrijeti!" jauknula je Stevie Rae, sva uzrujana, izgledajuæi opet
potpuno kao moja najbolja prijateljica.
Provukla sam ruku pod ruku Stevie Rae.
"Hajde, Afrodita. Reci mi."
"Bila je to jaka vizija, prepuna silovitih prizora, ali totalno me zbunila.
Možda zato što sam je osjeæala i gledala s tvog motrišta." Afrodita je
zastala i tvrdo progutala. "Vidjela sam te kako umireš na dva naèina.
Jedanput si se utopila. Voda je bila hladna i mraèna. E, da, i zaudarala je."
"Zaudarala je? Kao jedna od onih gadnih oklahomskih baruština?" rekla
sam, zainteresirana, usprkos užasu zbog toga što prièam o vlastitoj smrti.
Afrodita je odmahnula glavom.
"Ne, gotovo stopostotno sam sigurna da to nije bilo u Oklahomi. Bilo je
previše vode za to. Teško mi je objasniti kako mogu biti tako sigurna, ali
naprosto mi je djelovalo preveliko i preduboko da bi bilo nešto slièno
jezeru." Afrodita je opet zastala, razmišljajuæi. A onda su joj se oèi
raširile. "Sjeæam se još jedne stvari iz vizije. Blizu vode nalazilo se nešto
što je izgledalo kao prava palaèa na zasebnom otoku, što bi znaèilo staro
bogatstvo i dobar ukus, vjerojatno europskog podrijetla, a ne neku kièastu
kuæu iz gornje srednje klase u stilu, uuu, postao sam lovator, daj da si
kupim terenca?'
"Zbilja si snob, Afrodita", rekla je Stevie Rae.
"Hvala", rekla joj je Afrodita.
"Okej, dakle, vidjela si me kako se utapam blizu prave palaèe na pravom
otoku, možda negdje u Europi. Jesi li vidjela išta drugo što bi moglo biti
od makar i najmanje koristi?" upitala sam je.
"Pa, izuzev èinjenice da si se osjeæala izolirano, hoæu reæi, stvarno
osamljeno u obje vizije, vidjela sam i lice jednog tipa. Bio je s tobom
MIN@
31
kratko prije nego što si umrla. Nekog tipa kog nikad prije nisam vidjela.
Barem ne do danas."
"Što? Koga?"
"Vidjela sam onog malog Starka."
"On me ubio?" Došlo mi je da povratim.
"Tko je Stark?" upitala je Stevie Rae, primajuæi me za ruku.
"Novi uèenik koji se upravo danas prebacio ovamo iz Kuæe Noæi u
Chicagu", rekla sam. "On me ubio?" opet sam postavila pitanje Afroditi.
"Ne bih rekla. Nisam ga uspjela dobro vidjeti, a i bilo je mraèno. Ali
imala sam dojam, èak i kad si zadnji put bacila pogled na njega, da se uz
njega osjeæaš sigurno." Pogledala me podignute obrve. "Izgleda da æeš
prebrodit cijelu tu zbrku oko Erika i Heatha i Lorena."
"Žao mi je zbog svega toga. Afrodita mi je rekla što se desilo", rekla je
Stevie Rae.
Zaustila sam da zahvalim Stevie Rae, a onda sam shvatila da ona i
Afrodita zapravo ne znaju do koje dubine seže cijela ta zbrka oko Erika i
Heatha i Lorena. Nije ih bilo u školi, a ljudski mediji nisu objavili baš
nikakvu vijest o smrti Lorena Blakea. Duboko sam udahnula. Gotovo da
bi mi bilo draþe slušati o vlastitim smrtima nego spominjati ovu.
"Loren je mrtav", blebnula sam.
"Šta?"
"Kako?"
Pogledala sam u Afroditu.
"Prekjuèer. Bilo je kao i s profesoricom Nolan. Lorenu su odrubili glavu i
razapeli ga i pribili ga na ulazni vrata škole kolcem kroz srce na kojem je
pisao nekakav užasan biblijski stih o tome da je on gadan." Izgovorila
sam to vrlo brzo, da mi okus tih užasnih rijeèi što prije nestane iz usta.
"O, ne!" Afrodita je postala sva bolesno blijeda i teško se svalila na stari
krevet Stevie Rae.
"Zoey, to je baš grozno", rekla je Stevie Rae. Èula sam joj suze u glasu
dok mi je stavljala ruku oko struka. "Vas dvoje ste bili ko Romeo i Julija."
"Ne!" A onda sam se, zato što mi je ta rijeè zvuèala oštrije nego što sam
namjeravala, okrenula prema Stevie Rae i osmjehnula. "Ne", ponovila
sam suvislijim glasom. "Nije on mene uopæe volio. Loren me iskoristio."
"Za seks? Ajoj, Z, to je baš u banani", rekla je Stevie Rae.
"Nažalost ne, premda sam stvarno zabrljala sve do daske i spavala s njim.
Loren me iskoristio za raèun Neferet. Ona mu je rekla da mi se uvali. Ona
mu je bila prava ljubavnica."
Složila sam grimasu kad sam se prisjetila one scene izmeðu Lorena i
Neferet kojoj sam posvjedoèila, i koja mi je slomila srce. Ismijavali su
MIN@
32
me. Lorenu sam dala svoje srce i svoje tijelo i, kroz naše Utiskivanje, dio
svoje duše. A on me ismijao.
"Samo malo. Vrati se. Kažeš da ti se Loren uvalio za raèun Neferet?"
rekla je Afrodita. "Zašto bi mu ona to rekla, ako su bili ljubavnici?"
"Neferet je htjela da ostanem sama." Srce mi se sledilo kad su mi se
poèeli slagati komadiæi mozaika.
"Ha? Pa to nema smisla. Zašto bi ostala sama samo zato što se Loren
poèeo postavljat ko da ti je deèko?" upitala me Stevie Rae.
"Jednostavno", rekla joj je Afrodita. "Zoey se morala viðati s Lorenom u
tajnosti, buduæi da je on bio profesor i sve to. Meni se sve èini da ona nije
rekla nikom iz svog društva debila da se s profesorom Blakeom igra
zloèeste male uèenice. Takoðer mi se èini da je Neferet imala priliènog
udjela u tome što je naš deèko Erik otkrio da se Zoey troši s tipom koji
definitivno nije on."
"Eh, ja sam tu, s vama. Ne moraš govoriti o meni ko da sam izašla iz
sobe."
Afrodita je frknula.
"Ako su mi pretpostavke toène, rekla bih da je tebi zdrava pamet izašla iz
sobe."
"Pretpostavke su ti toène", priznala sam joj preko volje. "Neferet se
pobrinula da Erik naiðe i zatekne me s Lorenom."
"Dovraga! Nije ni èudo da je tako popizdio", rekla je Afrodita.
"Šta? Kada?" rekla je Stevie Rae.
Uzdahnula sam.
"Erik me ulovio s Lorenom. Pošizio je. Zatim sam otkrila da je Loren
zapravo s Neferet i da mu ni najmanje nije stalo do mene, premda smo se
Utisnuli."
"Utisnuli! Sranje!" rekla je Afrodita.
"A onda sam friknula." Preèula sam Afroditu. Veæ mi je ionako bilo
dovoljno grozno. Definitivno nisam htjela ulaziti u pojedinosti. "Ridala
sam kao gladna godina kad su me Afrodita, Blizanke, Damien, Jack i…"
"O, sranje, i Erik. To je bilo ono kad smo te našli kako plaèeš pod
drvetom", upala mi je Afrodita u rijeè.
Opet sam uzdahnula, shvativši da je ne mogu zanemariti.
"Da. Pa je Erik svima objavio vijest o Lorenu i meni."
"I to na naèin koji bih ja nazvala vrlo zlobnim", rekla je Afrodita.
"Ti sumrak", rekla je Stevie Rae. "Sigurno je zvuèao ful pakosno kad
Afrodita kaže da je bio zloban."
"Zvuèao je. Toliko pakosno da njeni frendovi dožive njeno fukanje s
Lorenom kao šamar njima samima. A onda Erikovoj bombi od vijesti koja
MIN@
33
kaže 'Zoey je drolja' dodaj bombu od vijesti koja kaže 'A Zoey vam je
povrh toga tajila i da je Stevie Rae neumrla', i dobit æeš krdo debila koji
totalno pizde i više nikad ne žele povjerovati ni u šta što Zoey kaže."
"Što onda znaèi da je Zoey sama, upravo onako kako je Neferet i
planirala", dovršila sam umjesto nje, uz nemalu nelagodu što mi je bilo
tako lako prijeæi na prièanje o sebi u treæem licu.
"To je druga tvoja smrt koju sam vidjela", rekla je Afrodita. "Potpuno si
sama. Nema nikakvog zadnjeg pogleda na slatkog momka i nema društva
debila. Tvoja izoliranost mi je najupeèatljiviji dojam iz te druge vizije."
"Što me ubije?"
"Pa, na tom mjestu me opet poène buniti. Dobijem prizor Neferet kao
prijetnje tebi, ali vizija mi se sva èudno zbrka u trenutku konkretnog
napada na tebe. Znam da æe ti ovo zvuèati bizarno, ali u zadnjem sam
trenutku vidjela nešto crno kako lebdi oko tebe."
"Nekakvog duha ili nešto takvo?" Tvrdo sam progutala.
"Ne. Ne baš. Da je Neferetina kosa crna, rekla bih da to njena kosa vijori
oko tebe na jakom vjetru, kao da ona to stoji iza tebe. Sama si i jako se,
jako se bojiš. Pokušaš pozvati nekoga u pomoæ, ali nitko ti ne odgovori, a
ti se tako prestraviš da se sva ukoèiš i ne odupireš se. Ona, ili što god to
veæ bilo, obavije ruku oko tebe i nekako ti, neèim mraènim i savijenim,
presijeèe grkljan. To nešto je tako oštro da ti presijeèe cijeli vrat i odrubi
glavu s ramena." Afrodita se sva stresla i zatim dodala: "Koja, ako se
sluèajno pitaš, poènu krvariti. Obilno."
"Daj fuj, Afrodita! Zašto si morala još to opisivat?" rekla je Stevie Rae i
opet me obgrlila.
"Ne, u redu je", brzo sam rekla. "Afrodita nam mora opisati svaku sitnicu
koje se sjeæa, kao i onda kad je imala vizije o tvojoj smrti, bake i Heatha.
Jedino tako možemo smisliti kako da promijenimo situaciju. Dakle, što si
još vidjela o mojoj drugoj smrti?" upitala sam Afroditu.
"Samo to da zoveš upomoæ, ali ništa se ne dogodi. Svi te ignoriraju", rekla
je Afrodita.
"Bilo me strah danas kad je to nešto naletjelo na mene iz noæi. Tako sam
se prepala da sam se na trenutak samo ukoèila i nisam znala što da
radim", rekla sam, osjeæajuæi se uzdrmano od samog prisjeæanja.
"Da nije Neferet možda imala neke veze s tim što ti se ranije dogodilo?"
upitala me Stevie Rae. Slegnula sam ramenima.
"Ne znam. Nisam mogla vidjeti ništa osim nekakvog jezovitog crnila."
"I ja sam vidjela jezovito crnilo. I koliko god da mi je mrsko to reæi,
moraš se pobrinuti da društvo debila prestane pizditi na tebe, jer nikako
nije dobro to što više nemaš nijednog prijatelja", rekla je Afrodita.
MIN@
34
"Lakše reæi nego uèiniti", rekla sam.
"Ne vidim zašto", rekla je Stevie Rae. "Samo im reci istinu o tome da je
Neferet zakuhala to izmeðu Lorena i tebe, i kaži im da im nisi mogla reæi
ništa o tome da sam ja bila neumrla dok sam bila mrtva zato što bi Neferet
onda..." Stevie Rae je pustila da joj reèenica ostane nedovršena kad je
shvatila što to zapravo govori.
"Ma da, baš si se to super sjetila. Da im kaže da je Neferet zla kuja koja
stoji iza pretvaranja hrpe umrlih uèenika u neumrle, pa æe prvi put kad
bilo koji èlan društva debila doðe u domašaj misli od Neferet izbiti teško
sranje. To znaèi da ne samo da æe naša zla kuja od Nadsveæenice znati
ono što mi znamo, nego æe po svoj prilici i napraviti nešto itekako gadno
tvome društvancu." Afrodita je zastala i lupnula se vrškom prsta po bradi.
"Ovaj, kad malo bolje razmislim, takav razvoj situacije ne zvuèi sasvim
loše."
"Hej", rekla je Stevie Rae. "Damien i Blizanke i Jack veæ znaju nešto što
æe im stvoriti teških problema s Neferet. Znaju za mene."
"A, kvragu", rekla sam.
"Pa, sranje", rekla je Afrodita. "Totalno sam zaboravila na sitnicu koja
glasi 'Stevie Rae nije mrtva'. Pitam se zašto Neferet to još uvijek nije
uspjela išèeprkat iz mozgiæa nekog od tvojih frendova i skroz pošizit."
"Previše je zauzeta kovanjem planova za svoj rat", rekla sam. Kad su
Afrodita i Stevie Rae zbunjeno trepnule prema meni, shvatila sam da
vijest o Lorenu nije jedina koju još nisu èule. "Kad je Neferet dobila vijest
o Lorenovu umorstvu, proglasila je rat protiv ljudi. Ne otvoreni rat, jasna
stvar. Ona bi htjela da to bude gadan gerilski rat u teroristièkom stilu.
Bože, kako je ljigava. Samo mi ne ide u glavu kako to da svima to nije
oèito."
"Krv i iznutrice s ljudima? Ha. Baš zanimljivo. Rekla bih da bi gomilanje
Erebovih Sinova trebalo biti naša varijanta oružja masovnog uništenja",
rekla je Afrodita. "Njam, toliko o pozlati usrane situacije."
"Kako te može bit tako baš briga za sve ovo?" rekla je Stevie Rae, naglo
skoèivši s kreveta.
"Kao prvo, ljudi mi fakat nisu naroèito dragi." Afrodita je podigla ruku da
prekine tiradu Stevie Rae. "Okej, da, znam. Sad sam i ja ljudsko biæe. Od
èega mi dolazi ono skroz gah. Kao drugo, Zoey je živa i zdrava, tako da
me ovaj strašni mali rat pretjerano ne zabrinjava."
"Dovraga, o èemu ti to, Afrodita?" rekla sam.
Afrodita je prevrnula oèima.
"Daj molim te prati što ti govorim. Halo, to sad ima savršenog smisla.
Moja vizija je bila skroz o ratu izmeðu ljudskih biæa i vampyra i o
MIN@
35
nekakvim jezovitim èudovištima-babarogama. Zapravo, vjerojatno su to
oni stvorovi koji su te napali i vrlo bi lako mogli biti Neferetini podanici o
kojima još nemamo pojma." Zastala je, djelujuæi kao da se na trenutak
zbunila, a onda slegnula ramenima i nastavila: "Ali, šta god. Nadajmo se
da neæemo morati otkriti što su oni, jer se rat dogodi tek nakon što tebe
ubiju. Tragièno i groteskno, ako smijem dodati. Uglavnom, kako ja na to
gledam, ako tebe održimo na životu, sprijeèit æemo da do rata doðe."
Stevie Rae je ispustila težak, dug uzdah.
"Ima smisla to što kaþeš, Afrodita." Obratila se meni.
"Moramo te zadržati na životu, Zoey. Ne samo zato što te volimo više
nego bijeli kruhac, nego i zato što moraš spasiti svijet."
"Ma super. Sad još trebam spasiti svijet?"
U glavi mi je samo bila misao:
A nekada sam se uzrujavala zbog geometrije.
Ma, kvragu.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Šesto poglavlje
"Aha, moraš spasit svijet, Z, al mi æemo bit odmah uz tebe", rekla je
Stevie Rae i svalila se natrag na krevet pokraj mene.
"Ne, krebilko. Ja æu bit odmah uz nju. Ti se moraš pokupit odavde sve
dok ne smislimo šta da kažemo ostatku društva debila o tebi i tvojem
nehigijenskom društvu", rekla je Afrodita. Stevie Rae se namrštila na
Afroditu.
"A? Društvu?" rekla sam.
"Napatili su se oni, Afrodita. I da znaš da kupanje i lickanje nije baš
naroèito važno nakon što umreš. Ili èak ne umreš", rekla je Stevie Rae. "K
tome, znaš da su sada bolji i da se èak služe stvarima koje si im kupila."
"Okej, vas dvije se morate malo vratiti da mi bude jasnije. Na koje to
društvo…?" A onda sam ušutjela kad sam shvatila na koga to oèito misle.
"Stevie Rae, nemoj mi reæi da se još družiš s onim odurnim klincima iz
tunela."
"Ne shvaæaš ti to, Zoey"
"Prijevod: Da, Zoey, još uvijek se družim s onim odurnim jadnicima iz
tunela", rekla je Afrodita, oponašajuæi otegnuti oklahomski govor Stevie
Rae.
"Prekini", rekla sam automatski Afroditi prije nego što sam se opet
obratila Stevie Rae. "Ne, ne shvaæam. Pa mi pomozi da shvatim."
MIN@
36
Stevie Rae je duboko udahnula.
"Pa, mislim da ovo", pokazala je prstom na svoje jarkocrvene tetovaže,
"znaèi da moram biti uz ostatak klinaca s crvenim tetovažama, da bih im
pomogla da i sami proðu Promjenu."
"Ostatak tih neumrlih klinaca ima takve tetovaže kao ti?"
Slegnula je ramenima s vidnom nelagodom.
"Pa, recimo. Ja sam jedina s dovršenom tetovažom, što valjda znaèi da
sam se Promijenila. Al njima su se svima plavi obrisi polumjeseca na èelu
sada pretvorili u crvene. Još uvijek su poèetnici. Samo što su, eto, druga
vrsta poèetnika."
Opa! Samo sam ostala sjediti, zanijemjela, nastojeæi pojmiti sve
implikacije toga što je Stevie Rae upravo rekla. Bila sam potpuno
zaprepaštena time što sad postoji potpuno nov tip poèetnika, što je,
naravno, znaèilo i da postoji potpuno nov tip odraslog vampyra, i to me na
trenutak uzbudilo. Što ako to ujedno znaèi i da æe svi koji budu Obilježeni
proæi kroz neki oblik Promjene, tako da više nijedan poèetnik neæe morati
umrijeti! Ili barem ne trajno. Samo æe se promijeniti u crvene poèetnike.
Što god to znaèilo.
Onda sam se sjetila kako su grozni ti drugi klinci bili. Ubijali su
tinejdžere. Užasno. Pokušali su ubiti i Heatha. Da nije bilo mene, i samo
mene, on bi stradao. Kvragu, i ja bih smrtno stradala da nisam iskoristila
svoj afinitet prema svih pet elemenata da nas oboje spasim.
Takoðer sam se prisjetila bljeska crvenila koji sam ranije opazila u oèima
Stevie Rae i pakost koja je djelovala tako neprimjereno na njenu licu, ali
dok sam je sada gledala kako zvuèi i ponaša se kao ona stara, lako sam se
mogla uvjeriti da sam se prevarila, da mi se samo uèinilo, ili da sam
preuvelièala to što sam vidjela.
Rastjerala sam takve misli i rekla:
"Ali, Stevie Rae, ti drugi klinci bili su grozni."
Afrodita je frknula.
"Još uvijek su grozni i žive na skroz groznom, odvratnom mjestu. I, da,
još uvijek su jednako onako grozno neotesani."
"Nisu onako neukrotivi kao što su nekada bili, al nisu ni ono što bi ti
nazvala normalnima", rekla je Stevie Rae.
"Oni su ti odurna mala beskorisna žgadija, eto šta su", rekla je Afrodita.
"Ko crvenokosa posvojèad."
"Pa dobro, neki od njih imaju svojih problema i nisu baš najpopularniji
klinci na svijetu, al šta onda?"
"Samo kažem da bi nam bilo lakše skužit što da napravimo s tobom kad bi
nam problem bio jedino u tebi."
MIN@
37
"Nije uvijek stvar u tome šta je najlakše. Baš me briga što moramo
napraviti, ili što ja moram napraviti. Neæu dopustit da Neferet iskorištava
te druge klince", odluèno joj je otpovrnula Stevie Rae.
A meni je od tih rijeèi Stevie Rae sinulo u glavi. Sva sam se stresla od
užasa kad sam u utrobi shvatila da mi je ta užasna nova pomisao toèna.
"O, mili Bože! Zato je Neferet radila sve to što je radila, da se umiruæi
uèenici vrate kao neumrli mrtvi uèenici. Ona bi ih htjela iskoristiti u ratu
protiv ljudi koji je proglasila."
"Ali, Z, uèenici veæ neko vrijeme postaju neumrli, a profesori Nolan i
Loren ubijeni su tek nedavno, tako da je Neferet tek sada imala razloga
proglasit cijelo to gerilsko ratovanje", rekla je Stevie Rae.
Nisam ništa rekla. Nisam mogla. Ono što sam mislila bilo je pregrozno da
se izgovori naglas. Bojala sam se da se slogovi tih rijeèi ne pretvore u
zasebna mala oružja, koja æe se spojiti u jedno ako ih izgovaranjem
sastavim i sve nas zajedno uništiti.
"Što je bilo?" Afrodita me prepomno promatrala.
"Ništa." Preoblièila sam rijeèi u glavi tako da postanu nešto podnošljivije.
"Ma samo me sve ovo podsjetilo na to da se Neferet veæ dugo nadala da
æe dobiti povod za borbu protiv ljudskih biæa. Stvarno me ne bi iznenadilo
da je zaista stvorila te neumrle umrle klince kao vlastitu, privatnu vojsku.
Vidjela sam je s Elliottom nedugo nakon što je on navodno umro. Bilo mi
je odurno vidjeti koliku ona kontrolu ima nad njim."
Zadrhtala sam, sjeæajuæi se i prejasno kako je Neferet nareðivala Elliottu
što god joj je volja i kako se on klanjao i unizivao pred njom, a onda
posisao krv koju mu je ponudila iz vlastite ruke na oduran i ful
preseksualan naèin. Bilo mi je do krajnje mjere gadno to gledati.
"Zbog toga im se moram vratiti", rekla je Stevie Rae. "Trebaju me da se
brinem za njih i pokažem im da se i oni mogu Promijeniti. Kad Neferet
sazna za razliku u njihovim Biljezima, svejedno æe ih pokušat kontrolirat
tako da ostanu, pa, recimo to tako, ne baš pristojni. Mislim da bi oni
mogli opet bit okej, ko što sam ja opet okej."
"A što je s onima koji nikad nisu bili okej? Sjeæaš se onog klinca Elliotta
koga je Zoey upravo spomenula? On je bio luzer u životu, a luzer je i u
smrti. I dalje æe biti luzer ako se uspije Promijeniti u to crveno šta veæ
god." Afrodita je teatralno, napaæeno uzdahnula kad ju je Stevie Rae
prostrijelila pogledom. "Samo hoæu napomenuti da takvi ni prije nisu bili
normalni. Možda u njima nema nièega što bi se moglo spasiti."
"Afrodita, nemaš ti pravo birati koga vrijedi spasiti, a koga ne. Ja sam
možda bila dosta normalna cura prije nego šta sam umrla, al sada nisam
baš ful normalna", rekla je Stevie Rae. "A mene je vrijedilo spasiti!"
MIN@
38
"Nyx", rekla sam, na što su se obje okrenule i pogledale me s upitnicima
na licima. "Nyx ima pravo birati koga vrijedi spasiti. A ne ja, ni Stevie
Rae, pa èak ni ti, Afrodita."
"Oèito sam zaboravila na Nyx", rekla je Afrodita i odmaknula lice od nas,
da prikrije bol u svojim oèima. "Nije da Božica želi imati nekog naroèitog
posla s jednom ljudskom klinkom."
"To nije istina", rekla sam. "Ruka Nyx još uvijek je na tebi, Afrodita.
Božica je ovdje itekako na djelu. Da njoj nije bilo stalo do tebe, bila bi ti
oduzela vizije kad ti je oduzela Biljeg."
Dok sam to govorila, dobila sam onaj osjeæaj koji sam èesto dobivala kad
bih neporecivo znala da govorim pravu stvar. Afrodita je bila živa tlaka,
ali iz nekog je razloga bila važna našoj Boþici.
Afrodita me pogledala u oèi.
"Ti to nagaðaš, ili ti to znaš?"
"Ja to znam." Nastavila sam je èvrsto gledati u oèi.
"Kuneš se?" rekla je.
"Kunem se."
"Pa, to ti je baš krasno i sve, Afrodita," rekla je Stevie Rae, "al trebala bi
imat na umu da nije baš ni da si sasvim normalna."
"Ali ja sam privlaèna, okupana sam kako treba, ne smucam se po stvarno
gadljivim starim tunelima i ne režim i ne škljocam zubima na
posjetitelje."
"Što nas dovodi do još jedne teme. Zašto si uopæe bila dolje u tunelima?"
upitala sam Afroditu. Prevrnula je oèima.
"Zato što je naša gospodièna ljubiteljica 95,5 megaherca baš morala
izigravati kaubojicu i poæi mojim tragom."
"Pa, ti si friknula kad ti je Biljeg nestao, a za razliku od nekih ja nisam
ruèka s velikim K. Plus, možda sam i ja pomalo bila kriva zato što si
izgubila Biljeg, pa je bilo fer od mene da odem i pobrinem se da ti ne
bude ništa", rekla je Stevie Rae.
"Ugrizla si me, munjaro", rekla je Afrodita. "Jasna stvar da si ti bila
kriva."
"Veæ sam ti se isprièala zbog toga."
"Eh, cure, možemo se držati teme, molim vas?"
"Pa dobro. Otišla sam dolje u te glupe tunele zato što bi tvoja glupa
najbolja frendica izgorjela u prah i pepeo da nas je dnevna svjetlost
zatekla gore na površini."
"Ali kako to da se dva dana nisi vratila?"
Afroditi je postalo vidno nelagodno.
MIN@
39
"Trebalo mi je par dana da odluèim bih li se uopæe vratila. Povrh toga,
morala sam pomoæi Stevie Rae da kupi neke stvari za tunele i trikove u
njima. Èak ni ja nisam mogla samo otiæ i pustit ih da budu ful ono"
zastala je i tankoæutno zadrhtala, da pojaèa dojam "ono ijuuuu."
"Mi stvarno još nemamo naviku primat posjete", rekla je Stevie Rae.
"Misliš, izuzev ljudi koje tvoji frendovi vole jest?" rekla je Afrodita.
"Stevie Rae, stvarno ne smiješ dopuštati da ti klinci jedu ljude. Pa makar i
beskuænike", dodala sam.
"Znam. To je još jedan razlog zašto moram natrag do njih."
"Moraš povesti sa sobom profesionalne èistaèice i dobru ekipu za dekor
interijera", promrsila je Afrodita. "Ponudila bih ti usluge kuænih
pomoænica svojih roditelja, ali tvoja bi ih škvadra mogla pojesti, a kao što
bi to moja mama rekla, dobre se ilegalce stvarno teško naðe."
"Neæu pustiti da klinci više jedu ljude, a i trudim se da dovedem tunele u
red", rekla je Stevie Rae, braneæi se.
Prisjeæala sam se i predobro kako su mi jezoviti bili ti mraèni, prljavi
tuneli.
"Stevie Rae, šta ne možemo smisliti neko drugo mjesto gdje bi se moglo
smjestiti tebe i tvoje, eh, crvene poèetnike?"
"Ne!" brzo je rekla, a onda mi se isprièala osmijehom. "Znaš, stvar je u
tome što meni, kao i njima, odgovara kad smo pod zemljom. Moramo biti
u unutrašnjosti zemlje." Naglo je pogledala u Afroditu, koja je škubila nos
na Stevie Rae i slagala facu u stilu "Da, znam da to nije normalno, ali
rekla sam ti da nisam normalna!"
"Eh, Stevie Rae", rekla sam. "Totalno se slažem s tobom oko cijele te
stvari da nije uopæe bed što nisi normalna. Mislim ono, gledaj mene."
Mahnula sam rukom prema svome obilju tetovaža, koje izrièito nisu bile
normalne. "Ja sam kraljica zemlje Nenormalije, ali možda bi bilo bolje da
objasniš na što misliš kad kažeš da nisi normalna."
"Ovo bi trebalo biti dobro", rekla je Afrodita.
"Okej, èuj, ja ti još baš ne znam sve o sebi. Ima svega nekoliko dana da
sam ne-neumrla i Promijenjena, ali ipak imam odreðene sposobnosti
kakve mislim da normalni odrasli vampovi nemaju."
"Tipa..." potaknula sam je kad je nastavila samo sjediti i gristi se za usnu.
"Tipa one fore u stilu 'postajem dio kamenova' koju sam izvela dok sam
se verala uza zid doma. Ali to možda mogu izvesti zbog svoga afiniteta za
zemlju."
Kimnula sam glavom, razmišljajuæi o tome.
MIN@
40
"Stvarno, to ima smisla. Ja sam otkrila da mogu pozvati elemente sebi i da
mogu više-manje nestati kad postanem izmaglica i vjetar i što veæ god."
Stevie Rae se ozarila.
"A, pa da! Sjeæam se da si cijela bila praktièki nevidljiva ono jedanput."
"Eto. Tako da posjedovanje te sposobnosti zapravo i nije naroèito
abnormalno. Možda svi vampovi s afinitetima prema nekom elementu
mogu izvesti nešto takvo."
"Sranje, mogla sam si i misliti! Vas dvije dobijete sve cool sposobnosti. A
ja dobijem totalnu tlaku od vizija", rekla je Afrodita.
"To bi moglo bit samo zato što si ti totalna tlaka", rekla je Stevie Rae.
"Što još?" rekla sam dok se opet nisu poèele èerupati.
"Izgorjet æu ako izaðem van po suncu."
"I dalje? Jesi li potpuno sigurna?" Još dok je bila neumrlo umrla saznala
sam da joj sunce stvara probleme.
"Sigurna je", rekla je Afrodita. "Sjeti se, zato smo se i morale spustiti u
one gadne tunele. Izlazilo je sunce. Bile smo u centru grada. Stevie Rae je
poèela šizit."
"Znala sam da æe mi se nešto ružno desit ako ostanem na površini", rekla
je Stevie Rae. "Tako da nisam poèela baš šizit, samo sam se jako
zabrinula."
"Da, dobro, ti i ja æemo se samo morati složiti da se ne slažemo oko tvojih
naglih promjena raspoloženja. Vidjela sam da si totalno pošizila kad ti je
sunce malo obasjalo ruku. Uvjeri se i sama, Z." Afrodita mi je pokazala
na desnu ruku Stevie Rae.
Stevie Rae je nevoljko ispružila ruku i zasukala rukav košulje. Ugledala
sam mrlju crvene kože po cijelom vrhu njene podlaktice i lakta, kao da je
gadno izgorjela na suncu.
"To ne izgleda baš pregrozno. Malo kreme za sunèanje, tamne naoèale i
kamiondžijska kapica, i bit æeš bez problema", rekla sam.
"Eh, ne", opet se oglasila Afrodita. "Trebala si vidjet kako je izgledalo
prije nego što je pila krv. Ruka joj je bila žešæe odbojna i reš peèena.
Nakon što je popila krv, prešla joj je iz gadne opekotine treæeg stupnja u
blago neugodnu opekotinu od sunca, ali tko zna kako bi to dobro šljakalo
da joj se cijelo tijelo ispržilo."
"Stevie Rae, srce, najiskrenije ti kažem da te ne osuðujem, ali nisi valjda
pojela nekog beskuænika ili išta slièno nakon što si se zapalila, zar ne?"
Stevie Rae je odmahnula glavom amo-tamo tako snažno da su joj kovrèe
suludo zalepetale.
"Ma, a-a. Dok smo išle do tunela, samo sam na èasak skoknula u stranu i
posudila malo krvi iz davateljskog centra Crvenog križa u centru grada."
MIN@
41
"Posudila znaèi da je imaš namjeru vratiti nakon što ti više ne bude
trebala", rekla je Afrodita. "A, osim ako nemaš namjeru biti prva
bulimièna vampyrica, nemam dojam da æeš vratiti tu krv." Pogledala je
Stevie Rae sva puna sebe. "Tako da si je zapravo ukrala. Što nas dovodi
do nove sposobnosti tvoje najbolje frendice. U to sam se na svoje oèi
uvjerila. I to, štoviše, ne jedanput. I da znaš da je zbilja bilo neugodno.
Frikovski joj dobro ide kontroliranje umova ljudskih biæa. Molim te
zamijeti da kljuèni dio ovoga što sam upravo rekla leži u temeljnoj rijeèi
frik."
"Jesi završila?" upitala ju je Stevie Rae.
"Vjerojatno nisam, ali smiješ nastaviti", rekla je Afrodita.
Stevie Rae se namrštila na nju, a onda mi nastavila objašnjavati.
"Afrodita je u pravu. To ti je ko da mogu posegnuti u ljudski mozak i
tamo ponešto napraviti."
"Ponešto?" rekla sam.
Stevie Rae je slegnula ramenima.
"Ponešto, tipa da ih natjeram da mi doðu, ili da zaborave da su me vidjeli.
Nisam sigurna što još. Mogla sam to donekle izvodit i prije nego što sam
se Promijenila, al ni blizu ovome što sad mogu raditi, a to ispiranje tuðih
mozgova stvarno mi nije ugodno. Kad mi djeluje jako, šta ja znam,
zloèesto."
Afrodita je frknula.
"Okej, što još? Moraš li još uvijek dobiti poziv u neèiju kuæu da bi ušla?"
A onda sam sama sebi odgovorila na pitanje. "Èekaj, to se sigurno
promijenilo, jer ja te zapravo nisam pozvala ovamo, a evo, ovdje si. Ne
kažem da te ne bih pozvala. Definitivno bih te pozvala", brzo sam
pridodala.
"Radije reci da si ušla bez problema nakon što si onoj maloj laborantici
isprala mozak da ti otkljuèa vrata", rekla joj je Afrodita.
Stevie Rae je porumenjela.
"Nisam joj naudila, ni ništa takvo, a ona se nièega neæe sjeæati."
"Ali nije te sama pozvala da uðeš?" priupitala sam je.
"Nije, ali zgrada Crvenog križa je javno mjesto, i meni je tamo nekako
drukèije. E, da, i ne bih rekla da bi me ti morala ovamo pozvat, Z. Ja sam
tu nekada živjela, sjeæaš se?"
Nasmiješila sam joj se.
"Sjeæam se."
"Ako se vas dvije sad još poènete držat za ruke i pjevat 'Lean on Me',
morat æete me isprièati da još tu ne poènem rigati", rekla je Afrodita.
MIN@
42
"Zar ne možeš malo njoj isprati mozak i natjerati je da jedanput zauvijek
prestane s tim?" upitala sam je.
"A, ne mogu. Veæ sam pokušala. Ima u njenu mozgu neèega u što ne
mogu prodrijeti."
"To je moja vrhunska inteligencija", rekla je Afrodita.
"Prije bi to bila tvoja vrhunska arogancija", otpovrnula sam joj. "Nastavi,
Stevie Rae."
"Da vidimo, šta još..." Razmislila je par sekundi, a onda rekla: "Daleko
sam snažnija nego što sam nekada bila."
"Snažni su i obièni odrasli vampovi", rekla sam. Zatim sam se prisjetila da
je morala skoknuti po krv. "Znaèi, ti i dalje moraš piti krv?"
"Aha, ali ako ne uspijem doæ do nje, mislim da ne bih sva poludila ko
prije. Ne bi mi bilo lako da se moram skroz snalazit bez nje, ali ne bih
rekla da æu se pretvorit u èudovišnu krvopiju."
"Ali nije sasvim sigurna u to", rekla je Afrodita.
"Mrzim kad moram priznat da je u pravu, al u pravu je", rekla je Stevie
Rae. "Ma kad ima tolko toga što ne znam o tome u kakvog sam se
vampyra Promijenila da me prilièno strah."
"Bez brige. Imamo više nego dovoljno vremena da skužimo sve skupa."
Stevie Rae se osmjehnula i slegnula ramenima.
"Pa, vas dvije æete morat skužit sve skupa samostalno, jer vam ja sad
stvarno moram iæ." Krenula je prema prozoru, na što sam se prepala i
usrala od straha.
"Èekaj malo. Moramo još poprièati o svemu i svaèemu. A s obzirom na
veliku obavijest da je zimski raspust završio, opet æe posvuda biti
poèetnika i vampova, da i ne spominjem da æu još morat i nekako izlaziti
na kraj s Erebovim Sinovima i cijelim tim ratom protiv ljudskih biæa ako
pokušam otiæi s kampusa da te vidim, tako da ne znam kad æemo se opet
moæi vidjeti." Postajala sam pomalo zadihana od mnogostrukih problema
koji su nas u isti mah snašli.
"Ma bez brige, Z. Još uvijek imam kod sebe onaj mob koji si mi dala.
Samo me zvrcni, pa ti poskriveæki doðem kad god hoæeš."
"Hoæeš reæi, kad god dok nema sunca", rekla je Afrodita, pomažuæi mi da
otvorim prozor za Stevie Rae.
"Ma da, to hoæu reæi." Stevie Rae je pogledala Afroditu. "Znaš da možeš
doæ kod mene ako radije ne bi ostala tu, di se moraš pretvarat."
Iznenaðeno sam zatreptala prema svojoj najboljoj frendici. Nije da je ona
baš trpjela Afroditu, ali evo, sad joj je ponudila da doðe živjeti s njom, i to
još sasvim ljubaznim tonom, što je bilo potpuno u stilu one Stevie Rae
MIN@
43
koju sam poznavala i voljela, a ja sam se osjetila kao govno zato što sam
nekim krajièkom misli zamišljala da se opet ponaša neumrlo i neljudski.
"Stvarno, možeš doæ kod mene", ponovila je Stevie Rae, a kad joj
Afrodita ništa na to nije rekla, dodala je nešto što mi se uèinilo stvarno
èudnim. "Znam kako je to kad se pretvaraš. U tunelima ne bi bila
prisiljena na to."
Oèekivala sam da joj se Afrodita podrugne i spusti joj nešto na temu
crvenih poèetnika i loše higijene, ali to što je zapravo rekla iznenadilo me
još više od ponude Stevie Rae.
"Moram ostati ovdje i pretvarati se da sam i dalje poèetnica. Neæu ostaviti
Zoey samu, a nemam povjerenja u to da æe se mali gej i Blesijamske
Blizanke u ovom trenutku postaviti frendovski prema njoj. Ali hvala,
Stevie Rae."
Osmjehnula sam se Afroditi.
"Vidiš, možeš biti draga kad se potrudiš."
"Nisam ja draga. Nego sam praktièna. Svijet prepun rata nije privlaèan.
Znaš ono, kad su svi znojni i trèe i bore se i ubijaju jedni druge. Onda se
jednostavno nikako ne da održavat dobru frizuru i lijepo manikirane
nokte."
"Afrodita," rekla sam umorno, "nije sramota biti drag."
"To mi kaže kraljica zemlje Nenormalije", našalila se Afrodita.
"Što znaèi da je ona tvoja kraljica, Vizionarko", rekla je Stevie Rae. Zatim
me na brzinu zagrlila. "Ðenja, Z. Vidimo se uskoro. Obeæavam ti."
Uzvratila sam joj zagrljaj, uživajuæi u tome što mi i svojim mirisom i
svojim rijeèima opet djeluje kao ona stara. "Okej, ali bilo bi mi draže da
ne moraš otiæi."
"Bit æe sve u redu. Vidjet æeš. Sve æe se ovo riješiti."
Zatim je ispuzala kroz prozor. Gledala sam kako se poèinje spuštati niz
strmu stijenku doma. Izgledala je jezovito slièno kukcu sve dok joj tijelo
nije zatreptalo i praktièki išèezlo. Ruku na srce, da nisam znala da je
tamo, ne bih je nikako mogla uoèiti.
"Ko da je jedan od onih guštera koji mogu promijeniti boju svoga tijela da
im paše uz okoliš", rekla je Afrodita.
"Kameleoni", rekla sam. "Tako se zovu."
"Jesi sigurna? Gekon mi zvuèi više u stilu Stevie Rae."
Mrko sam je pogledala.
"Sigurna sam. Prestani se tu praviti pametna i pomozi mi da zatvorim
prozor."
Nakon što smo zatvorile prozor i opet navukle zavjese, uzdahnula sam i
odmahnula glavom. Prije sebi nego njoj, rekla sam:
MIN@
44
"I što da onda radimo?"
Afrodita je poèela prekopavati po šik torbici Coach koju je nosila kao
ukras preko ramena.
"Ne znam što æeš ti, ali ja æu si ovom smiješnom olovkom za iscrtavanje
oèiju opet nacrtat Biljeg. Možeš vjerovat da sam ovu nijansu pronašla u
Targetu?" Sva se stresla. "Ono, tko bi od tih modnih invalida uopæe htio
to nositi? Uglavnom, idem si to srediti, a onda odlazim na taj glupi
sastanak koji je Neferet sazvala."
"Mislila sam u stilu što da radimo sa svim ovim pitanjima života i smrti
koja su nas snašla?"
"Jebote, ko da ja znam! Ne želim ja ovo." Pokazala je prstom na svoj lažni
Biljeg. "Ne želim ništa od ovoga. Samo bih htjela biti ono što sam bila
prije nego što si se ti ovdje pojavila pa je sve otišlo kvragu. Htjela bih biti
popularna i moæna i s najseksi tipom u školi. Sad nemam ništa od svega
toga, i još sam ljudsko biæe koje dobiva strašne vizije i još nemam blage
veze što da poduzmem oko svega toga."
Na trenutak nisam ništa rekla, misleæi o èinjenici da sam ja bila razlog
zašto je Afrodita izgubila svoju popularnost, moæ i deèka. Kad sam
napokon progovorila, iznenadila sam samu sebe rekavši upravo ono što
mi je bilo na umu.
"Sigurno me mrziš."
Dugo se zagledala u mene.
"Mrzila sam te", rekla je polako. "Ali sada uglavnom mrzim samu sebe."
"Nemoj", rekla sam.
"Ma dovraga, zašto se ne bih mrzila? Svi me ostali mrze." Rijeèi su joj
zvuèale oštro i okrutno, ali oèi su joj bile prepune suza.
"Sjeæaš se one pakosne stvari koju si mi rekla ne tako davno, kad si
mislila da sam savršena?" Kutovi usana podigli su joj se u sitan smiješak.
"Morat æeš me podsjetiti. Rekla sam ti hrpu pakosnih stvari."
"Pa, u dotiènoj si prilici rekla nešto o tome da moæ mijenja ljude i tjera ih
da zabrljaju stvari."
"A, da. Sad se polako prisjeæam. Rekla sam da moæ mijenja ljude, ali
mislila sam na ljude oko tebe."
"Pa, bila si u pravu što se njih i mene tièe, i to sada shvaæam. Takoðer
shvaæam jako puno gluposti koje si izvela." Osmjehnula sam joj se i
dodala: "Ne baš sve gluposti koje si uèinila, ali ipak jako puno. Jer sad
sam i ja izvela svoju hrpu gluposti, i nekako imam dojam da još nisam
završila s izvoðenjem gluposti, ma kako deprimantno to zvuèalo."
MIN@
45
"Deprimantno, ali istinito", rekla je. "E, da, usput, kad smo veæ kod toga
da moæ mijenja ljude, moraš to imati na umu kad imaš posla sa Stevie
Rae."
"Kako to misliš?"
"Upravo tako kako sam ti i rekla. Ona se promijenila."
"Moraš mi to malo bolje pojasniti", rekla sam, osjeæajuæi da mi se u
želucu poèinje stvarati muènina.
"Ne pravi se da nisi primijetila ništa èudno na njoj", rekla je Afrodita.
"Pretrpjela je ona puno toga", opravdala sam je.
"Upravo to i kažem. Pretrpjela je ona puno toga, i to ju je promijenilo."
"Stevie Rae ti nikad nije bila draga, pa ne oèekujem od tebe da se
odjednom poèneš slagati s njom, ali nemam namjeru puštati te da je
ogovaraš, naroèito nakon što ti je upravo ponudila da poðeš s njom, tako
da ne moraš ostati ovdje i praviti se da si nešto što nisi."
Polako sam se dovodila do toèke stvarne ljutnje, i nisam mogla razaznati
je li to zbog toga što je ono što Afrodita govori mrsko i netoèno, ili zbog
toga što ona govori jednu strašnu istinu s kojom se ne želim suoèiti.
"Je li ti ikada palo na pamet da je možda htjela da poðem s njom zato što
Stevie Rae ne bi htjela da ja provodim vrijeme s tobom?"
"To je glupo. Zašto bi je bilo briga za to? Ona mi je najbolja prijateljica, a
ne deèko."
"Zato što zna da sam prozrela njenu igricu i da æu ti isprièati kako s njom
stvari zapravo stoje. Istina glasi da ona nije ono što je nekad bila. Ne
znam što je ona to sada toèno, a ne bih rekla ni da ona zna, ali definitivno
nije ona stara Stevie Rae, dobra ko bijeli krušac."
"Znam da nije potpuno ista kao nekada!" brecnula sam se. "Kako bi i
mogla biti? Umrla je, Afrodita! Meni na rukama. Sjeæaš se? A ja sam joj
dovoljno dobra prijateljica da joj nemam namjeru okrenuti leða samo zato
što je prošla kroz ozbiljnu životnu promjenu koja ju je dapaèe
promijenila."
Afrodita je dugo ostala samo stajati i buljiti u mene a da ništa nije rekla,
tako dugo da me želudac opet poèeo boljeti. Napokon je podigla jedno
rame.
"Pa dobro. Vjeruj što god hoæeš. Nadam se da si u pravu."
"U pravu sam, i ne bih više o tome", rekla sam, osjeæajuæi se neobièno
uzdrmano.
"Pa dobro", ponovila je. "Više neæu o tome."
"U redu. Onda završi crtanje tog svog Biljega, pa da odemo na sastanak."
"Zajedno?"
"Aha."
MIN@
46
"Nije te briga što æe onda ostali znati da se ne mrzimo?" rekla je.
"Pa, ovako gledam na to: ostali, a pogotovo moji prijatelji, mislit æe cijeli
niz ne baš naroèito lijepih stvari vezanih uz moguænost da smo se ti i ja
odjednom sprijateljile."
Afrodita je razrogaèila oèi.
"A zbog toga njihovi kržljavi mozgiæi neæe razmišljati o Stevie Rae."
"Moji prijatelji nemaju kržljave mozgiæe."
"Šta god."
"Ali, da, Damien i Blizanke bit æe zauzeti ljutitim mislima posveæenim
tebi, tako da æe im misli definitivno biti posveæene drugim stvarima ako ih
Neferet sluèajno osluhne", rekla sam.
"Zvuèi kao poèetak nekakvog plana", rekla je.
"Nažalost, to je cijeli plan koji imam."
"Pa, barem si dosljedna u tome što ne znaš koga vraga radiš."
"Kako lijepo od tebe što gledaš na situaciju s vedrije strane."
"Trudim se pomoæi koliko mogu", rekla je Afrodita.
Kad je dovršila dotjerivanje svoga lažnog Biljega, krenule smo prema
vratima. Trenutak prije nego što æemo ih otvoriti, bacila sam iskosa
pogled na nju.
"E, da, a i da znaš da te ne mrzim", rekla sam. "Štoviše, sve si mi draža."
Afrodita mi je uputila jedan od svojih najpodrugljivijih osmijeha i rekla:
"Vidiš, to hoæu reæi kad kažem da si dosljedna u tome što ne znaš koga
vraga radiš."
Još sam se smijala kad sam naglo otvorila vrata i naletjela ravno na
Damiena, Jacka i Blizanke.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Sedmo poglavlje
"Htjeli bismo porazgovarati s tobom, Z", rekao je Damien.
"I drago nam je što vidimo da ona odlazi", rekla je Shaunee, strijeljajuæi
Afroditu pogledom.
"Aha, ne daj da te vrata opale po tom žgoljavom dupetu dok izlaziš", rekla
je Erin.
Opazila sam da je povrijeðenost bljesnula na Afroditinu licu.
"Pa dobro. Idem ja odavde", rekla je.
"Afrodita, ne ideš ti nikamo." Morala sam prièekati da Blizanke prestanu
zgranuto zamuckivati u nevjerici prije nego što sam nastavila. "Nyx
MIN@
47
snažno djeluje u Afroditinu životu. Imate li povjerenja u prosudbu Nyx?"
upitala sam svoje prijatelje, gledajuæi svakoga od njih u oèi.
"Da, naravno da imamo", oglasio se Damien u ime svih njih.
"Onda æete morati prihvatiti Afroditu kao jednu od nas", rekla sam.
Nastala je duga stanka u kojoj su Blizanke, Jack i Damien meðusobno
razmjenjivali poglede, a onda je Damien napokon rekao:
"Valjda moramo priznati da Nyx smatra Afroditu posebnom, ali, iskreno
reèeno, nitko od nas nema povjerenja u Afroditu."
"Ja imam povjerenja u nju", rekla sam. Okej, možda nisam imala
stopostotnog povjerenja u nju, ali Nyx je djelovala putem nje."
"Što je ironièno, jer mi imamo problema s povjerenjem u tebe", rekla je
Shaunee.
"Društvo debila, prièate zbilja teške besmislice", rekla je Afrodita. "U
jednom trenu ste skroz u stilu: 'O, da! Imamo mi povjerenja u Nyx!' a u
iduæem kažete da imate problema s povjerenjem u Zoey. Zoey je nova
poèetnica. Nikoga, nijednog vampa ili poèetnika, Nyx nikad nije tako
obdarila. Dajte si to utuvite u glavu, dobro?" Afrodita je prevrnula oèima.
"Možda Afrodita ima pravo", rekao je Damien u zapanjenoj tišini.
"Bez zajebancije?" rekla je Afrodita sarkastièno. "Evo još jedne udarne
vijesti za debilno društvo, u mojoj najnovijoj viziji Zoey pogine, a svijet
zbog toga padne u totalni kaos. A pogodite tko je odgovoran za umorstvo
vaše navodne prijateljice?" Napravila je stanku i podignutih obrva
pogledala Damiena i Blizanke prije nego što je dala odgovor na vlastito
pitanje. "Svi vi. Zoey pogine zato što joj svi vi okrenete leða."
"Imala je viziju tvoje smrti?" upitao me Damien. Lice mu je odjednom
postalo sasvim blijedo.
"Da, zapravo dvije. Ali vizije su joj bile prilièno zbrkane. Vidjela ih je s
mog motrišta, što je bilo pomalo gadno. Uglavnom, samo se moram
kloniti vode i…" Prekinula sam se usred reèenice jer sam zamalo rekla i
Neferet. Na svu sreæu, ubacila se Afrodita.
"…Mora se kloniti vode, i ne smije biti izolirana", rekla je. "Što znaèi da
se sada morate izljubiti i izmiriti. Samo prièekajte da vas prestanem
gledati, jer bi mi zbilja pozlilo od toga."
"Razljutila si nas, Z", rekla je Shaunee, djelujuæi gotovo jednako blijedo
kao Damien.
"Ali ne želimo da umreš", dovršila je Erin, djelujuæi jednako pogoðeno.
"Ja bih naprosto umro da ti umreš", rekao je Jack, šmrcajuæi. Zatim je
primio Damiena za ruku.
MIN@
48
"Dobro, onda se morate skulirati i opet postati kretensko krdo dobrih
drugova", rekla je Afrodita.
"Otkada je to tebe briga hoæe li Zoey biti živa ili mrtva?" rekao joj je
Damien.
"Otkada radim za Nyx, a ne za sebe. A Nyx je stalo do Zoey; time je i
meni stalo do Zoey. A i sva sreæa da je tako. Vi ste joj navodno najbolji
prijatelji, a zbog tu i tamo neke tajne i nekoliko glupih nesporazuma
potpuno ste je izopæili." Afrodita me pogledala i frknula: "Ma kvragu,
Zoey, s takvim prijateljima, sva sreæa da nas dvije nismo neprijateljice."
Damien se okrenuo od Afrodite, odmahujuæi glavom i djelujuæi prije
povrijeðeno nego ljutito.
"Mene u svemu ovome najviše zbunjuje to da je savršeno jasno da ti njoj
govoriš stvari koje ne bi rekla nama."
"Daj, molim te, gej deèko. Nemoj da ti se gaæe totalno usuèu zbog toga
što sam ja zauzela tvoje štrebersko mjesto uza Zoey. Pa bar je jasno zašto
ona meni govori neke stvari. Vampovi meni ne mogu èitati misli."
Damien je iznenaðeno trepnuo. A onda me pogledao oèima sve širim od
shvaæanja.
"A ne mogu ni tebi èitati misli, zar ne?"
"Ne, ne mogu", rekla sam.
"O, sranje!" rekla je Shaunee. "Hoæeš reæi da kad bi nama nešto kazala,
bilo bi kao da si kazala svima?"
"Vampovima sigurno nije baš tako lako èitati misli poèetnicima, Z", rekla
je Erin. "Jer kad bi bilo, onda bi hrpa uèenika cijelo vrijeme imala frku."
"Èekaj, oni prelaze preko stvari u stilu bježanja poèetnika s kampusa ili
otvorenih izražavanja osjeæaja", polako je rekao Damien, kao da zbraja
dva i dva u glavi dok govori. "Vampove nije naroèito briga za kršenje
pokojeg sitnog pravila tu i tamo dokle god se samo radi o tipiènim
tinejdžerskim stvarima, tako da ih oni cijelo vrijeme ne 'prisluškuju', ili
kako veæ hoæete nazvati taj njihov mentalni nadzor."
"Ali što bi bilo kad bi smatrali da se dogaða nešto što je veæe od kršenja
pokojeg sitnog pravila, i znali za izvjesno društvo poèetnika koje bi
možda nešto moglo znati o tome", rekla sam.
"Usredotoèili bi misli na to društvo poèetnika", dovršio je Damien
umjesto mene. "Pa ti nam stvarno ne možeš govoriti odreðene stvari!"
"Dovraga", rekla je Shaunee.
"Vrhunska koma", rekla je Erin.
"Stvarno vam je dugo trebalo", rekla je Afrodita.
Damien ju je preèuo.
MIN@
49
"Ovo ima nekakve veze sa Stevie Rae, zar ne?"
Kimnula sam.
"Hej, kad je veæ spominješ", rekla je Shaunee.
"Što joj se dogodilo?" upitala je Erin.
"Drek joj se dogodio", rekla je Afrodita. "Pronašla me. Prestala sam šiziti
kad mi se Biljeg napokon vratio, i onda sam se vratila ovamo."
"A kamo je ona otišla?" upitao ju je Damien.
"Ja tebi izgledam ko neka vražja bejbisiterica? Kvragu, kako da znam
kamo je otišla vaša frendica seljanèica? Samo je rekla da mora otiæi jer
ima nekih svojih problema. Ko da me to ne znam kako zaèudilo."
"Imat æeš ti problema s mojom šakom u svojoj faci ako mi poèneš pljuvat
po Stevie Rae", rekla je Shaunee.
"Ja æu ti pridržati njeno žgoljavo dupe, Blizanko", rekla je Erin.
"Šta vas dvije imate isti mozak?" rekla je Afrodita.
"Za. Boga. Miloga. Dosta!" proderala sam se. "Možda poginem. Dvaput.
Danas me spopadao nekakav èudan utvarni stvor, i sad sam se živa usrala
od straha zbog toga. Nisam sigurna koji se to vrag zbiva sa Stevie Rae, a
Neferet je sazvala sastanak Vijeæa vjerojatno zbog dogovora o njenim
planovima za rat, za rat koji totalno nije ispravan potez. A vi se ne možete
prestati prepucavati! Boli me glava od vas i još mi idete na neku stvar."
"Bolje je poslušajte. Izbrojila sam joj dvije prave psovke i jednu blagu
prostotu u tom kratkom govoru. Ozbiljno vam kaže", rekla je Afrodita.
Vidjela sam kako Blizanke doslovce moraju susprezati osmijehe. Pobogu.
Zašto je tako velika fora to što ne volim psovati?
"Okej. Nastojat æemo se slagati s njom", rekao je Damien.
"Za Zoey", rekao je Jack, uputivši mi mio osmijeh.
"Za Zoey", rekle su uglas Blizanke.
Srce mi se stisnulo kad sam pogledala svakog svojeg prijatelja ponaosob.
Držali su mi leða. Što god da se dogodi, oni æe nastaviti stajati uz mene.
"Hvala vam" rekla sam, treptanjem suzdržavajuæi suze.
"Grupni zagrljaj!" rekao je Jack.
"Ma da ne bi, dovraga", rekla je Afrodita.
"To je jedno u èemu se možemo složit s Afroditom", rekla je Erin.
"Da, vrijeme je da se krene", rekla je Shaunee.
"Ajoj, Damien, moramo i mi krenuti. Kazao si Starku da æemo prije
sastanka svratiti da provjerimo je li se smjestio kako treba", rekao je Jack.
"A da, toèno", rekao je Damien. "Bok, Z. Vidimo se uskoro."
On i Jack izašli su za Blizankama iz moje sobe. Dobacujuæi mi pozdrave,
otišli su u vrsti niz hodnik, a onda nastavili brbljati o tome kako je Stark
seksi, ostavljajuæi me s Afroditom.
MIN@
50
"Vidiš, prijatelji mi nisu tako loši, a?" rekla sam.
Afrodita je uprla svoj hladni plavi pogled u mene.
"Prijatelji su ti papci", rekla je. Iscerila sam se i trknula je ramenom.
"Znaèi da si onda i ti papak."
"Toga se i bojim", rekla je. "Kad smo veæ kod mojih paklenih patnji, doði
u moju sobu. Htjela bih da mi pomogneš da skužim jednu stvar prije nego
što odemo na sastanak Vijeæa."
Slegnula sam ramenima.
"Može, što se mene tièe." Zapravo, osjeæala sam se dosta dobro u svojoj
koži. Prijatelji su opet razgovarali sa mnom, i imala sam dojam da svi mi
èak imamo moguænost da se poènemo slagati. "Hej", rekla sam dok smo
hodali hodnikom prema Afroditinoj sobi. "Jesi primijetila da su ti
Blizanke rekle nešto lijepo prije nego što su otišle?"
"Blizanke su simbiotski organizmi, i nadam se da æe ih u najskorijoj
buduænosti netko odvesti odavde da na njima izvodi znanstvene pokuse."
"Nije ti to konstruktivan stav", rekla sam.
"Možemo se samo posvetiti onome što je stvarno bitno?"
"Na primjer?"
"Na mene, naravno, i na ono oko èega bih te pitala za pomoæ."
Afrodita je otvorila vrata svoje sobe i ušle smo u prostor koji sam voljela
smatrati njezinom palaèom. Mislim ono, ti bokca, unutra je izgledalo kao
da je sve dekorirano prema savjetima iz èasopisa Vodiè za dekor
Traèerica, kad bi takav postojao. A, što je žalosno, vjerojatno postoji.
(Makar ne kažem da ne obožavam Traèericu)
"Afrodita, je l tebi itko ikada rekao da možda imaš poremeæaj osobnosti?"
"Veæi broj preskupih psihijatara. Ko da me briga."
Afrodita je otišla u drugu sobu i otvorila vratašca ruèno olièenog
(vjerojatno antikvitetnog i žešæe skupog) ormara koji je stajao pred
njenim ruèno izraðenim (svakako antikvitetnim i žešæe skupim) krevetom
s kutnim stupovima i baldahinom. Dok je prekapala po njemu, rekla je:
"E, da, usput, moraš smisliti neki naèin da Vijeæe dozvoli tebi i, što je
tragièno, meni, kao i, koliko god da mi je mrsko to reæi, tvome društvu
debila, da odlazimo s kampusa."
"A?"
Afrodita je uzdahnula i okrenula se prema meni.
"Možeš držat korak sa mnom, molim te? Moramo smjeti dolaziti ovamo i
odlaziti odavde, da bi mogli skužit koji se to kurac zbiva sa Stevie Rae i
njenom gadnom škvadrom."
"Veæ sam ti rekla da ti neæu dopustiti da ružno govoriš o Stevie Rae. Ništa
se ne zbiva s njom."
MIN@
51
"O tome se može razgovarati, ali buduæi da trenutaèno odbijaš suvislo
razgovarati o tome, znaj da mislim na sve one frikove s kojima se ona
druži. Što ako si ti u pravu, i Neferet ih želi upotrijebiti protiv ljudi? Nije
da mi je naroèito stalo do ljudi, ali do rata mi definitivno nije stalo. Tako
da bih rekla da trebaš vidjet što je s tim."
"Ja? Zašto ja? I zašto ja moram smislit naèin da svi mi dolazimo u školu i
odlazimo iz nje?"
"Zato što si ti poèetnica superjunakinja. Ja sam samo tvoja zgodnija
pomoænica. E, da, a debilno društvance su tvoji kilavi podanici."
"Super", rekla sam.
"Hej, nemoj se uzrujavat zbog toga. Smislit æeš veæ nešto. Kao i obièno."
Iznenaðeno sam zatreptala prema njoj.
"Šokira me koliko se pouzdaješ u mene." I nisam se šalila.
Mislim ono, fakat je izgledala kao da misli da æu skužiti što da se radi s
cijelom ovom gungulom.
"Ne bi te trebalo." Okrenula se i opet poèela tražiti po pretrpanom ormaru.
"Ja ti bolje od praktièki bilo koga znam kako te Nyx izdašno obdarila. Da
si moæna, bla, bla, šta god. Tako da æeš veæ skužiti što treba raditi.
Napokon! Bože, kako bih voljela da nam ovdje dopuštaju da imamo
spremaèice. Nikad ništa ne mogu naæ kad sam prisiljena spremat sama za
sobom." Afrodita je izašla iz ormara sa zelenom svijeæom u lijepoj zelenoj
kristalnoj èaši i šminkerskim upaljaèem.
"Hoæeš da ti pomognem da skužiš nešto o toj svijeæi?"
"Ne, oštroumna. Kojiput se stvarno zapitam kako to Nyx odabire."
Pružila mi je mali zlatni upaljaè.
"Htjela bih da mi pomogneš da otkrijem jesam li izgubila afinitet za
zemlju."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Osmo poglavlje
Prešla sam pogledom sa zelene svijeæe na Afroditu, lice joj je bilo blijedo,
a usne stisnute u tanku, beskrvnu crtu.
"Nisi pokušala prizvati zemlju otkako si izgubila Biljeg?" upitala sam je
blago.
Odmahnula je glavom i nastavila izgledati kao da je boli želudac.
"Okej, dobro, u pravu si. Mogu ti pomoæi da to skužiš. Vjerojatno bih
trebala izreæi krug."
MIN@
52
"To sam i mislila." Afrodita je duboko, drhtavo udahnula. "Daj da to
obavimo." Otišla je do zida na suprotnoj strani sobe od svoga kreveta.
Stala je tamo, držeæi svijeæu u rukama. "Ovo je sjever."
"U redu." Odluèno sam otišla onamo i stala ispred Afrodite. Okrenuvši se
na istok, sklopila sam oèi i usredotoèila se. "Ispunjava nam pluæa i daje
život. Prizivam zrak u svoj krug."
Èak i bez žute svijeæe koja bi predstavljala taj element, kao i bez Damiena
i njegova afiniteta za zrak, osjetila sam kako mi element smjesta odgovara
kad mi je blagi lahor lako pahnuo tijelom.
Otvorila sam oèi i okrenula se udesno, kreæuæi se deosil, odnosno u
smjeru kazaljke na satu, po krugu do juga, gdje sam stala.
"Grije nas i brine se da budemo na sigurnom i toplom. Prizivam vatru u
svoj krug." Osmjehnula sam se kad se zrak oko mene zagrijao drugim
elementom. Kreæuæi se opet udesno, zatim sam se zaustavila na zapadu.
"Pere nas i taži nas. Prizivam vodu u svoj krug." Smjesta sam osjetila
hladnoæu nevidljivih valova na svojim nogama. Sa smiješkom na licu,
nastavila sam kružiti i stala ispred Afrodite.
"Spremna?" upitala sam je.
Kimnula je, sklopila oèi i podigla zelenu svijeæu koja je predstavljala njen
element.
"Hrani nas i okružuje nas. Prizivam zemlju u svoj krug." Kresnula sam
upaljaè i prinijela plamièak svijeæi.
"Au, sranje!" kriknula je Afrodita. Ispustila je svijeæu kao da ju je ubila.
Èaša se razbila na parketu pred njenim nogama. Kad je podigla glavu
nakon što je promotrila komadiæe stakla i svijeæe, vidjela sam da su joj oèi
pune suza.
"Izgubila sam ga." Glas joj je bio jedva èujniji od šapta kad su joj se suze
prelile preko kapaka i potekle niz obraze. "Nyx mi ga je oduzela. Znala
sam da æe tako biti. Znala sam da nisam dovoljno dobra da me ona obdari
afinitetom za nešto tako fenomenalno kao što je element zemlja."
"Ne vjerujem da je tako bilo", rekla sam.
"Ali sama si vidjela. Ja više nisam zemlja. Nyx mi ne dopušta da
predstavljam taj element", zajecala je.
"Ne želim reæi da i dalje imaš afinitet za zemlju. Samo kažem da ne
vjerujem da ti ga je Nyx oduzela zbog toga što ga ti više nisi vrijedna."
"Ali nisam", slomljeno je rekla Afrodita.
"Jednostavno ne vjerujem u to. Evo, daj da ti pokažem."
Malo sam se odmaknula od nje. Ovaj put bez Afroditine svijeæe, rekla
sam:
"Hrani nas i okružuje nas. Prizivam zemlju u svoj krug."
MIN@
53
Smjesta su me okružili mirisi i zvukovi proljetne livade. Nastojeæi
zanemariti èinjenicu da time što radim samo tjeram Afroditu u još jaèi
plaè, otišla sam do sredine svoga nevidljivog kruga i prizvala posljednji
od pet elemenata.
"Ono je što smo prije roðenja i ono u što æemo se vratiti. Prizivam duh u
svoj krug." Duša mi je zapjevala u njedrima kad me posljednji element
ispunio. Èvrsto se držeæi moæi koja mi je dolazila kad god bih prizvala
elemente, podigla sam ruke nad glavu. Zabacila sam glavu, ne videæi
strop nad sobom, veæ u mislima proziruæi kroz njega sve do baršunastog
mraka noænoga neba koje sve obuhvaæa. I pomolila sam se, ne onako
kako se mole moja mama i njen muž, onaj pooèaj, onako puno lažne
poniznosti i uz puno bogomoljskih amenova i èega sve veæ ne. Nisam
prestala biti svoja dok sam se molila. Obratila sam se svojoj Božici
jednako onako kako bih se obratila svojoj baki ili najboljoj prijateljici.
Sviða mi se pomisao da Nyx cijeni moju iskrenost.
"Nyx, s ovoga mjesta moæi koje si mi podarila, molim te da saslušaš što te
molim. Afrodita je izgubila mnogo toga, a ne bih rekla da je to zbog toga
što tebi više nije stalo do nje. Mislim da je ovdje u pitanju nešto drugo, i
stvarno bih voljela da joj dadeš do znanja da si i dalje s njom, bez obzira
na sve."
Ništa se nije dogodilo. Duboko sam udahnula i ponovno se usredotoèila.
Veæ sam znala èuti glas Nyx. Mislim ono, znalo se dogoditi da mi
doslovce progovori. Kojiput bih samo dobila predosjeæaj o nekim
stvarima. Bilo što od toga bilo bi mi sasvim okej u ovom trenutku, šutke
sam u sebi pridodala molitvi. Zatim sam se pokušala još jaèe usredotoèiti.
Zažmirila sami poèela tako snažno osluškivati da sam stisnula oèi i
zadržala dah. Zapravo, tako sam uporno osluškivala da zamalo nisam èula
Afroditin zgranuti uzdah.
Otvorila sam oèi, i usta su mi se u isti mah zgranuto razjapila.
Izmeðu Afrodite i mene lebdio je treperav srebrni lik prelijepe žene.
Kasnije, kad smo Afrodita i ja nastojale jedna drugoj opisati kako je to
toèno ona izgledala, shvatile smo da se ne sjeæamo nièega konkretnog,
osim što smo obje rekle da izgleda kao duh koji je odjednom postao
vidljiv, što zaista nije bio nikakav opis.
"Nyx!" rekla sam.
Božica mi se nasmiješila, a ja sam mislila da æe mi srce izletjeti iz grudi,
koliko je tuklo od sreæe.
"Pozdravljam te, u-we-tsi-a-ge-ya moja", rekla je, oslovivši me rijeèju
Cherokeeja za "kæer", baš kao što me èesto i baka zvala. "Dobro si
MIN@
54
postupila što si me pozvala. Trebala bi èešæe slijediti svoj istinski poriv,
Zoey. Nikada te neæe povesti na pogrešan put."
Zatim se okrenula prema Afroditi, koja se s jecajem srušila na koljena
pred Božicom.
"Ne plaèi, premilo dijete moje." Nyx je ispružila svoju eteriènu ruku i
poput prekrasna sna koji je izašao na javu pomilovala Afroditu po obrazu.
"Oprosti mi, Nyx!" jauknula je. "Uèinila sam toliko gluposti, poèinila
toliko grešaka. Žao mi je zbog svega toga. Zaista. Ne zamjeram ti što si
mi oduzela Biljeg i afinitet za zemlju. Znam da ne zaslužujem ništa od
toga."
"Kæeri, nisi me dobro shvatila. Nisam ti ja uklonila Biljeg, veæ ga je
spalila snaga tvoje ljudskosti, baš kao što je snaga tvoje ljudskosti spasila
Stevie Rae. Sviðalo se to tebi ili ne, uvijek æeš biti istanèanije ljudska
nego išta drugo, što je jedan od razloga zašto te tako duboko volim. Ali ne
misli da si sada tek ljudsko biæe, dijete. Više si od toga, ali toèno znaèenje
toga moraš otkriti, i izabrati, samostalno." Božica je primila Afroditu za
ruku i podigla je na noge. "Htjela bih da shvatiš da afinitet za zemlju
nikada nije bio tvoj, kæeri. Samo ti je bio povjeren na èuvanje u ime
Stevie Rae. Shvaæaš, zemlja nije istinski mogla živjeti u njoj sve dok joj
se ljudskost nije obnovila. Ti si bila ona u koju sam položila svoje
pouzdanje da æeš saèuvati taj dragocjeni dar, kao i sredstvo kojim se
ljudskost vratila Stevie Rae."
"Znaèi, ne kažnjavaš me?" rekla je Afrodita.
"Ne, kæeri. Sama sebe veæ dovoljno kažnjavaš bez ikakva mojeg utjecaja",
blago je rekla Nyx.
"I ne mrziš me?" prošaptala je Afrodita.
Nyx joj se osmjehnula blistavo i þalosno.
"Kao što sam ti veæ rekla, volim te, Afrodita. Zasvagda."
Ovaj put sam znala da su suze koje su oblile Afroditino lice suze
radosnice.
"Dug put stoji pred vama objema. Velikim æete ga dijelom proputovati
zajedno. Oslanjajte se jedna na drugu. Slušajte svoje nagone. Pouzdajte se
u miran, tih glas u svojoj nutrini." Božica se obratila meni. "U-we-tsi-age-
ya, velika je opasnost pred tobom."
"Znam. Nije moguæe da želiš ovaj rat."
"Ne želim ga, kæeri. Premda to nije opasnost o kojoj zborim."
"Ali ako ne želiš rat, zašto ga onda jednostavno ne sprijeèiš? Neferet te
mora poslušati! Mora postupiti onako kako joj ti zapovjediš!" rekla sam,
ne znajuæi toèno zašto sam tako pomahnitala, pogotovo s obzirom na to
kako me Božica spokojno promatrala.
MIN@
55
Umjesto da mi odgovori, Nyx mi je postavila vlastito pitanje.
"Znaš li koji je najveæi dar koji sam ikada dala svojoj djeci?"
Poèela sam usrdno mozgati, ali u glavi kao da mi je bila samo zbrka
pitanja iz križaljki i djeliæa istine.
Afroditin se glas zaèuo jasno i glasno:
"Slobodna volja."
Nyx se osmjehnula.
"Potpuno toèno, kæeri. A nakon što ja dadem neki dar, nikad ga ne
oduzmem. Dar postane ta osoba, a kad bih se ja umiješala i naložila je da
me sluša, naroèito u vidu oduzimanja afiniteta, uništila bih tu osobu."
"Ali Neferet bi te možda poslušala kad bi joj se obratila ovako kako se
sada obraæaš nama. Ona je tvoja Nadsveæenica", rekla sam. "Ona bi te
trebala slušati."
"Žalosna sam zbog toga, ali Neferet je izabrala da me više ne èuje. To je
ta opasnost na koju te želim upozoriti. Neferet je naæulila svijest prema
jednom tuðem glasu, glasu koji joj veæ dugo šapuæe. Nadala sam se da æe
njezina ljubav prema meni zaglušiti taj drugi glas, ali nije. Zoey, Afrodita
je bistra u nizu pogleda. Kad je rekla da moæ mijenja osobe, bila je u
pravu. Moæ uvijek mijenja svoju nositeljicu, kao i one koji su joj najbliži,
premda ljudi koji vjeruju da ona uvijek kvari razmišljaju napreviše
pojednostavljen naèin."
Dok je to govorila, primijetila sam da se valovi sjaja poèinju mreškati
kroz tijelo Nyx, poput izmaglice što se pod mjeseèevim poljupcem uzdiže
s polja, i da joj lik postaje sve teže vidljiv.
"Èekaj! Ne idi još", zavapila sam. "Imam toliko pitanja."
"Život æe ti otkriti izbore koje moraš donijeti kako bi našla odgovore na
njih", rekla je.
"Ali, kažeš da Neferet veæ neko vrijeme sluša neèiji tuði glas. Zar to znaèi
da ona više nije tvoja Nadsveæenica?"
"Neferet je sišla s mojeg puta i umjesto njega izabrala kaos." Lik Božice
zatreptao je. "Ali upamti, ono što dadem, nikada ne oduzmem. Zato ne
podcjenjuj moæ Neferet. Ta mržnja koju ona pokušava probuditi opasna je
sila."
"To me straši, Nyx. Ja, ja uvijek nešto zabrljam", zamucnula sam.
"Pogotovo u zadnje vrijeme."
Božica se opet nasmiješila.
"Tvoje nesavršenstvo dio je tvoje moæi. Potraži snagu u zemlji, a
odgovore u prièama naroda svoje bake."
"Bilo bi daleko sigurnije kad bi mi samo kazala što trebam znati i što
trebam raditi", rekla sam.
MIN@
56
"Kao i sva moja djeca, moraš pronaæi vlastiti put, i kroz to otkriæe sama
æaš donijeti odluku koju u konaènici mora donijeti svako zemaljsko dijete,
bilo da izabere kaos ili ljubav."
"Katkad kaos i ljubav djeluju kao jedna te ista stvar", rekla je Afrodita.
Zapažala sam da joj se trudi obraæati s poštovanjem, ali u glasu joj se
jasno èula izvjesna mjera iznurenosti.
Nyx kao da joj nije zamjerila na tom komentaru. Božica je jednostavno
kimnula glavom i rekla:
"Uistinu, ali kada pogledaš dublje, vidjet æeš da, premda su i kaos i ljubav
moæni i zamamni, takoðer se meðusobno razlikuju kao mjeseèina od
sunèeve svjetlosti. Upamtite... nikad nisam daleko od vaših srdaca, kæeri
moje premile..."
Sa završnim bljeskom treperave srebrne svjetlosti, Božica je išèezla.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Deveto poglavlje
"Ma, sranje. kaos i ljubav su jedno te isto, samo što nisu. Neferet još
uvijek ima svoje moæi, samo što više ne sluša Nyx. E, da, i još pokušava
probuditi nešto opasno. Što to znaèi? Je li to nekakvo apstraktno buðenje,
kao 'buðenje' opasnosti u obliku rata protiv ljudi, ili ona to doslovce
nastoji probuditi neko užasno, strašno stvorenje koje bi nas sve moglo
proždrijeti? Nešto u stilu onog jezovitog stvora koji me ranije ogrebao, o
kom je nisam ni stigla pitati. Ma opet sranje!" brbljala sam dok smo se
Afrodita i ja žurile iz djevojaèkog doma. Nažalost, èinilo se da æemo
zakasniti na sastanak Vijeæa.
"Šta mene gledaš. Ja moram razriješiti dovoljno vlastitih misterija.
Ljudska sam, ali nisam? Što pak to znaèi? I kako bi moja ljudskost mogla
biti baš tako žestoka fora, kad mi se ljudi i ne sviðaju?" Afrodita je
uzdahnula, navlaèeæi si kosu. "Sranje, frizura mi je grozna." Okrenula je
lice prema meni. "Je 1 se vidi da sam plakala?"
"Po bezbrojni put, ne. Izgledaš u redu."
"Sranje. Znala sam. Izgledam užasno."
"Afrodita! Upravo sam ti rekla da izgledaš u redu."
"Pa, èuj, u redu je kako treba za veæinu. Za mene je to užasno."
"Okej, naša Božica, besmrtna Nyx, upravo se manifestirala i razgovarala s
nama, a tebi je na pameti jedino to kako izgledaš?" Odmahnula sam
glavom. Ovo je bilo nevjerojatno plitko, èak i za Afroditu.
MIN@
57
"Ma da, to je bilo fenomenalno. Nyx je fenomenalna. Nikad nisam ni
rekla da nije. I koja ti je poanta?"
"Poanta mi je to da bi se nakon što si doživjela posjet Božice trebala, šta
ja znam, možda brinuti za nešto malo važnije od svoje ionako savršene
frizure", rekla sam, sasvim na kraju živaca. S ovom klinkom bih se ja
trebala upustiti u borbu protiv opasnog zla koje æe uzdrmati cijeli svijet?
Pobogu, Nyx se zaista kreæe apsolutno, totalno zagonetnim putovima. I
kako je to samo blago reèeno.
"Nyx zna toèno kakva sam, a svejedno me voli. Evo kakva sam."
Zamahnula je rukom gore-dolje pred sobom. "Onda, šta stvarno misliš da
mi je frizura savršena?"
"Savršena je koliko i tvoje plitko držanje koje mi totalno ide na jetra",
rekla sam.
"A, dobro. Okej, sad mi je veæ lakše."
Mrko sam je pogledala, ali nisam joj rekla ništa više dok smo se žurile
stubištem do Vijeænice koja se nalazila prekoputa knjižnice. Nikad prije
nisam bila u toj dvorani, ali vrlo sam èesto znala baciti pogled u nju. Dok
je bila prazna, vrata su se rijetko kad zatvarala, i u nebrojenim prilikama
kad sam dolazila u knjižnicu i odlazila iz nje nisam mogla ne baciti
pogled unutra i zjakati na golemi, prekrasni okrugli stol koji je dominirao
cijelom dvoranom. Ozbiljno, èak sam pitala Damiena je li taj okrugli stol
možda bio pravi Okrugli stol, ono iz doba kralja Artura i Camelota. Rekao
je da misli da nije, ali da nije ni sasvim siguran.
Danas Vijeænica nije bila prazan kuriozitet. Bila je prepuna vampova i
Erebovih Sinova, uz, naravno, onih nekoliko poèetnika koji su bili èlanovi
Vijeæa prefekata. Na svu sreæu, uspjele smo se uvuæi dok je Darius
zatvarao vrata i postavljao se, sav onako visok i mišiæav, uz njih. Afrodita
mu je uputila širok, zavodljiv osmijeh, a ja sam suspregnula uzdah kad su
njemu u odgovor zasvjetlucale oèi. Pokušala se zadržati da poprièa s njim.
Umjesto toga, šèepala sam je za ruku i praktièki je odvukla do dviju
praznih stolica pokraj Damiena.
"Hvala ti što si nam saèuvao mjesta", prišapnula sam mu.
"Nije problem", uzvratio mi je šaptom, uputivši mi svoj poznati osmijeh.
Ugrijao me i donekle mi smirio živce.
Bacila sam pogled oko stola. Afrodita i ja sjedile smo Damienu zdesna.
Do Afrodite je bila Lenobia, profesorica konjaništva. Razgovarala je s
Dragonom i Anastazijom Lankford, koji su sjedili do nje. Damienu slijeva
bile su smještene Blizanke. Ublizanèeno su mi kimnule glavom i nastojale
se držati nonšalantno, ali vidjela sam da su sasvim nervozne zbog dojma
da im tu nije mjesto, baš kao i ja. Znala sam da je Vijeæe sastavljeno od
MIN@
58
najmoænijih èlanova nastavnièkog vijeæa, ali zajedno s profesorima, od
kojih mi je nekolicina djelovala poznato ali nikad kod njih nisam
pohaðala nastavu i stvarno blage veze nisam imala tko su oni zapravo, u
znaèajnom su broju došli i Erebovi Sinovi, ukljuèujuæi jednoga grmalja
koji je sjeo na stolicu blizu vrata. Bio je najkrupnija osoba, ljudska ili
vampovska, koju sam u životu vidjela. Trudila sam se ne gledati u njega i
razmišljala o tome da pitam Damiena, gospodina Kralja Pravilnika, bi li
ratnici stvarno smjeli biti pripušteni na sastanak Vijeæa, kad se Afrodita
nagnula prema meni i prišapnula:
"Ono ti je Ate, voða Erebovih Sinova. Darius mi je rekao da danas dolazi.
Šta nije pravi komad od frajera, a?"
Prije nego što sam joj stigla odgovoriti da je on prije kao veæi broj
komada mnogih krupnih frajera, otvorila su se stražnja vrata dvorane i
ušla je Neferet.
Vidjela sam da nešto nije kako treba i prije nego što sam opazila ženu
koja je ušla u dvoranu za njom. Neferet je u javnosti obièno otkrivala
neumoljivo savršeno lice, potpuno je utjelovljivala smirenost, sabranost,
spokoj. Ali ova je Neferet bila potresena. Prekrasne crte lice djelovale su
joj se nekako stisnuto, kao da se s naporom obuzdava, a taj joj napor
nikako ne leži. Prešla je nekoliko koraka kroz dvoranu, a onda se
odmaknula u stranu da vidimo vampyricu koja je ušla za njom. Kad su je
uoèili, kroz vampove je smjesta sijevnuo oèit šok. Erebovi Sinovi prvi su
poustajali, ali Vijeæe se diglo na noge odmah nakon njih. Zajedno sa
svima ostalima, Damien, Blizanke, Afrodita i ja takoðer smo ustali,
automatski oponašajuæi izraze poštovanja ostalih vampova stiskanjem
šaka preko srdaca i klanjanjem glavom.
Okej, priznat æu da sam malo podigla glavu iz poklona da virnem prema
novoj vampici. Bila je visoka i vitka. Koža joj je bila bogate boje dobro
ulaštena tamnog drveta, a baš kao i mahagonij, bila je glatka i
besprijekorna, narušena tek istanèanom tetovažom njena safirnog Biljega,
koji je, nevjerojatno, imao oblik zavojita lika božice koji su svi
vampovski profesori nosili izvezena na džepiæima na prsima. Ženske su
prilike zrcalile jedna drugu, tijela protegnutih niz njene visoke jagodice i
duž rubova obraza. Ruke s unutarnje strane bile su im podignute, dlanova
raširenih kao da poduhvaæaju polumjesec nasred njena èela. Kosa joj je
bila nemoguæe duga. Padala joj je dobrano ispod struka u teškom slapu
svjetlucave crne svile. Imala je krupne tamne oèi u obliku badema, dug,
ravan nos i pune usne. Držala se kao kraljica, podignute brade i èvrsta
pogleda kojim je prelazila preko okupljenih. Tek kad joj je taj pogled
naèas zastao na meni, pa sam osjetila snagu u njemu, shvatila sam da je
MIN@
59
ona nešto što nikad prije nisam vidjela u nekom vampu, da je stara. Ne da
je bila sva naborana, kao što bi to bila stara ljudska þena. Ova je vampica
izgledala kao da je u èetrdesetima, što je po vampovskim mjerilima
znaèilo da je prastara. Ali nije izgledala staro zbog bora i smežurane kože.
Ne, nego zbog dojma drevnosti i dostojanstva koji je nosila kao komad
krasnog, skupog nakita što joj resi tijelo.
"Sretan susret." Govorila je narjeèjem èije podrijetlo nisam mogla
odrediti. Zvuèalo je bliskoistoèno, samo što nije bilo. Britansko, samo što
nije bilo. Uglavnom, od njega joj je glas bio bogat kao i koža. Ispunio je
dvoranu.
Svi smo joj odgovorili automatski.
"Sretan susret."
Zatim se osmjehnula, a od iznenadne sliènosti izmeðu nje i Nyx, koja mi
se nasmiješila svega koji trenutak prije, koljena su mi postala nelagodno
žitka kao želatina, pa mi je laknulo kad nam je pokazala da opet
sjednemo.
"Podsjeæa me na Nyx", prišapnula mi je Afrodita.
S olakšanjem da mi se to nije samo prièinilo, kimnula sam glavom. Nije
bilo vremena za bilo što drugo, jer je Neferet uspjela vratiti pribranost u
dovoljnoj mjeri da progovori.
"Iznenadila me, kao što vidim da je i sve vas, velika èast koju nam je
Shekinah ukazala ovim rijetkim i nenajavljenim posjetom našoj Kuæi
Noæi."
Zaèula sam kako je Damien oštro udahnuo i poslala mu krupan upitan
pogled. Kao i obièno kod gospodina Sveznadara, pred sobom je pripravno
držao papir s dobro našiljenom olovkom HB da može, jasna stvar, voditi
iscrpne zabilješke. Brzo je napisao nekoliko rijeèi i nenapadno nagnuo
papir da s njega mogu proèitati:
SHEKINAH = NADSVEÆENICA SVIH VAMPOVA.
Obožemili. Nije ni èudo da se Neferet sva izbezumila.
Shekinah se još spokojno osmjehivala kad je pokazala Neferet da sjedne.
Neferet joj se poklonila glavom. Bila sam sigurna da je htjela izgledati
kao da joj tom gestom izražava poštovanje, ali kretnja je djelovala drveno,
usiljeni iskaz poštovanja. Sjela je, držeæi se i dalje onako èudno ukoèeno.
Shekinah je ostala na nogama kad je poèela govoriti.
"Kad bi ovo bio uobièajen posjet, svakako bih dolièno najavila svoj
dolazak i pružila vam priliku da se za njega pripremite. Ovo je sve samo
ne uobièajen posjet, što je posve primjereno, jer ovo je sve samo ne
uobièajen sastanak Vijeæa. Veæ je dovoljno neuobièajeno pripustiti
Erebove Sinove, ali shvaæam da je njihova nazoènost neophodna u
MIN@
60
ovakvom vremenu previranja i opasnosti. Ali, što je još neuobièajenije,
prisutni su i poèetnici."
"Prisutni su zato što…"
Shekinah je podigla ruku, smjesta prekinuvši Neferetino objašnjavanje.
Nisam mogla dokuèiti što me više šokira, Shekinina moæna, božici slièna
pojava, ili èinjenica da je s takvom lakoæom ušutkala Neferet.
Shekinah je tamnim oèima prešla s Blizanki na Damiena, pa na Afroditu, i
napokon ih zaustavila na meni.
"Ti si Zoey Redbird", rekla je.
Nakašljala sam se i pokušala ne promeškoljiti pod njenim izravnim
pogledom.
"Jesam, gospoðo."
"Onda su ovo èetvero s tobom zacijelo poèetnici kojima su darovani
afiniteti za zrak, vatru, vodu i zemlju."
"Da, gospoðo, jesu", rekla sam.
Kimnula je.
"Sada shvaæam zašto si ubrojena meðu nas." Shekinah je nakrivila glavu
tako da su joj oèi probole Neferet. "Želja ti je iskoristiti njihovu moæ."
Ukoèila sam se u isti mah kao i Neferet, premda iz vrlo drugaèijeg
razloga. Zar je Shekinah znala ono u što sam ja tek poèela sumnjati, da
Neferet zlorabi svoju moæ i podjaruje rat izmeðu ljudi i vampyra?
Neferet je progovorila oštro, rješavajuæi se svakog izigravanja srdaènosti.
"Želja mi je iskoristiti svaku prednost koju nam je Božica podarila kako bi
naš narod ostao siguran." Ostali vampyri u Vijeæu s nelagodom su se
uzvrpoljili od njena oèitog manjka poštovanja.
"Ah, i upravo je to razlog mome dolasku." Nimalo pogoðena Neferetinom
drskošæu, Shekinah je svrnula pogled prema èlanovima Vijeæa. "Sva je
sreæa što sam bila u privatnom, nenajavljenom posjetu Kuæi Noæi u
Chicagu kad je do mene doprla vijest o vašim tragedijama. Da sam bila u
svome domu u Veneciji, vijest bi do mene stigla prekasno da uzmognem
išta poduzeti, pa se ove pogibije ne bi moglo sprijeèiti."
"Sprijeèiti, Sveæenice?" oglasila se Lenobia. Bacila sam pogled na nju i
primijetila da nastavnica konjaništva djeluje daleko opuštenije od Neferet.
Ton joj je bio topao, premda pun neporeciva poštovanja.
"Lenobia, mila moja. Kako mi je drago što te opet vidim", rekla joj je
Shekinah prisno.
"Uvijek me raduje kad te mogu pozdraviti, Sveæenice." Lenobia se
naklonila glavom, od èega je njena neobièna srebrnkastoplava kosa pala
oko nje poput istanèana vela. "Ali mislim da govorim u ime cijeloga
MIN@
61
Vijeæa kad kažem da smo zbunjeni. Patricia Nolan i Loren Blake su mrtvi.
Ako ti je namjera bila sprijeèiti njihova umorstva, zakasnila si."
"Jesam, doista", rekla je Shekinah. "I njihove mi smrti tište srce, ali nisam
zakasnila da sprijeèim daljnje smrti." Zastala je, a onda polako i
razgovijetno kazala: "Neæe biti rata izmeðu ljudi i vampyra."
Neferet je skoèila na noge tako silovito da je zamalo prevrnula stolicu.
"Neæe biti rata? Znaèi, pustit æemo da se ubojice izvuku nekažnjeno za te
grozomorne zloèine poèinjene protiv nas?"
Prije sam osjetila nego vidjela napetost koja je prostrujala Erebovim
Sinovima, koji su dijelili Neferetinu zgranutost.
"Jesi li pozvala policiju, Neferet?" Shekinah je postavila pitanje blagim,
razgovornim tonom, ali osjetila sam kako mi njegova snaga struji preko
kože i budi nešto unutar mene.
"Jesam li pozvala ljudsku policiju i zamolila je da ulove ljudske ubojice
kako bi ih se moglo odvesti pred ljudski sud? Ne, nisam."
"I baš si uvjerena da neæeš dobiti pravdu od tih ljudi s kojima si voljna
zapodjenuti rat."
Neferet je stisnula oèi i oštro pogledala Shekinu, ali nije joj odgovorila na
to. U ružnom muku koji je zavladao, sjetila sam se detektiva Marxa,
murjaka koji mi je pomogao kad su oni jezoviti neumrlo umrli klinci oteli
Heatha. Bio je nevjerojatan. Znao je da sam izmislila prièu o beskuæniku
koji je oteo Heatha i ubio druga dva ljudska tinejdžera, i imao je dovoljno
povjerenja u mene da mi vjeruje kad sam rekla da je opasnost prošla, i
cijelo je vrijeme pazio da ne dospijem u frku.
Detektiv Marx objasnio mi je da mu je sestra blizanka proživjela
Promjenu, i ostao je blizak s njom, tako da definitivno nije mrzio
vampove. Bio je viši detektiv za krvne delikte, znala sam da bi dao sve od
sebe da otkrije tko to ubija vampyre. A nije moguæe da bi u cijeloj Tulsi
jedino on ispao pošten i iskren.
"Zoey Redbird, što ti znaš o ovome?"
Šokiralo me kad je Shekinah meni postavila to pitanje. Kao da je povukla
nekakvu èudnu uzicu u meni koja me natjerala da progovorim, blebnula
sam:
"Poznajem jednog poštenog ljudskog policajca."
Shekinah se opet osmjehnula onako kao Nyx, pa su mi se friknuti živci
malo smirili.
"Mislim da ih svi mi poznajemo, ili sam barem tako mislila sve dok do
mene nije došla vijest o ovom proglašenju rata, bez i jednog jedinog
pokušaja da dopustimo ljudima da riješe vlastite zloèine."
MIN@
62
"Zar ne shvaæaš kako to nemoguæe zvuèi veæ i kad se kaže?" Neferet je
sijevala oèima boje mahovine. "Da riješe vlastite zloèine, kao da bi oni to
htjeli!"
"To su veæ i èinili, mnogo puta tijekom proteklih desetljeæa. Što i sama
znaš, Neferet." Shekinine smirene rijeèi tvorile su dramatièan kontrast s
Neferetinom strastvenošæu i bijesom.
"Ubili su nju, a onda su ubili Lorena." Neferet je praktièki prosiktala te
rijeèi.
Shekinah je nježno dodirnula Neferetinu nadlakticu.
"Preblisko ti je sve ovo. Ne razmišljaš racionalno."
Neferet se otrgla njenu dodiru.
"Ja sam ovdje još jedina koja racionalno razmišlja!" obrecnula se.
"Ljudi se veæ predugo uspijevaju izvuæi nekažnjeno za svoja zlodjela."
"Neferet, vrlo je malo vremena prošlo od tih umorstava, a ti nisi pružila
ljudima èak ni priliku da pokušaju kazniti vlastite zloèince. Radije si ih
smjesta sve proglasila neèasnima. Nisu svi ljudi neèasni, usprkos tvome
osobnom životnom iskustvu."
Kad je Shekinah to rekla, prisjetila sam se da mi je Neferet kazala kako
joj je Biljeg donio spasenje, zato što ju je otac godinama zlostavljao. Bila
je Obilježena prije gotovo stotinu godina. Loren je stradao prije dva dana.
Profesorica Nolan svega dan prije toga. Bilo mi je oèito da njihova
umorstva nisu jedina "zlodjela" na koja Neferet misli. Izgleda da je
Shekinah došla do istog zakljuèka.
"Nadsveæenice Neferet, moj zakljuèak glasi da je tvoja moæ rasuðivanja u
pitanju ovih smrti narušena. Tvoja ljubav prema našim palim sestri i
bratu, kao i želja za odmazdom, pomutile su ti razum. Vijeæe Nyx ovime
odbija tvoj proglas rata protiv ljudi."
"Samo tako!" Neferetin je bijes prešao iz otvorene strasti u èeliènu
hladnoæu stisnutih usana. Bilo mi je megadrago što je taj bijes usmjeren
na Shekinu, jer Neferet je sada bila istinski strašna.
"Da nepomuæeno razmišljaš, shvatila bi da Vijeæe Nyx nikada ne donosi
odluke napreèac. Pažljivo je odvagnulo cijelu situaciju, premda vijest o
tvome proglasu rata nije primilo od tebe, kao što je trebalo", napomenula
joj je. "Znaš, sestro, da je nešto ovih razmjera moralo biti najprije
podastrto Vijeæu Nyx na razmatranje."
"Nije bilo vremena", otpovrnula joj je Neferet.
"Za mudrost uvijek ima vremena!"
Shekinah je bljesnula oèima, a ja sam se morala oduprijeti porivu da se
sva zgrèim u stolici. Meni se to uèinilo da je Neferet strašna? U usporedbi
sa Shekinom izgledala je kao derište. Shekinah je naèas sklopila oèi i
MIN@
63
duboko udahnula da se smiri, a onda nastavila govoriti smirujuæim tonom,
punim razumijevanja.
"Ni Vijeæe Nyx ni ja ne sporimo èinjenicu da su umorstva dvoje iz naših
redova vrijedna svake osude, ali rat je nepojmljiv. Živimo u miru s
ljudima veæ više od dva stoljeæa. Neæemo prekršiti taj mir zbog skarednih
postupaka nekolicine religijskih fanatika."
"Prijeðemo li preko ovoga što se zbiva tu u Tulsi, opet æe nastupiti
Vremena lomaèa. Prisjeti se samo da su one zloèine u Salemu takoðer
zapoèeli takvi kakve bi ti nazvala nekolicinom religijskih fanatika."
"Dobro ih se sjeæam. Roðena sam jedva stotinu godina nakon tih mraènih
dana. Sada smo moæniji nego što smo bili u sedamnaestom stoljeæu. A
svijet se promijenio, Neferet. Namjesto praznovjerica došla je znanost.
Ljudi su sada razumniji."
"Što je potrebno da ti i svemoæno Vijeæe Nyx napokon shvatite da nam
nema druge nego da im uzvratimo borbom?"
"Bila bi potrebna promjena u naèinu na koji svijet razmišlja, a ja se molim
Nyx da do toga nikada ne doðe", ozbiljno je rekla Shekinah.
Neferet je poèela zvjerati pogledom po sobi sve dok nije ugledala voðu
Erebovih Sinova.
"Zar æete ti i Sinovi samo sjediti po strani dok nas ljudi budu smicali
jednog po jednog?" U glasu joj se èuo hladan izazov.
"Živim da bih štitio, a nijedan Erebov Sin nikad ne bi dopustio da netko
naudi nekom svome štiæeniku. Štitit æemo tebe i ovu školu. Ali, Neferet,
mi neæemo prkositi prosudbi Vijeæa", sveèano je kazao Ate dubokim,
snažnim glasom.
"Sveæenice, to što se u tvojim rijeèima podrazumijeva, da bi Ate trebao
slušati tvoje želje, a ne Vijeæe, nije fer od tebe."
U Shekininu se glasu više nije èulo razumijevanje. Pogled joj je bio èvrsto
uprt u Neferet, a oèi su joj se stisnule. Neferet je jedan dug trenutak samo
šutjela, a onda je drhtaj prostrujao njenim tijelom. Ramena su joj se
objesila i kao da mi je naoèigled ostarjela.
"Oprosti", tiho je rekla. "Shekinah, u pravu si. Preblisko mi je sve ovo.
Voljela sam Patriciju i Lorena. Ne razmišljam suvislo. Moram... trebala
bih... molim vas, isprièajte me", napokon je uspjela izgovoriti.
A onda je, djelujuæi krajnje shrvano, izjurila iz Vijeænice.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Deseto poglavlje
Èinilo mi se da dugo nakon toga nitko ništa nije rekao, makar je muk
vjerojatno potrajao svega nekoliko napetih sekundi. Bilo je bizarno vidjeti
Neferet kako tako puca, a premda sam znala da je sasvim okrenula leða
Nyx i da se upustila u neke stvarno loše stvari, šokiralo me vidjeti kako se
netko tako moæan tako temeljito raspada.
Zar je sišla s uma? Zar se to tu zbiva? Da ta "tama" na koju me upozorila
Nyx nije možda tama u Neferetinu sluðenom umu?
"Vaša se Nadsveæenica strahovito napatila u proteklih nekoliko dana",
upravo je govorila Shekinah. "Ne isprièavam njezinu omašku u
prosuðivanju, ali svakako je shvaæam. Vrijeme æe joj zacijeliti rane, kao i
postupci mjesne policije." Pogled joj je pao na golemog ratnika. "Ate,
htjela bih da provedeš detektive kroz istragu. Kako shvaæam, velik je dio
dokaznog materijala uništen, ali suvremena znanost možda još uspije
štogod otkriti." Ate je ozbiljno kimnuo, a njene su tamne oèi prešle na
mene. "Zoey, kako se zove taj pošteni ljudski detektiv kojega poznaješ?"
"Kevin Marx", rekla sam.
"Javit æemo mu se", rekao je Ate.
Shekinah se pohvalno osmjehnula. Zatim je nastavila:
"A što se tièe onoga što æemo mi ostali uèiniti..." Zastala je, a anðeoski joj
se smiješak proširio. "Da, kažem mi, jer odluèila sam se zadržati ovdje,
barem dok Neferet ne doðe sebi."
Na brzinu sam bacila pogled oko stola, ne bih li procijenila reakciju
profesora na neoèekivanu Shekininu vijest. Vidjela sam izraze lica u
rasponu od šoka do blagog iznenaðenja i otvorenog zadovoljstva. Sve mi
se èini da je moje lice bilo meðu onima koja su iskazivala otvoreno
zadovoljstvo. Mislim ono, koliko bi se ludo Neferet mogla ponašati dok je
s nama predvodnica svih vampovskih sveæenica?
"Mislim daje važno, a Vijeæe Nyx slaže se sa mnom u tome, da pokušamo
nastaviti školske aktivnosti što je normalnije moguæe. A to znaèi da se
nastava sutra nastavlja."
Nekoliko je profesora djelovalo kao da im to nije baš drago, ali prva se
oglasila upravo Lenobia.
"Sveæenice, svi bismo þeljeli da se nastava nastavi, ali manjka nam dvoje
važnih predavaèa."
"Dakako, a to je još jedan razlog mojoj odluci da se zadržim ovdje, makar
nakratko. Sama æu preuzeti nastavu poezije Lorena Blakea."
MIN@
65
Nisam morala pogledati prema Blizankama, koje su se grozile poezije, da
bih znala kako se suzdržavaju od mrštenja. Ja sam se pak suzdržavala od
smješkanja kad me Shekinah presjekla svojim sljedeæim rijeèima.
"A posreæilo mi se da ulovim Erika Nighta u zraènoj luci. Znam da nije
uobièajeno promaknuti nedavno Promijenjenog vampyra u predavaèa, ali
to je samo privremeno, a za naše postupke doista postoje olakotne
okolnosti. Uostalom, poèetnici poznaju Erika. Omoguæit æe im dobar
prijelaz s voljene profesorice Nolan."
Bože mili, Erik se vraæa, a ja idem na sat koji æe on predavati. Nisam
znala bih li poèela klicati ili rigati, pa sam se zadovoljila šutnjom i
muèninom u želucu.
"Što se tièe ograde koju je Neferet èarolijom podigla oko škole, neæe se
nastaviti. Premda se slažem s njezinim žurnim postupcima kad ju je
stvorila, napokon, tu je u to vrijeme bilo vrlo malo Erebovih Sinova, a
upravo je došlo do umorstva, takvi hitni postupci više nisu primjereni.
Izdvojiti školu bilo bi ravno proglašavanju opsadnog stanja, a takvo što
svakako želimo izbjeæi. A nas, naravno, posve štite Erebovi Sinovi."
Kimnula je Ateu, koji joj je uzvratio gestu potvrdnim naklonom. "Sve u
svemu, voljela bih da se vaši životi nastave na što normalniji naèin. Neka
oni meðu vama koji su vezani uz ljudsku zajednicu ojaèaju te odnose.
Prisjetite se nauka koji su naši preci stekli svojom dragocjenom krvlju:
strah i zatucanost raðaju se iz izoliranosti i neznanja."
Okej, ne znam koji mi je vrag tada došao, ali odjednom sam shvatila da
imam jednu ideju, i ruka mi se kao od svoje slobodne volje štreberski
podigla nad glavu baš kao da smo usred nastave i kao da smo (pri èemu
mislim na svoju ruku i usta, bez svoga mozga) upravo smislili
fenomenalan odgovor.
"Zoey, imaš li štogod pridodati?" upitala me Shekinah.
Ma jasno da ne! To sam trebala reæi. Umjesto toga, usta su mi blebnula:
"Sveæenice, pitam se je li ovo dobra prilika za primjenu moje ideje za
ukljuèivanje Kæeri Mraka u rad jedne ovdašnje ljudske dobrotvorne
udruge."
"Nastavi. Zanima me ta tvoja ideja, mlada damo."
Progutala sam.
"Eto, mislila sam da bi se Kæeri Mraka mogle javiti ljudima koji vode
Street Cats. To je, eh, dobrotvorna udruga koja se brine za maèke
beskuænice i udomljuje ih. A ja sam, eto, mislila da bi to mogao biti dobar
naèin da se zbližimo s ljudskom zajednicom", kilavo sam dovršila.
MIN@
66
Shekinah se blistavo osmjehnula.
"Maèja dobrotvorna udruga, kako savršeno! Da, Zoey, mislim da ti je
ideja izvrsna. Sutra æemo te isprièati s poèetka nastave da se možeš otiæi
javiti ljudima iz Street Catsa."
"Sveæenice, moram zatražiti da poèetnica ne otputuje sama u zajednicu",
brzo je pridometnuo Ate. "Sve dok ne saznamo tko je to toèno odgovoran
za zloèine protiv našeg naroda."
"Ali ljudi neæe znati da smo poèetnice", rekla je Afrodita.
Svi su uprli poglede u nju, a ja sam vidjela kako joj se leða izravnavaju, a
brada podiže.
"A ti si?" priupitala ju je Shekinah.
"Zovem se Afrodita, Sveæenice", rekla je.
Pozorno sam promatrala Shekinu, èekajuæi da vidim reakciju kojom bi
dala do znanja da je èula glasine koje je Neferet proširila o Afroditi, da joj
je Nyx okrenula leða i oduzela moæi, i tako dalje i tako dalje, ali
znatiželjni se izraz sveæenice nije promijenio. Samo je rekla:
"Koji je tvoj afinitet, Afrodita?"
Skamenila sam se. Sranje! A ona više nema afinitet!
"Zemlja je element koji mi je Nyx podarila", rekla je Afrodita. "Ali
najveæi dar koji sam primila od Božice sposobnost je primanja vizija o
predstojeæim opasnostima."
Shekinah je kimnula.
"Tako je, èula sam za tvoje vizije, Afrodita. Nastavi, dakle. Što to želiš
reæi?"
Oblio me silan val olakšanja. Afrodita se snašla s pitanjem o afinitetu i,
zahvaljujuæi vještoj uporabi glagolskog vremena, nije zapravo izrekla laž.
"Samo mi je palo na pamet da ljudi ionako ne znaju kad izlazimo iz škole,
jer si prekrivamo Biljege. Jedini koji bi stvarno znali da se hrpa poèetnica
prijavila za volontersku pomoæ Street Catsu bili bi ljudi iz Street Catsa, a
koji su izgledi da oni imaju veze s umorstvima?" Zastala je i slegnula
ramenima. "Tako da nam ne bi smjela prijetiti nikakva opasnost."
"I to što kaže, Ate", rekla je Shekinah.
"Svejedno smatram da bi poèetnice trebale imati pratnju jednog ratnika",
tvrdoglavo je rekao Ate.
"To bi privuklo pozornost na nas", rekla je Afrodita.
"Ne bi, kad bi i ratnik prekrio svoj Biljeg", rekao je Darius.
Ovaj put svi su se okrenuli i pogledali u Dariusa, koji je i dalje stajao kao
vrlo mišiæavo i markantno brdo pokraj vrata.
"A kako se ti zoveš, Ratnièe?"
MIN@
67
"Darius, Sveæenice." Stisnuo je šaku preko srca i naklonio joj se.
"Dakle, Dariuse, ti to kažeš da bi bio voljan prekriti svoj Biljeg?" rekla je
Shekinah. Osjetila sam iznenaðenje jednako onome u njenu glasu.
Poèetnici su morali prekrivati Biljege kad odlaze iz škole, to je bilo
pravilo Kuæe Noæi. A imalo je i smisla. Ruku na srce, tinejdžeri se znaju
katkad ponašati glupo (pogotovo muški tinejdžeri), i nikako ne bi bilo
zdravo da hrpa dokonih poèetnika (uglavnom muških) postane meta
ljudskih klinaca (ili, još gore - murje ili preustrašenih roditelja). Ali nakon
što poèetnik proðe Promjenu i Biljeg mu se ispuni i proširi, nema vražje
šanse da ga ikad više prekrije. Stvar je u ponosu i solidarnosti i
sazrijevanju. Ali, evo, sad se Darius, oèito mlad i tek odnedavna
Obilježen, dragovoljno javio da uèini nešto što bi veæina vampova, a
pogotovo veæina muških vampova, u normalnim okolnostima odbila bez
razgovora.
Darius je na brzinu opet stisnuo šaku preko srca i salutirao Shekini.
"Sveæenice, prekrio bih svoj Biljeg kako bih mogao pratiti poèetnice i
jamèiti njihovu sigurnost. Ja sam Erebov Sin, i zaštita moga naroda
važnija mi je od neprimjerene ponositosti."
Shekinah je sasvim blago podigla kutove usana kad se obratila Ateu.
"Što kažeš na zahtjev svojeg ratnika?"
Vamp joj je bez oklijevanja odgovorio:
"Kažem da katkad štošta možemo nauèiti od mladih."
"Onda je to riješeno. Zoey, sutra æeš se predstaviti ljudima iz Street Catsa,
ali htjela bih da izabereš poèetnicu koja æe iæi s tobom. Rad u parovima
sada je preporuèljiv. Dariuse, ti æeš ih pratiti, prikrivena Biljega."
Svi smo joj se kratko naklonili.
"A sad, ako nema daljnjih pitanja", zastala je i pogledom prešla s Lenobije
na Afroditu, Dariusa i napokon mene, "ili komentara, proglašavam ovaj
sastanak Vijeæa završenim. U narednih nekoliko dana održat æu Obred
Èišæenja za cijelu školu. Osjetila sam žalost i strah kad sam noæas ušla u
ove zidine, a takvu težinu može odiæi jedino blagoslov same Nyx."
Nekoliko èlanova Vijeæa kimnulo je u znak odobravanja. "Zoey, prije
tvojega sutrašnjeg odlaska, voljela bih da svratiš do mene i kažeš mi tko
æe ti se pridružiti."
"Hoæu", rekla sam.
"Svima vam kažem: Blagoslovljena bila", formalno je rekla.
"Blagoslovljena bila", odgovorili smo joj.
Shekinah se opet osmjehnula. Kratkom kretnjom ruke mahnula je
Lenobiji i Ateu da poðu za njom, i njih su troje izašli iz dvorane.
MIN@
68
"Opa", rekao je Damien, djelujuæi nemalo zadivljeno. "Shekinah! To je
bilo krajnje neoèekivano, a bila je još velièanstvenija nego što sam
pretpostavljao. Mislim ono, htio sam nešto kazati, ali bio sam sasvim
zatravljen."
Zadržali smo se vani u hodniku dok su Vijeænici i ratnici izlazili iz
dvorane, tako da je Damien govorio jedva glasnije od uzbuðena šapta.
"Damien, bar ovaj put te neæemo zadirkivati zbog te tvoje naporne
opsjednutosti vokabularom", rekla je Shaunee.
"Ma da, jer stvarno su potrebne žešæe krupne rijeèi da se opiše Shekinah",
rekla je Erin.
"Vidimo se", rekla mi je Afrodita nakon što je zakolutala oèima prema
Blizankama. "Idem vidjeti mogu li se malo zatravljivati s Dariusom."
"A?" rekla sam.
"Nisi ispravno upotrijebila tu rijeè", kazao joj je Damien.
"Aha, htjela si reæi neku drugu rijeè", rekla je Erin.
"Ali i ta poèinje na z, pa te to kobog zbunilo", rekla je Shaunee.
"Dvojni Mozgovi i Vokabularko, vama mogu reæi samo jedno krupno što
god." Krenula je hodnikom u smjeru kojim je otišao Darius. "E, da, rekla
bih vam i da ne poènete pizdit od ljubomore kad vam Zoey kaže da sam ja
ta koju ona sutra vodi sa sobom", rekla je Afrodita, uputivši mi onaj
pogled, što je jasno znaèilo da postoji neki odreðeni razlog zašto ona mora
otiæi sa mnom. Zatim je zabacila kosu i udaljila se miješajuæi bokovima.
"Žešæe je mrzim", rekla je Erin.
"Takoðer, Blizanko", rekla je Shaunee.
Uzdahnula sam. Baka bi mi rekla da idem jedan korak naprijed i dva
natrag u pogledu svojih nastojanja da natjeram prijatelje da prihvate
Afroditu. Ja bih rekla samo da me od svih njih skupa veæ boljela glava.
"Ona je ozbiljna tlaka, ali nagaðam da je stvarno misliš sutra povesti sa
sobom u Street Cats", rekao je Damien.
"Aha, toèno nagaðaš", rekla sam nevoljko.
Stvarno nisam opet htjela razljutiti svoje prijatelje, ali iako nisam znala
zašto Afrodita toèno želi poæi sa mnom, to mi je imalo smisla. Možda je
isplanirala kako æe se riješiti Dariusa i pronaæi Stevie Rae.
"Mogla si nam prije kazati za to èitanje misli", rekao je Damien kad smo
izašli iz glavne zgrade i uputili se natrag prema domovima.
"Ma da, vjerojatno si u pravu, ali raèunala sam da što manje budem to
spominjala, to æete manje misliti na to i na razloge iz kojih svima vama ne
govorim ništa više", rekla sam.
"To sada ima smisla", rekla je Shaunee.
"Aha, sada kužimo stvar", rekla je Erin.
MIN@
69
"Meni je drago da nisi samo tako tajila stvari od nas", rekao je Jack.
"Ali svejedno si nam trebala isprièati ono o Lorenu", rekla je Erin.
"Zapravo, kad ti proðe tugovanje i šta sve ne, još uvijek bi nam bilo jako
drago èut sve natenane o Lorenu", rekla je Shaunee.
Podigla sam obrvu prema njihovim istovjetnim znatiþeljnim izrazima.
"Ne raèunajte s tim", rekla sam.
Namrštile su se.
"Dopustite djevojci malo intime", rekao je Damien. "Ta situacija s
Lorenom bila joj je vrlo traumatièna, ako se u vidu ima Utiskivanje i
gubitak nevinosti i Erik!"
To Erik na kraju Damienove mini lekcije zvuèalo je kao vrlo èudan ciktaj.
Zaustila sam da ga upitam što mu je kad sam primijetila da su mu se oèi
izbuljile i razrogaèile i uprle nekamo iza mog lijevog ramena, odakle sam
jasno zaèula zvuk zatvaranja pomoænih vrata pokraj glavne školske
zgrade.
S užasnim osjeæajem propadanja u želucu okrenula sam se, zajedno s
Blizankama i Jackom, i ugledala Erika kako izlazi iz krila škole pokraj
koga smo upravo prolazili, i u kojem se, jasna stvar, nalazila uèionica
drame.
"Bok, Damien, Jack." Uputio je topao osmijeh Jacku, svome bivšem
cimeru, a ja sam vidjela kako se mali gotovo vrpolji od zadovoljstva kad
mu je oduševljeno uzvratio pozdravom.
Meni se želudac, prirodno, pokušao izvrnuti od ovog podsjetnika na jedan
od niza razloga zbog kojih mije Erik bio tako drag. Bio je popularan i
totalno za krepat zgodan, ali u isti mah je bio istinski drag momak.
"Shaunee, Erin", nastavio je Erik, kimajuæi im glavom. Blizanke su se
osmjehnule, zatreptale trepavicama i uglas ga pozdravile. Napokon je
pogledao i u mene. "Zdravo, Zoey."
Ton mu se promijenio iz one opuštene prijaznosti kojom se obratio svima
ostalima. Ipak, nije zvuèao kao da me mrzi. Samo je zvuèao hladno i
pristojno. Pomislila sam da je to možda svojevrstan napredak, ali onda
sam se prisjetila kako on dobro glumi.
"Bok." Nisam mogla reæi ništa više.
Ja ne glumim baš dobro, i bojala sam se da mi glas ne zazvuèi onako
uzdrmano kako sam se osjeæala u srcu.
"Upravo smo èuli da æeš nam predavati dramu", rekao je Damien.
"Ma da, malo mi je nelagodno zbog toga, ali Shekinah me zamolila, a nju
stvarno nije moguæe odbiti", rekao je.
"Mislim da bi profesorici Nolan bilo drago što æeš to ti raditi", blebnula
sam prije nego što sam stigla natjerati usta da mi ušute.
MIN@
70
Erik me pogledao. Plave su mu oèi bile apsolutno bezizražajne, što mi je
bilo potpuno pogrešno. Iste te oèi iskazale su mi sreæu i strast i toplinu, pa
èak i poèetke ljubavi. Zatim su mi iskazale povrijeðenost i ljutnju. A sad
mi ne iskazuju baš ništa?
Kako je to uopæe moguæe?
"Jesi li stekla novi afinitet?" Ton mu nije bio baš izravno pun mržnje, ali
rijeèi su mu definitivno bile odsjeène i hladne. "Zar sada možeš
razgovarati s mrtvima?"
Osjetila sam kako mi se lice žari.
"N-ne", zamucnula sam. "Samo sam... pa, samo sam mislila da bi
profesorici Nolan bilo drago što æeš biti tu, uz njene uèenike."
Otvorio je usta, i vidjela sam da mu se nešto pakosno budi u oèima, ali
umjesto da išta kaže, odmaknuo je pogled od mene i zagledao se u mrak.
Èeljust mu se stisnula i prošao je rukom kroz gustu, tamnu kosu gestom
koju sam prepoznala kao onu njegovu automatsku kretnju koju je izvodio
kad god bi ga nešto zbunilo.
"Nadam se da æe joj stvarno biti drago što sam tu. Uvijek mi je bila
najdraža uèiteljica", napokon je rekao, ne pogledavši me.
"Erik, hoæemo li opet biti cimeri?" oprezno ga je upitao Jack u sve
neugodnijoj tišini.
Erik je ispuhnuo dug uzdah, a zatim uputio Jacku kratak, smiren smiješak.
"Ne, žao mi je. Smjestili su me u profesorsku zgradu."
"A, da, tako je. Stalno zaboravljam da si prošao Promjenu", rekao je Jack
i kratko se, nervozno zasmijuljio.
"Ma da, katkad i sam to zaboravim", rekao je Erik. "Zapravo, najbolje da
odem u svoj novi stan, moram raspakirati kutije i snaæi se u nastavnom
programu. Vidimo se kasnije."
Zastao je, a onda mu je pogled naèas pao na mene.
"Bok, Zoey."
Bok.
Usne su mi se pomaknule, ali nisu ispustile ni glasa.
"Bok, Erik!" doviknuli su mu svi ostali kad se okrenuo i brzim korakom
udaljio od nas, odlazeæi natrag prema profesorskom dijelu škole.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Jedanaesto poglavlje
Prijatelji su mi brbljali ni o èemu konkretnom dok smo prelazili ostatak
puta do domova. Svi su pažljivo ignorirali èinjenicu da smo upravo
naletjeli na mog vrlo bivšeg deèka i da je tad nastala stvarno nezgodna,
stvarno grozna scena. Ili je barem za mene bila nezgodna i grozna.
Mrzila sam se ovako osjeæati. Dala sam povoda Eriku da prekine sa
mnom, ali nedostajao mi je. Jako. I još mi se sviðao. Jako. Dobro, u ovom
se trenutku ponašao kao guzica, ali zatekao me kako se seksam s drugim
èovjekom, dobro, toènije reèeno, s drugim vampyrom. Kao da je to bitno.
Uglavnom, ja sam u krajnjoj liniji izazvala cijelu ovu nevolju i
nevjerojatno me frustriralo što je ne mogu popraviti, jer mi je i dalje bilo
stalo do Erika.
"Što kažeš na njega, Z?"
"Na njega?" Na Erika? Kvragu, meni je bio èudesan i nesnosan i... i
shvatila sam da me Damien nije pitao za Erika kad se namrštio i uputio mi
pogled u stilu daj se priberi.
"A?" rekla sam genijalno.
Damien je uzdahnuo.
"Na novog uèenika. Starka. Što kažeš na njega?"
Slegnula sam ramenima.
"Djeluje mi simpatièno."
"Simpatièno i seksi", rekla je Shaunee.
"Baš kao što se nama sviða", dovršila je Erin.
"Proveo si više vremena s njim nego mi. Što ti kažeš na njega?" upitala
sam Damiena, ignorirajuæi Blizanke.
"On je okej. Ali djeluje mi distancirano. Valjda mu pritom ne pomaže to
što zbog Vojvotkinje ne može imati cimera. Znate, taj pas je stvarno
velik", rekao je Damien.
"Nov je, narode. Svi znamo kakav je to osjeæaj. Možda je njemu
distanciranost naèin snalaženja", rekla sam.
"Èudno da deèko s tako èudesnim darom nije voljan služiti se njime",
rekao je Damien.
"Možda tu ima stvari koje mi ne znamo", rekla sam, prisjetivši se kako se
smireno i sigurno Stark držao kad se usprotivio vampovima oko svoga
psa, makar se ta nonšalantnost promijenila kad mu je Neferet dala razloga
da pomisli kako joj je trebao zbog svog natjecateljskog dara. Tada je
postao èudan, možda èak ustrašen. "Kojiput može biti strašno kad imaš
neobiène moæi."
MIN@
72
To sam rekla prije sebi nego Damienu, ali on mi se osmjehnuo i trknuo
me ramenom u rame.
"A ti valjda znaš kako je to kad si neobièna", rekao je.
"A valjda znam." Osmjehnula sam mu se, ne bih li razvedrila usrano
raspoloženje u koje me bacio susret s Erikom.
Shauneein mobitel ispustio je sitno pištanje koje je oznaèavalo da je
primio SMS, pa je izvadila svoj iPhone.
"Uuu, Blizanko! Javio mi se gospon Prekraaaasni Cole Clifton. On i T. J.
pitaju jesmo li za maraton filmova o Bourneu u muškom domu", rekla je
Shaunee.
"Blizanko, roðena sam spremna za maraton filmova o Bourneu", rekla je
Erin. Zatim su Blizanke zahihotale i izvele lupanje i miješanje bokovima
od kojih smo mi ostali zakolutali oèima.
"E, da, a pozvani ste i vi", rekla je Shaunee Damienu, Jacku i meni.
"Baš dobro", rekao je Jack. "Nisam još stigao vidjeti ovaj zadnji. Kako se
zvao?"
"Boumeov ultimatum", smjesta je rekao Damien.
"Tako je." Jack ga je primio za ruku. "Kako se ti razumiješ u filmove!
Znaš ih sve."
Damien je porumenio.
"Dobro, ne baš sve. Uglavnom volim stare klasike. U ono su vrijeme u
filmovima glumile prave zvijezde, poput Garyja Coopera, Jimmyja
Stewarta i Jamesa Deana. Danas je previše glumaca…" Zatim su mu se
rijeèi naprasno prekinule.
"Što je bilo?" upitao ga je Jack.
"James Stark", rekao je.
"Što s njim?" rekla sam.
"James Stark je pravo ime lika Jamesa Deana u starome filmu Buntovnik
bez razloga. Znao sam da mi je njegovo ime odnekud poznato, ali mislio
sam da je to samo zato što je on tako slavan."
"Blizanko, jesi li ikada gledala taj film?" upitala je Erin Shaunee.
"Nisam, Blizanko. Ne može se reæi da jesam."
"Ha", rekla sam. Ja sam gledala taj film, s Damienom, naravno, i upitala
sam se je li se tako zvao i prije nego što je bio Obilježen. Ili se, poput
mnogih uèenika, odluèio za novo ime kad je zapoèeo živjeti životom
poèetnika. Ako je tako, onda je to govorilo nešto prilièno zanimljivo o
njegovu karakteru.
"Onda, ideš s nama, Z?" Damienov je glas prodro kroz moje unutarnje
blebetanje. Podigla sam pogled i ugledala èetiri para oèiju kako upitno
trepæu prema meni.
MIN@
73
"Kamo?"
"Pobogu, Zemlja zove Zoey! Ideš s nama u muški dom da gledamo
filmove o Bourneu?" rekla je Erin.
Automatski sam joj odgovorila.
"A, to. Ne."
Bilo mi je drago što se prijatelji više ne ljute na mene, ali stvarno mi se
nije dalo družiti. Zapravo, u sebi sam se osjeæala pomalo ranjeno i ne
sasvim pribrano. U roku od svega par dana, Utisnula sam se i izgubila
nevinost s muškarcem/vampom koji me nije volio i koji je zatim
grozomorno ubijen. Slomila sam srca svojim deèkima. Obojici. Rat je
zamalo poèeo i zatim završio. Recimo. Moja najbolja prijateljica više nije
bila neumrla, ali nije bila ni "normalna" poèetnica ili vampyrica, kao ni
klinci s kojima sada živi. Ali nisam mogla reæi veæini prijatelja, odnosno
svima koji nisu Afrodita, za te èudne crvene poèetnike, jer je bilo bolje da
Neferet ne zna što mi znamo. A sad æe mi Erik, jedan od dvojice bivših
deèki slomljenih srdaca, biti uèitelj drame, kao da mi veæ nije dovoljna
drama to što se vratio u Kuæu Noæi.
"Ne", ponovila sam èvršæe. "Mislim da æu otiæi pogledati kako je
Perzefona."
Okej, shvaæala sam da nije prošlo dugo otkako sam bila u štali, ali
definitivno bi mi dobro došla još jedna doza njene tihe, tople bliskosti.
"Jesi li sigurna?" upitao me Damien. "Stvarno bismo voljeli da doðeš s
nama."
Ostali moji prijatelji kimnuli su i osmjehnuli mi se, rastapajuæi posljednje
ostatke ledene grude straha koja mi je stajala u želucu otkako su se
naljutili na mene.
"Hvala vam, ljudi. Ali noæas mi stvarno nije do veæeg društva", rekla sam.
"Oki", rekla je Erin.
"Doki", rekla je Shaunee.
"Vidimo se", rekao je Jack.
Mislila sam da æe me Damien zagrliti za oproštaj kao i obièno, ali on je
umjesto toga kazao Jacku:
"Samo vi idite, doæi æu za vama. Ispratit æu Zoey do staja."
"Dobro si se sjetio", rekao je Jack. "Pripremit æu ti kokice."
Damien se osmjehnuo.
"Možeš mi prièuvati i sjedalo?"
Jack mu je uzvratio širokim osmijehom i dao mu kratku, slatku pusu.
"Uvijek."
MIN@
74
Zatim su Blizanke i Jack krenuli u jednom, a Damien i ja u drugom
smjeru. Ponadala sam se da to nije pretkazanje smjerova u kojima nam
životi kreæu.
"Stvarno me ne moraš pratiti do staja", rekla sam. "Uopæe nisu daleko."
"Nisi li ranije rekla da te nešto napalo i ozlijedilo ti ruku dok si pješaèila
od staja do kantine?"
Podigla sam obrve prema njemu.
"Mislila sam da nisi povjerovao u to."
"Pa, recimo samo da su me Afroditine vizije preobratile. Zato, kad dovršiš
druženje sa svojim konjem, možeš me nazvati na mobitel, ako hoæeš. Jack
i ja pretvarat æemo se da smo daleko veæi frajeri nego što stvarno jesmo,
pa æemo doæi da te otpratimo natrag."
"Daj, molim te. Niste vi ono što bih nazvala mekim i lepršavim."
"Pa, ja nisam, ali Jack je."
Nasmijali smo se. Došlo mi je da stanem raspravljati s njim o cijeloj toj
temi da Zoey mora imati pratnju, kad je vrana poèela graktati. Zapravo,
sad kad sam bila posve budna i kad sam osluškivala, to graktanje mi se
èinilo sliènije nekakvom èudnom kreketanju, ali nije mi zato ništa manje
bilo iritantno.
Ne, možda ne bi bilo primjereno reæi da mi je bilo iritantno. Jezovito.
Jezovito je bio baš pravi opis tog zvuka.
"Èuješ to, je l tako?" rekla sam.
"Gavrana? Aha."
"Gavrana? Mislila sam da je to vrana."
"Ne, ne bih rekao. Ako se dobro sjeæam, vrane gaèu, ali gavranovo je
glasanje sliènije žabljem kreketu." Damien je zastao, a ptica je graknula
još nekoliko puta. Zvuèala je bliže, a od tog ružnog glasa ruke su mi se
sasvim naježile. "Nego što, to je svakako gavran."
"Ne sviða mi se. I zašto nadiže toliku buku? Zima je, nije valjda da se
pari, zar ne? K tome je još i noæ. Zar ne bi trebao spavati?"
Zaškiljila sam u mrak kad sam to rekla, ali nisam vidjela nijednu od tih
glupih buènih ptica, što nije bilo naroèito neobièno. Mislim ono, crne su,
a noæ je. Ali imala sam dojam da taj jedan gavran ispunjava nebo oko
mene, a i od neèega u njegovu hrapavom zovu cijelu su me prolazili trnci.
"Stvarno se ne razumijem baš dobro u njihove navike." Damien je zastao i
pažljivo me odmjerio pogledom. "Zašto ti to tako smeta?"
"I prije sam zaèula lepet krila, kad je ono nešto nasrnulo na mene. I
naprosto mi je jezovito. Zar ti to ne osjeæaš?"
"Ne osjeæam."
MIN@
75
Uzdahnula sam i pomislila da æe mi reæi da možda moram malo obuzdati
svoj stres i svoju maštu, ali iznenadio me rekavši:
"Ali ti si intuitivnija od mene. Znaèi, ako kažeš da ti nešto nije u redu s
tom pticom, vjerujem ti."
"Stvarno?" Stigli smo do stuba na pragu štale, i zastala sam i okrenula se
prema njemu. Osmijeh mu je bio pun one poznate topline.
"Naravno da ti vjerujem. Vjerujem u tebe, Zoey."
"Još uvijek?" rekla sam.
"Još uvijek", èvrsto je rekao. "I èuvam ti leða."
A gavran je, samo tako, prestao graktati, a jezovita neugoda koju sam
osjeæala kao da je minula zajedno s njim. Morala sam se nakašljati i
èvrsto žmirnuti prije nego što sam nekako uspjela reæi:
"Hvala ti, Damien."
Zatim je Nalin maèji glas èangrizave babe podviknuo "mi-af-au" na mene
kad je moja mala debela naranèasta maca meko izašla iz tame i poèela se
privijati Damienu uz noge.
"Pa zdravo, curice", rekao je i poèešao je pod bradom. "Izgleda da je
došla preuzeti dužnost brige za Zoey."
"Aha, mislim da si definitivno dobio smjenu", rekla sam.
"Ako ti zatrebam kad se poželiš vratiti, samo me zvrcni. Zaista mi nije
teško", rekao je kad me èvrsto zagrlio.
"Hvala ti", ponovila sam.
"Nema na èemu, Z." Osmjehnuo mi se još jedanput te, pjevušeæi "Seasons
of Love" iz mjuzikla Rent, nestao s vidika natrag po ploèniku.
Još sam se smiješila kad sam otvorila pokrajnja vrata koja su vodila u
hodnik koji je dijelio poljski dom od štala. Okružena slatkim mirisom
sijena i konja koji je veæ dopro iz pregrade meni zdesna, i puna olakšanja
od spoznaje da se prijatelji stvarno više ne ljute na mene, veæ sam osjeæala
kako se polako opuštam. Stres, pobogu! Stvarno sam se trebala poèeti
baviti yogom ili èime veæ ne (vjerojatno prije èime veæ ne nego yogom).
Ako se nastavim ovako uzrujavati, više je nego vjerojatno da æu dobiti èir.
Ili, što je još gore, bore.
Upravo sam se okretala nadesno i držala ruku na vratima pregrade kad
sam zaèula èudno pras! popraæeno prigušenim tup. Šumovi su mi doprli s
lijeve strane. Bacila sam pogled onamo i primijetila da su vrata poljskog
doma otvorena. Još jedno pras! tup pobudilo mije znatiželju, tako da sam,
što je baš tipièno za mene, umjesto da pokažem malo pameti i produžim u
štalu kao što sam namjeravala, otišla u poljski dom.
Okej, poljski dom je u biti natkriveni nogometni teren koji nije nogometni
teren, veæ samo teren okružen atletskom stazom. Uèenici unutra igraju
MIN@
76
europski nogomet i bave se atletikom. (Nijedno od toga nije baš moja
brija, ali znam za što prostor teoretski služi.) Natkriven je, tako da se
poèetnici ne moraju baktati s cijelim problemom sunca, i obasjano duž
zidova plinskim svjetiljkama koje nam ne smetaju oèima. Noæas veæina
njih nije gorjela, tako da mi je iduæi pras!, a ne nešto što sam uoèila,
odvukao pozornost na suprotnu stranu terena.
Tamo je stajao Stark, leðima okrenut meni, s lukom u ruci, nasuprot
jednoj od onih koncentriènih meta na kojima su razlièiti bodovni
prstenovi obilježeni razlièitim bojama. Crveno središte dotiène mete
pogodila je èudnovato debela strijela. Zaškiljila sam, ali nisam dobro
vidjela pri slabome svjetlu, a meta je stvarno bila jako daleko od mjesta
gdje je Stark stajao, što znaèi da je bila jako, jako daleko od mjesta gdje
sam ja stajala.
Nala je tiho, prigušeno zarežala, i primijetila sam da je žuækasta hrpa
neèega pokraj Starka zapravo Vojvotkinja koja vjerojatno spava, prostrta
pod njegovim nogama.
"Toliko o tome da mu služi kao pas èuvar", prišapnula sam Nali.
Stark je prevukao nadlanicu preko èela, kao da otire znoj s lica, i izveo
kruženje ramenima, opuštajuæi ih. Èak i s ove udaljenosti izgledao mi je
snažno i samopouzdano. Djelovao mi je itekako intenzivnije od drugih
muških uèenika iz Kuæe Noæi. Kvragu, bio je intenzivniji od ljudskih
tinejdžera opæenito, a to mi nije moglo ne biti zanimljivo. I tako sam samo
stajala i pokušavala smisliti gdje bih ga smjestila na ljestvici usporedbe s
drugim seksi frajerima, kad je izvukao još jednu strijelu iz tobolca pod
svojim nogama, okrenuo se boèno, podigao luk i jednom kretnjom,
zamuæenom od brzine, izdahnuo i pras! odapeo novu strijelu, koja je
fijuknula poput metka izravno u centar udaljene mete. Pras!
S tihim, iznenaðenim udahom, shvatila sam zašto mi je strijela u sredini
mete izgledala tako èudnovato velika. Nije to bila samo jedna strijela. Bila
je to hrpa strijela koje su pogodile toèno jedna u drugu. Baš svaka strijela
koju je odapeo završila je u jednoj te istoj središnjoj toèki mete. Krajnje
iznenaðena, prešla sam pogledom natrag na Starka, koji je još stajao u
onom strelièarskom stavu. I shvatila sam gdje bi ga trebalo smjestiti na
ljestvici seksi frajera: na mjesto Seksi Zloèestog Deèka.
Eh, ah. Zar mi baš treba da se zainteresiram za jednog zloèestog deèka?
Kvragu, trenutaèno se ne bih trebala interesirati ni za kakvog deèka.
Odrekla sam se muških. Totalno. Upravo sam se poèela okretati da se na
prstima iskradem odande, kad me njegov glas zaustavio.
"Znam da si tu", rekao je Stark, ne pogledavši me.
MIN@
77
Kao da joj je time dao znak, Vojvotkinja je ustala, zijevnula i veselo mi
prišla laganim trkom, mašuæi repom i kratko zalajavši pseæe "bok". Nala
je napela hrbat, ali nije stala pijuckati ili siktati, nego je dapaèe dopustila
ženki labradora da je naèas onjuši, prije nego što joj je maèka kihnula
ravno u facu.
"Bok", rekla sam im oboma, èeškajuæi Vojvotkinju po ušima.
Stark se okrenuo prema meni. Na licu mu je bio onaj frajerski
polusmiješak. Polako sam shvaæala da mu je takav izraz lica vjerojatno
uobièajen. Dobro, primijetila sam i to da djeluje bljeðe nego za veèerom.
Nije bilo lako biti novopridošlica, i to je obièno ostavljalo posljedica, èak
i na seksi zloèestim deèkima.
"Upravo sam išla u štalu kad sam zaèula nešto odavde. Nisam ti htjela
smetati,"
Slegnuo je ramenima i zaustio da nešto kaže, a onda je morao zastati i
nakašljati se, kao da veæ dugo ništa nije izgovorio. Kratko je, promuklo
kašljucnuo i napokon rekao:
"Nema beda. Zapravo, drago mi je što si došla. Tako te ne moram iæi
tražiti."
"O, treba ti nešto za Vojvotkinju?"
"Ma ne, ona je u redu. Donio sam sa sobom hrpu stvari. Zapravo, htio sam
poprièati s tobom."
Ne. Apsolutno se nisam suludo zainteresirala, i nije mi polaskalo to što je
rekao da želi poprièati sa mnom. Vrlo staloženo i totalno nonšalantno
rekla sam:
"Onda, Što te zanima?"
Umjesto da mi odgovori, postavio mi je pitanje.
"Znaèe li ti tvoji posebni Biljezi da zaista imaš afinitet za svih pet
elemenata?"
"Znaèe", rekla sam, nastojeæi ne zaškrgutati zubima. Stvarno san mrzila
kad me novi uèenici propitkuju o mojim darovima. Obièno bi me ili
kovali u zvijezde, ili se postavljali prema meni kao da sam bomba koja bi
ih svaki èas mogla raznijeti nebu pod oblake. Kako god bilo, uvijek mi je
bilo krajnje nelagodno, i definitivno mi nije laskalo, niti me moglo
zainteresirati.
"U mojoj bivšoj Kuæi Noæi u Chicagu imali smo sveæenicu s afinitetom za
vatru. Mogla je doslovce natjerati da se nešto zapali. Možeš li i ti tako
koristiti pet elemenata?"
"Ne mogu zapaliti vodu, ni izvesti ništa tako bizarno." Izbjegla sam mu
dati izravan odgovor.
MIN@
78
Namrštio se i odmahnuo glavom, opet prevukavši nadlanicu preko èela.
Pokušala sam ne primijetiti da je sav prilièno seksi znojan.
"Ne pitam te možeš li izopaèiti elemente. Samo bih morao znati jesi li
dovoljno moæna da njima upravljaš."
To me naglo prenulo iz razmišljanja o njegovoj privlaènosti.
"Okej, slušaj. Znam da si nov, ali to te se stvarno ne tièe."
"Što znaèi da si sigurno prilièno moæna."
Pogledala sam ga stisnutim oèima.
"Ni to te se ne tièe. Ako me trebaš zbog neèega što te se tièe, recimo, da
me pitaš za potrepštine za psa, slobodno me potraži. Ako je bilo što drugo
u pitanju, idem ja odavde."
"Èekaj." Zakoraknuo je prema meni. "Zvuèi kao da se pravim pametan,
ali imam dobar razlog zašto te ispitujem o tim stvarima."
Onaj sarkastièni smiješak nestao mu je s lica, i pogled koji mi je uputio
nije bio nekakav opsesivni izraz u stilu daj da vidimo koliko je Zoey fakat
èudna. Izgledao je kao slatki, blijedi novi uèenik koji iskreno želi nešto
saznati.
"U redu. Da. Prilièno sam moæna."
"I stvarno možeš upravljati elementima. Recimo, ako se dogodi nešto
ružno, mogla bi ih natjerati da zaštite tebe ili ljude do kojih ti je stalo?"
"Okej, sad je dosta", rekla sam. "Ti to prijetiš meni i mojim prijateljima?"
"Ma sranje, jasno da ne!" brzo je rekao, podigavši jednu ruku dlanom
prema meni, kao da se predaje. Naravno, bilo mi je teško ne primijetiti da
u drugoj ruci i dalje drži onaj luk kojim je prašio strijele ravno u centar
mete. Primijetio je da mi je pogled pao na luk, pa se polagano sagnuo i
položio ga na tlo, sebi pod noge. "Nikome ne prijetim. Samo mi ne ide
objašnjavanje. Evo kako stoje stvari, htio bi da saznaš kakav to dar
imam."
Izgovorio je rijeè dar s takvom nelagodom da sam podigla obrve i
ponovila je.
"Dar?"
"Tako se to zove, ili bar drugi to tako zovu. Zbog toga sam tako dobar s
ovim."
Trznuo je bradom prema luku koji mu je ležao pod nogama. Nisam ništa
rekla na to, samo sam ga gledala podignutih obrva dok sam (nestrpljivo)
èekala da nastavi.
"Moj dar je u tome da ne mogu promašiti", napokon je rekao.
"Ne možeš promašiti? Pa što onda? Zašto bi to imalo ikakve veze sa
mnom ili s mojim afinitetom za elemente?"
Opet je odmahnuo glavom.
MIN@
79
"Ne kužiš. Ja uvijek pogodim svoju metu, ali to ne znaèi da mi je meta
uvijek ono u što gaðam."
"To što govoriš nema nikakva smisla, Stark."
"Znam, znam. Rekao sam ti da mi ovo uopæe ne ide." Prošao je prstima
unatrag kroz kosu, od èega mu se našušurila kao paèji rep. "Najbolje ti to
mogu objasniti tako da ti dadem primjer. Jesi li ikada èula za vampyra po
imenu William Chidsey?"
Odmahnula sam glavom.
"Nisam, ali to te ne bi trebalo preneraziti. Obilježena sam svega nekoliko
mjeseci. Nisam baš dobro upuæena u vampyrsku politiku."
"Will se nije bavio politikom. Bavio se strelièarstvom. Gotovo punih
dvjesto godina bio je neosporni prvak svih vampyra u strelièarstvu."
"Što znaèi cijelog svijeta, jer vampovi su najbolji strelièari koji postoje",
rekla sam.
"Aha." Kimnuo je glavom. "Uglavnom, Will je gotovo dva stoljeæa
rasturao sve ostale. Tako je barem bilo sve do prije šest mjeseci."
Razmislila sam na trenutak.
"Prije šest mjeseci, znaèi sve do ljetos. Tada se održava vampovska
verzija Olimpijade, je l tako?"
"Aha, to se zove Ljetne igre."
"Okej, znaèi, dotièni Will je žešæe sposoban s lukom. Izgleda da si i ti.
Znaš ga dosta dobro?"
"Znao sam ga. Mrtav je. Ali, da. Znao sam ga dosta dobro." Stark je
zastao, a onda dodao: "Bio mi je mentor i najbolji prijatelj."
"O. Žao mi je", nespretno sam rekla.
"I meni je. Ja sam taj koji ga je ubio."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvanaesto poglavlje
"Jesi li ti to upravo rekao da si ga ubio?" bila sam uvjerena da ga nisam
dobro èula.
"Aha, to sam rekao. Ubio sam ga zbog svoga dara."
Stark je zvuèao smireno, kao da to što je rekao nije ništa bitno, ali oèi su
mu prièale drugu prièu. U njima mu se tako oèito vidjela bol da ga nisam
mogla više gledati. Kao da je ta bol Vojvotkinji bila jednako oèita, ženka
labradora otišla je od mene do svoga gospodara i sjela uz njega, naslonivši
se cijelom težinom, gledajuæi uvis u njega s ljubavlju i tiho cvileæi. Stark
je makinalno spustio ruku i poèeo je milovati po glavi dok je prièao.
MIN@
80
"To se dogodilo za vrijeme Ljetnih igara, netom prije finala. Will i ja bili
smo daleko ispred svih ostalih, pa smo bili sigurni da æe nam pripasti
zlatne i srebrne medalje." Nije me gledao dok je govorio. Radije je gledao
dolje, u svoj luk, i rukom milovao Vojvotkinju po glavi. Za divno èudo,
Nala mu se tiho prišuljala i poèela mu se trljati uz nogu (onu na koju se
Vojvotkinja nije naslonila), preduæi glasno kao kosilica. Stark je samo
prièao dalje. "Zagrijavali smo se na poligonima za praksu. To su bile one
duge, tanke pruge odvojene pregradama od bijelih plahti. Will mi je stajao
zdesna. Sjeæam se da sam zategnuo luk i bio usredotoèeniji nego ikada
dotad u životu. Stvarno sam htio pobijediti." Opet je zastao, i odmahnuo
glavom. Usta su mu se iskrivila od poruge samom sebi. "To mi je bilo
najvažnije. Ta zlatna medalja. Zato sam zategnuo luk i pomislio: Što god
bude, želim pogoditi cilj i pobijediti Willa. Ispalio sam strijelu, oèima
gledajuæi u centar mete, ali u glavi zapravo htijuæi poraziti Willa." Stark je
spustio glavu i uzdahnuo duboko poput olujnog vjetra. "Strijela je
odletjela ravno u metu u mojoj glavi. Pogodila je Willa u srce i na mjestu
ga ubila."
Osjetila sam kako mi glava odmahuje.
"Ali kako se to moglo dogoditi? Zar je on bio pokraj mete?"
"Nije joj bio ni blizu. Stajao je ni deset koraka dalje od mene s desne
strane. Razdvajala nas je samo bijela lanena plahta. Bio sam okrenut
prema naprijed kad sam naciljao i ispalio, ali to nije imalo veze. Strijela
mu je probila prsa." Lice mu se iskrivilo u grimasu od boli koju je ta
uspomena još stvarala u njemu. "Tako se brzo zbilo da mi se sve
pomutilo. Zatim sam ugledao kako mu je krv poprskala bijele plahte
izmeðu nas, i bio je mrtav."
"Ali, Stark, možda to nije bilo zbog tebe. Možda se samo radilo o
nekakvoj èudnoj magijskoj omašci."
"To sam i ja ispoèetka mislio, ili sam se barem tome nadao. Pa sam
iskušao svoj dar."
Želudac mi se stisnuo.
"Jesi li ubio još nekoga?"
"Ne! Iskušao sam ga na neživim stvarima. Recimo, postoji jedan teretni
vlak koji je svakodnevno prolazio pokraj škole otprilike u isto vrijeme.
Znaš, jedan od onih starinskih, s velikom crnom lokomotivom i crvenim
vagonom za osoblje. Takvi još uvijek èesto prolaze Chicagom. Isprintao
sam si sliku tog vagona za osoblje i stavio je na metu na školskom terenu.
Mislio sam na pogaðanje tog vagona i ispalio strijelu."
"I?" potpitala sam ga kad ništa nije rekao.
MIN@
81
"Strijela je nestala. Makar samo privremeno. Pronašao sam je sutradan,
kad sam prièekao pokraj pruge. Stršala je iz boka pravoga vagona za
osoblje."
"Daj ne seri!" rekla sam.
"Eto vidiš." Prišao mi je i stao vrlo blizu. Zarobio mi je pogled tom
jedinstvenom intenzivnošæu svojih oèiju. "Zato sam ti morao isprièati o
sebi, i zato sam morao saznati jesi li dovoljno jaka da zaštitiš one koji su
ti dragi."
Moj želudac, ionako veæ zgrèen, nato mi se okrenuo.
"Pa što misliš uèiniti?"
"Ništa!" viknuo je, tako da je Vojvotkinja opet zacviljela, a Nala prestala
presti i trljati se, i pogledala u njega. Nakašljao se i uložio oèit napor da se
pribere. "Ništa ne mislim uèiniti. Ali nisam ni mislio ubiti Willa, a jesam."
"Tada nisi znao za svoje moæi, a sada znaš."
"Slutio sam", tiho je rekao.
"O", bilo je sve što sam se sjetila reæi.
"A da", rekao je i èvrsto stisnuo usne prije nego što je nastavio. "Da, znao
sam da ima neèega èudnog u mome daru. Trebao sam slušati svoj instinkt.
Trebao sam biti oprezniji. Ali nisam uèinio ni jedno ni drugo, i Will je
sada mrtav. Tako da bih htio da znaš kako sa mnom stvarno stoji, ako
možda opet nešto upropastim."
"Samo malo! Ako te dobro shvaæam, onda samo ti možeš znati u što
zaista ciljaš, jer se to zbiva tebi u glavi."
Sarkastièno se podsmjehnuo.
"Logièan zakljuèak, zar ne, ali ne ide to tako. Jedanput sam mislio da
mogu posve bezopasno malo strijeljati za vježbu. Otišao sam u park
pokraj naše Kuæe Noæi. Nije bilo nikoga da me ometa; to sam provjerio.
Pronašao sam veliki stari hrast i postavio metu tamo gdje sam zakljuèio
da je sredina stabla."
Gledao me kao da oèekuje reakciju, pa sam kimnula.
"Misliš ono, na srednji dio debla?"
"Toèno! U to sam mislio da ciljam, u nešto što je sredina stabla. Ali znaš
kako se sredina stabla katkad naziva?"
"Ne, stvarno se baš ne razumijem u stabla", rekla sam kilavo.
"Nisam ni ja to znao. Poslije sam provjerio. Davnašnji vampyri, oni s
afinitetom za zemlju, nazivali su sredinu stabla njegovim srcem. Vjerovali
su da katkad životinje, pa èak i ljudi, mogu predstavljati srce pojedinog
stabla. I tako sam ispalio strijelu, misleæi na to kako želim pogoditi
sredinu, odnosno srce stabla."
Nije rekao ništa više; samo se zagledao dolje u svoj luk.
MIN@
82
"Koga si ubio?" tiho sam ga upitala.
Bez svjesne namjere, podigla sam ruku i položila mu je na rame. Ni sada
ne znam baš toèno zašto sam ga dodirnula. Možda zato što je izgledao kao
da mu treba neèiji dodir. A možda i zato što me, usprkos tome što mi je
upravo priznao koliko je opasan, još uvijek privlaèio. Stavio je dlan preko
moje ruke, i ramena su mu se objesila.
"Jednu sovu", rekao je shrvano. "Strijela joj je samo probila prsa. Sjedila
je na jednoj od gornjih unutarnjih grana hrasta. Vrištala je sve dok nije
pala na zemlju."
"Ta sova je bila srce stabla", prošaptala sam, odupiruæi se suludoj potrebi
da ga utješim èvrstim zagrljajem.
"Da, a ja sam je ubio."
Tada je podigao glavu i pogledao me u oèi. Pomislila sam da nikad još
nisam vidjela pogled tako prožet kajanjem. Dok su ga dvije životinje pod
nogama tješile i, bar u sluèaju Nale, ponašale se daleko intuitivnije nego
inaèe, sviješæu mi je prostrujala pomisao da bi Stark lako mogao imati
više darova od pukog pogaðanja svega u što nacilja, ali nisam bila tako
blesava da to spomenem. Kao da mu treba briga zbog dodatnih darova?
Stark je nastavio govoriti.
"Shvaæaš? Ja sam opasan, èak i kad mi to nije namjera."
"Mislim da stvarno shvaæam", oprezno sam rekla, i dalje ga nastojeæi
smiriti dodirom. "Možda bi se trebao ostaviti luka i strijele, barem dok
stvarno ne stekneš kontrolu nad tim svojim darom."
"Trebao bih to uèiniti. Znam da bih trebao. Ali ako ne vježbam, ako se
klonim strelièarstva i pokušavam ga smetnuti s uma, kao da dio mene biva
istrgnut. Osjeæam kako nešto u meni umire." Spustio je ruku s moje i
odmaknuo se, tako da se više nismo dodirivali. "Trebaš znati i taj dio;
zapravo sam najobiènija kukavica, jer ne mogu podnositi tu bol."
"Nisi kukavica zato što želiš izbjeæi bol", brzo sam rekla, slušajuæi šapat
tihoga glasa u svijesti. "To je ljudski."
"Poèetnici nisu ljudski", rekao je.
"Da znaš, nisam baš sigurna u to. Mislim da je ono najbolje u svakome
ljudsko, pa i u poèetniku ili vampyru."
"Ti si uvijek ovoliko optimistièna?"
Nasmijala sam se.
"Ma, vragu!"
Osmijeh mu je ovaj put bio manje sarkastièan, više stvaran.
"Ne podsjeæaš me baš na Debbie Downer, ali tek smo se upoznali."
Uzvratila sam mu širokim osmijehom.
MIN@
83
"Nisam baš toliko pesimistièna, ili bar nisam prije bila." Osmijeh mi je
jenjao. "Valjda bi se moglo reæi da u zadnje vrijeme nisam tako poletna
kao inaèe."
"Što se dogodilo u zadnje vrijeme?"
Brzo sam odmahnula glavom.
"Više nego što bih ti mogla objasniti."
Pogledao me u oèi, i iznenadilo me razumijevanje koje sam ugledala u
njegovima. Zatim me iznenadio još više kad mi je ponovno prišao i
odmaknuo mi pramen kose s lica.
"Znam slušati, ako želiš prièati. Tuðe mišljenje katkad dobro doðe."
"Zar ne bi više volio da si nismo tuði?" upitala sam ga, nastojeæi se ne
smesti previše zbog bliskosti njegova tijela i oèite lakoæe s kojom je
prodirao do mene i pod moju koþu.
Slegnuo je ramenima, a osmijeh mu je opet postao sarkastièan.
"Tako mi je lakše. To je jedini razlog zašto se nisam naljutio zbog
preseljenja iz svoje Kuæe Noæi."
"Htjela sam te pitati za to."
Zastala sam. Praveæi se da moram prošetati da razmislim, malo sam se
odmaknula od njega, dok su mi misli skakale od privlaènosti koju sam
osjeæala prema njemu do nastojanja da smislim kako bih formulirala
pitanja tako da on ne pomisli stvari koje ne bi smio pomisliti, pogotovo
kad je Neferet u blizini.
"Onda, bi li te smetalo da te pitam nešto o tvom dolasku ovamo?"
"Slobodno me pitaj što god hoæeš, Zoey."
Pogledala sam ga ravno u smeðe oèi, i u njima ugledala daleko više od te
jednostavne izjave.
"Okej. Dobro, jesu li te premjestili zbog onoga što se dogodilo s Willom?"
"Mislim da jesu. Nisam sasvim siguran. Vampovi u mojoj bivšoj školi
htjeli su mi reæi samo to da je ovdašnja Nadsveæenica zatražila moj
premještaj u svoju Kuæu Noæi. To se dogodi ponekad kad poèetnici imaju
posebne darove koje druge škole trebaju ili žele." Neveselo se nasmijao.
"Sa sigurnošæu znam da je naša Kuæa Noæi nastojala ukrasti onog vašeg
slavnog glumca, kako se zove? Erik Night?"
"Da, zove se Erik Night. Nije više poèetnik. Prošao je Promjenu." Stvarno
nisam željela misliti na Erika dok sam osjeæala toliku privlaènost prema
Starku.
"A, ma daj. Uglavnom, vaša ga Kuæa nije htjela pustiti, a ni on nije htio
otiæi. Moja se Kuæa nije borila da me zadrži. A ja nisam imao razloga za
ostanak. I tako, kad sam saznao da me Tulsa zove, kazao sam im da se
neæu više natjecati, što bilo da bilo. Izgleda da im to nije bilo bitno, jer su
MIN@
84
me nastavili zvati, pa sam došao." Sarkazam mu je jenjao na licu, i naèas
je izgledao samo drago i nekako nesigurno u sebe. "Polako mi postaje
stvarno drago što me Tulsa tako uporno zvala."
"Aha." Osmjehnula sam se, potpuno smetena bliskošæu koju sam osjeæala
prema njemu. "I meni polako postaje stvarno drago što te Tulsa zvala."
A onda mi je svijest ulovila korak sa svime što je rekao, i oblilo me
užasno predosjeæanje. Morala sam se nakašljati prije nego što sam mu
postavila iduæe pitanje.
"Znaju li svi vampovi kako je Will poginuo?"
Bol mu je opet sijevnula kroz oèi, i požalila sam što sam ga to morala
pitati.
"Vjerojatno. To su znali svi vampovi u mojoj bivšoj školi, a znaš kakvi su
oni, teško je saèuvati tajnu od bilo koga od njih."
"Da, znam kakvi su", tiho sam rekla.
"Hej, jesam li ja to osjetio neku èudnu vibru izmeðu tebe i Neferet?"
Iznenaðeno sam trepnula.
"Eh, kako to misliš?"
"Samo mi se uèinilo da je izmeðu vas dvije napeto. Da ne bih trebao
možda nešto saznati o njoj?"
"Ona je moæna", oprezno sam rekla.
"Da, to sam skužio. Sve Nadsveæenice su moæne."
Zastala sam.
"A da ti samo kažem da ona baš nije ni sasvim onakva kakva se èini, i da
bi trebao biti na oprezu u njenoj blizini, pa da zasad ostanemo na tome. E,
da, a i žešæe je intuitivna, praktièki èita misli."
"Dobro da si mi rekla. Bit æu na oprezu."
Odluèila sam brže-bolje pobjeæi od ovog novog deèka, koji je s jedne
strane djelovao sav intenzivan i prepun samopouzdanja, a s druge je bio
oèito ranjiv i do krajnje me mjere opèinjavao, tjerajuæi me da zaboravim
da sam se odrekla seksa. Seksa!? Muških, htjela sam reæi. Odrekla sam se
muških. I seksa. S njima. O, pobogu.
"Bolje da ja krenem. Imam konja koji èeka na timarenje", blebnula sam.
"Bolje ne tjeraj životinju da te èeka, znaju one biti dosta zahtjevne."
Osmjehnuo se Vojvotkinji i pomilovao je po ušima. Kad sam se okrenula
da krenem, primio me za zapešæe i pustio da mu ruka spuzne, tako da su
mu se prsti isprepleli s mojima.
"Hej", blago je rekao. "Hvala ti što nisi pošizila zbog ovoga što sam ti
rekao."
Osmjehnula sam mu se.
"Nažalost, kakav mi je ovaj tjedan, tvoj mi èudni dar još djeluje gotovo
MIN@
85
normalno."
"Nažalost, to mi je drago èuti."
A onda mi je podigao ruku i poljubio je. Samo tako. Baš kao da
svakodnevno ljubi curama ruke. Nisam znala što da kažem. Što bonton
nalaže u sluèaju da ti deèko poljubi ruku? Da mu zahvalim? Nekako sam
imala potrebu da i ja njega poljubim, i baš sam mislila kako ne bih smjela
to misliti i zurila mu u smeðe oèi kad je rekao:
"Hoæeš li svima kazati to o meni?"
"Hoæeš da im kažem?"
"Ne, osim ako ne budeš morala."
"Onda i neæu, osim ako ne budem morala", rekla sam.
"Hvala ti, Zoey", rekao je.
Stisnuo mi je ruku, osmjehnuo se, i onda me pustio.
Zadržala sam se na trenutak, gledajuæi ga kako uzima luk i vraæa se
mjestu gdje je ostavio strijele u kožnom tobolcu. Ne pogledavši me više,
izvadio je jednu strijelu iz tobolca, naciljao i odapeo je opet toèno u
sredinu mete. Ozbiljno, bio mi je totalno i potpuno zagonetan i seksi, i
bila sam skrooooz izvan sebe. Okrenula sam se i, opominjuæi se da
stvarno moram obuzdati svoje hormone, zamalo veæ izašla kroz vrata kad
sam zaèula kako je prvi put zakašljao. Ukoèila sam se, nadajuæi se da æe
se on, ako samo prièekam trenutak, nakašljati kao prije, pa æe iduæe što æu
èuti biti udarac još jedne strijele u mrtvu sredinu.
Stark je opet zakašljao. Ovaj put sam mu èula grozno, tekuæe hliktanje iz
dubine grla. A onda je miris udario u mene, prekrasni, preužasni miris
svježe krvi. Zaškrgutala sam zubima da se oduprem odurnoj požudi.
Nisam se htjela okrenuti. Htjela sam pobjeæi iz te zgrade, pozvati nekoga
da mu pomogne i više se nikad, baš nikad ne vratiti. Nisam htjela
posvjedoèiti onome što sam znala da slijedi.
"Zoey!" Moje je ime bilo puno tekuæina i straha kad mu je izašlo iz usta.
Silom sam se okrenula.
Stark se veæ bio svalio na koljena. Presavinuo se u struku, i vidjela sam da
povraæa svježu krv na glatki, zlaæani pijesak poda poljskog doma.
Vojvotkinja je grozno cviljela, a premda se gušio krvlju, Stark je ispružio
ruku da pomiluje krupnu ženku. Èula sam ga kako joj izmeðu napada
kašlja šapæe da æe sve biti u redu.
Otrèala sam natrag do njega.
Pao je kad sam stigla do njega, i uspjela ga u zadnji èas primiti i smjestiti
sebi u krilo. Strgnula sam debelu sportsku majicu s njega, poderavši je po
sredini, tako da je ostao ležati samo u majici i trapericama. Sportskom
sam majicom poèela brisati krv koja mu je liptala iz oèiju, nosa i usta.
MIN@
86
"Ne! Ne želim da se to sada dogodi." Prekinuo je da iskašlje još krvi, koju
sam mu samo i dalje brisala. "Tek što sam te našao, ne želim te tako brzo
ostaviti."
"Držim te. Nisi sam." Trudila sam se zvuèati staloženo i smirujuæe, ali u
sebi sam se raspadala.
Molim te, nemoj ga uzeti! Molim te, spasi ga! vrištala sam u glavi.
"Dobro je", procijedio je i opet zakašljao, tako da su mu novi potoèiæi krvi
nagrnuli iz nosa i usta. "Drago mi je što si to ti. Kad veæ mora biti tako,
drago mi je što si ti tu uz mene."
"Ššš", rekla sam. "Pozvat æu pomoæ."
Sklopila sam oèi i uèinila prvo što mi je palo na pamet.
Prizvala sam Damiena. Usrdno misleæi na zrak i vjetar i slatke, divne
ljetne lahore, odjednom sam osjetila topao, upitan vjetar na licu. Dovedi
Damiena ovamo i neka dovede pomoæ! naložila sam vjetru. Fijuknuo je
jedanput oko mene, poput tornada, a onda se izgubio.
"Zoey!" Stark me pozvao imenom, a onda poèeo kašljati i kašljati.
"Ne govori ništa. Èuvaj snagu", rekla sam, èvrsto ga držeæi jednom
rukom, a drugom mu nježno odmièuæi mokru kosu sa znojem oblivenog
lica.
"Plaèeš", rekao je. "Ne plaèi."
"Ma, ne mogu si pomoæi", rekla sam.
"Trebao sam poljubiti više od tvoje ruke... mislio sam da æu imati više
vremena", prošaptao je izmeðu dahtaja punih tekuæine. "... a sad je
prekasno."
Pogledala sam ga u oèi i potpuno zaboravila na ostatak svijeta. U tom
trenutku znala sam samo to da držim Starka u naruèju, i da æu ga vrlo,
vrlo brzo izgubiti.
"Nije prekasno", kazala sam mu. Sagnula sam se i priljubila svoje usne na
njegove. Starkove su me ruke obujmile, još dovoljno snažne da me èvrsto
zagrle. Suze su mi se pomiješale s njegovom krvlju, i poljubac je bio
apsolutno èudesan i užasan i nesnosno prekratak.
Odvojio je usne od mojih, okrenuo glavu i iskašljao svoju životnu krv na
tlo.
"Ššš", smirivala sam ga dok su mi se suze slijevale niz lice. Prigrlila sam
ga i prošaptala: "Tu sam ti. Držim te."
Vojvotkinja je tužno zacviljela i legla uz gospodara, gledajuæi ga s oèitim
strahom u krvavo lice.
"Zoey, saslušaj me dok još dišem."
"Okej, okej. Bez brige. Slušam te."
"Obeæaj mi dvije stvari", rekao je slabašno.
MIN@
87
Zakašljao je i opet se morao nagnuti od mene. Pridržala sam mu ramena, a
kad mi je legao natrag u naruèje drhtao je i bio tako blijed da je djelovao
gotovo prozirno.
"Da, što god hoæeš", rekla sam.
Podigao je krvavu ruku i dotaknuo mi obraz.
"Obeæaj mi da me neæeš zaboraviti."
"Obeæavam", rekla sam, privijajuæi obraz uz njegov dlan. Palcem mi je
drhtavo pokušao obrisati suze, od èega sam samo još jaèe zaplakala. "Ne
bih te mogla zaboraviti."
"I obeæaj mi da æeš zbrinuti Vojvotkinju."
"Psa? Ali ja…"
"Obeæaj mi!" Glas mu se odjednom ispunio snagom. "Ne daj im da je
pošalju neznancima. Tebe barem poznaje i vidi da mi je stalo do tebe."
"Okej! Da, obeæavam. Bez brige", rekla sam.
Stark kao da se urušio u sebe s mojim zadnjim obeæanjem.
"Hvala. Samo bih volio da smo..."
Glas ga je izdao i sklopio je oèi. Okrenuo je glavu u moje krilo i obgrlio
me oko struka. Crvene su mu suze tiho oblijevale lice, i sav se smirio. Još
mu se samo drhtavo micao grudni koš, dok se muèio disati uz krv koja mu
je ispunili pluæa.
Zatim sam se prisjetila neèega i osjetila nalet nade. Èak i ako nisam bila u
pravu, Stark je morao to saznati.
"Stark, slušaj me." Nije mi dao do znanja da me èuo, pa sam mu
prodrmala ramena. "Stark!" Kapci su mu se napola otvorili. "Èuješ me?"
Stark je jedva primjetno kimnuo. Krvave su mu se usne podigle u blijedu
utvaru onog njegova sarkastiènog, drskog osmijeha.
"Poljubi me opet, Zoey", prošaptao je.
"Moraš me saslušati." Sagnula sam glavu da mu mogu govoriti ravno u
uho. "Ovo za tebe možda nije kraj. U ovoj Kuæi Noæi poèetnici umru, a
onda se iznova rode i proðu drugaèiju Promjenu." Još je više otvorio oèi.
"Ja - ja možda ne umrem?"
"Ne zauvijek. Ima poèetnika koji su se vratili. Recimo, moja najbolja
prijateljica."
"Èuvaj mi Vojvotkinju. Ako budem mogao, vratit æu se po nju, i po
tebe…"
Rijeèi su mu istekle u crvenoj rijeci krvi koja mu je pokuljala iz usta,
nosa, oèiju i ušiju. Nije više mogao govoriti, a ja sam ga samo mogla grliti
dok je život istjecao iz njega. Baš kad je grèevito udisao svoj posljednji
dah, u poljski je dom banuo Damien, u pratnji Dragona Lankforda,
Afrodite i Blizanki.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Trinaesto poglavlje
Afrodita je prva stigla do mene. pomogla mi je da ustanem, i Starkovo mi
se mrtvo tijelo teško svalilo s krila.
"Imaš krvi na ustima", prišapnula mi je, pružajuæi mi maramicu iz svoje
torbice.
Obrisala sam usne, a zatim i oèi, trenutak prije nego što mi je Damien
pritrèao.
"Samo doði s nama. Odvest æemo te natrag u dom da se presvuèeš", rekao
je Damien.
Stao mi je sa strane i jednom me rukom èvrsto primio za lakat. Afrodita
mi je stala uz drugi bok i takoðer me primila za lakat, èvrsto kao škripac.
Blizanke su obgrlile jedna drugu oko struka i davale sve od sebe da ne
zaplaèu.
Nekoliko Erebovih Sinova donijelo je sa sobom tamna nosila i deku.
Afrodita i Damien pokušali su me odvuæi iz zgrade, ali oduprla sam im se.
Radije sam šutke plaèuæi gledala kako ratnici nježno podižu Starkovo
krvlju natopljeno tijelo i poliježu ga na nosila. Zatim su ga prekrili
dekom, navukavši mu je preko lica.
U tom je trenutku Vojvotkinja podigla njušku prema nebu i poèela tuliti.
Bilo mi je grozno to èuti. Vojvotkinja je ispunila okrvavljenu noæ
žalovanjem i osamljenošæu i èežnjom. Blizanke su smjesta briznule u
plaè. Èula sam kako Afrodita kaže:
"O, Božice, to je tako grozno." Damien je prošaptao:
"Sirotica..." a onda i sam poèeo tiho plakati. Nala je èuènula blizu tugom
shrvane ženke i samo je gledala krupnim, tužnim oèima, kao da nije baš
sigurna što da radi.
Ni ja nisam znala što da radim. Osjeæala sam èudnu tupost, premda nisam
mogla prestati plakati, ali polako sam postajala spremna da se oslobodim
potpore prijatelja, odem do Vojvotkinje i pokušam smisliti rješenje za
nemoguæi zadatak, kad je Jack uletio u poljski dom. Klizno se zaustavio.
Zinuo je od šoka. Jednom se rukom primio za grlo, a drugu stisnuo preko
usta u uzaludnom pokušaju da suspregne užasnut uzdah. Razrogaèenih je
oèiju pogledao u tijelo na nosilima, u krvavi pijesak, u žalosnog psa.
Damien je šmrcnuo, stisnuo mi mišicu i onda me pustio, da krene prema
svome deèku, kadli je Jack, zanemarivši sve ostale i sve ostalo, pritrèao
Vojvotkinji i pao na koljena pred njom.
"O, srce! Da znaš kako mi se samo srce slama zbog tebe!" kazao je ženki.
Vojvotkinja je spustila njušku i dugo, postojano pogledala u Jacka. Nisam
znala da psi mogu plakati, ali jamèim vam da je Vojvotkinja plakala. Suze
su joj stvarale tamne, vlažne pruge iz kutova oèiju niz obraze i njušku.
MIN@
89
I Jack je plakao, ali glas mu je zvuèao milo i sigurno kad je rekao
Vojvotkinji:
"Ako poðeš sa mnom, neæu dopustiti da ostaneš sama."
Velika žuta ženka labradora polako mu je prišla, kao da je u proteklih
nekoliko minuta deseljeæima ostarjela, i položila glavu Jacku na rame.
Kroz suze sam vidjela kako je Dragon Lankford blago dotaknuo Jackova
leða.
"Odvedi je u svoju sobu. Nazvat æu veterinara da joj dade nešto od èega
æe zaspati. Budi uz nju, ona tuguje, baš kao i maèka koja izgubi svojega
vampyra. Odana je ona", nastavio je Dragon žalosno. "Teško æe joj pasti
njegov gubitak."
"Hoæu, ostat æu s njom", rekao je Jack, jednom rukom otiruæi lice, a
drugom milujuæi Vojvotkinju. Zatim je Jack objema rukama zagrlio
veliku ženku oko vrata dok su ratnici odnosili Starkovo tijelo iz poljskog
doma.
Neferet se pojavila tek kad su izašli iz zgrade. Djelovala je zajapureno i
zadihano.
"O, ne! Tko je to?"
"Novi poèetnik, James Stark", rekao je Dragon.
Neferet je prišla nosilima i odmaknula vrh deke. Svi ostali gledali su u
Starka, ali ja se nisam mogla prisiliti da mu pogledam mrtvo lice, tako da
nisam odmaknula oèi od Neferet. Jedino sam ja ugledala bljesak likovanja
i èiste, neprikrivene radosti koji joj je obasjao lice. Zatim je duboko
udahnula i opet se pretvorila u zabrinutu Nadsveæenicu, ražalošæenu
gubitkom jednog poèetnika. Došlo mi je da povratim.
"Odnesite ga u mrtvaènicu. Pobrinut æu se da ga se dolièno zbrine", rekla
je Neferet. Ne pogledavši me, obrecnula se: "Zoey, svakako riješi pitanje
skrbi za tog psa." Zatim je mahnula ratnicima da nastave i izašla za njima
iz poljskog doma.
Na trenutak nisam mogla progovoriti. Njena bešæutnost me, zajedno sa
Starkovom smræu, duboko povrijedila. Valjda je neki djeliæ mene,
naroèito u ovakvoj prilici, kad se upravo dogodilo nešto neizrecivo
grozno, i dalje htio da ona bude žena kakva sam vjerovala da je kad sam
je upoznala, majka koja æe me voljeti takvu kakva sam.
Gledala sam ih kako iznose Starkovo tijelo i nadlanicom obrisala oèi.
Drugi su me trebali. Oni kojima sam dala obeæanja. Bilo je vrijeme da se
suoèim s èinjenicom da se Neferet pokvarila i prestanem biti tako prokleto
slaba. Obratila sam se Damienu.
"Noæas ostani uz Jacka. Njemu je tvoja pomoæ potrebnija nego meni."
"Bit æe ti dobro?" upitao me Damien.
MIN@
90
"Ja æu se pobrinuti za nju", rekla je Afrodita.
"Kao i mi", rekle su obje Blizanke uglas.
Damien je kimnuo, èvrsto me zagrlio, a onda otišao do Jacka. Èuènuo je
do svoga deèka i ženke te, isprva s oklijevanjem, a zatim s više sigurnosti
i topline, poèeo milovati Vojvotkinju.
"Zbilja si krvava, znaš?" rekla je Afrodita, odvlaèeæi mi pažnju od prizora
nastojanja Damiena i Jacka da utješe Starkova psa, od kojeg mi se slamalo
srce.
Bacila sam pogled na sebe. Prestala sam osjeæati miris krvi nakon što sam
poljubila Starka. Smetnula sam ga s uma da ne izludim od njegove
slatkoæe, pa me iznenadilo kad sam vidjela da mi je odjeæa sva tamna i
ljepljiva od njegove životne krvi.
"Moram skinuti ovo sa sebe", rekla sam, zvuèeæi daleko uzdrmanije nego
što sam htjela. "Moram se otuširati."
"Doði. Pustit æu te da posjetiš toplice", rekla je Afrodita.
"Toplice?" glupavo sam priupitala, jer mi nikako nije išlo u glavu koga je
to vraga sada rekla. Stark mi je upravo umro na rukama, a ona bi htjela da
odem u toplice?
"Zar nisi znala da sam si ugradila novi tuš u kupaonicu?"
"Možda bi se Z htjela otuširat u vlastitoj sobi", rekla je Shaunee.
"Aha, možda bi joj draže bilo da je okružena vlastitim stvarima", rekla je
Erin.
"Da, dobro, možda se ne želi prisjeæati da kad je prošli put tušem prala
krv sa sebe, sama, u vlastitoj sobi, to bilo nakon što joj je najbolja
prijateljica umrla na rukama", rekla je Afrodita. Zatim je dodala, puna
sebe: "Uostalom, skroz sam sigurna da ona u svojoj sobi nema Vichyjevu
mramornu tuš-kabinu, jer moja je jedina na kampusu."
"Vichyjevu tuš-kabinu?" rekla sam, osjeæajuæi se pomalo kao da hodam
kroz ružan san.
Shaunee je uzdahnula.
"To ti je kao mala kriška raja."
Erin je pogledom odmjerila Afroditu.
"A ti imaš jednu u svojoj kupaonici?"
"Dio povlastica koje imaš kad si sramotno bogata i vrlo, vrlo razmažena",
rekla je Afrodita.
"Eh, Z", rekla je Erin polako, prelazeæi pogledom s Afrodite na mene.
"Možda bi trebala otiæ u njene toplice. Vichyjev tuš je izvrstan za
ublažavanje stresa."
Shaunee je obrisala oèi i šmrcnula zadnje suze.
"A svi znamo da se noæas moraš nosit s dosta stresa."
MIN@
91
"Okej, dobro. Otiæi æu u Afroditinu sobu da se sredim."
Drvenim sam koracima prošla kroz vrata i nastavila šetati izmeðu
Afrodite i Blizanki. Osjeæala sam Starkov poljubac na usnama cijelim
putem natrag do našeg doma, kroz noæ ispunjenu nadrealnim graktanjem
gavranova.
Ispostavilo se da Vichyjeva tuš-kabina ima èetiri velike, debele glave za
tuš (dvije sa stropa i dvije sa strana Afroditine mramorne kabine) iz kojih
je u isti mah šikljalo bezbroj tona meke, vrele vode po cijelom mom tijelu.
Samo sam stajala i puštala da mi teèe niz tijelo i sapire Starkovu krv s
mene. Gledala sam kako voda mijenja boju iz crvene u ružièastu, pa u
bistru, i zbog neèeg u odlasku njegove krvi opet sam se rasplakala.
To mi je djelovalo smiješno, jer sam ga poznavala samo u jednom stvarno
kratkom trenutku, ali Starkov odlazak kao da mi je probio rupu u srcu,
barem sam tako osjeæala. Kako je to bilo moguæe? Kako mi je mogao tako
nedostajati kad ga zapravo nisam poznavala? Ili sam ga možda poznavala,
možda postoji nešto što se dogodi izmeðu nekih osoba na razini koja
nadilazi vremenske mjere i društvene pojmove doliènosti. Možda je to što
se zbilo izmeðu Starka i mene u tih nekoliko minuta u poljskom domu
bilo dovoljno da se naše duše prepoznaju.
Duševni par? Zar je to uopæe moguæe?
Kad me glava poèela boljeti od plaèa, a suza mi je napokon ponestalo,
umorno sam izašla iz tuša. Afrodita mi je objesila veliki bijeli haljetak na
vrata kupaonice, pa sam ga obukla prije nego što sam ušla u njenu kiæenu
sobu. Nisam se iznenadila kad sam vidjela da su Blizanke otišle.
"Evo, popij ovo." Afrodita mi je pružila èašu crnog vina.
Odmahnula sam glavom.
"Hvala, ali stvarno ne volim alkohol."
"Samo ti to popij. Unutra nije samo vino."
"Oh..." Uzela sam èašu i oprezno gucnula, kao da mislim da bi mogla
eksplodirati. A i eksplodirala je, samo unutar mog tijela. "Ima tu i krvi."
Nisam to rekla kao optužbu. Znala je da sam veæ znala što je htjela reæi
onim komentarom da to "nije samo vino".
"Pomoæi æe ti da se bolje osjeæaš", rekla je Afrodita. "Kao i ovo."
Na pomoænom stoliæu uz poèivaljku na koji mi je pokazala prstom stajala
je otvorena stiroporna kutija za prijenos hrane s velikim, masnim
cheeseburgerom iz Goldie'sa, velikom mjericom pomfrita i bocom kole,
pune kofeina i šeæera, pridometnutom sa strane.
Iskapila sam ostatak vina pomiješanog s krvlju i, iznenadivši sama sebe
glaðu koju sam osjetila, poèela tamaniti burger.
"Kako si znala da obožavam Goldie's?"
MIN@
92
"Svi vole burgere iz Goldie'sa. Grozno su nezdravi, pa sam zakljuèila da ti
baš to treba."
"Hvala", rekla sam joj punim ustima.
Afrodita me pogledala s negodovanjem, oprezno uzela jedan krumpiriæ s
mog tanjura, pa sjela na svoj krevet. Pustila me da neko vrijeme jedem na
miru, a onda me atipièno neodluènim glasom upitala:
"Onda, poljubila si ga prije nego što je umro?"
Nisam je mogla pogledati u oèi, a burger mi je odjednom dobio okus
kartona.
"Aha, poljubila sam ga."
"Jesi okej?"
"Nisam", tiho sam rekla. "Nešto se dogodilo izmeðu nas i..." Nisam
dovršila reèenicu, jer nisam mogla naæi prave rijeèi.
"Što æeš uèiniti s njim?"
Tad sam je ipak pogledala.
"Mrtav je. Ništa ja…" Umuknula sam. Kako sam mogla zaboraviti? Pa
naravno da to što je Stark mrtav ne znaèi nužno da mu je tu kraj, ne u ovoj
Kuæi Noæi, ne u zadnje vrijeme. A onda sam se sjetila i svega ostaloga.
"Kazala sam mu", rekla sam.
"Što?"
"Da to za njega možda neæe biti kraj. Prije nego što je umro, kazala sam
mu da u zadnje vrijeme poèetnici umiru i onda se vraæaju iz mrtvih da bi
prošli drugaèiju vrstu Promjene."
"Što znaèi da ako se i vrati, jedna od prvih misli bit æe mu posveæena tebi,
kao i èinjenici da si mu ti kazala da za njega smrt možda neæe biti kraj.
Nadajmo se samo da Neferet neæe biti u blizini da ga èuje."
Želudac mi se stisnuo, dijelom od nade, a dijelom i od straha.
"Dobro, a što bi ti uèinila? Pustila ga da ti umre na rukama a da mu ništa
ne kažeš?"
Uzdahnula je.
"Ne znam. Vjerojatno ne bih. Stalo ti je do njega, je l tako?"
"Da, stalo mi je. Nisam sasvim sigurna zašto. Mislim ono, jasno da je,
ovaj, mislim, da je bio seksi. Ali prije smrti isprièao mi je neke stvari i
nekako smo se zbližili." Pokušala sam se sjetiti što mi je to sve Stark
rekao, ali sve mi se pobrkalo s time kako sam ga ljubila i gledala kako mi
umire od krvarenja na rukama. Stresla sam se i otpila dug gutljaj kole.
"Onda, što æeš uèiniti s njim?" uporno je ponovila.
"Afrodita, ne znam! Šta bih trebala odmarširati u mrtvaènicu i pitati
Erebove Sinove da me puste unutra da mogu sjediti uz Starka dok možda
MIN@
93
opet ne oživi?" Kad sam to rekla, shvatila sam da bih najviše voljela da
upravo to mogu uèiniti.
"To vjerojatno ne bi bilo pametno", rekla je.
"Ne znamo kako se to dogodi, nakon koliko vremena, i hoæe li se uopæe
dogoditi." Zastala sam, razmišljajuæi. "Èekaj, rekla si da si vidjela Starka
u jednoj od vizija moje smrti, je l tako?"
"Aha."
"Onda, što mu je bilo na licu? Plavi polumjesec, crveni polumjesec, ili
pune crvene tetovaže?"
Oklijevala je, razmišljajuæi.
"Ne znam."
"Kako možeš ne znati? Pa rekla si da si ga prepoznala iz svojih vizija."
"Jesam. Sjeæam se njegovih oèiju i onih njegovih grešno seksi usana."
"Ne prièaj tako o njemu", obrecnula sam se.
Stvarno je dobila pokajnièki izraz.
"Oprosti, nisam time ništa mislila reæi. Stvarno te pukao, šta ne?"
"Da. Pukao me. Zato se pokušaj prisjetiti kako je izgledao u tvojoj viziji."
Zagrizla si je usnicu.
"Jedva da se ièega sjeæam. Samo sam ga uspjela vidjeti na trenutak."
Srce mi je snažno tuklo, a u glavi mi se vrtjelo od iznenadnog naleta nade
koja me snašla.
"Ali to znaèi da on nije zaista mrtav. Ili da barem nije skroz mrtav.
Vidjela si ga u viziji buduænosti, što znaèi da ga mora biti u buduænosti.
On æe se vratiti!"
"Ne nužno", blago mi je rekla. "Zoey, buduænost je fluidna, uvijek se
mijenja. Hoæu reæi, vidjela sam te kako dvaput umireš. Jedanput sama, jer
si bila izolirana od svojih frendova. Eto, a opet su ti postali maloumna Tri
mušketira." Zastala je i dodala: "Sori. Znam da si noæas prošla hrpetinu
sranja. Nisam htjela zvuèati tako pakosno. Ali evo kako stoje stvari. Zato
što se društvo, hoæu reæi, zato što nisi više izolirana, ona vizija u kojoj
Zoey biva ubijena sama vjerojatno više ništa ne vrijedi. Shvaæaš,
buduænost se promijenila. Kad sam imala onu viziju sa Starkom, u to je
vrijeme on još možda trebao ostati živ. A sve to je sada možda
promijenjeno."
"Ali nije nužno tako?"
"Nije nužno tako", nevoljko se složila. "Ali nemoj da ti to budi nade. Ja
sam samo Vizionarka, a ne struènjakinja za stvari tipa vraæanja poèetnika
u život."
"Onda nam je potreban netko tko je struèan za cijelu tu neumrlo/umrlu
stvar."
MIN@
94
Nastojala sam ne reæi to s previše nade, ali iz tužnog pogleda koji mi je
Afrodita uputila bilo mi je jasno da nisam puno sakrila od nje.
"Da, èuj, grozno mi je što to moram reæi, ali imaš pravo. Moraš
porazgovarati sa Stevie Rae."
"Idem natrag u svoju sobu da je nazovem, pa da se sutra naðemo s njom u
Street Catsu. Misliš da æeš moæi odvratiti Dariusu pažnju dok budem
razgovarala s njom?"
"Joj, molim te. Ne samo da æu mu odvratiti pažnju. Totalno æu ga
obuzeti." Izgovorila je to kao maèka koja prede.
"Uf. Šta god. Samo da to ne moram ni slušati ni gledati."
Potaknuta plimom optimizma, dohvatila sam kolu.
"To ti neæe biti problem. Drage volje æu to obaviti u intimi."
"Opet ti kažem uf." Krenula sam prema vratima. "Hej, kako si se noæas
riješila Blizanki? Hoæu morat sutra obavljat krizne popravke?"
"Lako. Kazala sam im da æemo, ako ostanu, jedna drugu pedikirat ko u
toplicama, i da sam ja prva na redu."
"A da, sad shvaæam zašto su klisnule."
Afrodita se odjednom uozbiljila.
"Zoey, ozbiljno ti kažem. Nemoj gajiti lažne nade za Starka. Znaš da èak i
ako se vrati možda ne bude isti onakav. Stevie Rae kaže da su crveni
poèetnici sada bolji, a i jesu, ali to ne znaèi da su normalni, kao što ni ona
nije."
"Znam ja sve to, Afrodita, ali svejedno ti kažem da je Stevie Rae u redu."
"A ja ti svejedno kažem da æemo se morati složiti da se ne slažemo oko
toga. Samo bih htjela da si na oprezu. Stark se neæe…"
"Nemoj!" Podigla sam ruku kako bih je ušutkala. "Daj mi da gajim mrvu
nade. Hoæu vjerovati da on još ima šanse."
Afrodita je polako kimnula glavom.
"Znam ja to, i upravo me to i brine."
"Preumorna sam za daljnji razgovor o tome", rekla sam.
"Okej, shvaæam. Samo razmisli o tome što sam ti rekla." Kad sam poèela
otvarati vrata, dodala je: "Hoæeš možda prespavat noæas ovdje? Da ne
budeš sama."
"Ne treba, ali hvala ti. A neæu baš biti sama u domu punom poèetnika." S
rukom na kvaki osvrnula sam se prema Afroditi. "Hvala ti što si se
pobrinula za mene. Stvarno mi je bolje. Puno bolje." Odmahnula je rukom
na moju zahvalu, s vidnom nelagodom. Zatim je, zvuèeæi sliènije sebi,
rekla:
"Pusti to. Samo raèunaj da æeš mi kad jednom postaneš kraljica, dugovat
mi uslugu."
MIN@
95
Stevie Rae se nije javila na mobitel. Dobila sam ravno njenu prpošnu,
poseljaèenu glasovnu poštu. Nisam joj ostavila poruku. A što da joj
kažem?
"Bok, Stevie Rae. Ovdje Zoey. Hej, jedan mi je poèetnik upravo noæas
umro na rukama od krvarenja, pa me zanima šta sad ide. Hoæe se on vratit
kao neumrlo umrlo krvožedno èudovište, il æe bit samo blago èudan ko
što kažeš da su sada tvoji poèetnici, il æe ostat mrtav? Zanima me jer mi je
fakat stalo do njega, makar sam ga tek upoznala. Okej, znaèi, javi se!"
Eh, ne. To ne bi baš išlo.
Svom težinom sam sjela na krevet i upravo poèela željeti da se Nala više
pojavi kad su mi se otvorila maèja vratašca i moja je mala gunðalica
prošla kroz sobu uz "mi-af-au", skoèila na moj krevet i sklupèala mi se na
prsima, gurajuæi lice u moj vrat i preduæi kao luda.
"Stvarno, stvarno mi je drago što te vidim." Pomazila sam je po ušima i
poljubila je u bijelu mrljicu nad nosom. "Kako je Vojvotkinja?"
Trepnula mi je, kihnula, pa priljubila glavu uz mene i još malo nastavila
presti. To sam protumaèila kao da mi kaže da se Jack i Damien dobro
brinu za psa. Osjeæajuæi se bolje sad kad je Nala isprela svoju èaroliju na
meni, pokušala sam se izgubiti u knjizi koju sam èitala. Razmjeni tinte
moje trenutaèno najdraže vampovske spisateljice Melisse Marr, ali èak ni
njene seksi vile nisu uspjele sprijeèiti da mi misli ne odlutaju.
Što mi je bilo na pameti? Stark, jasna stvar. Dotaknula sam si usne,
osjeæajuæi i dalje njegov poljubac na njima. Pa što to nije u redu sa
mnom? Zašto sam dopuštala da me Stark tako pogodi? Okej, da. Umro mi
je na rukama i to je bilo grozno, istinski grozno. Ali izmeðu nas se
dogodilo daleko više od toga, ili sam barem tako slutila. Sklopila sam oèi
i uzdahnula. Nije mi trebalo zanimanje za drugog tipa. Nisam još
preboljela ni Erika ni Heatha.
Okej, istini za volju, nisam još preboljela ni Lorena. Ne, Lorena nisam
voljela. Nisam preboljela samo bol koju mi je nanio. Srce me još boljelo, i
nije bilo spremno stvoriti mjesta za još jednog deèka.
Sjetila sam se kako me Stark primio za ruku i isprepleo prste s mojima,
dodira njegovih usana na mojoj koži.
"Drek. Oèito nitko nije rekao mome srcu da nije spremno za još jednog
deèka", prošaptala sam.
Što ako se Stark stvarno vrati?
Još gore, što ako se ne vrati?
Bilo mi je dosta gubljenja bližnjih. Suza mije spuznula ispod sklopljenog
kapka i otrla sam je. Sklupèala sam se na boku i pritisnula lice u Nalinu
mekoæu. Bila sam samo umorna. Dan mi je bio grozan. Sutra mi neæe više
MIN@
96
biti tako strašno. Sutra æu poprièati sa Stevie Rae, a ona æe mi pomoæi da
skužim što da radim sa Starkom.
Ali nisam mogla zaspati. Svijest mi se samo komešala i komešala oko
grešaka koje sam poèinila i bližnjih koje sam povrijedila. Da mi nije
Starkova smrt bila nekakva kazna za svu bol koju sam nanijela Eriku i
Heathu?
Ne! kazala mi je racionalna svijest. Koješta! Nyx ne djeluje tako. Ali
grižnja u mojoj savjesti šaptala mi je mraènije stvari. Ne možeš povrijediti
ljude tako jako kako si povrijedila Erika i Heatha a da ti se to ne vrati.
Dosta! opomenula sam samu sebe. Plus, Erik nije danas djelovao tako
smoždeno. Dapaèe, djelovao je kao kreten, a ne kao netko kome je
slomljeno srce.
Ne, ni to nije bilo toèno. Erik i ja polako smo se zaljubljivali kad sam
zabrljala s Lorenom. Što sam oèekivala da Erik uèini, da mi priðe u
suzama, kumeæi me da mu se vratim? Kvragu, ne. Povrijedila sam ga, i
stvarno se nije ponašao kao kreten, samo je nastojao zaštititi svoje srce od
mene.
Nisam se morala vidjeti s Heathom da bih znala da sam i njemu slomila
srce. Dovoljno sam ga dobro poznavala da bih znala do koje sam ga mjere
povrijedila. Bio mi je u životu otkako smo se prvi put zaljubili u
osnovnoj. Uvijek je bio uz mene, od djetinje zaljubljenosti, preko faze
deèko/cura u višim razredima i faze "hodanja" u srednjoj, pa do završne i
najskorije faze Utisnula sam ga i htjela bih mu posisati krv i što veæ ne.
To što veæ ne je ljepši naèin da se kaže kako Utiskivanje i pijenje ljudske
krvi pokreæe spolne receptore u mozgu poèetnice i ljudskog biæa, tako da
Heathu nisam htjela samo posisati krv. Da, znam da to zvuèi droljasto, ali
barem sam iskrena prema sebi.
Dakle, Heath i ja smo se Utisnuli, ali onda sam se poševila s Lorenom i
Utisnula s njim tijekom èina (još uvijek me èudila pomisao da više nisam
djevica, èudno, u smislu nelagodno i pomalo strašno), što je slomilo moje
Utiskivanje s Heathom. I to bolno i užasno, ako mi je Loren rekao istinu.
A odonda se nisam èula s Heathom.
A Stark je mislio da je kukavica zato što želi izbjeæi bol? U usporedbi sa
mnom, definitivno bih rekla pa ne baš. Upitala sam se bi li ta spona koju
smo Stark i ja osjetili potrajala i nakon što on sazna za sve prljavštine iz
moje prošlosti. Mislim ono, on se meni prilièno iskreno otvorio, ali ja sam
mu drek rekla o sebi.
A trebalo je isprièati cijelu hrpu sranja. Da i ne spominjem hrpu stvari
koje sam ostavila nedoreèenima.
MIN@
97
Izbjegavala sam Heatha jer sam znala da bih ga povrijedila. A, kad sam
veæ bila iskrena prema sebi, morala sam priznati da sam izbjegavala
Heatha itekako i zbog toga što sam se bojala kako æe on reagirati na mene.
Iznad svega, Heath je bio pouzdan. Mogla sam se osloniti na èinjenicu da
je lud za mnom. Mogla sam se osloniti na èinjenicu da mi je bio deèko
(katkad i htjela ja to ili ne) još od treæeg razreda. Mogla sam se osloniti na
èinjenicu da je uvijek bio uz mene kad mi je trebao.
Odjednom sam shvatila da mi Heath treba. Noæas sam se osjeæala
izmoždeno i iznureno i zbunjeno, i trebalo mi je saznanje da ih nisam sve
izgubila... da me jedan od njih stvarno voli, makar to ne zaslužujem.
Mobitel mi se punio na noænom stoliæu. Otklopila sam ga i na brzinu mu
poslala SMS dok se nisam usrala.
Kako si?
Poèet æu jednostavno, samo malom porukom. Kad mi odgovori, krenut
æemo dalje. Opet sam se sklupèala uz Nalu i pokušala zaspati.
Èinilo mi se daje cijela vjeènost prošla prije nego što sam opet pogledala
na sat. Bilo je gotovo 8:30 ujutro. Okej, znaèi da Heath spava. Još je bio
na zimskim praznicima, a taj deèko je, kad nije morao ustati da ode u
školu, spavao do podneva. Doslovce. Dakle, on spava, tvrdoglavo sam
ponovila sebi.
To mu ranije ne bi bilo bitno, smjesta mi je lekcijom uzvratila vlastita
svijest. Ranije bi mi odgovorio SMS-om za otprilike sekundu, preklinjuæi
me da se negdje naðem s njim. Heath nikad ne bi prespavao moj SMS.
Moþda sam ga trebala nazvati.
Pa da èujem kako mi kaže da me nikad, baš nikad više ne želi vidjeti?
Ugrizla sam se za usnu i osjetila muèninu. Ne. Ne, ne bih to mogla. Ne
nakon onoga što mi se noæas dogodilo. Ne bih mogla podnijeti da ga
èujem kako mi govori ružne stvari. Veæ bi mi dovoljno teško bilo èitati ih.
Ako mi odgovori.
Privila sam se uz Nalu i pokušala usredotoèiti na njen stroj za predenje i
pustiti ga da priguši šutnju mog moba.
Sutra, kazala sam sebi kad sam poèela tonuti u nemiran san. Ako mi se
Heath ni sutra ne javi, nazvat æu ga.
Netom prije nego što sam posve utonula u san, kunem se da sam zaèula
jezovito glasanje gavrana tik pod svojim prozorom.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Èetrnaesto poglavlje
Nisam morala namjestiti budilicu za pet sati toga dana naveèer (što je
meni zapravo jutro, sjetite se, poèetnici su dan i noæ obrnuti, pa nam
nastava poèinje u osam naveèer i završava u tri ujutro). Ležala sam
sasvim budna, mazila Nalu i nastojala ne misliti ni na Starka ni na Heatha
ni na Erika, kad mi je zapištala budilica.
Bunovno sam probauljala sobom, navlaèeæi traperice i crni džemper.
Zagledala sam se u sebe u zrcalu. Okej, baš ono uf. Noæas æu se morati
naspavati, moji su podoènjaci imali podoènjake. Nala tek što je iskrivila
leða i zasiktala na vrata kad je netko zalupao na njih.
"Zoey! Daj više požuri, dovraga!"
Otvorila sam vrata i ugledala mrzovoljnu Afroditu u vrlo kratkoj (i vrlo
slatkoj) crnoj vunenoj suknji, zagasitoljubièastom puloveru i
fenomenalnim crnim èizmama. Jednom od tih èizama ozlojeðeno je
tapkala.
"Što je?" rekla sam joj.
"Znam da sam ti to veæ rekla, ali spora si kao debeli klinac na štakama",
rekla je.
"Afrodita, zlobna si. Znam da sam i ja to tebi veæ rekla", kazala sam joj,
nastojeæi treptanjem istjerati bunovnost iz oèiju i nekako je razmišljanjem
odagnati iz glave. "I nisam spora, spremna sam", napokon sam dodala.
"Ne, nisi. Nisi si èak ni prekrila Biljeg."
"A, kvragu. Zaboravila sam…" Pogled mi je automatski pao na njeno
èelo, gdje nije bilo ni traga od poèetnièkog Biljega.
"Aha, jedna od rijetkih prednosti pretvaranja da sam poèetnica je u tome
što me ne mora brinuti prekrivanje Biljega kad odlazim s kampusa."
Afrodita je zvuèala nehajno, ali u oèima sam joj vidjela koliko je to boli.
"Hej, sjeti se što je Nyx rekla. Ti si joj i dalje posebna."
Afrodita je prevrnula oèima.
"Baš, posebna. Šta god. Hoæeš ti više požuriti? Darius èeka, a još moraš i
otiæi do Shekine da joj kažeš da idem s tobom."
"I moram pojesti zdjelu žitarica", rekla sam dok sam si korektorom
mazala istanèane tetovaže Biljega.
"Ne stigneš", rekla je Afrodita dok smo se žurile u prizemlje. "Moramo
stiæi u Street Cats prije nego što glupa ljudska biæa ne zatvore lokal i
razmile se po svojim apsurdno malograðanskim kuæama."
"Ti si glupo ljudsko biæe", prošaptala sam.
MIN@
99
"Ja sam posebno ljudsko biæe", ispravila me, pa nastavila jednako
prigušenim tonom. "Kad æemo se naæi sa Stevie Rae? Neæe se ljutiti ako
malo zakasnimo, je 1 tako?"
"A, sranje!" prošaptala sam. "Nisam je sinoæ uspjela dobiti."
"Ne èudi me. Signal je koma u tim tunelima. Isprièat æu se za tvoje
kašnjenje Dariusu. Samo je opet nazovi. Nadajmo se da æeš je ovaj put
dobiti."
"Znam, znam", rekla sam.
"Hej, Z!" pozvala me Shaunee kad smo Afrodita i ja prošle pokraj
kuhinje.
"Kako ti je jutros? Bolje?" upitala me Erin.
"Je, hvala vam, cure", rekla sam, osmjehnuvši im se. Blizanke su bile više
nego prekaljene. Trebalo im je više od još jednog doticaja smrti da ih na
dulje vrijeme izbezumi.
"Izvrsno. Tu smo ti pripremile kutiju Count Chocule", rekla je Erin.
"Hej, Blesijamske Blizanke, što vas dvije kažete na to da noæas obavimo
onu pedikuru? Možemo se žešæe papaèki zbližit uz ovo gadno kurje oko
na mom desnom stopalu." Afrodita je podigla desnu stileto èizmu, praveæi
se da æe je otkopèati.
"I tebi smo pripremile doruèak, Afrodita", rekla je Erin.
"Aha, spremile smo ti lijepu zdjelicu Count Fuksule", rekla je Shaunee.
"Kako ste vas dvije neduhovite. Zoey, idem ja po Dariusa, pa se naðemo
na parkiralištu. Samo požuri." Zabacila je kosu i otišla, miješajuæi
bokovima.
"Mrzimo je", rekle su Erin i Shaunee uglas.
"Znam", uzdahnula sam. "Ali sinoæ je fakat bila draga prema meni."
"Kobog zato što ima ozbiljan poremeæaj liènosti", rekla je Erin.
"Aha, mislim da je ona jedna od onih s podijeljenom liènosti", rekla je
Shaunee. "Hej, možda bi svaki èas mogla završiti u ludnici!"
"Izvrstan zakljuèak, Blizanko. Sviða mi se što uvijek gledaš na vedriju
stranu", rekla je Erin.
"Evo, Z. Pojedi malo žitarica", rekla mi je Shaunee.
Uzdahnula sam na zamamnu kutiju mojih najdražih žitarica.
"Nemam vremena za jelo. Moram u Street Cats organizirati našu
dobrotvornu aktivnost u zajednici."
"Trebaš ih nagovoriti da organiziraju buvljak s dobrim rasprodajama",
rekla je Erin.
"Aha. Moramo obaviti žešæe èišæenje ormara da se pripremimo za
promjenu sezone, pa bismo baš mogle prodati te stare stvari da si
napravimo mjesta za nove", rekla je Shaunee.
MIN@
100
"To vam zapravo nije loš prijedlog. K tome, Street Cats bi mogao
organizirati rasprodaju u zatvorenom prostoru, da nam sunce ne smeta",
rekla sam.
"Blizanko, daj da pregledamo naše cipele", rekla je Shaunee.
"Može, Blizanko", rekla je Erin.
"Èujem da se metalik totalno nosi u iduæoj sezoni."
Izašla sam iz doma na valu žamora Blizanki posveæenog kupovanju novih
cipela.
Ratnik iz Erebovih Sinova koji je stražario vani nije bio Darius, ali bio je
jednako krupan i zastrašujuæi, i kratko mi je salutirao s poštovanjem.
Salutirala sam i ja njemu, pa požurila ploènikom prema glavnoj školskoj
zgradi, pozdravljajuæi kimanjem poèetnike u dolasku i odlasku.
Otklopila sam mobitel i utipkala broj jednokratnog moba koji sam prije
nekoliko dana dala Stevie Rae. Na svu sreæu, ovaj put mi se javila èim je
zazvonilo.
"Pa zdravo, Zoey!"
"O, hvala Bogu." Nisam je oslovila imenom, ali nastavila sam prigušenim
tonom. "Veæ sam te zvala, ali nisam te uspjela dobiti."
"Sori, Z. Signal nam je grozno slab tu dolje u tunelima." Uzdahnula sam.
Morat æemo nešto poduzeti oko toga, ali sad nisam imala vremena da
smislim što.
"Dobro, pusti sad to. Možeš se naæi sa mnom u Street Catsu sad uskoro?
Važno je."
"U Street Catsu? Gdje je to?"
"Na križanju Šezdesete i Sheridana, u onoj slatkoj maloj ciglenoj zgradi.
Onoj iza Charlie's Chickena. Možeš doæi onamo?"
"Mogu, valjda. Morat æu sjesti na bus, pa možda malo potraje. Èekaj, ne
možeš ti doæi po mene?" Zaustila sam da joj objasnim zašto joj ne mogu
srediti prijevoz, a i zašto je strašno važno da danas razgovaramo, kad sam
iz mobitela zaèula pozadinsku buku vriska popraæenog istinski strašnim
cerekanjem.
"Eh, Zoey. Moram iæ", rekla je Stevie Rae.
"Stevie Rae, što se to zbiva?"
"Ništa", rekla je prebrzo.
"Stevie Rae…" zapoèela sam, ali upala mi je u rijeè.
"Nikoga oni ne jedu. Stvarno. Ali moram iæ da se pobrinem da dostavljaè
pizze predobro ne upamti ovu konkretnu dostavu. Vidimo se u Street
Catsu - 'ðenja!"
I otišla je. Sklopila sam telefon (želeæi da mogu sklopiti oèi, sklupèati se u
položaj fetusa i vratiti se na spavanje). Umjesto toga, prošla sam kroz
MIN@
101
glomazna drvena vrata, poput onih na dvorcu, glavnog ulaza u središnju
zgradu Kuæe Noæi. Mi nemamo ono što bi se nazvalo ravnateljstvom, ali
imamo ured gdje radi zgodna mlada vampyrica po imenu gospoðica
Taylor. Ona zapravo nije tajnica, veæ podanica Nyx. Damien mi je
objasnio da se dio njena naukovanja za sveæenicu sastoji u pružanju
usluga nekoj Kuæi Noæi, zato se èesto viðala kako odgovara na pozive,
izraðuje fotokopije i obavlja zadatke za profesore, dok nije prireðivala
kapelu za obrede i što veæ ne.
"Pa zdravo, Zoey", rekla mi je s ljubaznim smiješkom.
"Zdravo, gospoðice Taylor. Trebala bih reæi Shekini tko ide sa mnom u
Street Cats, ali pojma nemam gdje je."
"O, služi se Vijeænicom kao svojim uredom kad ne drži predavanja. A
buduæi da prvi sat još nije poèeo, upravo ti je tamo unutra."
"Hvala", dobacila sam joj i požurila se hodnikom s lijeve strane, a onda se
popela kružnim stubištem koje je vodilo u knjižnicu i Vijeænicu sa
suprotne strane hodnika. Nisam bila sigurna bih li samo ušla ili ne, pa sam
upravo podigla ruku da pokucam kad sam zaèula bistri Shekinin glas kako
me poziva:
"Smiješ uæi, Zoey."
Pobogu, vampovi znaju biti tako strašni kad izvode to svoje znamo tko æe
svratiti i prije nego što svrati. Isprsila sam se i ušla u dvoranu.
Shekinah je na sebi imala crnu haljinu, naizgled sašivenu od baršuna, sa
srebrom izvezenim amblemom Nyx, ženskom siluetom podignutih ruku
koje obujmljuju mjesec, na prsima. Osmjehnula mi se, a mene se ponovno
dojmila njena egzotièna ljepota, kao i dojam drevnosti i mudrosti koji ju
je okruživao.
"Sretan susret, Zoey", rekla je.
"Sretan susret", automatski sam joj odgovorila.
"Kako si danas? Èujem da je jedan od naših mladih poèetnika sinoæ umro,
a da si ti nazoèila njegovu odlasku."
Progutala sam.
"Da, bila sam sa Starkom kad je umro. A danas sam okej, koliko to veæ
mogu biti."
"Jesi li ipak u stanju posjetiti Street Cats? Znaš da bi to moglo biti
nezgodno upoznavanje."
"Znam, ali svejedno bih otišla. Pomoæi æe mi ako imam nekog posla."
"U redu. Sama sebe najbolje poznaješ."
"Voljela bih povesti Afroditu sa sobom, ako se slažete."
"To je ona poèetnica s afinitetom za zemlju, zar ne?"
Brzo sam, nervozno kimnula i rekla:
MIN@
102
"Zemlja je afinitet koji joj je dala Nyx." Okej, dobro, formalno nisam
lagala.
"Zemlja smirujuæe djeluje. Oni s afinitetom za nju obièno su vrlo
staloženi i pouzdani. Izvrsno si odabrala osobu koja æe ti danas biti
pratnja, mlada sveæenice."
Pokušala sam ne izgledati kao da sam kriva. Afrodita staložena i
pouzdana? Kao što bi Blizanke rekle, molim te, ono, molim te.
"Pa, ona i Darius me èekaju, pa bolje da krenem."
"Samo trenutak." Shekinah je naèas spustila pogled na list papira koji je
držala u ruci, a onda mi ga pružila. "Ovo je tvoj novi raspored sati. S
mojim dopuštenjem, Neferet te premjestila s Vampirske sociologije
uvodne razine na razinu nastave za šestu klasu."
Znaèajno je pogledala moj neuobièajeni Biljeg, veæ ispunjen usprkos
tome što sam još uvijek neosporno bila poèetnica. A, jasna stvar, nijedan
vamp ili poèetnik nikad nije imao proširene Biljege tetovaža kakve sam ja
nosila na vratu, ramenu, leðima i struku. Shekinah njih nije mogla vidjeti,
ali znalaèkim mi je pogledom davala do znanja da je više nego svjesna
njihova postojanja.
"Odviše si se neobièno razvila da bi ostala na tako jednostavnoj razini
sociologije. Imam predosjeæaj, s kojim se tvoja Nadsveæenica slaže, da
æeš morati biti upoznata s pojedinostima vampyrskog života koje jedna
obièna uèenica treæe klase ne mora znati."
"Da, gospoðo." Nisam znala što bih drugo rekla.
"Premještaj na naprednu razinu tog predmeta donekle ti je promijenio
raspored. Pobrinula sam se za to da budeš isprièana do danas nakon ruèka.
Samo pripazi da se dotada vratiš, i da odeš na pravo predavanje."
"Okej, hoæu. E, da, biste li se pobrinuli i za to da Afrodita bude
isprièana?"
"Veæ sam to riješila", rekla je.
Tvrdo sam progutala.
"Pa, hvala. Hoæu reæi, zahvaljujem." Kao i obièno, bila sam krajnje
nervozna zbog sveobuhvatnog znanja vampyra. "Ovaj, mislila sam nešto
da bih predložila ljudima iz Street Catsa da Kæeri Mraka sponzoriraju
rasprodaju u stilu buvljaka, s time da prihodi idu njima. Mislite da bi to
bilo okej?"
"Mislim da si se to baš krasno sjetila. Uvjerena sam da æe Kæeri i Sinovi
Mraka imati zanimljivih predmeta za prodaju."
Prisjetila sam se gomiletine dizajnerskih cipela koje su Blizanke zgrnule,
Erikove zbirke akcijskih figurica iz Ratova zvijezda (tko zna, možda ih je
MIN@
103
nadrastao sada kad je "odrastao" vamp) i Damienove opsjednutosti
ogrlicama od isprepletene konoplje, i morala sam se složiti s njom.
"Da, baš je primjereno reæi da su te stvari zanimljive."
"Dajem ti pravo da samostalno odluèuješ o naèinu na koji želiš obavljati
svoju dobrotvornu djelatnost. Slažem se s tobom da je poveæanje
meðuodnosa s mjesnim stanovništvom dobra ideja. Segregacija rada
neznanje, a neznanje raða strah. Veæ sam zapoèela suradnju s ovdašnjom
policijom po pitanju umorstava, i slažem se s njihovom pretpostavkom da
je po svoj prilici rijeè o postupcima vrlo male, vrlo poremeæene skupine
ljudi. Znaš, donekle zazirem od toga što sam ti dopustila da u ovom
trenutku uspostavljaš odnose s ljudskim biæima, ali uvjerena sam da ono
dobro u tvojoj ideji nadmašuje moguæi rizik."
"I ja sam."
"A Dariusova æe ti pratnja pružiti dobru zaštitu."
"Aha, on me podsjeæa na brdo", rekla sam bez razmišljanja, a onda
porumenjela od svog debilnog opisa.
Ali Shekinah se osmjehnula.
"Doista, on podsjeæa na brdo."
"Okej, eto, javit æu ti kako je prošlo u Street Catsu."
"Molim te, svakako mi to sutra javi. A kad smo veæ kod sutrašnjeg dana,
odluèila sam sazvati poseban Obred Nove godine na kojemu æemo se
posvetiti proèišæavanju škole od negativne energije. Nakon smrti dvoje
profesora, a sad i ovog sirotog poèetnika, cijelome krugu treba snažno,
temeljito èišæenje. Èujem da si vrlo upoznata s obredima proèišæavanja,
jer si u odgoju dobro upoznala svoju baštinu amerièkih domorodaca."
"Da!" Nisam mogla prigušiti iznenaðenje u svom glasu. "Moja baka još
slijedi obièaje Cherokeeja."
"Baš dobro. Znaèi da mogu raèunati s time da æete ti i tvoje društvo vrlo
darovitih vršnjaka obaviti obred proèišæavanja. Sutra je Stara godina, pa
isplanirajmo poèetak obreda u ponoæ. Prizvat æemo novu godinu
proèišæavanjem cijele škole uprizorenim blizu istoènog zida."
"Istoènog zida? Ali tamo je..." Nisam dovršila reèenicu, jer mi se smuèilo.
"Da, tamo je bilo ostavljeno tijelo profesorice Nolan. To je takoðer mjesto
velike moæi, pa bi zato trebalo biti žarišna toèka vašeg proèišæavanja."
"Zar to nije obavila i Neferet kad je tamo obavila svoj obred?"
Neferet je izvela svojevrsnu posmrtnu službu za profu Nolan na mjestu
gdje je pronaðeno njeno tijelo. U istoj je prilici Neferet bacila snažnu
èaroliju oko škole, koja joj je davala do znanja svaki dolazak ili odlazak
bilo koga iz Kuæe Noæi.
MIN@
104
"Proèišæavanje i zaštita dvije su vrlo razlièite stvari, Zoey. Neferet je u to
vrijeme bila usredotoèena na zaštitu, što je bila potpuno hvalevrijedna
reakcija na takvu tragediju. Sada smo imali vremena da nam se glave
ohlade, i vrijeme je da se okrenemo buduænosti. A za to je neophodno da
proèistimo prošlost. Shvaæaš li to?"
"Mislim da shvaæam", rekla sam.
"Bit æe mi drago vidjeti tvoje izricanje kruga", rekla sam.
"I meni", slagala sam.
"Budi danas pozorna i mudra, Zoey."
"Dat æu sve od sebe", rekla sam. Salutirala sam joj s poštovanjem i kratko
se naklonila, a onda otišla.
Znaèi, morat æu sutra voditi obred proèišæavanja za cijelu školu, uz
manjak svoga elementa zemlje, premda su svi bili uvjereni u to da
Afrodita i dalje ima afinitet za zemlju. Dobro, svi su bili uvjereni i u to da
je Afrodita još uvijek poèetnica. O, pobogu. Našla sam se u žešæoj gabuli.
Opet.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Petnaesto poglavlje
Trudeæi se da potpuno ne friknem zbog obreda proèišæavanja, pregledala
sam svoj novi raspored dok sam se žurila prema parkiralištu. Pa, Shekinah
je imala pravo, kad su me prebacile na višu razinu Vampovske
sociologije, raspored mi se sav pobrkao. Prva èetiri sata ispretumbala su
mi se, a drama je totalno prešla s drugog na peti sat, odmah prije jedinog
sata koji mi je ostao isti, mog sata Konjaništva.
"Super", promrsila sam sebi u bradu. "Znaèi, povrh totalno zbrkanog
obreda, još me èeka i nastava s Erikom."
Nastojala sam sprijeèiti da mi se prazan želudac sav ne izvrne kad sam
ugledala Afroditu i Dariusa kako stoje pokraj vrlo cool crnog Lexusa.
Okej, zapravo sam ugledala samo Dariusa i njegovo golemo, mišiæavo
tijelo. Afrodita je stajala u njegovoj sjeni i treptala okicama prema njemu.
"Oprostite što ste toliko èekali", rekla sam dok sam sjedala na stražnje
sjedalo auta. Afrodita, koja se elegantno smjestila na suvozaèko sjedalo,
rekla je:
"Hej, nemaš frke. Ne uzrujavaj se oko toga." Prevrnula sam oèima. Sad je
pak okej što kasnim? Pobogu, kako prozirna furka.
"Nego, Afrodita", rekla sam slatkim tonom dok nas je Darius vješto vozio
iz školskog kruga. "Svakako si u rokovnik pribilježi sutra u ponoæ."
MIN@
105
"Šta?" Osvrnula se i pogledom mi jasno dala do znanja da bi joj najdraže
bilo da se stopim s kožnim presvlakama, pa da ona može ostati nasamo s
Dariusom.
"Sutra - ponoæ - ti - ja - Damien - Blizanke - veliko izricanje kruga i obred
proèišæavanja pred cijelom školom."
Plave su joj se oèi skroz zaprepašteno razrogaèile.
"To æe biti…" zapoèela je, sva bez daha i poluhisterièna.
"Fora!" umetnula sam rijeè dok nije stigla reæi nešto u stilu totalna
katastrofa.
"Jedva èekam", rekao je Darius, uputivši topao smiješak Afroditi. "Vaš se
krug odlikuje jedinstvenom snagom."
Vidjela sam kako se Afrodita pribire, tako da je, uzvrativši smiješak
Dariusu, zvuèala uobièajeno koketno (i pomalo kujasto) kad je rekla:
"Pa, jedinstveno je definitivno jedan od naèina da se to opiše."
"Nikad nisam poznavao toliko moæno darovitih poèetnika", rekao je
Darius.
"Mišiæu, nemaš ti još pojma kako sam ja samo darovita", rekla mu je
mazno, nagnuvši se prema njemu i tiho se nasmijavši.
Ma da, pomislila sam dok sam samo sjedila, grizla si obraz iznutra dok
praktièki nije prokrvario i premirala od brige dok je Afrodita bezoèno i
pomalo nepodnošljivo flertovala s Dariusom, ni on ni nitko drugi, izuzev
Afrodite i Stevie Rae, stvarno nemaju blage veze o tome kako s nama
zapravo stoje stvari. Kvragu, nije da ni nas tri zapravo toèno znamo kako
stoje stvari, a kamoli što æemo uèiniti kad budemo morali izreæi krug dok
nam manjka jedan od pet elemenata. Prisjetila sam se što se dogodilo kad
je Afrodita pokušala prizvati zemlju u svojoj sobi u domu, i znala da æe
svima prisutnima biti više nego oèito da ona više nema afinitet za zemlju.
A kako æemo onda to objasniti? Damien i Blizanke vjerojatno æe ponovno
popizditi na mene zato što sam im zatajila ovu novu vijest. Super.
Trebalo mi je nešto što æe svima sasvim odvuæi pažnju za vrijeme
izricanja kruga, tako da nitko ne primijeti sitnicu vezanu uz manjak
afiniteta za zemlju. Okej, ne. Zapravo mi je trebao godišnji odmor. Ili
tableta protiv glavobolje Forte.
Poèela sam kopati po torbici, tražeæi tabletu i ne nalazeæi je, jasno,
lijekovi nemaju baš naroèito djelovanje na poèetnike, pa i nije bilo
naroèito vjerojatno da bi me riješila glavobolje. Nisam imala dojam ni da
æu uspjeti neèim odvuæi pažnju ostalih. Imala sam samo dojam da æu
dobiti ono što je tipièno za mene, dodatne nevolje i stresove, uz poštenu
dozu nezaustavljivog proljeva, po svoj prilici.
MIN@
106
* * *
Darius je bez problema pronašao zgradu Street Catsa. Radilo se o udobnoj
èetvrtastoj graðevini od cigle s velikim izlozima prepunim potrepština za
maèke. Podsjetila sam se da svakako kupim neku sitnicu za Nalu iz
njihova gift-shopa. Maèka mi je ionako veæ bila dovoljno èangrizava i bez
zakljuèka da sam je išla varati (u prijevodu: mirisat æu po bezbroj drugih
maèaka), a da joj ni poklon nisam donijela.
Darius je pridržao vrata da Afrodita i ja izaðemo, pa smo ušle u dobro
rasvijetljeni prostor zgrade u kom je bila trgovina. Da, sve troje smo nosili
sunèane naoèale, ali svjetla su nam svejedno smetala oèima. Bacila sam
pogled na odnedavno opet ljudsku Afroditu. Pa, smetala su oèima barem
ostalih dvoje.
"Dobro došli u Street Cats. Je li ovo vaš prvi posjet?" Prešla sam
pogledom s Afrodite na… èasnu sestru?!
Iznenaðeno sam zatreptala i dobila potrebu da si protrljam oèi. Èasna
sestra osmjehnula mi se sa svoga mjesta za ulaznim pultom.
Zagasitosmeðe su joj oèi djelovale živo i iskrièavo na blijedu licu koje je
oèito bilo staro, ali iznenaðujuæe glatko i uokvireno onim crnim
pokrivalom èasnih sestara za glave s bijelim rubovima.
"Mlada damo?" opet me oslovila, ne skidajuæi osmijeh s lica.
"Eh, oh, aha. Mislim, da. Ovo je prvi put da sam došla u Street Cats",
rekla sam negenijalno. Groznièavo sam razmišljala. Pa odakle ovdje jedna
èasna sestra? Zatim sam krajièkom oka letimièno opazila prolazak još
jedne prilike u crnoj halji i shvatila da u hodniku pokraj ovoga gift-shopa
ima još èasnih sestara. Èasnih sestara? Zar ih je tu cijelo jato? Zar se one
neæe totalno izbezumiti kad otkriju da vampyrske poèetnice žele zapoèeti
dobrotvornu suradnju sa Street Catsom?
"Pa, izvrsno. Uvijek nam je drago primiti one koji nam dolaze prvi put.
Može li vam Street Cats kako pomoæi?"
"Nisam znala da su sestre benediktinke ukljuèene u Street Cats",
iznenadila me komentarom Afrodita.
"Pa, jesu. Mi vodimo Street Cats veæ protekle dvije godine. Maèke su vrlo
duhovna stvorenja, zar ne?"
Afrodita je frknula.
"Duhovna? Ubijali su ih zato što su vještièje prisnice i zato što šuruju s
vragom. Ako im crna maèka prijeðe preko puta, ljudi misle da im donosi
nesreæu. Na to mislite kad kažete duhovna?"
Došlo mi je da je flisnem zbog tako bezobraznog tona, ali èasnu to nimalo
nije zasmetalo.
MIN@
107
"Zar ne misliš da je to zato što se maèke oduvijek tako blisko povezuju sa
ženama? Pogotovo onim ženama koje se u javnosti smatraju mudrima?
Tako da je, prirodno, u društvu u kojem pretežito dominiraju muškarci,
izvjesna vrsta ljudi u njima vidjela nešto prijeteæe."
Osjetila sam kako se Afrodita pomalo lecnula od iznenaðenja.
"Da, baš tako mislim. Samo, iznenaðuje me što i vi tako mislite", iskreno
joj je rekla. Primijetila sam da se Darius prestao pretvarati da razgledava
ponudu i poèeo s neprikrivenim zanimanjem slušati njihov razgovor.
"Mlada damo, puka èinjenica da nosim koprenu preko glave ne znaèi da
ne mogu misliti svojom glavom ili imati vlastite stavove. A mogu ti
zajamèiti da sam imala daleko više okršaja s muškim dominiranjem nego
ti." Smiješkom je ublažila oštrinu koja joj se krila u rijeèima.
"Koprena! Tako se to zove", zaèula sam kako su blebnula moja glupa
usta, a onda osjetila kako mi se obrazi žare kad su jarko porumenjeli.
"Da, upravo se tako to zove."
"Oprostite. Ma, ma kad nikad još nisam upoznala èasnu sestru", rekla
sam, i još jaèe porumenjela.
"To me ne iznenaðuje. Zaista nas nema baš mnogo. Ja sam sestra Marija
Anðela, nadstojnica naše male opatije i upraviteljica Street Catsa." Zatim
je svoj osmijeh uputila Afroditi. "Jesi li prepoznala kojem redu pripadamo
zato što si katolkinja, dijete?"
Kratka provala smijeha izletjela je iz Afrodite.
"Definitivno nisam katolkinja. Makar sam kæi Charlesa LaFonta."
Sestra Marija Anðela kimnula je s razumijevanjem.
"Ah, našega gradonaèelnika. Onda si, naravno, upoznata s dobrotvornim
djelatnostima našega reda." Zatim je podigla obrve kad je shvatila što još
znaèi èinjenica da je Afrodita jedina kæi gradonaèelnika Tulse. "Ti si
vampyrska poèetnica."
Nije zvuèala naroèito šiznuto, ali zakljuèila sam da bi ovo bilo sasvim
prikladno vrijeme da èasnoj dadem do znanja da joj je neèastivi ušao u
kuæu. Duboko sam udahnula i pružila joj ruku, izrekavši u jednom dahu:
"Da, Afrodita je poèetnica, a ja sam Zoey Redbird, vampyrska poèetnica i
predvodnica Kæeri Mraka."
Zatim sam prièekala eksploziju, do koje nije došlo.
Sestra Marija Anðela nije se žurila s odgovorom. Zatim mi je primila ruku
u èvrst, topao stisak.
"Pozdravljam te, Zoey Redbird." Pažljivo je prešla pogledom s mene na
Afroditu, pa na Dariusa, prema kojem je podigla sijedu obrvu i rekla: "Ti
mi djeluješ pomalo zrelo za jednog poèetniku."
Spustio je glavu u kratak naklon poštovanja.
MIN@
108
"Dobro zapažate, Sveæenice. Ja sam odrastao vampyr, Erebov Sin."
Ma, super. Nazvao ju je sveæenicom. Opet sam prièekala na izljev šize do
kog nije došlo.
"A, tako. Ti si pratnja poèetnicama." Ponovno se posvetila meni. "Što
znaèi da ste vas dvije jamaèno važne mlade žene, kad zaslužujete takvu
pažnju."
"Pa, kao što kažem, ja sam predvodnica Kæeri Mraka i…"
"Važne smo," opet mi je Afrodita upala u rijeè, "ali to nije jedini razlog
zašto je Darius s nama. Dva su vampyra umorena u proteklih par dana, pa
nam naša Nadsveæenica nije dala da bez zaštite odemo s kampusa."
Uputila sam Afroditi pogled u stilu koji K. Fakat nije bilo u njenu stilu da
dobije usmeni proljev.
"Dva vampyra su ubijena? Èula sam za samo jedno umorstvo."
"Naš Pjesnik-laureat ubijen je prije tri dana."
Nisam mogla izgovoriti njegovo ime. Sestru Mariju Anðelu to je oèito
pogodilo.
"Kako užasna vijest. Dodat æu ga na naš popis za molitve."
"Molili biste se za jednog vampyra?"
Pitanje mi je nekako pobjeglo s usana a da me nije unaprijed upozorilo, pa
sam opet osjetila kako mi se obrazi žare.
"Naravno da bih, kao što bi se i moje sestre."
"Isprièavam se. Ne bih htjela biti neprostojna, ali zar vi ne smatrate da
smo svi mi vampyri osuðeni na pakao zato što štujemo jednu božicu?"
upitala sam je.
"Dijete, ja vjerujem da je vaša Nyx samo drugi vid postojanja naše
Blažene Majke Marije. Takoðer predano vjerujem u navod iz Mateja 7,1,
gdje stoji 'Ne sudite da ne budete suðeni'."
"Šteta što Narod vjernih ne vjeruje u isto što i vi", rekla sam.
"Neki vjeruju. Pokušaj ih ne strpati sve u isti koš. Imaj na umu da to ne
sudite vrijedi za obje strane. Dakle, što Street Cats može uèiniti za Kuæu
Noæi?"
Svijest mi još nije uspijevala posve pojmiti èinjenicu da su ovoj èasnoj
sestri vampyri tako totalno okej, ali mentalno sam se protresla i
usredotoèila dovoljno da uspijem reæi:
"Kao predvodnica Kæeri Mraka, smatrala sam da bi možda bilo pametno
da se ukljuèimo u mjesnu dobrotvornu udrugu."
Topao se osmijeh vratio na lice sestre Marije Anðele.
"I, prirodno, sjetila si se pomoæi maèkama." Uzvratila sam joj osmijeh.
"Da! Pravo da vam kažem, tek sam nedavno bila Obilježena, pa mi je
èudno da smo tako izolirani od grada, premda je naša škola ravno usred
MIN@
109
Tulse. To mi jednostavno nije kako treba." Bilo mi je stvarno lako
razgovarati s njom, i shvatila sam da joj se poèinjem otvarati. "To me
dovelo…" krajièkom oka opazila sam kako se Afrodita mršti, pa sam
brže-bolje dodala, "nas, to je nas dovelo ovamo. Mislile smo da bi bilo
cool da se prijavimo za volontersku pomoæ oko maèaka, a i da prikupimo
sredstva za Street Cats. Recimo, možda tako da sponzoriramo rasprodaju
na buvljaku i damo vam novac koji tako zaradimo."
"Uvijek nam treba novca i iskusnih volontera. Jesi li ti vlasnica kakve
maèke, Zoey?"
Osmijeh mi se proširio.
"Toènije bi bilo reæi da je Nala moja vlasnica, što bi vam i sama rekla da
je tu."
"Doista imaš maèku", rekla je. "A ti, Ratnièe?"
"Nefertiti, najljepša šarena maèka na svijetu, izabrala me za svojega prije
šest kratkih godina", rekao je Darius.
"A ti?"
Afrodita je djelovala kao da bi se uzvrpoljila, i odjednom sam shvatila da
nikad nisam vidjela maèku s njom.
"Ne. Nemam maèku", rekla je Afrodita. Kad smo nas troje blenuli u nju,
slegnula je ramenima od nelagode. "Ne znam zašto, ali nijedna me maèka
nije izabrala."
"Zar ti nisu drage?" upitala ju je èasna.
"Nije da mi nisu drage, valjda. Samo izgleda da ja njima nisam draga",
priznala je Afrodita.
"Ha", rekla sam s malo previše suzdržanog podsmijeha, a ona me
prostrijelila pogledom.
"To je sasvim u redu", ubacila se vješto sestra Marija Anðela. "Uvijek
imamo posla za vrijedne volontere."
Pobogu, èasna se nije šalila kad je rekla da æe ima posla za nas. Kazala
sam joj da možemo odvojiti par sati za nju prije nego što se budemo
morale vratiti u školu, i smjesta je poèela pucati bièem. Afrodita se
automatski sparila s Dariusom, oèito uživajuæi u svojoj ulozi u cijelom
planu "potrudi se da ratnik bude zauzet da se Zoey može naæi sa Stevie
Rae" (koju se još uvijek nije pojavila), pa je sestra Marija Anðela poslala
njih dvoje u sobu za maèke da im èiste kutije s pijeskom i èetkaju im
krzno s druge dvije dežurne èasne, sestrom Bjankom i sestrom Fatimom,
kojima je sestra Marija Anðela predstavila nas troje vrlo smireno, kao da
je posve svakodnevna stvar da se poèetnice i vampyri (prekrivenih
Biljega) prijavljuju za društveni volonterski rad. Nisam naroèito spora u
uèenju, tako da sam dotad veæ prestala èekati da èasne svaki èas šiznu, i
MIN@
110
svanulo mi je da su ove religiozne žene na sasvim drugaèiji naèin
"religiozne" od moga odurnoga pooèaja i njegovih ulizica iz Naroda
vjernih. (Da, Damienu pripada zasluga za poboljšanja mog vokabulara.)
Nažalost, sestra Marija Anðela poslala me u pakao izrade inventara.
Izgleda da su èasne netom prije toga dobile pošiljku raznih maèjih
igraèaka, veliku pošiljku, ono, kutijetinu s više od dvjesto pernatih,
mišolikih, maèkolikih igraèaka, a sestra Marija Anðela naredila mi je da
zapišem svaku zasebnu (i iritantno veselu) maèju stvarèicu u njihov
raèunalni sustav. E, da, takoðer me na brzinu nauèila i da se služim
njihovom "novotarijom" (kako je to èasna rekla) od kompjuterizirane
blagajne, a onda mi strogo rekla:
"Noæas æemo dulje ostati otvoreni, a ti vodiš trgovinu", i nestala u uredu
smještenom iza butiknog dijela prodavaonice, u hodniku nasuprot
maèkama koje su èekale na usvajanje.
Okej, nije da me baš ostavila da "vodim". Vidjela sam sestru Mariju
Anðelu kroz veliku staklenu plohu koja je zauzimala praktièki cijeli zidni
dio te strane sobe, što je znaèilo da i ona vidi mene. Da, bila je
megazauzeta, obavljala je pozive i radila druge oèito važne stvari, ali
svejedno sam prilièno èesto osjeæala njen pogled na sebi.
Ipak, moram priznati da mi je bilo cool što nas je sestra Marija Anðela,
žena koja je navodno bila u braku s Bogom, tako srdaèno primila. Zbog
toga sam se upitala jesam li zaista, da se poslužim onime što je èasna
rekla, nepošteno trpala sve pobornike religije (izuzev pobornika religije
Nyx) u isti koš. Nije mi baš drago priznati da sam bila u krivu, pogotovo
buduæi da sam u zadnje vrijeme nekako morala davati cijelu hrpu takvih
priznanja, ali ove žene s koprenama definitivno su mi dale razloga da se
zamislim.
I tako sam mozgala o daleko dubljim religijskim pitanjima nego što mi je
obièaj, i doslovce bila do laktova u maèjim stvarima, kad se s vrata zaèulo
prpošno zvonce i u lokal je ušetala Stevie Rae.
Široko smo se osmjehnule jedna drugoj. Ne mogu vam reæi kako mi je
predivno bilo vidjeti da mi najbolja prijateljica nije mrtva. Pa èak ni
neumrla. Izgledala je opet kao moja Stevie Rae, kratke, kovrèave plave
kose, s jamicama na obrazima, u onim starim ropericama i košulji
(nažalost) uvuèenoj u njih. Da, volim tu curu. Ne, ona nema naroèito
dobar modni ukus. I ne, nisam imala namjeru dopustiti da me uobièajeno
kujasto Afroditino držanje natjera da posumnjam u svoju najbolju
frendicu.
"Z! Omojbože, kako sam te se zaželjela! Hej, jesi èula novost?" rekla je u
jednom hipu, otežuæi onako preslatko po oklahomski.
MIN@
111
"Novost?"
"Aha, ono o…"
Ali prekinulo ju je oštro kucanje po prozoru ureda sestre Marije Anðele.
Èasna je upitno podigla sijede obrve. Pokazala sam na Stevie Rae i
bezglasno rekla: to mi je prijateljica. Èasna je prstom izvela pokret crtanja
malog polumjeseca posred svoga èela, pa pokazala na Stevie Rae (koja je
buljila u sestru Mariju Anðelu neprivlaèno razjapljenih usta). Silovito sam
poèela potvrdno kimati glavom. Nadstojnica mi je kratko kimnula,
osmjehnula se i mahnula da pozdravi Stevie Rae, a onda se opet posvetila
svom telefoniranju.
"Zoey!" prišapnula mi je Stevie Rae. "Pa to je èasna sestra."
"Da", rekla sam normalnim glasom. "Znam. Sestra Marija Anðela vodi
ovu udrugu. Još dvije èasne su ti otraga u sobi za maèke, gdje su i
Afrodita i Erebov Sin kome ona odvlaèi pažnju žešæe degutantim
flertovanjem."
"Bljak! Afrodita i njeno flertovanje su tako gadni. Ali, da prijeðemo na
ono bitnije, èasne?" Stevie Rae je zbunjeno zatreptala. "I one znaju da
smo poèetnice i sve to?"
Pretpostavila sam da misli na sebe pod tim komentarom i sve to, pa sam
kimnula. (Dobro, svakako nisam imala namjeru pokušati objasniti crvene
vampove èasnim sestrama.)
"Aha. Izgleda da smo im mi okej, jer misle da je Nyx samo drugi pojavni
oblik Djevice Marije. K tome, izgleda da èasnim sestrama nije stalo do
suðenja drugima."
"Pa, sviða mi se to da ne vole suditi, ali Nyx i Djevica Marija? Omojbože,
to je nešto najèudnije što sam od tko zna kada èula."
"Zbog èega je to sigurno žešæe èudno, jer sve mi se èini da nakon što
umreš pa postaneš neumrla èuješ poprilièno èudne stvari", rekla sam.
Stevie Rae je ozbiljno kimnula glavom i rekla:
"Tako èudne da bi, ko što bi moj æaæa reko, oæerale lešinara s mesnih
kola."
Odmahnula sam glavom, iscerila se i èvrsto je zagrlila.
"Stevie Rae, ludaèo jedna mala, kako sam te se zaželjela!"

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Šesnaesto poglavlje
Dugi nam je zagrljaj prekinula iritantna provala Afroditina smijuljenja što
je pokuljala hodnikom iz sobe za maèke prema nama. Stevie Rae i ja
zajednièki smo prevrnule oèima.
"Šta si ono rekla da ona radi tamo unutra, i s kim?"
Uzdahnula sam.
"Smjele smo napustiti kampus samo s pratiteljem iz Erebovih Sinova, pa
je taj jedan ratnik po imenu Darius…"
"Sigurno je seksi ako se Afrodita tako trudi oko njega."
"O, da, definitivno je seksi. Uglavnom, Darius je rekao da æe pratiti mene
i Afroditu. Ona je rekla da æe se pobrinuti da bude zauzet, da nas dvije
možemo poprièati."
"Kladim se da joj to strašno teško pada", rekla je Stevie Rae sarkastièno.
"Molim te, pa svi znamo da je pomalo fuksasta", rekla sam.
"Pomalo?"
"Trudim se biti pristojna", rekla sam.
"A, dobro. Okej. I ja isto. Znaèi, ona se brine da taj seksi ratnik bude
zauzet, da ja i ti možemo poprièati."
"Aha, i…"
Zaèula su se još dva kuckanja po prozoru, i Stevie Rae i ja smo se
osvrnule i ugledale sestru Mariju Anðelu, koja je rekla:
"Manje prièe, više rada!" dovoljno glasno da je èujemo kroz staklenu
stijenku.
Stevie Rae i ja smjesta smo kimnule, kao da je se bojimo. (Eh, tko se ne
boji èasnih sestara?)
"Poèni pregledavati kutiju i vaditi sve te mišiæe sa sivim i rozim
toèkicama, one punjene maèjom travom, i dodavati mi ih. A ja æu ih
uèitavati ovom stvarèicom za inventar", rekla sam, pokazavši joj èudni
aparat u obliku pištolja kojim me èasna nauèila sluþiti. "Prièat æemo dok
prebrojavam maèje igraèke."
"Oki-doki." Stevie Rae je poèela prekopavati po golemoj smeðoj kutiji
UPS-a.
"Onda, kakva je to novost koju si spomenula?" upitala sam je,
upucavajuæi mišiæe koje mi je dodavala kao da sam na jednoj od onih
starinskih arkadnih videoigara za strijeljanje.
"A, da! Neæeš vjerovat! Kenny Chesney dolazi svirat koncert u novoj
Areni BOK!" Pogledala sam je. Pa sam je još malo pogledala. I onda još
malo. Bez i jedne rijeèi.
MIN@
113
"Šta? Pa znaš kako ja obožavam Kennyja Chesneyja."
"Stevie Rae", napokon sam uspjela reæi. "Uza sva sranja koja su nas
snašla, ne znam kako još uspijevaš naæi vremena da se oduševljavaš
jednim papkom od country pjevaèa."
"Povuci rijeè, Z. On totalno nije papak."
"Pa dobro. Povlaèim rijeè. Ti si papak."
"Pa dobro", rekla je. "Al kad skužim kako da si uvedem internet dolje u
tunele, tako da mogu kupit karte preko neta, nemoj me pitat da i tebi
kupim."
Odmahnula sam glavom prema njoj.
"Kompjuteri? Dolje u tunelima?"
"Èasne sestre? U Street Catsu?" otpovrnula mi je.
Duboko sam uzdahnula.
"Okej, jesi me. Stvarno je sve postalo vrlo èudno. Da poènemo ispoèetka.
Kako si mi ti? Zaželjela sam te se."
Širok osmijeh s jamicama smjesta je zamijenilo mrštenje na licu Stevie
Rae.
"Ma ja sam ti skroz dobro. Kako si ti? E, da, a i ja sam se tebe znaš samo
kako uželjela."
"Ja sam ti zbunjena i iživcirana", rekla sam. "Daj mi dodaj malo onih
igraèkica s ljubièastim perjem. Mislim da smo riješile sve sivo-ružièaste
mišiæe."
"Pa, ima hrpa ljubièastog perja, pa smo mirne za neko vrijeme." Poèela mi
je pružati dugaèke, nakazne igraèke. (Definitivno nisam imala namjeru
kupiti jednu takvu za Nalu, vjerojatno bi se nadula prema njoj kaci velika
riba puhalica.) "Onda, kako si to zbunjena i iživcirana? Onako
uobièajeno, ili na nove i poboljšane naèine?"
"Na nove i poboljšane, naravno." Pogledala sam Stevie Rae u oèi i jako
tihim glasom rekla: "Sinoæ mi je na rukama umro poèetnik po imenu
Stark." Zastala sam kad se Stevie Rae trgnula, kao da ju je to što sam
upravo rekla fizièki povrijedilo. Ali morala sam nastaviti. "Imaš li
ikakvog pojma o tome hoæe li se vratiti?"
Stevie Rae neko vrijeme ništa nije rekla, pa sam je pustila da pribere misli
dok mi je pruþala maèje igraèke. Napokon je podigla glavu i opet me
pogledala u oèi.
"Voljela bih da ti mogu reæi da æe se on vratiti, da æe s njim biti sve okej.
Al kad naprosto ne znam."
"Koliko treba proæi da se sazna?"
Odmahnula je glavom, djelujuæi sad istinski frustrirano.
MIN@
114
"Ne znam! Ma kad se ne mogu sjetiti. U ono vrijeme mi dani ništa nisu
znaèili."
"A èega se sjeæaš?" blago sam je upitala.
"Sjeæam se da sam se probudila i da sam bila gladna, strašno gladna,
Zoey. Bilo mi je užasno. Morala sam dobiti krv. Ona je bila tamo, i ona
mi ju je dala." Stevie Rae je složila grimasu kad se toga prisjetila. "Iz
sebe. Nakon što sam se probudila, prvo sam se nahranila iz nje."
"Iz Neferet?" Šaptom sam joj izgovorila ime.
Stevie Rae je kimnula.
"Gdje si bila?"
"U onoj groznoj sobi mrtvaènici. Znaš, tamo sa strane, uz bok škole, kod
južnog zida gdje rastu borovi. Ima unutra onaj ureðaj za kremiranje."
Zadrhtala sam. Veæ sam znala za taj ureðaj za kremiranje. Svi uèenici
znali su za njega. U njemu je navodno završilo tijelo Stevie Rae.
"I što je onda bilo? Mislim, nakon što si se nahranila?"
"Odvela me u tunele do ostalih klinaca. Nekad nas je èesto posjeæivala.
Katkad bi nam èak donijela beskuænike da se hranimo." Stevie Rae je
pogledala u stranu, ali ne tako brzo da ne stignem primijetiti bol i grižnju
kojih su joj oèi bile pune. Bila je tako draga duša, tako dobra djevojka, da
joj je sigurno bilo grozno prisjeæati se kakva je bila dok je gubila
ljudskog. "Teško mi je kad se toga sjetim, Zoey. A još mi je teže kad o
tome govorim."
"Znam, i žao mi je, ali ovo je važno. Moram saznati što æe se dogoditi ako
se Stark zaista vrati."
Stevie Rae me pogledala ravno u oèi, i odjednom progovorila neèijim
tuðim glasom.
"Ne znam što æe se dogoditi. Kojiput èak ne znam što æe se dogoditi sa
mnom."
"Ali sada si drugaèija. Prošla si Promjenu."
Izraz joj se izmijenio, i ugledala sam ljutnju u oèima Stevie Rae.
"Ma da, prošla sam Promjenu, ali nije to tako jednostavno kao što bude
kod obiènih vampova. Još uvijek se moram odluèivati za svoju ljudskost,
a ta odluka kojiput nije tako crno-bijela kao što možda misliš." Pogled joj
je postao oštriji. "Kažeš da se taj umrli uèenik zvao Stark? Ne sjeæam se
nikoga s tim imenom."
"Bio je nov. Tek što su ga premjestili iz Kuæe Noæi u Chicagu."
"Kakav je bio prije nego što je umro?"
"Stark je bio dobar deèko", automatski sam rekla, a onda zastala, shvativši
da nisam zapravo znala kakav je on bio deèko, i prvi put sam se upitala
nije li privlaènost koju sam osjeæala prema njemu pomutila naèin na koji
MIN@
115
sam ga doþivjela. Priznao je da je ubio svog mentora, kako sam tako olako
uspjela prijeæi preko toga?
"Zoey? Što je bilo?"
"Polako mi se poèinjao sviðati. Stvarno sviðati, ali nisam ga baš dobro
poznavala", napokon sam rekla, odjednom ne želeæi isprièati Stevie Rae
sve o Starku.
Izraz joj se ublažio, i opet je izgledala kao moja najbolja frendica.
"Ako ti je stalo do njega, morat æeš otiæi u mrtvaènicu i izvuæi ga odande.
Sakrij ga nekamo na par dana, pa da vidiš hoæe li se vratiti. A ako se vrati,
bit æe gladan i vjerojatno pomalo lud nakon što se probudi. Morat æeš ga
nahraniti, Zoey."
Drhtavom sam rukom prešla preko èela, otiruæi si kosu s lica.
"Okej... okej... Smislit æu nešto. Nema mi druge nego da nešto smislim."
"Ako se stvarno probudi, dovedi ga meni. Može se smjestit kod nas",
rekla je Stevie Rae.
"Okej", ponovila sam, osjeæajuæi se potpuno preplavljena svime. "Ma kad
se u Kuæi Noæi sada dogaða cijela hrpetina stvari. Drugaèije je nego
prije."
"Drukèije u kom smislu? Reci mi, pa ti možda pomognem da smisliš što
æeš."
"Pa, kao prvo, Shekinah je došla u Kuæu Noæi."
"To mi ime zvuèi poznato. Ko da je ona neka velika facu il tako nešto."
"Ona je itekako velika faca, u stilu predvodnice svih vampovskih
Nadsveæenica. I ona je više-manje natrljala nos Neferet pred cijelim
Vijeæem."
"Ti bokca, da sam bar to mogla vidjeti."
"Aha, bilo je super, makar i pomalo strašno. Mislim ono, ako Shekinah
ima toliko moæi da može dovesti Neferet u red, pa, onda je to jednostavno
strašno." Stevie Rae je kimnula.
"I što je onda Shekinah rekla?"
"Znaš da je Neferet bila zatvorila školu, premda je dotad veæ ukinula
zimski raspust i rekla svima da se vrate."
"Aha." Stevie Rae je opet kimnula.
"Shekinah je opet otvorila školu." Prignula sam se bliže Stevie Rae i
spustila glas, koji mi je ionako veæ uglavnom bio na razini šapta, kad sam
nastavila. "I otkazala je rat."
"Uuuu! Neferet je sigurno popizdila na to", odgovorila mi je Stevie Rae
šaptom.
"Apsolutno. Shekinah mi djeluje okej, bar koliko mogu vidjeti. Ali vidiš
na što mislim kad kažem da je strašno koliko je moæna?"
MIN@
116
"Aha, ali izgleda mi i ko da možda imaš na svojoj strani nekoga tko je
zapravo veæa faca od Neferet. Ona je ipak zaustavila rat, što je dobro."
"Dobro je to, ali Shekinah takoðer želi održati veliki obred proèišæavanja
za cijelu školu. Taj obred izvodim ja. Ja i moja grupa velenadarenih
poèetnika. Znaš veæ: Blizanke, voda i vatra, Damien, koji je gospon Zrak,
i, kao šeæer na kraju, Afrodita kao utjelovljenje zemlje, naravno."
"Ajoj", rekla je Stevie Rae. "Ehm, Z, je 1 ima Afrodita uopæe više
ikakvog afiniteta za zemlju?"
"Apsolutno nikakvog", rekla sam.
"Može ga bar fingirati?"
"Apsolutno ne može."
"Pokušala je?"
"Nego što. Zelena svijeæa je oprži i izleti joj iz ruke. Ne samo da je minus
zemlja, nego je minus zemlja na kvadrat."
"To je veæ problem", složila se Stevie Rae.
"Aha. Problem koji æe, sigurna sam, Neferet nekako izokrenuti u tvrdnju
da je do njega došlo zato što sa mnom nešto nije u redu. Ili, što je još
gore, da nešto nije u redu s Afroditom, Damienom i Blizankama."
"Ti vrapca, koja koma. Fakat bih voljela da mogu pomoæi." Nato se
razvedrila. "Hej! Možda i mogu! Što ako poskriveæke doðem na obred i
sakrijem se iza Afrodite? Kladim se da ako se fokusiraš na mene dok
budeš prizivala zemlju, a i ja se fokusiram na zemlju u isti mah, svijeæa æe
se upaliti i sve æe izgledati praktièki normalno."
Otvorila sam usta da joj se zahvalim na prijedlogu, tako bi je prelako
ulovili, a onda bi svi saznali za nju. Ali onda sam zatvorila usta. A što bi
to toèno bilo loše u tome da saznaju za Stevie Rae? Ne u tome da je ulove
kako se skriva i potajice sudjeluje u obredu, naravno, nego da samo
saznaju za nju. Onaj topli, poznati osjeæaj u meni kazao mi je da je možda
moguæe da sam nasumce krenula pravim putem (za promjenu).
"Nešto takvo èak bi moglo upaliti."
"Stvarno? Hoæeš me sakriti? Oki-doki, samo mi reci kada i gdje."
"Što ako te ne sakrijemo? Što ako te umjesto toga autamo?"
"Zoey, volim ja Damiena i sve to, al fakat nisam gej. Hoæu reæi, nisam
imala službenog deèka veæ jako dugo, ali još uvijek me svu proðu onako
topli žmarci kad se sjetim kako mi je Drew Partain onako baš slatki.
Sjeæaš se kako sam mu se ono sviðala prije nego što sam postala sva
mrtva i luda?"
"Okej, prvo i prvo, da. Sjeæam se da si se sviðala Drewu. Drugo, nisi više
mrtva i luda, tako da bi mu se po svoj prilici i dalje sviðala, odnosno, kad
bi znao da si živa. Što me dovodi do treæe napomene: kad sam rekla da bi
MIN@
117
te trebalo autati, nisam mislila na tebe kao gej osobu. Mislila sam na tebe
kao tebe!" Kratko sam, neodreðeno mahnula prstima prema obojenim
jarkocrvenim tetovažama na njenu licu, koje je pažljivo prekrila
korektorom prije nego što je izašla u javnost. Stevie Rae samo je neko
vrijeme zijevala u mene, djelujuæi istinski šokirano. Kad je napokon
progovorila, zvuèala je zagrcnuto.
"Ali oni ne smiju saznati za mene."
"Zašto ne?" smireno sam je upitala.
"Zato što ako saznaju za mene, saznat æe i za ostale."
"Pa?"
"To bi bilo loše", rekla je.
"Zašto?"
"Zoey. Ko što sam ti veæ rekla, oni nisu normalni poèetnici."
"Stevie Rae, kakve to veze ima?"
Trepnula je prema meni.
"Ne shvaæaš. Oni nisu normalni, u ni ja nisam normalna."
Dugo sam je samo gledala, razmišljajuæi o onome što sam znala, da se
Stevie Rae vratila njena ljudskost, kao i o onome što sam napola slutila,
ali nisam htjela priznati, da premda joj se vratila ljudskost, u njoj i dalje
ima mraènih stvari koje su mi nedokuèive. Znala sam da moram donijeti
odluku. Ili imam povjerenja u nju, ili nemam. A kad se stvar svela na to,
onda mi je stvarno bilo lako donijeti odluku.
"Znam da nisi toèno onakva kao nekada, ali imam povjerenja u tebe.
Vjerujem u tvoju ljudskost, i to se nikad neæe promijeniti."
Stevie Rae je izgledala kao da bi mogla zaplakati.
"Jesi sigurna?"
"Totalno." Duboko je udahnula.
"Okej, kakav ti je onda plan?"
"Pa, nisam još baš dobro razmislila o svemu, ali imam dojam da bi
vampovi i poèetnici trebali saznati za tebe i sve ostale, pogotovo sada,
nakon što je još jedan poèetnik umro. Ne znamo sve što bismo voljeli
znati o vama, ali prilièno smo sigurni da vas je Neferet nekako stvorila, ili
u najmanju ruku otvorila nekakva èudna vrata kako biste se mogli stvoriti,
je 1 tako?"
"Mislim da je. Pravo da ti kažem, još uvijek me brine da bi ona mogla
kontrolirati, ili barem utjecati na poèetnike, makar su se sada promijenili,
a ona nas pušta na miru."
"Znaèi, zar ti ne bi imalo smisla da je loše to što je Neferet jedina odrasla
vampica koja zna za vas? Pogotovo ako još uvijek možda ima nekakvu
kontrolu nad vama? Pogotovo sad kad možda postoji novi crveni poèetnik
MIN@
118
koji samo što se nije probudio?" A onda mi je još nešto palo na pamet.
"Stark je imao poseban dar. Nikad nije promašio ono što je naciljao
lukom i strijelom. Baš ono nikad."
"Ona bi ga sigurno htjela iskoristiti", rekla je Stevie Rae. "Prije moje
Promjene, sigurno je iskorištavala ostale, ili je to barem pokušavala."
Slegnula je ramenima, isprièavajuæi se. "Stvarno mi je žao što se ne mogu
sjetit onoga što se dogaðalo prije nego što sam se Promijenila, a ostali
klinci kažu da ni njima uspomene na to vrijeme nisu baš dobre. Veæinu
toga mogu samo nagaðati."
"Pa, koliko sam malo uspjela vidjeti, bilo mi je oèito da Neferet nema
nimalo dobre namjere."
"Nije ti to neko iznenaðenje, Z", rekla je.
"Znam. Ali to nas vraæa na saznavanje ostalih vampova za vas. Ako
izaðete na vidjelo, stoji zakljuèak da vas Neferet ne bi tako lako mogla
iskoristiti za taj svoj bizarni zloèesti plan za osvajanje svijeta."
"Šta ona ima takav plan?"
"Šta ja znam. Makar zvuèi kao nešto što bi ona imala."
"Istina", rekla je Stevie Rae.
"Onda? Što kažeš?"
Nije mi odgovorila neko vrijeme, a ja sam samo šutjela i puštala je da
razmisli. Ovo je bila znaèajna stvar. Koliko smo nas dvije znale, Stevie
Rae i crveni poèetnici bili su nešto što nikad prije nije postojalo. Ne
ostane li Stark mrtav, probudi li se kao crveni poèetnik, Stevie Rae æe biti
prva iz nove vrste vampyra, a biti prva u bilo èemu znaèi ozbiljnu
odgovornost. Što sam sama definitivno znala.
"Mislim da si možda u pravu", napokon je rekla glasom jedva èujnijim od
šapta. "Ali strah me je. Što ako normalni vampovi pomisle da smo
nakaze?"
"Niste nakaze", rekla sam joj, zvuèeæi daleko uvjerenije u to nego što sam
zapravo bila. "Neæu dati da se išta dogodi ni tebi ni njima."
"Obeæavaš?"
"Obeæavam. K tome, savršeno æe se poklopiti. Shekinah je moænija od
Neferet, a po školi je cijela hrpetina Erebovih Sinova."
"Šta ja imam od toga?"
"Ako Neferet siðe s uma, oni æe moæi izaæi na kraj s njom."
"Zoey, ne bih da ovo iskoristiš kao izliku za otvoreni sukob s Neferet",
rekla je Stevie Rae, odjednom sva nekako blijeda.
Njene su mi rijeèi došle kao blagi šok.
"Pa neæu!" rekla sam itekako preglasno, pa nastavila tiše. "Ne bih te ja
tako iskoristila."
MIN@
119
"Nisam htjela reæ da si ovo namjerno priredila tako da se osvetiš Neferet.
Samo hoæu reæi da mislim da nije pametno da ti, ili bilo tko od nas, tako
javno krene u napad na nju, a mislim da i nije baš tako bitno što su tu
Erebovi Sinovi i Shekinah. S Neferet se zbiva još nešto povrh njene
uobièajene ludosti. Znam to duboko u sebi. Ne mogu se sjetiti što to toèno
znam, ali ona je opasna. Stvarno, stvarno opasna. Nešto se suštinski
promijenilo u njoj, a ta promjena nije ništa dobro."
"Kako bih željela da se možeš sjetiti što ti se sve toèno dogodilo."
Stevie Rae je složila grimasu.
"I ja to kojiput poþelim. A onda mi je kojiput stvarno, stvarno drago što ne
mogu. To što mi se dogodilo nije bilo dobro, Zoey."
"Znam", ozbiljno sam rekla.
Šutke smo neko vrijeme prebrojavale maèje igraèke, obje uronjene u misli
o smrti i tami. Nisam mogla izbjeæi pomisao na to kako mi je grozno bilo
kad mi je Stevie Rae umrla na rukama, i kakva je onda noæna mora bilo
ono što je uslijedilo, kad je bila neumrla i trudila se ne dopustiti da joj
ljudskost potpuno pobjegne. Pogledala sam je i primijetila da nervozno
grize usnu dok je tražila nove igraèke s purpurnim perjem po kutiji.
Izgledala mi je prestrašeno i mlado i, usprkos svojim novim moæima i
odgovornostima, daleko preranjivo.
"Hej", blago sam joj rekla. "Bit æe sve okej. Obeæavam ti. Nyx je sigurno
usred svega ovoga."
"Što znaèi da je Božica na našoj strani?"
"Upravo tako. Znaèi, sutra u ponoæ izvodimo obred proèišæavanja kod
istoènog zida." Nisam morala dodati da je to mjesto moæi, uz to što je
mjesto smrti. "Misliš da možeš upasti na kampus i sakriti se u blizini sve
dok ne krenem prizvati zemlju u krug?"
"Aha", rekla je nevoljko, oèito se još uvijek ne slažuæi sa mnom sto posto.
"Nego, ako ipak doðem, misliš da bih trebala povesti i ostale klince sa
sobom?"
"Sama odluèi. Ako misliš da je najbolje da ih povedeš, onda se sasvim
slažem."
"Moram još malo razmisliti. Morat æu poprièati s njima."
"Okej, nema frke. Sama æeš najbolje znati je li pametno da doðeš i hoæeš
li pritom povesti i svoje poèetnike."
Široko mi se osmjehnula.
"Stvarno mi je lijepo èuti to što kažeš, Z."
"A i to ti ozbiljno kažem." A onda sam, možda zato što je, premda mi se
osmjehnula, i dalje izgledala tako zabrinuto i neodluèno oko toga što da
MIN@
120
radi, privremeno promijenila temu da stigne razmisliti. "Hej, da ti još
malo prièam o svojim novim i poboljšanim stresovima?"
"Definitivno."
"Kad ovdje dovršimo posao, moram se vratiti na nastavu, a buduæi da su
mi u ovom polugodištu promijenili raspored, danas još uvijek stignem na
sat drame, koji æe držati zauvijek popularni, zauvijek nasmrt kivni na
mene, najnoviji profesor u Kuæi Noæi: Erik Night."
"Ajoj", rekla je Stevie Rae.
"Aha, nije baš da oèekujem A."
"Ima jedan naèin da od njega ipak dobiješ A", rekla je, zloèesto se
smješkajuæi.
"Da nisi ništa rekla. Sa seksom je za mene gotovo. Svršeno. Kraj prièe.
Totalno sam nauèila svoju lekciju. K tome, fakat je grozno što uopæe
kažeš da bih se bila voljna seksati da dobijem A."
"Ne, Z. Nisam mislila na to da bi ti Erik dao A za seks. Mislila sam reæ da
bi ti on dao onakvo jedno poveliko skrletno A da si ga našiješ na bluzu."
"Ha?" rekla sam, zbunjena kao i obièno.
Uzdahnula je.
"Kao u Skrletnom slovu. Junakinja ga je morala nositi na bluzi jer je
zabrljala stvar i spavala s krivim tipom. Stvarno trebaš više èitat, Zoey."
"Aha, da. I hvala ti za tu krasnu usporedbu. Sad mi je znaš samo kako
lakše."
"Ne ljuti se." Bacila je pernatu maèju igraèku na mene. "Samo sam se
šalila."
Još uvijek sam se mrštila na nju kad joj je zazvonio mobitel. Stevie Rae je
pogledala broj i uzdahnula. Na brzinu je bacila pogled prema sestri Mariji
Anðeli, kojoj je glava bila ravno pred kompjuterom, a onda se javila.
"Di si, Venera, šta ima?" Zvuèala je prenaglašeno prpošno. Uslijedila je
stanka dok je slušala, za vrijeme koje joj je prpošnost jenjala. "Ne! Rekla
sam ti da se uskoro vraæam, a onda æemo svi skupa naæi nešto za pojesti."
Još jedna stanka, opet mrštenje, pa je rekla, okrenuvši se napola od mene i
spustivši glas: "Ne! Rekla sam da æemo naæi nešto za pojesti, a ne nekog
za pojesti. Dajte samo svi budite dobri. Samo što nisam krenula natrag.
Bokiæ." Stevie Rae se okrenula natrag prema meni s lažnim osmijehom
razvuèenim preko zabrinuta lica.
"Onda, di smo ono stale?"
"Stevie Rae, molim te, reci mi da ti klinci ne jedu ljude."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Sedamnaesto poglavlje
"Pa jasno da ne jedu ljude!" Stevie Rae je to izrekla primjereno zgranutim
tonom, toliko da smo vidjeli kako se koprena sestre Marije Anðele podiže
od kompjutera.
Okrenula se prema nama i namrštila. Mahnule smo joj i osmjehnule se i
pokazale joj maèje igraèke. Uputila nam je dug pogled, ali lice joj se
ubrzo smekšalo u onaj topli osmijeh, pa se opet uživjela u svoj ekran.
"Stevie Rae, što se zaista zbiva s tim klincima?" prošaptala sam dok sam
upucavala daljnje nakaze s ljubièastim perjem u inventar.
Slegnula je ramenima napadno nehajno.
"Ma samo su gladnjikavi. To je sve. Znaš klince, uvijek su gladni."
"Što znaèi da veèeru nabavljaju odakle?"
"Uglavnom od dostavljaèa pizze", rekla je.
"Jedu dostavljaèe pizze?" preneraženo sam prošaptala.
"Ne! Nazovemo ih s mobitela i damo adresu jedne od zgrada u centru
blizu depoa i ulaza u naše tunele. Najèešæe kažemo da radimo
prekovremeno u PAC-u ili da stanujemo u Tribune Loftsu, a onda
prièekamo da nam tip dostavi pizzu." Zastala je, oklijevajuæi.
"I?" nestrpljivo sam je priupitala.
"I onda doèekamo dostavljaèa dok ulazi u zgradu i uzmemo pizze i ja se
pobrinem da zaboravi da nas je vidio i on ode svojim poslom a mi
pojedemo pizzu a ne dostavljaèa", izgovorila je sve u jednom dahu.
"Kradete pizze?"
"Eto, da, al bolje i to nego da jedemo dostavljaèe, je 1 tako?"
"Eh, da", rekla sam, prevrnuvši oèima na nju. "A kradete i krv iz
davateljskog centra u gradu?"
"Opet, i to je bolje nego da jedemo dostavljaèe", rekla je.
"Vidiš, to su ti samo dodatni razlozi zašto te moramo autati."
"Zato što krademo pizzu i krv? Šta stvarno to moramo reæ vampovima?
Mislim, pa valjda æemo imati dovoljno problema na vratu i bez
spominjanja tih sitnih nepodopština."
"Ne, ne zato što kradete, jer nemate novca i naèina da to se na bilo koji
naèin zakonito", rekla sam, ozbiljno je pogledavši, "brinete za sebe."
"Zato bi mi bilo drago da se Afrodita vrati sa mnom. Ona ima hrpu love i
više nego jednu zlatnu karticu", promrsila je Stevie Rae.
"Onda bi je morala trpit", rekla sam.
Stevie Rae se namrštila.
MIN@
122
"Stvarno bih voljela da njoj mogu promijenit stvari u glavi ko
dostavljaèima. Dala bih joj krupnu dozu potrebe da bude dobra, pa bi svi
mi zauvijek sretno živjeli."
"Stevie Rae, stvarno ne možeš i dalje živjeti u tim tunelima."
"Kad mi je lijepo u tunelima", rekla je tvrdoglavo.
"Gadni su i vlažni i prljavi", rekla sam.
"Sada su bolji nego zadnji put kad si ih vidjela, a bili bi daleko bolji da ih
se još mrvu sredi."
Zabuljila sam se u nju.
"Okej, možda malo više nego mrvu."
"Šta god. Poanta je da vam je potrebno da škola svojim novcem, snagom i
zaštitom stane iza vas."
Stevie Rae mi je èvrsto uzvratila pogled, odjednom poprimivši daleko
stariji i zreliji izgled nego što sam ikada dosad vidjela.
"Novac, snaga i zaštita škole nisu pomogli ni profesorici Nolan ni Lorenu
Blakeu, pa èak ni tom deèku Starku."
Ostala sam bez rijeèi. Imala je pravo, ali svejedno sam duboko u utrobi
smatrala da se mora, pogotovo meðu vampyrima, saznati za postojanje nje
i crvenih poèetnika. Uzdahnula sam.
"Okej, znam da mi plan nije sto posto dobar, ali najiskrenije vjerujem da
svi moraju saznati za vas."
"Najiskrenije, u smislu da ti Nyx daje jedan od onih osjeæaja da to moraš
napraviti."
"Aha", rekla sam.
Uzdah joj je bio daleko dublji od moga, prožetiji brigom i uzrujavanjem.
(Pobogu, tko bi rekao da je to moguæe?)
"Pa dobro, onda. Doæi æu sutra. Raèunam na tebe da se pobrineš da sve to
proðe kako treba, Zoey."
"Hoæu." Šutke sam poslala kratku molitvu Nyx:
Raèunam na tebe kao što ona raèuna na mene...
Stevie Rae i ja dovršile smo naizgled beskrajno popisivanje inventara
maèjih igraèaka otprilike u vrijeme kad sam bacila pogled na sat i shvatila
da æemo zakasniti u školu ako se ne požurimo kao lude. I, jasno, Stevie
Rae se morala vratiti svojoj grupi poèetnika prije nego što izvedu neki
veæi prijestup od sitne kraðe pizze. I tako smo se na brzinu oprostile, i
ponovila sam joj da se vidimo sutradan na njenu autanju. Izgledala je
pomalo blijedo, ali zagrlila me i obeæala da æe doæi. Zatim sam povirila u
ured sestre Marije Anðele.
"Isprièavam se, madam."
MIN@
123
Nisam bila sasvim sigurna kako osloviti èasnu sestru ako želiš biti
ultrapristojna, a ona ti zatreba dok je definitivno sasvim obuzeta neèim što
izgleda kao razgovor preko IM-a na laptopu. To madam oèito je bilo
sasvim primjereno, jer je pogledala u mene s onim toplim osmijehom na
licu.
"Završila si popis inventara, Zoey?"
"Jesam, i sad se moramo vratiti u školu."
Sestra Marija Anðela bacila je pogled na zidni sat i iznenaðeno
razrogaèila oèi.
"Za ime svega! Pojma nisam imala da je tako kasno. A smetnula sam s
uma da su vama dani pomalo obrnuti."
Kimnula sam.
"Naša satnica vam sigurno djeluje prilièno èudno."
"Samo æu vas smatrati noænim biæima, slièno našim dragim maèkama.
Znaš da je i njima draža noæ. Kad smo veæ kod toga, što kažeš na to da
produljimo radno vrijeme subotom naveèer, da vam to može biti dan za
volontiranje?"
"Sjajan prijedlog. Još æu ipak provjeriti kod naše sveæenice, pa vam javim.
E, da, i jeste li za to da priredimo onaj buvljak koji sam vam predložila?"
"Jesam. Nazvala sam naš Odbor crkvenih ravnatelja, i nakon kraæe
rasprave složili su se da je prijedlog dobar."
Primijetila sam da joj se glas stvrdnuo i da su joj se ionako uspravna leða
nekako još dodatno izravnala.
"Poèetnici nisu baš svima okej, a?" rekla sam.
Tvrdi joj se izraz smekšao.
"Ne brini ti za to, Zoey. Èesto sam sama sebi utirala put i veæ sam
naviknuta na potrebu da maèetom rašèišæavam korov i ostale naporne
prepreke."
Osjetila sam kako su mi se oèi razrogaèile i nisam ni trenutka posumnjala
u to da ova snažna èasna sestra možda ne govori samo figurativno. A
onda me dio onoga što je rekla natjerao da je upitam:
"Kad ste rekli da ste morali raspraviti sa svojim Odborom crkvenih
ravnatelja, znaèi li to da su oni iz vaše crkve, ili i iz drugih?"
"Nisu iz naše opatije, koja nije baš crkva, jer naša se jedina pastva sastoji
od sestara benediktinki. Crkveni odbor koji sam ti spomenula sastavljen je
od veæeg broja predvodnika ovdašnjih crkava?"
"Poput Naroda vjernih?"
Namrštila se.
"Da. Narod vjernih prilièno je dobro zastupljen u Odboru, što odražava
velièinu njihove pastve."
MIN@
124
"Kladim se da su oni bili taj korov koji ste morali pokositi", promrsila
sam.
"Isprièavam se, Zoey. Nisam te dobro èula", rekla je, vragolasto
zaškiljivši od smiješka koji je (neuspješno) pokušala prikriti.
"Ma, ništa. Samo sam naglas izrekla misao."
"Grozna navika, koja bi ti mogla donijeti svu silu nevolja ako ne
pripaziš", rekla je, sasvim se osmjehnuvši.
"Što jako dobro znam", rekla sam. "Znaèi, sigurni ste da æe buvljak biti
okej? Znate, ako vam je previše nezgodno, možemo smisliti neki drugi
naèin da…"
Sestra Marija Anðela podigla je ruku i smjesta me ušutkala. Jednostavno
je rekla:
"Porazgovaraj sa svojom Nadsveæenicom i vidi koji bi dan iduæi mjesec
odgovarao vašoj školi za buvljak. Prilagodit æemo se vašem rasporedu."
"Okej, dobro", rekla sam, sva ponosna na sebe zbog uspjeha moje ideje o
suradnji sa zajednicom. "Samo, bolje da sada odem s Afroditom. Dobile
smo ispriènicu samo za prvi dio današnje nastave, pa se moramo vratiti."
"Sve mi se èini da su tvoji prijatelji veæ neko vrijeme gotovi, samo što ih
je prilièno zaokupilo…" Zastala je, a oèi su joj se opet zakrijesile.
"...nešto drugo."
"Ha?"
Pomalo sam se šokirala.
Bilo mi je super što sestra Marija Anðela ne šizi zbog poèetnika i
vampyra kao takvih, ali to što joj je tako smiješno što se Afrodita tako
odurno uvaljuje Dariusu, bilo je totalno preliberalno, èak i za mene. Èasna
je oèito uspjela pretpostaviti što mi je na umu prema izrazu mog lica, jer
se nasmijala, primila me za ramena, okrenula me i blago gurnula iz svoga
ureda prema kavezima za maèke.
"Samo izvoli, vidjet æeš na što mislim", rekla je.
Totalno zbunjena, otišla sam kratkim hodnikom do prostorije s maèkama
raspoloživim za usvajanje. U blizini nije bilo èasnih sestara, ali (nego što)
Afrodita i Darius sjedili su tamo dolje u kutu s "maèjom igraonicom",
privijeni jedno uz drugo kao ljubavnici, leðima okrenuti meni. Radili su
nešto (uf) rukama. Zapravo, izgledalo je kao da rukama rade koješta
(dupli uf). Teatralno sam se nakašljala. Umjesto da poskoèe jer sam ih
ulovila u kvaru, kao što su trebali, Darius se samo osvrnuo prema meni i
široko se osmjehnuo, a Afrodita (fuksa jedna) nije se ni okrenula da vidi
tko ih je to iznenadio. Pobogu, pa mogla im je to upasti èasna sestra ili
neèija mama.
MIN@
125
"Eh, jako mi je žao što prekidam ovaj intimni trenutak, ali moramo
krenuti", rekla sam sarkastièno.
Teško uzdahnuvši, Afrodita se napokon okrenula, rekla:
"Pa dobro. Idemo. Ali nju vodim s nama." I tek sam tada ugledala što su
to ona i Darius radili rukama.
"Pa to je maèka!" rekla sam.
Afrodita je prevrnula oèima.
"Bez zajebancije? Vidi ti to, imaju maèku u Street Catsu."
"To je ružna maèka", nastavila sam.
"Da je nisi tako zvala." Afrodita je smjesta ustala u njenu obranu, premda
joj nije bilo baš lako stati na noge s tom preogromnom bijelom
maèketinom u naruèju. Darius ju je pridržao za lakat, da se Afrodita ne
strovali na guzicu. "Nije ona ružna. Jedinstvena je, a sigurna sam i
prilièno skupa."
"Ona je maèka iz Street Catsa", rekla sam. "Košta samo troškove
usvajanja, isto kao i sve ostale."
Afrodita je zamišljeno milovala maèku, koja je sklopila zrnate oèice
smještene unutar totalno sploštena lica i poèela presti, preskaèuæi takt
svako toliko, poput stroja kome fali neki dio, što je vjerojatno znaèilo da
je puna grudica filca. Afroditu nije zanimalo to spigano predenje i samo
se s ljubavlju smiješila u zatupastu facu maèke.
"Maleficent je oèito èistokrvna perzijka koja se našla u ovako teškim
uvjetima samo zato što je jedina preživjela iz neke grozne tragedije."
Afrodita je namrštila svoj savršeni nos i bahatim pogledom obuhvatila
uredne kaveze pune maèaka svih velièina i vrsta. "Definitivno joj nije
mjesto u ovako prostom okruženju."
"Ti si to rekla da se ona zove Maleficent? Šta to nije ime zle vještice iz
TrnoružiceT'
"Da, i Maleficent je bila daleko zanimljivija od one gadljivo sladunjave
dobrice princeze Aurore. Plus, sviða mi se njeno ime. Moæno je."
Oprezno sam ispružila ruku da pomilujem tu golemu maèju grudu bijelog
krzna. Maleficent je proškiljila i prijeteæi zarežala na mene.
"Ime Maleficent potjeèe od rijeèi malevolencija", rekla sam, brzo
odmièuæi ruku iz dometa kandži.
"Da, a malevolencija je moæna rijeè", rekla je Afrodita, šaljuæi pusice
svojoj zvijeri.
"Jesu li joj uklonjeni nokti?" upitala sam je.
"Nisu", sretno je rekla Afrodita. "Mogla bi nekome oko iskopat tim
svojim dugim kandþama."
"Prekrasno", rekla sam.
MIN@
126
"Ja mislim da je ona jedinstvena i lijepa poput svoje nove gospodarice",
rekao je Darius.
Primijetila sam da kad je on milovao Maleficent, maèketina ga je gledala
stisnutih oèiju, ali nije režala.
"A ja mislim da si pristran. Ali nema veze. Idemo. Krepavam od gladi.
Ništa nisam doruèkovala, a ruèak smo veæ propustili, pa æu morati na
brzinu kupiti nešto za jelo na povratku u školu."
"Ponijet æu stvari za Maleficent", rekao je Darius, otišao do drugog kraja
prostorije i uzeo urednu vreæicu na kojoj je ljupkim slovima kurzivom
pisalo Za vašu novu macu.
"Veæ si platila za nju?" upitala sam.
"Nego što da je platila", rekla je sestra Marija Anðela s vrata. Primijetila
sam da je oprezno obišla Afroditu i Maleficent, dobro se èuvajuæi
dolaženja u doseg kandži. "Zaista je èudesno kako su uspjele naæi jedna
drugu."
"Hoæete reæi da nitko drugi nije mogao dodirnuti ovu maèku?" upitala
sam je.
"Ni jedna jedina osoba", rekla je sestra Marija Anðela sa širokim
osmijehom na licu. "Barem sve dok ljupka Afrodita nije prošla kroz vrata
maèje sobe. Sestra Bjanka i sestra Fatima kažu da je bilo pravo èudo
vidjeti kako je Maleficent smjesta zavoljela Afroditu."
Afroditin je osmijeh bio sto posto nepatvoren, i od njega je izgledala
daleko mlaðe, a i nesnosno prelijepo.
"Èekala me", rekla je.
"Da", složila se èasna sestra. "Èekala te, doista. Vas dvije si dobro
odgovarate." Zatim je pogledala u mene i Dariusa, misleæi na sve nas
onime što je zatim rekla. "Mislim da si i Street Cats i Kuæa Noæi dobro
odgovaraju. Osjeæam da nas u buduænosti èekaju velike stvari." Zatim je
podigla desnu ruku nad nas i rekla. "Krenite svojim putem pod budnim
okom naše Blažene Majke."
Promrmljali smo rijeèi zahvalnosti sestri Mariji Anðeli. Dobila sam èudnu
potrebu da je zagrlim, ali to što je imala na sebi, cijeli taj komplet od
bijele koprene i crne odore/halje, nije djelovalo naroèito prikladno za
grljenje. Zato sam joj umjesto toga uputila cijelu hrpu, slutila sam,
pretjerano srdaènih osmijeha popraæenih mahanjem dok smo izlazili iz
zgrade.
"Cerila si se i mahala joj ko debil", rekla mi je Afrodita dok smo èekale da
joj Darius otvori vrata i pomogne da s Maleficent, plosnate face i trzava
repa, sjedne na prednje sjedalo Lexusa.
MIN@
127
"Samo sam bila pristojna. K tome, simpatièna mi je", rekla sam, sama sebi
otvarajuæi vrata. Smjestila sam se na stražnje sjedalo, vezala se i podigla
pogled, spazivši ravno pred sobom prodorne oèi Maleficent, koja se
protegnula preko Afroditinih prsa i ramena, kako bi se mogla napola
ispružiti preko naslona i zabuljiti se u mene. "Eh, Afrodita, šta nju ne bi
trebalo staviti u, ne znam, nekakav prijenosni maèji kavez?"
"Za Boga miloga! Pa jesi ti zlobna ili pakosna ili šta? Pa naravno da se
ona neæe voziti u maèjem kavezu." Afrodita je pomilovala zvijer, od èega
se bijelo krzno razletjelo oko nas kao odvratni pljusak maèje dlake.
"Pobogu, nema veze. Samo sam mislila na sigurnost te maèke", slagala
sam. Toènije reèeno, mislila sam na vlastitu sigurnost. Maleficent je
izgledala kao da bi najradije smazala pošten zalogaj Zoey za veèeru. Što
me podsjetilo. "Hej, skapavam od gladi", rekla sam Dariusu kad je upalio
auto. "Moramo nekamo skoknuti na brzinu da nešto pojedem."
"Može, što se mene tièe. Kamo bi htjela?" rekao je.
Bacila sam pogled na sat na upravljaèkoj ploèi automobila. Za ne
povjerovati, veæ je bilo prošlo jedanaest naveèer.
"Pa, u ovo doba noæi sigurno veæina više ne radi."
Zaèula sam kako je Afrodita prišapnula Maleficent nešto o tome kako
"glupi ljudi baš moraju rano u krevet", što sam zanemarila. Pogledala sam
oko sebe, nastojeæi se prisjetiti koji se pristojni restorani brze prehrane
(odnosno, Taco Bueno i Arby's, a ne McDonald's i Wendy's) nalaze u
blizini. A onda je slasna i poznata aroma doprla kroz tek prst spuštene
prozore Lexusa do mene. Veæ mi je poèela iæi slina na usta kad sam
ugledala veliki žuto-crveni natpis na susjednoj zgradi.
"O, njam! Daj da odemo u Charlie's Chicken!"
"Hrana im je grozno masna", rekla je Afrodita.
"Pa baš zato je tako fina. Heath i ja nekada smo cijelo vrijeme tamo jeli.
Ispunjava potrebu za svim osnovnim prehrambenim skupinama: mašæu,
pire-krumpirom i kolom."
"Odurna si", rekla je Afrodita.
"Èastim", rekla sam.
"Dogovoreno", rekla je.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Osamnaesto poglavlje
Darius se dobrovoljno javio da ostane u autu kao bejbisiter za Maleficent
dok Afrodita i ja nešto ne pojedemo. Smatrala sam da to daleko nadilazi
zahtjeve njegove dunosti.
"On je itekako predobar za tebe", kazala sam Afroditi.
Imajuæi u vidu doba noæi, u Charlie'su je vladala prilièna gužva, pa smo
krotko kao ovce stale na zaèelje ostatka stoènog krda i napokon uspjele
stati u red iza pretihe žene sa stvarno lošim zubima i proæelavog tipa koji
je smrdio po èarapama.
"Pa jasno da je predobar za mene", rekla je Afrodita.
Iznenaðeno sam trepnula prema njoj i rekla:
"Molim? Sigurno te nisam dobro èula."
Afrodita je frknula.
"Ti misliš da ja ne znam kako sam grozna prema svojim deèkima? Daj
molim te, sebièna sam, ali nisam glupa. Dariusu æe moja sranja kobog
dojadit u roku od par mjeseci. Dat æu mu nogu prije nego što je on meni
stigne dati, ali bar æe nam dotad biti zabavno."
"Je li ti ikada palo na pamet da budeš draga i da ga ne tlaèiš svojim
uobièajenim sranjima?"
Afrodita me pogledala u oèi.
"Da ti pravo kaþem, razmišljala sam o tome i možda baš i promijenim
ponašanje u Dariusovu sluèaju." Zastala je i dodala: "Ona me izabrala."
"Koja ona?"
"Maleficent."
"Pa, da, ona te izabrala. Ona je tvoja maèka. Baš kao što je Nala izabrala
mene, a Dariusova maèka, kako li se ono zvala... eh..."
"Nefertiti", rekla je Afrodita.
"E da, Nefertiti, ona je izabrala njega. Što je tu onda tako novo? To ti se
zbiva cijelo vrijeme. Maèke izabiru svoje poèetnike, a katkad i svoje
vampove. Praktièki svaki vamp naposljetku dobije svoju i…"
I odjednom sam shvatila zašto je na Afroditu tako snažno djelovalo to što
ju je maèka izabrala.
"Znaèi da pripadam", tiho je rekla. "Nekako sam još dio cijele", zastala je,
govoreæi tako tiho da sam se morala nagnuti prema njoj daje èuje, "da sam
još dio cijele te vampovske stvari. Znaèi da nisam totalno tuða."
"Ne bi ti mogla biti tuða", odgovorila sam joj šaptom. "Pripadaš Kæerima
Mraka. Pripadaš školi. I, što je najvažnije, pripadaš Nyx."
MIN@
129
"Ali otkako mi se ovo dogodilo", prešla je dlanom preko èela, gdje nije
morala šminkom prekriti Biljeg kojeg tamo više nije bilo, "otkako mi se
ovo dogodilo, nisam imala dojam da bilo èemu zaista pripadam. Ali
Maleficent je to promijenila."
"Ha", rekla sam, nemalo osupnuta Afroditinom iskrenošæu.
Zatim se protresla, slegnula ramenima, i, daleko sliènija onoj Afroditi
koju smo svi poznavali i nismo podnosili, rekla:
"Makar, kako god. Život mi je i dalje koma. A nakon što pojedem ovo
jeftino masno sranje s tobom, kobog æe mi izbit prištevi."
"Hej, malo masti je zdravo za kosu i nokte. Doðe ti otprilike kao vitamin
E." Bubnula sam je u rame. "Èak æu i naruèiti umjesto tebe."
"Mogu dobit nešto dijetalno?"
"Daj, molim te. Nema nièega dijetalnog u Charlie'su."
"Imaju dijetalnu kolu", rekla je.
Podrugljivo sam svisoka pogledala njen savršeni konfekcijski broj 6.
"Ne za tebe."
Buduæi da se stvarno radilo o brzoj prehrani, nismo dugo èekale da
dobijemo naruèeno, a onda smo Afrodita i ja pronašle poluuredan stol i
poèele puniti glave masnom prženom piletinom i pomfritom natopljenim
keèapom. E sad, nemojte me krivo shvatiti. Premda sam trpala u sebe
piletinu i pomfrit jer smo se morale vratiti u školu, a bilo je nepristojno
odugovlaèiti dok se Darius brine za Afroditinu paklenu maèkurinu,
uživala sam u svakom zalogaju. Mislim ono, nakon par mjeseci zaista
zdrave, izvrsne hrane u blagovaonici Kuæe Noæi, nepcu mije bila prijeko
potrebna porcija odurno ukusne i krajnje nezdrave hrane. Njam. Ozbiljno.
"Nego," rekla sam izmeðu zalogaja, "poprièala sam sa Stevie Rae."
"Aha, i uèinilo mi se da sam je èula kako zavlaèi tamo iz druge sobe."
Afrodita je oprezno uzela jedan batak i namrštila mi se nosom kad sam
dodala sol na veæ ionako totalno slani pomfrit. "Nadut æeš se ko krepana
riba."
"Ako se nadmem, samo æu nosit trenirku dok to ne ispišam." Iscerila sam
se i odgrizla velik zalogaj piletine. Sva se stresla.
"Kako si odurna. Ne mogu vjerovati da smo frendice, što samo dokazuje
da upravo prolazim osobnu krizu. Uglavnom, šta je bilo sa Stevie Rae i
njenim zoološkim vrtom?"
"Pa, nismo baš puno prièale ni o njoj ni o ostalim klincima", rekla sam, ne
želeæi priznati Afroditi da je Stevie Rae priznala da nije više sasvim svoja.
"Znaèi, buduæi da niste puno prièale o frikovima, pretpostavljam da ste
onda prièale o Starku."
"Aha. Nije dobro."
MIN@
130
"Pa, nije. Mali je umro. Ili moguæe neumro. Nijedno baš nije dobro. Što ti
je Stevie Rae rekla, u kom roku bi se on mogao vratiti? Ili da samo
èekamo dok se ne usmrdi i onda zakljuèimo da se ipak neæe probuditi?"
"Ne govori tako o njemu!"
"Sori, zaboravila sam da si zabrijala s njim. Što ti je Stevie Rae rekla?"
"Nažalost, ništa previše konkretno. Prilièno se nejasno sjeæa svega što je
bilo s njom prije nego što se Promijenila. Najbolji joj je savjet bio da
ukrademo njegovo tijelo i vidimo hoæe li se probuditi. A ako se zbilja
probudi, morat æemo ga smjesta nahraniti."
"Nahraniti? U stilu burgerom s pomfritom, ili nahraniti otvaranjem žile?"
"Druga pretpostavka ti je toèna."
"Ah, uf. Znam da si se ti skroz ufurala u to meðusobno sisanje krvi, ali
meni je to još uvijek bljakasto."
"I meni je bljakasto, ali ne može se poreæi koliko je snažno", priznala sam
joj s nelagodom.
Odmjerila me dugim, zamišljenim pogledom.
"U udžbeniku iz sociologije piše da je uvelike slièno seksu. Možda èak i
bolje." Slegnula sam ramenima. "Morat æeš se puno više potruditi.
Zanimaju me detalji."
"Okej. Da. Uvelike je slièno seksu." Oèi su joj se raširile.
"I dobro je?"
"Je. Ali ono što se dogodi zbog toga nije uvijek dobro." Sjetila sam se
Heatha i odluèila da je definitivno vrijeme za promjenu teme. "Uglavnom,
trebala bih smisliti naèin da doðemo do Starkova možda privremeno
mrtvog tijela i sakrijemo ga negdje gdje ga teoretski možemo držati pod
nadzorom dok se eventualno ne probudi. Onda ga nahranimo…"
"Eh, ne bi radije rekla da ga ti nahraniš? Ja ti kažem da nikako Nema
Šanse da me taj deèko bilo kako ugrize."
"Da, hoæu reæi da ga ja moram nahraniti." Ta me èinjenica nemalo
privlaèila, premda definitivno nisam mislila o tome raspravljati s
Afroditom.
"Blage veze nemam o tome kako da ga ukradem ili sakrijem."
"Pa, bit æe ga teško premjestiti, pogotovo s obzirom na to da slutim da ga
Neferet prilièno dobro drži na svom zlobnom malom oku."
"Toèno slutiš, tako barem tvrdi Stevie Rae." Otpila sam dug gutljaj kole.
"Zvuèi kao da ti treba kamerica za dadilje", rekla je.
"A?"
"Ma znaš, jedna onakva skrivena kamera kojima bogate mamice gledaju
svoje premile bebice kad odu u klub za bogataše da si gucnu koji martini
u jedanaest ujutro."
MIN@
131
"Afrodita, ti si iz sasvim drugog svijeta."
"Hvala", rekla je. "Ozbiljno ti kažem, kamerica za dadilje bi šljakala.
Mogu ti je nabaviti iz RadioShacka. Šta se onaj mali Jack ne kuži u
elektroniku?"
"Aha, kuži se", rekla sam.
"Onda je može instalirati u mrtvaènici, a ti drži monitor u svojoj sobi. Ma
kvragu, mogu ti vjerojatno èak kupit i onaj model s prijenosnim
monitorom, tako da ga možeš svuda nosit sa sobom?"
"Stvarno?"
"Totalno."
"Izvrsno! Nemaš pojma koliko sam bila izbezumljena od ideje da strpam
Starka sebi u ormar."
"Uh, riga mi se." Spokojno smo samo žvakale neko vrijeme, a onda je
Afrodita rekla:
"Onda, šta je još seljanka imala za reæ?"
"Da znaš, prièale smo o tebi", rekla sam, sva važna.
"O meni?" Afrodita je stisnula oèi.
"Dobro, ruku na srce, nismo puno. Uglavnom smo prièale o tome da se
ona ubaci na položaj zemlje za vrijeme sutrašnjeg obreda proèišæavanja."
"Misliš, u stilu da se sakrije iza mene i pokuša to izvest ko da ja prizivam
zemlju, makar to u stvari ona radi?"
"Eh, ne. Ne baš. Mislim, u stilu da se ti odmakneš i pustiš Stevie Rae da
zauzme svoje staro mjesto u krugu."
"Pred svima?"
"Aha."
"Šališ se, je 1 tako?"
"A-a."
"I ona æe to napravit?"
"Aha", rekla sam samouvjerenije nego što sam se zapravo osjeæala.
Afrodita je neko vrijeme samo šutke žvakala, a onda je polako kimnula.
"Okej, kužim. Raèunaš na to da æe ti Shekinah spasiti guzicu."
"Naše guzice, zapravo. Što ukljuèuje tebe, mene, Stevie Rae, crvene
poèetnike i Starka, ako on neumre. Raèunam da, ako svi budu znali za
njih, Neferet ih neæe tako lako moæi iskoristiti za svoje zle namjere."
"Zvuèi skroz ko iz nekog B filma."
"Možda zvuèi malo otrcano u tom stilu, ali nije. Smrtno sam ozbiljna. A
bolje i da smo svi. Neferet je strašna. Pokušala je zapoèeti rat s ljudima, i
mislim da nije završila s pokušajima. K tome," nevoljko sam dodala,
"imam loš osjeæaj."
"Sranje. Kakav to loš osjeæaj?"
MIN@
132
"Pa, iskreno da ti kažem, nastojim ga zanemariti, ali imam loš osjeæaj o
Neferet još otkako nam se pojavila Nyx."
"Zoey, daj se uozbilji. Ti veæ mjesecima imaš loš osjeæaj o Neferet."
Odmahnula sam glavom.
"Ne ovako. Ovo je nešto drugo. Nešto puno gore. A i Stevie Rae to sluti."
Opet sam se malo neækala, pa dodala: "A nakon što me juèer zaskoèilo
ono nešto, poèela sam se bojati noæi."
"Noæi?"
"Zoey, mi smo noæna stvorenja. Kako se možeš bojati noæi?"
"Ne znam! Znam samo da imam dojam kao da je tamo u njoj nešto što me
promatra. Kakav ti osjeæaj imaš?"
Afrodita je uzdahnula.
"O èemu?"
"O noæi ili o Neferet ili o bilo èemu! Samo mi reci jesi li primijetila
ikakvu novu negativnu vibru."
"Ne znam. Nisam baš razmišljala o vibrama i tim stvarima. Bila sam
pomalo zauzeta vlastitim problemima."
Zauzela sam si ruke piletinom i pomfritom da mi sluèajno ne izlete i
pridave je.
"Dobro, a da se malo posvetiš razmišljanju o tome? Mislim ono, to je
pomalo važno." Spustila sam glas, premda su svi bili tako obuzeti
varenjem vlastite masti da nisu naroèito hajali za nas. "Ipak si ti imala one
vizije u kojima me ubijaju. Dvije takve vizije, a bar u jednoj od njih
sudjelovala je i Neferet."
"Aha, i to bi moglo objasniti tvoj novi 'loš osjeæaj' o njoj." Prstima je
pokazala navodnike oko rijeèi loš osjeæaj. "A to što sam ti rekla da sam
vidjela tvoju smrt sigurno ti nije pomoglo da se manje ježiš."
"Imam dojam da nije samo rijeè o tome. Hrpa stvari mi se dogodila u
prošlih par mjeseci, a sve donedavno nikad se nisam bojala. Mislim ono,
iskreno bojala, da mi doðe da plaèem. Ma…"
Naglo sam ušutjela kad me poznati smijeh natjerao da podignem pogled
prema ulazu u prostor sa stolovima. I sav dah kao da mi je nato izletio iz
tijela, baš kao da sam dobila šakom u želudac. Nosio je pladanj s komboobrokom
koji je najviše volio (Broj 3, s ekstravelikim pomfritom) i sitnim
djeèjim obrokom pride. Znate veæ jednim od onih obroka koje si cure
kupe kad izaðu s frajerom, tako da ispadne da ne jedu puno, a onda odu
doma i struse cijeli hladnjak u sebe kad ih nitko više ne gleda. Cura s njim
nije nosila ništa, ali držala je ruku u njegovu prednjem džepu (prednjem!
džepu!) i iz fore pokušavala tutnuti hrpicu novèanica u njega. Ali on je
izuzetno škakljiv, pa se zato, premda je bio neprirodno blijed i imao
MIN@
133
podoènjake tamne poput modrica, smijao kao totalni debil, dok mu se ona
podignute glave smijuljila onako zavodnièki.
"Šta je bilo?" rekla je Afrodita.
Kad sam samo ostala sjediti i buljiti, nesposobna da odgovorim, okrenula
se na stolici da vidi u što ja to zjakam.
"Hej, šta to nije onaj, kako se veæ zove? Tvoj bivši ljudski deèko?"
"Heath", rekla sam, jedva uspjevši izgovoriti tu rijeè šaptom.
To je trebalo biti krajnje nemoguæe. Bili smo skroz na suprotnoj strani
restorana i nije bilo šanse da me mogao èuti, ali taj èas kad mi je njegovo
ime sišlo s usana naglo je podigao glavu i smjesta me pronašao pogledom.
Vidjela sam kako mu na licu zamire dotadašnji smijeh. Cijelo mu se tijelo
Streslo, doslovce streslo, kao da mu je prvi pogled na mene prožeo tijelo
udarom boli. Cura koja je bila s njim prestala mu se poigravati s džepom.
Oèi su joj pošle smjerom njegova pogleda, ugledale me, i sasvim se
razrogaèile. Heath je brzo pogledao od mene u nju, i vidjela sam ga, više
nego što sam ga èula, kako joj govori:
"Moram poprièat s njom". Ona. je ozbiljno kimnula, uzela pladanj i otišla
za najdalji moguæi stol od mene. Zatim mi je Heath polako prišao.
"Zdravo, Zoey", rekao je tako izmuèenim glasom da mi je zvuèao
neznanac.
"Bok", rekla sam. Usne su mi bile kao sleðene, a lice mi je nekako
uspijevalo u isti mah biti vrelo i ledeno.
"Znaèi, okej si? Nisi povrijeðena ni ništa takvo?" rekao je s prigušenim
intenzitetom od kojeg je izgledao daleko starije od osamnaest godina.
"Dobro sam", uspjela sam reæi.
Ispuhnuo je velik dahtaj zraka, kao da je danima zadržavao dah i silom
odmaknuo pogled od mene i zagledao se u daljinu, kao da ne može
podnijeti da me gleda. Uskoro se nekako ipak uspio pribrati i opetokrenuo
prema meni.
"Nešto se dogodilo neku veèer…" zapoèeo je, a onda je ušutio i opet se
prisilio da me ne gleda kako bi znaèajnim pogledaj mogao ošinuti
Afroditu.
"Eh, ah, Heath, ovo je moja, uh, prijateljica iz, ma znaš, iz, eh, Kuæa Noæi,
Afrodita", promucala sam, jedva uspijevajuæi prisiliti glas da me sluša.
Heath je upitno prešao pogledom s Afrodite na mene.
Kad nisam ništa rekla, Afrodita je uzdahnula i svojim uobièajeno
sarkastiènim, napaæenim tonom rekla:
"Zoey ti želi reæi da je okej, slobodno možete prièat o Utiskivanju i
takvim stvarima preda mnom." Zastala je i pogledala me podignutih
obrva. Kad svejedno nisam nastavila prièati, potaknula me: "On može
MIN@
134
prièati preda mnom. Zar nije tako, Zoey? Kad se i dalje nisam mogla
prisiliti da progovorim, slegnula je ramenima i nastavila: "Osim ako ne
želiš nasamo razgovarati s njim. Sve pet, što mene tièe. Samo æu prièekat
u autu i…"
"Ne! Smiješ ostati. Heath, možeš prièati pred Afroditom."
Napokon sam se uspjela probiti kroz govornu branu koju mi je bol
oblikovala u dnu grla. Heath je kimnuo i brzo odvratio pogled od mene,
ali ne prije nego što sam stigla primijetiti bljesak povrijeðenosti i
razoèaranja koji mu je zasjenio meke smeðe oèi.
Okej, shvatila sam da želi nasamo razgovarati sa mnom.
Ali ja to nisam mogla. Nisam mogla biti nasamo s njim i njegovim
povrijeðenim osjeæajima. Ne još. Ne tako brzo nakon što sam izgubila
Lorena i Erika i Starka. Nisam mogla podnijeti da ga slušam kako mi
govori koliko me sada mrzi i kako žali što smo ikada bili zajedno. Pred
Afroditom on ne bi sve to rekao. Poznavala sam Heatha. Da, on bi
prekinuo sa mnom, ali (za razliku od Erika) ne bi bilo nikakvih javnih
æašæenja pogrdama koje bi mogle stvoriti gadnu scenu. Heatha su mama i
tata odgojili kako treba. Bio je džentlmen, od glave do pete, kakav æe
uvijek i biti.
Kad me opet pogledao, izraz mu je opet bio pažljivo neutralan.
"Okej. Kao što kažem. Nešto se dogodilo neku veèer. Mislim da je
Utiskivanje izmeðu nas puklo."
Uspjela sam kimnuti glavom.
"Znaèi, nema ga više. Stvarno?"
"Da. Nema ga više, stvarno."
"Kako to?" upitao me.
Duboko sam udahnula i rekla:
"Puklo je kad sam se Utisnula s nekim drugim."
Dotad je gledao odozgo u mene pomalo pognute glave, ali kad sam to
rekla, lice mu se trzajem podiglo kao da sam mu opalila šamar.
"Bila si s nekim drugim ljudskim deèkom?"
"Ne!"
Stisnuo je i opustio èeljust prije nego što je rekao:
"Onda s onim poèetnikom o kom si mi prièala? Onim nekim Erikom?"
"Ne", tiho sam rekla.
Ovaj put nije odmaknuo pogled, nije ni pokušao prikriti bol u svojim
oèima i svome glasu.
"Imaš nekog drugog? Nekog povrh tog tipa za kog si mi veæ rekla?"
MIN@
135
Zaustila sam da mu kaþem da sam imala nekog drugog, ali da ga više
nemam, i da je sve to ionako bila teška greška, ali nije mi dopustio da
progovorim.
"Ti si uèinila to s njim."
Heath nije to izgovorio kao pitanje, ali svejedno sam kimnula. Veæ je
znao, morao je. Naše je Utiskivanje bilo snažno, pa èak i ako nije putem
njega osjetio što se zbiva izmeðu Lorena i mene, sigurno je pretpostavio
da se moralo dogoditi nešto krupno da slomi sponu koja nas je sve dotad
tako èvrsto vezivala.
"Kako si mogla, Zo? Kako si to mogla meni uèiniti? Nama?"
"Oprosti mi, Heath. Nisam imala nikakvu namjeru da te povrijedim. Samo
sam…"
"Ne!" Podigao je ruku kao da mi može presjeæi rijeèi. "Ne seri da nisi
imala namjeru da me povrijediš. Volim te još od osnovne škole. Kad si s
nekim drugim, to æe me povrijediti. Nema šanse da me ne povrijedi."
"A i ti si noæas s nekom drugom." Afroditine hladne rijeèi kao da su
proparale zrak izmeðu nas troje.
Heathove su oèi bljesnule kad se okomio na nju.
"Pustio sam da me prijateljica nagovori da prvi put nakon hrpe dana
izaðem iz kuæe. Prijateljica", ponovio je. Zatim se opet obratio meni, i
opet sam primijetila kako je sav blijed i izmožden. "To je Casey Young.
Sjeæaš je se? Nekad je bila i tvoja prijateljica."
Bacila sam pogled prema stolu za kojim je Casey sjedila sama, djelujuæi
kao da joj je nemalo nelagodno. Nisam ni primijetila da je to ona kad su
se pojavili. Sad sam prepoznala njenu gustu crvenkastosmeðu kosu, lijepe
oèi boje meda i slatku, pjegicama posutu put. Heath je imao pravo, ona mi
je nekada bila prijateljica. Ne baš najbolja prijateljica, kao Kayla, ali
družile smo se. Heath se uvijek odnosio prema njoj kao prema mlaðoj
sestri. On se njoj sviðao, ali od nje nikad nisam pokupila vibru u stilu
kako bih ti htjela otet deèka kao itekako preèesto od svoje navodne
najbolje frendice Kayle. Casey je primijetila da je gledam, pa je plaho
podigla ruku i tužno mi mahnula. Uspjela sam nekako i ja mahnuti njoj.
"Znaš ti što bude s ljudskom stranom kad se Utiskivanje prekine?"
Heath mi je naglo opet privukao pažnju tim rijeèima. Nije više zvuèao ni
smireno ni žalosno. Glas mu je bio oštar, kao da je svaku rijeè odsjekao iz
duše.
"To, to stvara bol u ljudskoj strani", rekla sam.
"Bol? To je tako blago reèeno. Zoey, ispoèetka sam mislio da si mrtva. A
kad sam to pomislio, više od svega sam htio da i ja budem mrtav. Mislim
da je dio mene tada stvarno umro."
MIN@
136
"Heath", prošaptala sam njegovo ime, stubokom zgrožena onim što sam
izazvala. "Tako mi je…"
Ali on još nije bio završio.
"Samo, znao sam da nisi mrtva zato što sam osjeæao dio onoga što se s
tobom zbiva." Složio je grimasu. "Dio onoga što zbog njega osjeæaš. A
onda nisam znao ništa osim toga da mi u duši stoji rupa na mjestu gdje si
ti dotad bila. Još uvijek mi je kao da dijela mene više nema. Velikog
dijela mene. Boli me cijelo vrijeme. Svaki dan."
Sklopio je oèi da istrpi bol i odmahnuo glavom.
"A ti ni da bi me nazvala."
"Htjela sam", rekla sam ojaðeno.
"A, èekaj. Stvarno, jutros si mi poslala SMS. Ma baš ti hvala na tome",
rekao je sarkastièno.
"Heath, htjela sam razgovarati s tobom. Jednostavno nisam mogla. Kad
sam..." Zastala sam, nastojeæi smisliti kako bih mu uopæe mogla objasniti
što je bilo s Lorenom u svega nekoliko kratkih reèenica, pa još u javnosti.
Ali nije bilo naèina da mu to objasnim. Ne ovako. Ne ovdje. Zato sam
umjesto toga mogla samo reæi: "Kad sam pogriješila. Žao mi je."
Opet je odmahnuo glavom.
"Ništa meni ne znaèi to što je tebi žao, Zo. Ne ovaj put. Ne kad je ovo u
pitanju. Znaš kako si rekla da te tako jako volim i želim samo zbog toga
što smo se Utisnuli?"
"Da."
Pripremila sam se na to da mi on kaþe kako stvarno stoje stvari, da me
nikada nije zaista volio i da me nikada nije zaista želio, i da mu je sada
drago što se riješio mene i moga glupog, bolnog Utiskivanja.
"Kazao sam ti da nisi u pravu kad si to rekla. I dalje nisi u pravu. Zaljubio
sam se u tebe u treæem razredu. Tada sam te volio. Volim te i želim te
sada; vjerojatno i zauvijek." Heathu su oèi blistale od neprolivenih suza.
"Ali nikad te više u životu ne želim vidjeti. Prebolno mi je što te volim,
Zoey."
Heath je polako otišao natrag do Casey. Kad je došao do njena stola,
rekao je nešto tako tiho da ga nisam èula. Kimnuo je, a onda je, ne bacivši
nijedan pogled natrag prema meni, Casey provukla ruku kroz njegovu i
njih su dvoje zajedno ostavili nepojedenu hranu na stolu, i Heath je izašao
iz mog života.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Devetnaesto poglavlje
Samo sam šutjela kad me Afrodita primila za mišicu, podigla na noge i
izvela iz Charlie's Chickena. Èim nas je ugledao, Darius je u nanosekundi
izletio iz auta.
"Gdje je opasnost?" podviknuo je.
Afrodita je odmahnula glavom.
"Nije opasnost, drama s bivšim. Daj da samo odemo odavde."
Darius je samo progunðao i vratio se u auto. Afrodita me strpala na
stražnje sjedalo. Nisam znala da plaèem sve dok mi Afrodita, usput
žonglirajuæi s negodujuæom Maleficent, nije dodala šaku rupèiæa preko
naslona.
"Sva si šmrkljava i šminka ti se ozbiljno razlijeva", rekla je.
"Hvala", promrmljala sam i ispuhnula nos.
"Je li joj dobro?" upitao je Darius, bacivši pogled na mene iz retrovizora.
"Bit æe joj okej. Normalna sranja s bivšim deèkima su koma. To što se
njoj tamo dogodilo definitivno nije bilo normalno, a to je, eto, dupla
koma."
"Ne govori o meni kao da me nema." Šmrcnula sam i obrisala oèi.
"Znaèi, bit æe ti dobro?" ponovio je Darius, ovaj put se obrativši meni.
"Ako kaže da neæe, hoæeš se vratiti i ubiti onog malog debila?" upitala ga
je Afrodita. Mali mjehur smijeha oteo mi se s iznenaðenih usana.
"Neæu da ga ubiješ, i bit æu ja okej." Afrodita je slegnula ramenima.
"Kako hoæeš, ali mislim da malog treba ubiti." Zatim je cimnula Dariusu
ruku i pokazala mu potez trgovina kojima smo prilazili. "Srce, možeš li
stati tamo pred RadioShackom? Glupi iPod Touch poèeo mi je praviti
probleme, pa bih si kupila novi."
"Slažeš se?" upitao me Darius.
"Nema problema. Treba mi malo vremena da se priberem prije nego što
odemo u školu. Samo, eh, možeš ti ostati u autu sa mnom?"
"Naravno, Sveæenice." Dariusov ljubazni osmijeh iz retrovizora prožeo
me grižnjom savjesti.
"Vraæam se za ono dvije sekunde. Prièuvaj mi Maleficent." Afrodita je
dobacila maèketinu Dariusu, a onda praktièki otrèala u RadioShack.
Nakon što je smjestio Afroditinu sikæuæu zvijer, Darius se osvrnuo preko
naslona prema meni.
"Mogu poprièati s tim deèkom, ako želiš."
"Ne treba, ali hvala." Opet sam ispuhala nos i obrisala lice. "Imao je
potpuno pravo da se razljuti. Ja sam zabrljala stvar."
MIN@
138
"Ljudi koji uðu u odnos s vampyrima znaju biti preosjetljivi", rekao je
Darius, oèito pažljivo birajuæi rijeèi. "Biti ljudski priležnik vampyrice, a
pogotovo jedne moæne Nadsveæenice, težak je put."
"Ja nisam vampyrica, a nisam ni Nadsveæenica", rekla sam, osjeæajuæi se
krajnje smoždeno svime ovim. "Samo sam poèetnica."
Darius je malo oklijevao, oèito se pitajuæi koliko bi mi smio reæi. Tek kad
se Afrodita vratila u auto, držeæi u ruci paketiæ u kojem je tobože bio iPod
Touch, napokon je progovorio.
"Zoey, trebala bi imati na umu da se Nadsveæenice ne raðaju preko noæi.
Poèinju dolaziti na svoje još kao poèetnice. Moæ im izrana poène bujati. A
tvoja moæ buja, Sveæenice. Daleko si više od obiène poèetnice, i uvijek
æeš biti. Zato æe tvoji postupci biti u stanju duboko djelovati na ostale."
"Znaš, tek što sam se poèela snalaziti s cijelom ovom stvari u stilu 'opa,
kako sam ja drukèija', a sad imam dojam da se u njoj davim."
Afrodita je prebacila Maleficent sebi u krilo, a onda se okrenula na
sjedalu da me može pogledati u oèi.
"Pa da, nije tako super biti ekstraposebna kao što bi se mislilo, a?"
Oèekivala sam da mi se podsmjehne u onom svom sarkastiènom,
kujastom stilu tipa "jesam ti rekla", ali umjesto toga, oèi su joj se ispunile
shvaæanjem.
"Stvarno si draga", rekla sam joj.
"To je zato što ti loše utjeèeš na mene", rekla je. "Ali nastojim gledati
vedriju stranu."
"Vedriju stranu?"
"Vedrija strana je u tome što praktièki svi misle da sam i dalje užasna
vražja kuèka", rekla je, sretno se osmjehnula i dala pusu svojoj maèki.
"Ja mislim da si ti fenomenalna", rekao je Darius i pomilovao Maleficent,
koja je poèela presti.
"I u tome si apsolutno u pravu."
Nagnula se prema njemu i, prignjeèivši nezadovoljnu maèkurinu izmeðu
njihovih tijela, glasno ga poljubila u obraz.
Ispustila sam glasne zvukove riganja, praveæi se da povraæam u svoje
zgužvane maramice, ali osmjehnula sam se kad mi je Afrodita namignula,
i stvarno mi je bilo mrvicu bolje. Barem je gotovo, podsjetila sam se. Erik
me mrzi. Stark je mrtav, a èak i ako ne umre, samo æu mu pomoæi da
stane na te neumrle noge. To je sve. Tako da nakon ovoga gadnog susreta
s Heathom definitivno nemam namjeru petljati se s deèkima u bližoj, a i
daljoj buduænosti.
Jasna stvar, zakasnila sam na sat drame. Promjena rasporeda znaèila mi je
da sam dobila nastavu drame na višoj razini, što je zapravo bilo okej.
MIN@
139
Slušala sam Dramu II u Južnoj srednjoj školi kad sam bila Obilježena, i
voljela sam dramu (na pozornici, ne izvan nje). Okej, to ne znaèi da sam
bila naroèito dobra glumica, ali trudila sam se. Naravno, promjena satnice
dovela me na nastavu s novom skupinom uèenika. Zastala sam na
vratima, nastojeæi smisliti gdje da sjednem i stvarno, stvarno ne želeæi
prekinuti Erika (profesora Nighta?) usred predavanja o Shakespeareovim
komadima.
"Samo sjedni gdje god hoæeš, Zoey."
Erik mi se obratio a da nije ni bacio pogled prema meni. Glas mu je bio
odsjeèan i služben, èak i pomalo nezainteresiran. Drugim rijeèima, zvuèao
je baš toèno kao uèitelj. Ne, pojma nisam imala kako je znao da sam se
zadržala na ulazu.
Brzo sam ušla u uèionicu i sjela za prvu praznu klupu koju sam našla.
Nažalost, bila je naprijed. Kimnula sam Becci Adams, koja je sjedila
odmah iza mene. I ona je kimnula meni, ali oèito joj je pažnju odvlaèila
potreba da bulji u Erika. Nisam baš dobro znala Beccu. Bila je plavokosa i
zgodna, kako je veæ uobièajeno kod poèetnica u Kuæi Noæi (imala sam
dojam da na svaku "normalnu" uèenicu dolazi pet plavuša), i nedavno se
prikljuèila Kæerima Mraka. Neodreðeno sam se sjeæala da sam je vidjela
kako se druži s par bivših Afroditinih prijateljica, ali nisam imala neko
konkretno mišljenje o njoj, ovakvo ili onakvo. Naravno, nije mi baš
postala simpatiènija kad je poèela izvijati glavu da vidi pokraj mene i
sliniti za Erikom.
Ne! Erik više nije moj deèko. Ne mogu se naljutiti kad se neka druga cura
poène paliti na njega. Moram to ignorirati. Možda æu se èak namjerno
potruditi da se sprijateljim s njom, da svima pokažem kako sam ga
nadišla. Ma da, samo æu…
"Bok, Z!"
Vrlo plavokosi, vrlo zgodni i vrlo visoki Cole Clifton, koji je trenutaèno
izlazio sa Shaunee (što je takoðer znaèilo da je vrlo hrabar) veselo me
pozdravio šaptom, prekidajuæi moje unutarnje brbljanje.
"Bok", pozdravila sam i ja njega, uputivši mu širok osmijeh.
"O, hej, pa ovo je izvrsno. Hvala ti što si se dobrovoljno javila, Zoey."
"A?" Zatreptala sam i pogledala u Erika.
Osmijeh mu je bio hladan. Oèi su mu bile plavi led.
"Rekla si nešto, pa sam pretpostavio da to znaèi da si se dobrovoljno
javila da zajedno sa mnom izvedeš improviziranje Shakespearea."
Progutala sam knedlu.
"Oh. Je li. Pa…"
MIN@
140
Krenula sam ga pokušati nekako namoliti da me ne tjera da izvodim to
improviziranje Shakespearea, što god to bilo, ali kad mu se u hladnom
pogledu pojavio podsmijeh, kao da jedva èeka da se totalno userem i
izvrdam kao monumentalna papèina, predomislila sam se. Neæe mene
Erik Night posramljivati i maltretirati cijelo polugodište. I tako sam se
nakašljala i malo se uspravila u stolici.
"Drage volje se javljam."
Kratak bljesak iznenaðenja od kojeg su se razrogaèile te predivne plave
oèi dao mi je trenutak naslade. Taj je trenutak ispario èim je on rekao:
"Pa dobro. Onda se popni ovamo i ponesi svoja skripta našeg prizora."
Ma, sranje sranje sranje!
"U redu." Erik i ja stali smo na pozornicu okrenutu prema dramskoj
uèionici.
"Kao što sam objašnjavao prije nego što je Zoey zakasnila na sat i
prekinula nas, improviziranje Shakespearea sjajan je naèin za
uvježbavanje vještina karakterizacije. Da, to je neuobièajeno, jer se
Shakespeare obièno ne improvizira. Glumci se vjerno drže dramatièarevih
rijeèi, i upravo zbog toga mijenjanje slavnih prizora može biti
zanimljivo." Pokazao je prstom na vrlo kratak tekst koji sam držala u ruci
oblivenoj nervoznim znojem. "Ovo je poèetak prizora izmeðu Othella i
Desdemone…"
"Radimo Othella?" ciknula sam, osjeæajuæi kako mi se želudac stišæe u
grudu muènine. Upravo mi je Othellov monolog Erik jedanput izrecitirao,
oèiju i glasa prepunih ljubavi, pred cijelom školom.
"Da." Pogledao me u oèi. "Je li to možda tebi problem?"
Da!
"Ne", slagala sam. "Samo pitam, to je sve."
O, Bože! Zar me odluèio natjerati da improviziramo neku Othellovu
ljubavnu scenu? Nisam mogla odrediti osjeæam li iz trenutka u trenutak
sve veæu muèninu u želucu zato što to želim, ili zato što to ne želim.
"Onda dobro. Dakle, znaš radnju drame, zar ne?"
Kimnula sam. Jasno da sam je znala. Othello, Maur (tj. crnac), oženio se
Desdemonom (izrazito bijelom djevojkom). Bili su totalno zaljubljeni sve
dok Jago, koma tip ljubomoran na Othella, nije odluèio da uredi stvari
tako da izgleda kao da je Desdemona varala Othella. Othello je na koncu
udavio Desdemonu. Nasmrt.
Ma, sranje.
"Onda dobro", ponovio je. "Dakle, prizor koji improviziramo nalazi se na
kraju komada. Othello se sukobljuje s Desdemonom. Poèet æemo èitanjem
stvarnog teksta. Prepisao sam ga u skripta za nas dvoje. Kad te upitam jesi
MIN@
141
li se pomolila, to ti je šlagvort za poèetak improviziranja. Zatim se nastoji
vjerno držati radnje, samo tako da funkcionira na današnjem jeziku.
Shvaæaš?"
Nažalost, shvaæala sam.
"Da."
"U redu. Poènimo."
A onda, baš kao što sam to veæ toliko puta vidjela, Erik Night je ušao u
neèiji tuði lik i postao ta osoba. Okrenuo se tako da me više ne gleda i
poèeo izgovarati Othellov tekst. Primijetila sam da je stavio skripta sa
strane i da ga govori napamet:
Ima razloga, ima razloga, dušo moja; ne dajte da ga vama reknem, vi
èiste zvijezde, ima razloga, ali neæu proliti njezinu krv, niti nagrditi tu
njezinu kožu bjelju od snijega...
Kunem se da se tjelesno promijenio, a premda sam u sebi osjeæala kako
postajem sve živèanija i prestravljenija, jer sam znala da æe ovo sigurno
postati vrlo javna, vrlo neugodna scena, morala sam odati poštovanje
njegovoj fantastiènoj nadarenosti.
Zatim se okrenuo prema meni i jedva sam više mogla misliti od nabijanja
srca kad me primio za ramena.
. . . ne znam gdje je taj prometejski žar koji može ponovno užeæi tvoju
svijeæu: kad uberem ružu, ne mogu joj ponovno dati životni rast, ona
mora uvenuti; pomirisat æu je na grmu.
Zatim se, na moj krajnji šok, Erik prignuo i poljubio me u usta. Poljubac
mu je bio i grub i nježan, strastven od bijesa i iznevjerenosti, ali opet kao
da nije htio odmaknuti usne od mojih. Od njega sam ostala bez daha. Od
njega me obuzela muènina. Od njega mi se zavrtjelo u glavi.
Taaaako bih opet htjela biti njegova djevojka!
Pribrala sam se kad je izgovorio tekst koji mi je dao znak da krenem sa
svojim.
Moram plakati, ali su okrutne ove suze; nebeski je ovo èemer, koji peèe
kada ljubi; ona se budi.
"Tko je to? Othello?" Podigla sam pogled sa svog papira prema Eriku,
trepæuæi i nastojeæi izgledati kao da me to probudio njegov poljubac.
"Ja sam, Desdemona."
O, pobogu! Nisam mogla vjerovati koji mi tekst sada slijedi! Tvrdo sam
progutala, od èega sam zazvuèala sasvim zadihano.
"Hoæete li doæi u postelju, gospodaru?"
"Jeste li se noæas pomolili, Desdemona?"
Erikovo lijepo lice postalo je cijelo napeto i strašno, i kunem se da nisam
morala naroèito glumiti da bih izgledala prestrašeno.
MIN@
142
"Jesam, gospodaru", brzo sam proèitala zadnji tekst iz svojih skripata.
"Dobro je. Trebat æe vam èista duša za ono što vas noæas èeka!"
improvizirao je, izgledajuæi i dalje kao Othello, sav sluðen od ljubomore.
"Što je bilo? Nemam blage veze na što mislite."
Nije mi bilo teško improvizirati o ovome. Zaboravila sam na razred i sve
poglede uprte u nas. Vidjela sam samo Erika kao Othella, i znala sam
kakav je strah i beznaðe Desdemona spoznala na pomisao da æe ga
izgubiti.
"Dobro razmislite!" procijedio je kroz stisnute zube. "Ako ikakva razloga
za kajanje imate, valja vam sada zatražiti oprost za to. Ništa za vas više
isto biti neæe, nakon ovoga što noæas æe se zbiti." Tako je snažno zario
prste u moja ramena da sam znala da æe mi ostati modrice, ali nisam se
lecnula. Samo sam netremice gledala u te tako poznate oèi, ne bih li u
njima pronašla onog Erika kome je, nadala sam se, i dalje stalo do mene,
dok su mi zaboravljena skripta ispala iz utrnulih ruku.
"Ali ne znam što to želite da vam kažem!" jauknula sam, nastojeæi zadržati
na umu èinjenicu da nisam Desdemona. Ona nizašto nije bila kriva.
"Istinu!" grmnuo je, mahnito me gledajuæi. "Želim da priznate do koje ste
me mjere iznevjerili!"
"Ali nisam!" Osjeæala sam kako mi suze peku oèi. "Nisam u srcu. Nikada
vas nisam iznevjerila u srcu."
Erikov Othello istjerao je sve ostalo iz moga svijeta, Heatha, Starka,
Lorena. Postojali smo samo on i ja i moja potreba da ga pošto-poto
natjeram da shvati da ga nisam htjela iznevjeriti. Da ga i dalje ne želim
iznevjeriti.
"Onda je to vaše srce crno i sparušeno, jer nema spora da ste me itekako
iznevjerili."
Ruke su mu se poèele polagano pomicati s mojih ramena prema mome
vratu, i znala sam da pod njima osjeæa puls koji mi je tamo nabijao kao
kod uspanièeno ustreptale ptièice.
"Ne! Pogriješila sam u svemu što sam uèinila! Sama sam sebi slomila
srce, ne samo tada jedanput, veæ triput."
"Znaèi, i moje biste slomili zajedno sa svojim?" Prsti su mu se stegnuli
oko moga vrata, i vidjela sam da su i njemu na oèi poèele izbijati suze.
"Ne, gospodaru", rekla sam, nastojeæi bar donekle još biti Desdemona.
"Samo bih da mi oprostite i…"
"Da vam oprostim!" viknuo je, prekinuvši me. "A kako da vam oprostim?
Volio sam vas, a vi ste me s drugim iznevjerili."
Odmahnula sam glavom.
"Sve su to bile laži."
MIN@
143
"Priznajete da je sve što ste mi ikada rekli bila puka laž?" Prsti su mu se
stegnuli oko moga vrata. Grèevito sam udahnula.
"Ne! Nisam to htjela reæi. Sve pogrešno shvaæate. To što sam imala s
njime bila je laž. On je bio laž. Otpoèetka ste imali pravo o njemu."
"Prekasno", potmulo je rekao. "Prekasno ste to shvatili."
"Ne mora biti prekasno. Oprostite mi i pružite mi još jednu priliku. Ne
dajte da s nama ovako završi."
Gledala sam kako se nekoliko emocija smjenjuje na Erikovu licu. Lako
sam razabrala ljutnju, pa èak i mržnju, ali bilo je tu i tuge i možda, jedva
jedvice, nešto slièno nadi, što je mirno èekalo daleko otraga, u onom
dijelu njegovih oèiju koji je sjao toplim plavetnilom ljetnog neba.
Onda mu je odjednom tuge i nade nestalo iz cijeloga izraza lica.
"Ne! Ponijeli ste se kao bludnica, pa sad bludnièku nagradu primite!"
S istinski ludim pogledom u oèima kao da je još više narastao, sve dok se
nije posve nadnio nad mene. Prišao mi je bliže, odmaknuvši jednu ruku s
moga grla kako bi me njome mogao èvrsto stisnuti uza se. Druga mu je
šaka bila dovoljno krupna da mi gotovo sasvim obujmi vrat. Kad me
stisnuo, tijela su nam se priljubila, i osjetila sam silovit nalet usijane želje
za njim. Znala sam da to nije dobro. Znala sam da je to èudno, ali srce mi
nije tako tuklo samo od straha ili živaca. Zurila sam mu u oèi, osjeæajuæi
Desdemoninu stravu zajedno s vlastitom strašæu, a ukruæenost njegova
tijela davala mi je do znanja da i on osjeæa to isto. Bio je Othello, sluðen
od ljubomore i bijesa, ali bio je i Erik, onaj deèko koji se polako
zaljubljivao u mene, i kog sam tako jako povrijedila kad me zatekao s
drugim.
Lice mu je bilo tako blizu moga da sam osjeæala njegov dah na svojoj
koži. Mirisao mi je poznato, i upravo mi je taj poznati miris presudno
pomogao da odluèim. Umjesto da mu se izmaknem iz stiska, ili da
nastavim improviziranje i "onesvijestim" mu se u rukama, praveæi se
mrtva, obujmila sam ga rukama i privukla sebi, uklanjajuæi kratak razmak
izmeðu naših usana.
Poljubila sam ga sa svime u sebi. Svu svoju bol i tugu i strast i ljubav
prema njemu prelila sam u taj poljubac, a njegove su se usne otvorile pod
mojima, doèekujuæi moju strast svojom strašæu, moju bol svojom boli,
moju ljubav svojom ljubavi.
A onda se zaèulo glupo zvono.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeseto poglavlje
O. Božice. mila. kao da mi je to školsko zvono zazvonilo na uzbunu. Erik
se naglo odmaknuo od mene, a razredom se prolomilo klicanje uz
otegnute oklahomske povike
"Vu-hu!" i
"Kako napaljivo!" Bila bih se srušila na pod da me Erik nije nastavio
držati za ruku.
"Pokloni se", rekao mi je ispod glasa. "Sa smiješkom."
Poslušala sam ga, nekako se poklonivši i usiljeno osmjehnuvši kao da mi
svijet upravo nije eksplodirao. Dok su uèenici izlazili, Erik im se opet
obratio onim svojim uèiteljskim glasom.
"Okej, ne zaboravite baciti pogled na Julija Cezara. Sutra improviziramo
prema tom komadu. A danas ste se iskazali."
Kad je zadnji uèenik prošao kroz vrata, rekla sam:
"Erik, moramo razgovarati."
Ispustio mije ruku kao da sam ga opekla.
"Bolje ti kreni. Da ne zakasniš i na iduæi sat."
Zatim se okrenuo od mene i ušao u kabinet nastavnika drame, glasno
zalupivši vrata za sobom.
Èvrsto sam se ugrizla za usnu da ne briznem u plaè kad sam klisnula iz
uèionice za dramu, sva zajapurena od poniženja. Kvragu, što se to upravo
dogodilo? Pa, jedno sam sa sigurnošæu znala, makar i to samo jedno, a to
je da se Erik Night još uvijek zanima za mene. Jasno, to zanimanje možda
je uglavnom usmjereno na potrebu da me pridavi. Ali svejedno. Barem
nije sav tako zreo i bešæutan prema meni kao što se pokušavao pretvarati.
Usne su me boljele od žestine naših poljubaca. Podigla sam ruku i blago
prešla prstom po donjoj usni.
Poèela sam hodati, ne gledajuæi poèetnike koji su prolazili pokraj mene
iduæi na nastavu, i nisam zapravo ni hajala za to gdje sam stigla sve dok
se iz jedne krošnje drvoreda uz ploènik nije zaèulo graktanje gavrana.
Zadrhtala sam, naglo stala i zaškiljila uvis, u mraènu krošnju. Dok sam je
gledala, noæ je zatreperila i razlila se poput voska što kaplje niz crnu
svijeæu. Bilo je neèega u njoj, neèega u tome neèemu što je vrebalo u
krošnji od èega su mi koljena klecnula, a želudac me zabolio.
Pa otkad sam ja to postala takva žrtva, takva prestrašena curica?
"Tko si ti!" viknula sam na noæ. "Što hoæeš?" Isprsila sam se, odluèivši da
mi je dosta ove glupe igre lovice. Možda mi se srce slama za Heathom,
možda sam zbunjena zbog Starka i možda ništa neæu moæi uèiniti po
MIN@
145
pitanju cijele zavrzlame koju sam stvorila s Erikom, ali oko ovoga mogu
nešto poduzeti. I tako sam odluèila odmarširati tamo do tog drveæa i
prizvati vjetar da strese na zemlju to nešto što me odande gleda, pa da mu
mogu dati po turu. Dojadilo mi je osjeæati se èudno i ustrašeno i totalno
izvan sebe, pa…
Prije nego što sam stigla zakoraknuti s ploènika, Darius kao da se
materijalizirao pokraj mene. Pobogu, za jednog tako golemog tipa stvarno
se mogao kretati strahovito brzo i neèujno.
"Zoey, moraš sa mnom", rekao je.
"Što je bilo?"
"Radi se o Afroditi."
Želudac mi se tako èvrsto stisnuo da sam pomislila da æu povratiti.
"Ne umire valjda, je li?"
"Ne, ali potrebna si joj. Smjesta."
Ništa mi više nije trebao reæi. Napetost na njegovu licu i smrtna ozbiljnost
u njegovu glasu kazali su mi sve. Nije umirala, što je znaèilo da Afrodita
sigurno ima viziju.
"Okej, stižem." I požurila sam se prema domovima, nastojeæi održavati
korak s Dariusom. Ratnik je naèas zastao i pogledao me s tako prodornim
intenzitetom da mi je došlo da se sva skvrèim.
"Imaš li povjerenja u mene?" naprasno me upitao.
Kimnula sam glavom.
"Onda se opusti i vjeruj da si uz mene sigurna."
"Okej." Pojma nisam imala o èemu govori, ali nisam se pobunila kad me
šèepao za nadlakticu.
"Ne zaboravi, samo budi opuštena", rekao je.
Otvorila sam usta da ponovim okej (i možda prevrnem oèima prema
njemu) kad mi je sav dah izletio iz pluæa jer je Darius sijevnuo dalje,
nekako me ponijevši sa sobom. Bio mi je to jedan od najbizarnijih
doživljaja u životu, što nije mala stvar, jer sam u prošlih par mjeseci
proživjela tonu bizarnih doživljaja. Ali ovo je bilo kao da sam na jednom
od onih pokretnih traka na aerodromu, samo što je "traka" bila Dariusova
aura ili tako nešto, a kretanje se odvijalo tako brzo da se svijet oko nas sav
zamutio u jednu veliku mrlju.
Našli smo se pred djevojaèkim domom za svega nekoliko sekundi, i ne
pretjerujem kad to kažem.
"Bog te neæe! Kako si to izveo?" Malo sam dahtala, a èim mije pustio
ruku, poèela sam si mahnito odmicati kosu s lica. Osjeæala sam se kao da
sam upravo bila na supersoniènoj vožnji na Harley-Davidsonu.
MIN@
146
"Erebovi Sinovi moæni su ratnici obdareni silnim vještinima", zagonetno
je rekao.
"Ha. Ma nemoj." Htjela sam reæi da mi zvuèi i kao da bi trebali biti u
nekom od nastavaka Gospodara prstenova, ali nisam htjela ispasti
nepristojna.
"U svojoj je sobi", rekao je, blago me pogurnuvši uza stube doma i
pretekavši me za korak da mi može otvoriti vrata. "Kazala mi je da te
smjesta dovedem."
"Pa, to ti je svakako uspjelo", rekla sam mu preko ramena. "Nego, možeš
li naæi Lenobiju i objasniti joj zašto nisam na satu?"
"Naravno, Sveæenice", rekao je. Zatim je opet nestao.
Pobogu. Brže-bolje sam ušla u dom, osjeæajuæi se još uvijek pomalo
uzdrmano. Glavni je boravak bio prazan, svi su (osim Afrodite i mene)
bili na nastavi, pa sam mogla pojuriti stubama na kat i otrèati do
Afroditine sobe a da ne moram odgovarati na hrpu pitanja od itekako
preznatiželjnih cura. Dvaput sam pokucala Afroditi na vrata i onda ih
otvorila.
Jedino svjetlo u prostoriji dopiralo je od jedne male svijeæe. Afrodita je
sjedila na krevetu, koljena privuèenih do prsa, laktova oslonjenih na njih i
lica zarivena u dlanove. Maleficent se sklupèala u mucasto bijelo klupko
do nje. Maèka je podigla glavu i pogledala me kad sam ušla u sobu, tiho
zarežavši.
"Hej, jesi okej?" upitala sam je.
Tijelo joj se streslo, i s oèito velikim naporom podigla je glavu i otvorila
oèi.
"Bože moj! Što se dogodilo!" Pritrèala sam joj i upalila lampicu Tiffany
koja joj je stajala na noænom stoliæu. Kad se Maleficent prenula i prijeteæi
prosiktala na mene, kazala sam zvijeri: "Samo probaj, pa æu te izbaciti
kroz prozor i prizvati kišu da te smoèi do gole kože."
"Maleficent, sve je u redu. Zoey nam se ne sviða, ali neæe mi ništa",
umorno joj je rekla Afrodita. Maèka je opet zarežala, ali ponovno se
sklupèala u bijelo klupko. Posvetila sam pažnju Afroditi. Oèi su joj bile
potpuno podlivene, tako jako da su im bjelooènice bile totalno crvene. Ne
ružièaste i upaljene kao da je alergièna na pelud a upravo je prošla
rascvalim poljem. Bile su crvene. U smislu krvi. U smislu da joj je krv
ispunila oèi i dala im jarkocrvenu nijansu.
"Ova mi je bila stvarno gadna." Zvuèala je grozno. Glas joj je podrhtavao,
a lice joj je bilo jezovito blijedo. "M-možeš mi donijeti boèicu vode Fiji iz
hladnjaka?"
MIN@
147
Skoknula sam do njena minihladnjaka i izvadila boèicu vode iz njega.
Zatim sam svratila u njenu kupaonicu, odakle sam uzela jedan od onih
njenih ruènièiæa sa zlatnim vezom. (Pobogu, kako je samo bogata!) Brzo
sam prolila malo hladne izvorske vode po ruènièiæu i onda trknula natrag
do nje.
"Popij malo vode, a onda zažmiri i stavi si ovo preko lica."
"Izgledam uþasno, je 1 tako?"
"Aha."
Otpila je nekoliko velikih gutljaja iz boèice Fijija kao da umire od žeði, pa
stavila hladni, mokri ruènièiæ preko oèiju i naslonila se s iscrpljenim
uzdahom na svoju hrpetinu dizajnerskih jastuka. Maleficent me gledala
opakim, škiljavim maèjim pogledom, koji sam izignorirala.
"Jesu li ti oèi ikad prije bile ovakve?"
"Misliš, pakleno bolne?"
Zastala sam, oklijevajuæi, i odluèila joj naprosto reæi. Nije da je Afrodita
izbjegavala zrcala. Vidjet æe ona sebe u najskorije vrijeme.
"Mislim, jarko, krvavo crvene." Vidjela sam kako joj se tijelo trznulo od
iznenaðenja, i krenula je podiæi ruènièiæ, ali ruka joj je zastala i svalila se
natrag na krevet, a ramena su joj se objesila.
"Nije ni èudo da je Darius friknuo i otrèao po tebe kao da ga gone sve sile
prokletog pakla."
"Sigurna sam da æe ti to proæi. Vjerojatno bi trebala samo neko vrijeme
žmiriti."
Dramatièno je uzdahnula.
"Stvarno æu popizdit ako zbog ovih kurèevih vizija još i poružnim."
"Afrodita", rekla sam, trudeæi se da mi se osmijeh ne èuje u glasu.
"Prezgodna si da bi ikad bila ružna. Ili si tako barem svima nama
objasnila otprilike bezbroj puta."
"Imaš pravo. Èak i s crvenim oèima izgledam bolje nego itko drugi. Hvala
što si me podsjetila. Eto vidiš koliko se uzrujam od svih ovih usranih
vizija kad mi briga oko takvih stvari uopæe pada na pamet."
"Kad smo kod tih ukakanih vizija. Hoæeš mi opisati što je bilo u ovoj?"
"Znaš, zbilja se neæeš rastopit ni ništa takvo ako malo opsuješ. Božice mi,
ukakano je nezamislivo jadan izraz."
"Moþeš se držati teme, molim te?"
"Pa dobro. Ali nemoj da ti ja budem kriva kad ti poènu govoriti da im ideš
na jetra zbog tih svojih jadnih izraza. Tamo na mom radnom stolu ti je list
papira sa zapisanom pjesmom. Vidiš ga?" Otišla sam do njena skupog
toaletnog/radnog stola, i nego što, na ulaštenom drvetu zasebno je ležao
jedan list papira. Uzela sam ga.
MIN@
148
"Vidim ga", rekla sam.
"Dobro. Ti ga trebaš proèitati, i nadam se da æeš skužit koga vraga to
znaèi. Ja nikad ne uspijem dokuèit poeziju. Meni je sve to dosadno
sranje." Naglasila je rijeè sranje. Zanemarila sam je i usredotoèila se na
pjesmu. Èim sam je dobro promotrila, cijelu su me proželi trnci, a
podlaktice su mi se naježile kao da je hladan vjetar upravo puhnuo po
meni.
"Jesi li ti ovo napisala?"
"Ma baš. Nisam voljela ni Doktora Seussa kad sam bila mala. Nema
mrtve šanse da sam napisala tu pjesmu."
"Ne pitam te jesi li je smislila. Pitam te jesi li je fizièki zapisala."
"Ti to postaješ sve gluplja? Da, Zoey. Zapisala sam tu pjesmu, koju sam
vidjela u svojoj užasnoj i totalno prebolnoj viziji. Ne, nisam je smislila.
Samo sam je prepisala. Zadovoljna?"
Pogledala sam je, onako ispruženu na jastucima nasred skupog kreveta s
baldahinom sa zlatno izvezenim ruènièiæem preko lica, dok jednom
rukom mazi svoju groznu maèkurinu, i ozlojeðeno odmahnula glavom.
Izgledala je kao stomilijardipostotna umišljena kuja.
"Znaš, mogla bih te ugušiti tim tvojim jastukom i nikome ne bi falila. Kad
te napokon pronaðu, ta mrska maèka bi te veæ cijelu pojela i uklonila sve
dokaze mog zloèina."
"Maleficent ne bi mene pojela. Pojela bi tebe da pokušaš izvesti neko
sranje. Plus, Dariusu bih falila. Daj samo više proèitaj tu vražju pjesmu i
reci mi što znaèi."
"Ti si Vizionarka. Ti bi trebala znati što šta znaèi." Opet sam se posvetila
pjesmi. Zašto sam se od tog rukopisa osjeæala tako èudno?
"Tako je, ja imam vizije. Ne tumaèim ih. Ja sam ti samo jedno vrlo
privlaèno proroèište. Ti si vježbenica za Nadsveæenicu, sjeæaš se? Onda ti
to skuži."
"U redu, u redu. Da je proèitam naglas. Katkad je lakše shvatiti što neka
pjesma znaèi kad je èuješ."
"Šta god. Daj samo poèni više kužiti." Nakašljala sam se i poèela èitati.
Pradavnih spava, zna da æe ustati
Kada moæ zemlje rumenu krv prolije
Pogodak padne; kraljica Tsi Sgili æe znati
Saprati njega iz groba koji ga krije.
Mrtva kad ruka dade mu slobodu
Užasno divan sred strave æe doæi
Vladarom æe postat njihovu rodu
Žene æe kleknut pred njegovom moæi
MIN@
149
Kalonine pjesme nose nas èari
Dok koljemo u studenoj jari
Zastala sam kad sam proèitala do kraja, nastojeæi shvatiti što to znaèi i
pokušavajuæi skužiti zašto sam sva tako izbezumljena od nje.
"Strašna je, je 1 tako?" rekla je Afrodita. "Hoæu reæi, definitivno nije o
ljubavi i ružicama i doživotnoj sreæi."
"Definitivno nije o tome. Okej, da vidimo. Što je moæ zemlje, i kada
prolijeva rumenu krv?"
"Nemam blage veze."
"Am." Usisala sam obraz, razmišljajuæi. "Pa, zemlja može izgledati kao
da prolijeva krv kad se nešto ubije, pa krv procuri na tlo. A možda ta moæ
potjeèe od toga što je veæ ubijeno. Recimo, od neke moæne osobe."
"Ili moænog vampyra. Ko ono kad sam pronašla tijelo profesorice Nolan."
Mudrijaški ton jenjao je u Afroditinu glasu kad se prisjetila toga.
"Zemlja je tada izgledala kao da krvari."
"Aha, imaš pravo. Znaèi, to je možda imalo neke veze s umiranjem ili
ubijanjem ove kraljice Tsi Sgili, jer kraljica je definitivno moæna osoba."
"To je ta vražja kraljica Tsi Šta God?"
"Zvuèi mi poznato. Ime mi djeluje kao da je na jeziku Cherokeeja. A da
nije možda…"
Rijeèi su mi se prekinule kad sam zgranuto uzdahnula, jer sam odjednom
shvatila zašto se osjeæam tako èudno od ovog rukopisa.
"Šta?" Afrodita se opet pridigla u sjedeæi položaj, podigla ruènièiæ s oèiju
i zaškiljila u mene. "Šta je bilo?"
"Ovaj rukopis", rekla sam usnama koje su mi se sasvim ohladile. "To je
rukopis moje bake."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset prvo poglavlje
"Rukopis tvoje bake?" Rekla je Afrodita. "Jesi baš sigurna?"
"Sasvim."
"Ali to je nemoguæe. Zapisala sam taj prokleti tekst prije svega koju
minutu."
"Èuj, ja sam se praktièki teleportirala ovamo s Dariusom, a i to bi trebalo
biti nemoguæe, ali definitivno se dogodilo."
"Da, gikice, s obzirom na to da Zvjezdane staze ne postoje."
"Skužila si odakle je teleportiranje. I ti si gikica", spustila sam joj.
"Nisam, samo me dopala nesreæa da se družim s hrpom gikova."
MIN@
150
"Èuj, sasvim sam sigurna da je to bakin rukopis, ali prièekaj trenutak.
Imam u sobi njeno pismo. Donijet æu ga. Možda imaš pravo..." pogledala
sam je podignutih obrva i dodala: "... za promjenu, pa me rukopis samo
podsjetio na njezin." Krenula sam brzo izaæi iz sobe, ali onda sam se
predomislila i zastala tek toliko da stignem Afroditi pokazati papir s
pjesmom. "Je li ovo tvoj uobièajeni rukopis?"
Uzela je papir od mene i nekoliko puta zatreptala da razbistri pogled.
Vidjela sam kako joj šok prelazi licem i znala sam što æe reæi prije nego
što je progovorila.
"Ma, sranje! Ovo uoooopæe nije moj rukopis."
"Odmah se vraæam."
Pokušala sam ne razmišljati previše o tome što se zbiva kad sam odjurila
hodnikom do svoje sobe, naglo otvorila vrata i bila nagraðena Nalinim
zlovoljno iznenaðenim "mi-af-auf" zato što sam je prenula iz drijemeža za
održavanje ljepote.
Trebala mi je samo sekunda da dohvatim zadnju èestitku koju mi je baka
poslala. Ostavila sam je da mi stoji na radnom stolu (daleko jeftinijoj
verziji onoga u Afroditinoj sobi). Na prednjoj je strani imala sliku tri
smrknute èasne sestre (èasne sestre!). Ispod njih je stajao natpis:
DOBRA VIJEST GLASI DA SE ONE MOLE ZA TEBE. Unutra se tekst
nastavljao s: LOŠA VIJEST GLASI DA IH JE SVEGA TRI. Opet mi je bila
tako smiješna da sam se smijuljila dok sam se žurila natrag u Afroditinu
sobu, makar sam se u isti mah pitala bi li sestra Marija Anðela smatrala
èestitku smiješnom ili uvredljivom. Kladila bih se da bi joj bila smiješna, i
dala sam si u zadatak da je moram u nekoj prilici to upitati.
Afrodita je veæ pružala ruku prema meni kad sam joj se vratila u sobu.
"Okej, daj da vidim."
Pružila sam joj èestitku i takoðer pogledala u nju kad ju je otklopila da
vidi kratku poruku koju mi je baka dopisala. Zatim je stavila papir sa
zapisanom pjesmom odmah do èestitke i poèele smo prelaziti pogledom s
jedne na drugu, usporeðujuæi rukopise.
"Kako je ovo prokleto èudno!" rekla je Afrodita, odmahujuæi glavom na
krajnju sliènost rukopisa. "Kunem ti se da sam zapisala ovu pjesmu pred
niti pet minuta, ali ovo je definitivno rukopis tvoje bake, a ne moj."
Podigla je pogled prema meni. Lice joj je djelovalo ultrablijedo u
usporedbi s groznom krvavom bojom njenih oèiju.
"Najbolje da je nazoveš."
"Ma da, hoæu. Samo bih prvo htjela da mi isprièaš sve o toj viziji èega se
sjeæaš."
MIN@
151
"Neæe ti smetati ako zažmirim i stavim si ruènièiæ natrag preko lica dok
budem prièala?"
"Samo ti daj, još æu ti staviti svježe vode na njega. Kad smo veæ kod toga,
gucni još malo iz te boce. Izgledaš, je li, loše."
"Nije ni èudo. Osjeæam se loše."
Iskapila je ostatak vode Fiji dok sam ja opet namakala ruènièiæ. Nakon što
sam ga presavinula i vratila ga joj, stavila si ga je preko oèiju i opet se
zavalila na jastuke, zamišljeno milujuæi Maleficent, koja je poèela presti.
"Kad bih bar znala o èemu se tu radi", rekla je.
"Mislim da ja znam."
"Daj ne seri. Skužila si što znaèi pjesma?"
"Ne, nisam to htjela reæi. Mislila sam samo na to da mi se èini da je ovo
skroz vezano uz onaj loši osjeæaj koji smo Stevie Rae i ja imale o Neferet.
Ona kuje nekakav plan, nešto veæe od svojih veæ tipiènih sjedanja za vrat.
Mislim da je stigla do toèke toga neèega što se sada dogaða u trenutku
kad je Loren ubijen."
"Ne bi me iznenadilo da ispadne da si u pravu, ali moram ti reæi da moja
vizija nije imala nikakve veze s Neferet."
"Opiši mi je, onda."
"Pa, bila je kratka i neobièno jasna, u usporedbi s vizijama kakve primam
u zadnje vrijeme. Bio je lijep ljetni dan. Nisam vidjela o kome se radi, ali
neka je žena sjedila nasred jednog polja, ili, ne, prije nekakvog pašnjaka
ili tako neèeg. Vidjela sam malu liticu nedaleko odande, i èula sam vodu
iz potoka ili rjeèice u blizini. Uglavnom, žena je sjedila na velikoj bijeloj
deki s èipkastim porubom. Sjeæam se da sam pomislila kako toj ženi nije
baš pametno što je tako stavila bijelu deku baš ravno na zemlju. Jer æe
ostati sva puna mrlja od trave."
"Ali nije." Izgovorila sam to usnama koje su mi opet utrnule i ohladile se.
"Bila je pamuèna, pa su se mrlje lako isprale."
"Znaèi, ti znaš što ti ja to opisujem?"
"To je bakina deka."
"Onda je to sigurno tvoja baka držala pjesmu u ruci. Nisam joj vidjela
lice. Da ti pravo kažem, nisam je praktièki uopæe vidjela. Sjedila je
prekriženih nogu, a ja kao da sam stajala iza nje i virila joj preko ramena.
Samo, nakon što sam ugledala pjesmu sve ostalo mi je išèezlo iz vizije i
potpuno sam se fokusirala na nju."
"Zašto si je zapisala?"
Slegnula je ramenima.
"Stvarno ne znam. Jednostavno sam morala, to je sve. I tako sam je
zapisala još dok sam bila u viziji. Zatim sam došla sebi, pogledala u
MIN@
152
Dariusa koji je sjedio uz mene, kazala mu da ode po tebe, a onda sam se,
mislim, onesvijestila."
"I to je sve?"
"A što bi ti još? Zapisala sam ti cijelu vražju pjesmu."
"Ali tvoje vizije su obièno upozorenja na žešæe loše stvari koje samo što
se nisu dogodile. Gdje je onda upozorenje?"
"Nije ga bilo. Zapravo, nisam imala nikakvih loših osjeæaja. Nije bilo
nièega osim pjesme. A na tom polju mije bilo stvarno lijepo, mislim, kad
sam veæ bila skroz vani u prirodi. Kao što kažem, bio je lijep ljetni dan.
Sve mi je djelovalo divno i krasno dok nisam izašla iz vizije, a glava i oèi
su me dozlaboga boljele."
"Pa, meni je osjeæaj o ovome dovoljno loš za nas obje", rekla sam i
izvadila mobitel iz torbice. Pogledala sam koliko je sati. Bilo je gotovo tri
ujutro. Sranje! Baka je sada sigurno veæ èvrsto spavala. K tome, shvatila
sam da æu danas propustiti cijelu nastavu izuzev one vrlo javne scene s
Erikom na satu drame. Ma super. Teško sam uzdahnula. Znala sam da æe
baka imati razumijevanja, a mogla sam se samo nadati da æe to vrijediti i
za moje profesore.
Javila mi se èim je zazvonilo.
"O, Zoeybird! Tako mi je drago što si me nazvala."
"Bako, oprosti što te zovem tako kasno. Znam da spavaš, i grozno mi je
što te budim", rekla sam.
"Ne, u-we-tsi-a-ge-ya, nisam spavala. Probudila sam se prije nekoliko sati
iz sna o tebi, i otada sam budna i molim se."
Kad me prisno oslovila rijeèju Cherokeeja za "kæer" osjetila sam se
voljeno i sigurno, i odjednom mi je postalo strašno krivo što je njena
plantaža lavande udaljena punih sat i pol vožnje od Tulse. Zaželjela sam
da je sada mogu vidjeti i pustiti je da me zagrli i kaže mi da æe sve biti
kako treba, baš kao što je to radila dok sam bila mala i kad sam živjela
kod nje nakon što se moja mama udala za pooèaja i pretvorila se u
ultrareligioznu verziju Stepfordske Supruge.
Ali više nisam bila mala, a baka mi zagrljajima više nije mogla riješiti
probleme. Postajala sam Nadsveæenica, i ljudi su ovisili o meni. Nyx me
izabrala, i morala sam nauèiti da budem snaþna.
"Srce? Što je bilo? Što se dogodilo?"
"Sve je okej, bako; ja sam okej", brzo sam je primirila, jer mi je bilo
grozno èuti brigu u njenu glasu. "Ma samo te zovem zato što je Afrodita
opet imala viziju, a ona ima neke veze s tobom."
"Jesam li opet u opasnosti?"
MIN@
153
Nisam se mogla ne osmjehnuti. Zvuèala je zabrinuto i uzrujano kad je
mislila da možda nešto nije u redu sa mnom, ali kad se radilo samo o
tome da bi samo ona mogla biti u opasnosti, onda je zvuèala sasvim
èvrsto i spremno da se uhvati u koštac s cijelim svijetom. Stvarno jako
volim baku!
"Ne, mislim da nisi", rekla sam.
"I ja tako mislim", dodala je Afrodita.
"Afrodita kaže da nisi u opasnosti. Barem ne u ovom trenutku."
"Pa, to je dobro", rekla je baka, zvuèeæi vrlo hladnokrvno.
"To je definitivno dobro. Ali, bako, stvar je u tome da ovaj put stvarno ne
razumijemo o èemu se radi u Afroditinoj viziji. Obièno dobijemo veliko
upozorenje koje je jasno. Ovaj put je samo vidjela tebe kako držiš list
papira s pjesmom na njemu, i dobila je potrebu da prepiše tu pjesmu."
Nisam joj spomenula ono da ju je pritom prepisala bakinim vlastitim
rukopisom. To mi je djelovalo kao dodavanje neèega superèudnog onome
što je veæ ionako žešæe èudno. "Pa ju je prepisala, ali nema smisla i ništa
ne znaèi ni njoj ni meni."
"Pa, možda bi bilo dobro da mi proèitaš pjesmu. Možda je prepoznam."
"Aha, tako smo i mi mislile. Okej, evo slušaj."
Afrodita mije bez gledanja pružila list papira s pjesmom. Uzela sam ga od
nje i poèela èitati:
Pradavnih spava, zna da æe ustati
Kada moæ zemlje rumenu krv prolije
Pogodak padne; kraljica
Tsi Sgili æe znati
Baka me na ovome mjestu zaustavila.
"Izgovara se t-si s-gi-li", rekla je, posebno naglasivši završnu rijeè.
Zvuèala je napeto i to je izgovorila gotovo šaptom.
"Jesi okej, bako?"
"Samo èitaj dalje, u-we-tsi-a-ge-ya", naredila mi je, zvuèeæi sliènije sebi.
Nastavila sam èitati, ponovivši posljednji stih toènim izgovorom:
Pogodak padne; kraljica Tsi Sgili æe znati
Saprati njega iz groba koji ga krije.
Mrtva kad ruka dade mu slobodu
Užasno divan sred strave æe doæi
Vladarom æe postat njihovu rodu
Žene æe kleknut pred njegovom moæi
Kalonine pjesme nose nas èari
Dok koljemo u studenoj jari
Baka je zgranuto uzdahnula i kriknula:
MIN@
154
"O, Veliki Duše, saèuvaj nas!"
"Bako! Pa što je bilo?"
"Prvo ta Tsi Sgili, a onda i Kalona. Ovo je loše, Zoey. Ovo je jako, jako
loše."
Bila sam sva izvan sebe od straha u njenu glasu.
"Što znaèi Tsi Sgili, a što Kalona? Zašto je to tako loše?"
"Je l ona zna tu pjesmu?" upitala me Afrodita, pridižuæi se na krevetu i
skidajuæi ruènièiæ s lica. Primijetila sam da joj oèi veæ postaju pomalo
normalnije, a u lice joj se polako vraæa boja.
"Bako, bi li ti smetalo da te prebacim na zvuènik?"
"Ne, naravno da ne bi, Zoeybird."
Ukljuèila sam zvuènik za grupni razgovor i otišla sjesti do Afrodite na
krevet.
"Okej, sad si na zvuèniku, bako. Ovdje smo samo ja i Afrodita."
"Afrodita i ja", automatski me ispravila. Prevrnula sam oèima prema
Afroditi.
"Isprièavam se, bako, Afrodita i ja."
"Gospoðo, Redbird, prepoznajete li tu pjesmu?" upitala ju je Afrodita.
"Milo, samo ti mene zovi bako. I, ne, ne prepoznajem je, u smislu da sam
je veæ proèitala. Ali èula sam za nju, ili sam barem èula za mit koji se u
mojem narodu prenosi s koljena na koljeno."
"Zašto si se tako izbezumila zbog onoga o Tsi Sgili i Kaloni?" upitala sam
je.
"To su demoni Cherokeeja. Mraèni duhovi najgore vrste." Baka je
nevoljko zastala, i èula sam kako u pozadini šuška neèim. "Zoey, idem
pripaliti dimilicu u loncu prije nego što išta više kažemo o tim
stvorenjima. Palit æu kadulju i lavandu. Raspuhivat æu dim perom grlice
dok budemo razgovarale. Zoey, predlažem ti da postupiš na jednak
naèin."
Prožeo me grozan trzaj iznenaðenja. Dimljenje se stotinama godina rabilo
u obredima Cherokeeja, naroèito kad je trebalo osmuðivati, proèišæavati
ili štititi. Baka se redovito dimila i proèišæavala, odrasla sam u uvjerenju
da je to samo naèin odavanja poèasti Velikome Duhu i održavanja èistoæe
vlastitog duha. Ali nikad u mom životu baka nije dobila potrebu da se
osmuði na spomen bilo koga ili bilo èega.
"Zoey, trebala bi to obaviti smjesta", strogo mi je rekla baka.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset drugo poglavlje
Kao i uvijek, kad mi je baka rekla da nešto obavim, to sam i obavila.
"Okej, dobro. Idem. Imam dimilicu u svojoj sobi. Moram skoèiti po nju."
Znaèajno sam pogledala Afroditu, a ona je kimnula glavom, tjerajuæi me
titranjem ruku prema vratima.
"S kojim biljem?" upitala me baka.
"S bijelom kaduljom i lavandom. Onu koju èuvam u ladici za majice",
rekla sam.
"Dobro je, dobro je. Može to. Tvoja je osobna, ali njena se èarolija još
nije ispustila. Dobro je." Dojurila sam natrag u Afroditinu sobu.
"Riješila sam ti pitanje lonca", rekla je Afrodita i pružila mi zdjelu boje
lavande, ukrašenu reljefnim grozdovima i lozom koja se isprepletala duž
cijelog oboda. Bila je apsolutno prekrasna i djelovala je skupo i staro.
Pogledala me sliježuæi ramenima. "A da, skupa je."
Zakolutala sam oèima prema njoj.
"Okej, imam zdjelu, bako."
"Imaš li neko pero? Neke miroljubive ptice, poput grlice, ili zaštitnièke
ptice, poput jastreba ili orla. To bi bilo najbolje."
"Eh, bako, ne. Nemam nikakvo pero." Upitno sam pogledala Afroditu.
"Nema ni kod mene perja", rekla je.
"Nema veze, snaæi æemo se nekako. Jesi li spremna, Zoeybird?"
Mahala sam palicom, sliènom bubnjarskoj palici, s èvrsto isprepletenim
sušenim biljem sve dok se vatra nije utrnula i iz nje se blago poèeo izvijati
dim. Zatim sam je stavila u ljubièastu zdjelu i postavila je izmeðu nas.
"Spremna sam. Savršeno se dimi."
"Odimite sve oko sebe. Djevojke, obje se morate usredotoèiti na zaštitu i
pozitivne duhove. Mislite na svoju Božicu i na to koliko vas ona voli."
Postupile smo kako nam je baka rekla. Obje smo dlanovima blago
raspuhivale dim oko sebe i polagano ga udisale. Maleficent je kihnula,
zarežala, skoèila s kreveta i izgubila se u Afroditinoj kupaonici. Ne mogu
reæi da mi je bilo žao što je otišla.
"A sada držite lonac blizu sebe i pažljivo me slušajte", rekla je baka. Èula
sam kako je triput duboko udahnula da se proèisti prije nego što je
progovorila. "Prije svega, morate znati da su Tsi Sgili vještice
Cherokeeja, samo ne dajte da vas zavede naziv 'vještica'. One ne slijede
miroljubive, prekrasne obièaje Wicce. A nisu ni one mudre sveæenice
kakve poznajete i poštujete, i koje služe Nyx. Jedna Tsi Sgili živi
izopæeno, odvojeno od plemena. One su zle, u samoj svojoj srži zle.
MIN@
156
Ubijanje ih oduševljava; smrt im je naslada. Raspolažu èarobnim moæima
steèenim iz straha i boli svojih žrtava. Hrane se smræu. Mogu muèiti i
ubijati služeæi se ane li sgi."
"Ne znam što to znaèi, bako."
"Znaèi da imaju izuzetne mentalne moæi i da mogu ubijati umom."
Afrodita je pogledala u mene. Pogledi su nam se susreli i bilo mi je jasno
da mislimo istu stvar:
Neferet ima izuzetne mentalne moæi.
"Tko je ta kraljica koju spominje pjesma?" upitala je Afrodita.
"Ne znam ni za kakvu kraljicu Tsi Sgili. One su samotna biæa i nemaju
nikakvu hijerarhiju. Ali ja nisam autoritet za njih."
"Ubraja li se onda i Kalona meðu Tsi Sgili?" upitala sam je.
"Ne. Kalona je gori. Daleko gori. Tsi Sgili su zle i opasne, ali ljudske su i
s njima se može izaæi nakraj kao sa svakim ljudskim biæem."
Baka je zastala, i èula sam kako još triput duboko udiše da se proèisti.
Kad je baka opet progovorila, glas joj je bio tiši, kao da se boji da je netko
ne èuje. Nije zvuèala baš kao da ju je strah. Prije je zvuèala oprezno.
Oprezno i vrlo, vrlo ozbiljno.
"Kalona je bio otac gavrana-rugalica i nije bio ljudskoga roda. Njega i
njegov izopaèeni nakot zovemo demonima, ali taj naziv nije zapravo
toèan. Kalona bi se valjda najtoènije mogao opisati kao anðeo."
Hladni su mi srsi prošli tijelom kad je baka izgovorila rijeèi
nazovigavranovi; zatim sam shvatila što je takoðer rekla, pa sam
iznenaðeno trepnula.
"Anðeo? Kao u Uibliji?"
"Šta oni ne bi trebali biti pozitivci?" upitala ju je Afrodita.
"Trebali bi biti. Imajte na umu da sama kršæanska predaja navodi da je
sam Lucifer bio najsjajniji i najljepši meðu anðelima, ali je pao."
"Tako je. Smetnula sam to s uma", rekla je Afrodita. "Znaèi, taj Kalona je
bio anðeo koji je pao i pretvorio se u negativca?"
"Na neki naèin. Anðeli su u davnini kroèili svijetom i parili se s ljudima.
Mnogi narodi imaju prièe koje opisuju to razdoblje. U biblijskoj se predaji
zovu Nefili. Grci i Rimljani zvali su ih bogovima s Olimpa. Ali ma kako
da ih nazivaju, sve se pripovijesti slažu u pogledu dvije stvari: prvo, da su
bili lijepi i moæni. Drugo, da su se parili s ljudima."
"Ima to smisla", rekla je Afrodita. "Ako su veæ bili tako seksi, jasna stvar
da su žene htjele biti s njima."
"Pa, bila su to izuzetna biæa. Narod Cherokeeja pripovijeda o jednom
konkretnom anðelu, neusporedivo lijepom. Imao je krila boje noæi, a
oblièjem se mogao promijeniti u stvorenje koje izgleda kao orijaški
MIN@
157
gavran. Naš ga je narod isprva doèekao s dobrodošlicom, kao boga koji
mu je došao u posjet. Pjevali smo mu pjesme i plesali za njega. Usjevi su
nam bujali. Žene su nam bile plodne. Ali postupno se sve promijenilo. Ne
znam toèno zašto. Pripovijesti su prestare. Premnogo ih se s vremenom
izgubilo. Pretpostavljam da nije lako živjeti u zajednici s bogom, ma kako
lijep on bio. Sjeæam se da je meni moja baka pjevala pjesmu koja je
pripovijedala kako se Kalona promijenio kad je poèeo lijegati s djevama
iz plemena. Pripovijest kazuje da je postao sav obuzet nakon što je prvi
put otišao u postelju s djevom. Morao je dobivati žene, neprestano je
žudio za njima, a ujedno ih je mrzio zato što su stvarale požudu i tu
potrebu koju je osjeæao za njima."
Afrodita je frknula.
"Kladim se da je on to osjeæao požudu, a ne one. Nijedna ne želi tipa koji
je muška drolja, kako god on seksi bio."
"U pravu si, Afrodita. Pjesma moje bake kazivala je kako su djeve
odvratile lica od njega, i kako je upravo tada postao èudovišan. Svoju je
božansku moæ iskoristio da podjarmi naše muškarce i da im pritom
oskvrne žene. A cijelo to vrijeme njegova je mržnja prema ženama rasla
žestinom koja je utoliko više plašila jer je bio opsjednut njima. Èula sam
svojedobno jednu mudru ženu kako zbori, i kazala je da su za Kalonu
žene Cherokeeja bile voda i zrak i hrana, sam njegov život, premda je
mrzio što mu tako nasušno trebaju."
Ponovno je zastala, i lako sam si mogla predoèiti zgaðen izraz na njenu
licu koji joj se odražavao u glasu kad je nastavila pripovijedati svoju
prièu.
"Žene koje je silovao zatrudnjele su, ali veæinom su raðale mrtve
stvorove, neprepoznatljive kao novoroðenèad bilo koje vrste. Ali svako
toliko neki bi njegov potomak preživio, premda svakako nije bio
ljudskoga roda. Pripovijesti kazuju da su Kalonina djeca bili gavranovi
ljudskih oèiju i udova."
"Iiijuuu, tijelo vrane i noge i oèi èovjeka? Ma skroz odurno", rekla je
Afrodita.
Drhtaj je prostrujao mojim tijelom.
"Veæ neko vrijeme èujem gavranove, i to èesto. Mislim da me jedan od
njih pokušao napasti. Mahnula sam na njega, a on me ogrebao po ruci."
"Što! Kada?" smjesta je rekla baka.
"Èujem ih obièno noæu. Bilo mi je èudno što stvaraju toliku buku. I... i
onda je sinoæ nešto što nisam zapravo mogla vidjeti poèelo lepetati oko
mene, poput neke gadne, nevidljive ptice. Udarila sam po tome i onda
MIN@
158
otrèala u školu i prizvala vatru da mi rastjera hladnoæu koju je to stvorenje
donijelo sa sobom."
"I to je djelovalo? Vatra ga je otjerala?" upitala me baka.
"Je, ali otada cijelo vrijeme osjeæam poglede na sebi."
"Nazovigavranovi." Bakin je glas bio èvrst kao èelik. "To što tebe
spopada su utvare Kalonina demonskog potomstva."
"I ja sam ih èula", rekla je Afrodita, opet problijedjevši u licu. "Zapravo,
zadnjih par noæi baš mislim kako su iritantni postali."
"Baš otkako je ubijena profesorica Nolan", rekla sam.
"Mislim da sam tada i ja to poèela primjeæivati. Bože mili, bako! Je 1
moguæe da su oni imali neke veze s ubojstvima Lorena i profesorice
Nolan?"
"Ne, ne bih rekla. Nazovigavranovi su izgubili svoja stvarna tijela. Sada
su im preostala samo utvarna oblièja, a njima ne mogu naroèito nauditi
nikome osim onima koji su stari i vrlo blizu smrti. Kako su ti jako
ozlijedili ruku, srce?"
Atomatski sam pogledala u svoju šaku na kojoj nije bilo ožiljaka.
"Ne jako. Ogrebotina je nestala za svega nekoliko minuta."
Baka je razmislila prije nego stoje rekla:
"Nikad još nisam èula da neki nazovigavran može zaista ozlijediti mladu
osobu punu života. Oni su sitne male zlobe, mraèni duhovi koje veseli
jediti žive i muèiti one koji su na pragu smrti. Ne vjerujem da bi mogli
usmrtiti zdravoga vampyra, ali moguæe je da su ih u Kuæu Noæi privukle
smrti tih vampyra, i da su nekako zbog njih postali snažniji. Budite na
oprezu. Grozna su to stvorenja, a njihova je prisutnost uvijek zao
predznak."
Dok je baka to govorila, pogled mi je opet odlutao na pjesmu. Samo sam
išèitavala i išèitavala stih Mrtva kad ruka dade mu slobodu.
"Što se dogodilo s Kalonom?" odjednom sam upitala.
"Naposljetku ga je uništila upravo ta njegova neutaživa požuda za
ženama. Plemenski su ga ratnici godinama pokušavali nadvladati.
Naprosto to nisu mogli. Bio je stvorenje mita i magije, i samo su mu mit i
magija mogli stati nakraj."
"I što je onda bilo?" rekla je Afrodita.
"Ghigue su sazvale tajno vijeæe Mudrih Žena iz svih plemena."
"Što su to Ghigue?" upitala sam je.
"Imenom Ghigua Cherokeeji nazivaju Voljenu Ženu svojeg plemena. Ona
je darovita Mudra Žena, diplomatkinja, koja je èesto vrlo bliska Velikome
Duhu. Svako pleme izabere jednu, i ona sudjeluje u radu vijeæa žena."
"U biti, one su Nadsveæenice?" rekla sam.
MIN@
159
"Da, to je primjeren opis za njih. I tako je jedna Ghigua sazvala sve
Mudre Žene, pa su se sastale u tajnosti na jedinome mjestu gdje ih Kalona
nije mogao prisluškivati, u peæini duboko pod zemljom."
"Zašto ih tamo nije mogao èuti?" upitala ju je Afrodita.
"Kalona se grozio zemlje. Bio je stvorenje s nebesa, gdje mu je i bilo
mjesto."
"Dobro, zašto ga onda Veliki Duh ili tko god veæ nije natjerao da se vrati
tamo gdje mu je mjesto?" rekla sam.
"Zbog slobodne volje", rekla je baka. "Kalona je imao slobodu izbora
vlastitog puta, baš kao što ti i Afrodita imate slobodu izbora svojih
putova."
"Slobodna volja zna biti koma", rekla sam.
Baka se nasmijala, a meni se utroba pomalo opustila od tog poznatog,
sretnog zvuka.
"Stvarno tako bude pokoji put, u-we-tsi-a-ge-ya. Ali u ovom sluèaju
upravo je slobodna volja žena Ghigua spasila naš narod."
"Što su one uèinile?" rekla je Afrodita.
"Uz pomoæ ženske magije stvorile su djevu takve ljepote da joj Kalona
nikako neæe moæi odoljeti."
"Stvorile su djevojku? Hoæeš reæi da su nekako magijom preuredile i
poljepšale neku curu?"
"Ne, u-we-tsi-a-ge-ya, hoæu reæi da su stvorile djevu. Ona Ghigua s
najveæim darom grnèarstva od gline je oblikovala tijelo djeve, te joj
slikanjem podarila lice neusporedive ljepote. Ona Ghigua znana kao
najdarovitija pletilja diljem svih plemena isplela joj je dugu, tamnu kosu
što joj je u valovima padala oko vitka struka. Ona Ghigua koja je bila
najbolja tkalja za nju je izradila haljinu bijelu poput punog mjeseca, i sve
su je žene uresile školjkama, perlicama i perjem. Ona Ghigua znana kao
najlakonogija pomilovala joj je noge i dala joj dar brzine. A ona Ghigua
koju se znalo kao najdarovitiju pjevaèicu diljem svih plemena prišapnula
joj je slatke, nježne rijeèi, dajuæi joj dar najugodnijega glasa.
Svaka je Ghigua usjekla rez u svome dlanu i vlastitom krvlju kao tintom
na njezinu tijelu iscrtala simbole moæi kao prikaze Svetih Sedam: sjevera,
juga, istoka, zapada, gornjega, donjega i duha. Zatim su se primile za ruke
oko naoèite glinene figure i, posegnuvši za zajednièkom moæi, udahnule
joj život."
"Ma ti se sigurno šališ, bako! Žene su uspjele natjerati nešto što je u biti
bila lutka da oživi?" rekla sam.
MIN@
160
"Tako glasi prièa", rekla je. "Mlada damo, zašto bi bilo teže povjerovati u
to nego u postojanje djevojke koja se odlikuje sposobnošæu da prizove
svih pet elemenata?"
"Ha", rekla sam, osjeæajuæi kako mi se obrazi žare od njena blagog
prijekora. "Ima smisla to što kažeš, valjda."
"Nego što da ima smisla. Šuti sad malo i pusti ženu da isprièa prièu do
kraja", rekla je Afrodita.
"Oprosti, bako", promrmljala sam.
"Ne smiješ smetnuti s uma da je magija stvarna, Zoeybird", rekla je baka.
"Opasno je to zaboraviti."
"Neæu zaboraviti", potvrdila sam joj, pomislivši kako je ironièno da baš ja
posumnjam u moæ magije.
"Dakle, da nastavim", rekla je baka, vraæajuæi mi pozornost na prièu. Žene
Ghigua udahnule su život i nakanu u ženu koju su prozvale A-ya."
"Hej, znam tu rijeè. Ona znaèi 'ja'", rekla sam.
"Vrlo dobro, u-we-tsi-a-ge-ya. Nadjenule su joj ime A-ya zato što je ona u
sebi nosila dio svake od njih, ona je, za svaku od ih žena Ghigua, bila ja."
"To je prilièno cool, da vam pravo kažem", rekla je Afrodita.
"Ghigue nikome nisu rekle za A-yu, ni svojim muževima ni svojim
kæerima, sinovima ili oèima. Kad je svanula iduæa zora, izvele su je iz
peæine na mjesto pokraj potoka gdje se Kalona svako jutro dolazio umiti,
cijelo joj vrijeme šaptom govoreæi što je dužna uèiniti. I tako ju je upravo
ondje, dok je sjedila na malome prostoru obasjanom jutarnjim suncem,
èešljala kose i pjevala pjesmu mladih djeva, Kalona ugledao i, kao što su
žene znale da æe biti, smjesta osjetio potrebu da je posjedne. A-ya je
uèinila ono za što je bila i stvorena. Utekla je od Kalone svojom
èarobnom brzinom. Kalona je pošao za njom. U žestini svoje potrebe za
njom jedva da je zastao na grotlu peæine u koju je pobjegla, niti je
primijetio žene Ghigua koje su išle njegovim tragom, niti je èuo njihov
tihi magijski napjev.
Kalona je sustigao A-yu duboko u utrobi zemlje. Umjesto da poène
vrištati i odupirati mu se, ova najljepša djeva otvorila mu se mekim
rukama i zamamnim tijelom. Ali u trenutku kad je prodro u nju, to meko,
zamamno tijelo pretvorilo se opet u ono što je nekoæ bilo, u zemlju i duh
žene. Njezine ruke i noge postale su glina što ga je zadržala, njezin duh u
živi pijesak koji ga je ulovio u stupicu. I tako je, dok je napjev žena
Ghigua zazivao Majku Zemlju da zapeèati peæinu, Kalona ostao zarobljen
u vjeènome zagrljaju A-ye. I ondje je još i danas, èvrsto sapet uz njedra
Zemlje."
MIN@
161
Zatreptala sam kao da izranjam na površinu nakon duga ronjenja, i pogled
mi je pao na pjesmu odloženu na krevet pokraj lonèiæa boje lavande.
"Ali što je s pjesmom?"
"Pa, prièa nije završila time što je Kalona ostao zarobljen pod zemljom. U
trenutku kad mu je grobnica bila zapeèaæena, svaki od njegovih
potomaka, užasnih nazovigavranova, poèeo je ljudskim glasom pjevati
pjesmu koja je obeæavala da æe se Kalona jednoga dana vratiti i opisivala
užasnu odmazdu koju æe nanijeti ljudskome rodu, a naroèito ženama.
Danas su konkretne pojedinosti pjesme nazovigavranova uglavnom
izgubljene. Èak je i moja baka znala tek djeliæe onoga što je kazivala, a i
to samo iz rijeèi koje joj je vlastita baka šaptom povjerila. Malo se tko
htio prisjeæati te pjesme. Smatralo se da je nesreæa pamtiti takve užase,
premda se saèuvala u dovoljnoj mjeri dok se prenosila s majke na kæer da
ti mogu reæi kako je zborila o Tsi Sgili i zemlji što prolijeva krv, te o tome
kako æe užasna divota njihova oca opet ustati."
Baka je oklijevala nastaviti dok smo Afrodita i ja užasnuto buljile u
pjesmu. Napokon je rekla:
"Bojim se daje ta pjesma iz tvoje vizije upravo ona koju su gavranovi
pjevali. I mislim da ona upozorava da se bliži èas Kalonina povratka."

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset treæe poglavlje
"Upozorava, nego što", ozbiljno je rekla Afrodita. "Sve moje vizije
upozoravaju na moguæu tragediju. Ova se zapravo nije razlikovala od
njih."
"Mislim da imaš pravo", rekla sam Afroditi i baki.
"A nisu li Afroditine vizije upozorenja koja, ako ih se posluša, sprijeèe
grozne ishode?" rekla je baka.
Afrodita je djelovala sumnjièavo, pa sam odgovorila umjesto nje, sileæi se
da zvuèim daleko sigurnije nego što sam se osjeæala.
"Da, jesu. Njena te vizija spasila, bako."
"Kao i još nekoliko ljudi koji bi inaèe poginuli toga dana na mostu", rekla
je baka.
"A tada smo samo morale smisliti kako da sprijeèimo da se nesreæa
dogodi onako kako ju je vidjela, tako da je to sve što moramo uèiniti i kad
je rijeè o ovom upozorenju", rekla sam.
"Slažem se, Zoey. Nyx nam govori putem Afrodite, a Božica ti sada da je
jasno upozorenje."
MIN@
162
"Takoðer jasno želi pomoæi vama", rekla je Afrodita. "Vidjela sam upravo
vas kako èitate tu pjesmu." Zastala je, oklijevajuæi, i pogledala me, a ja
sam joj kimnula, shvaæajuæi što još þeli reæi baki. "Kad sam prepisala
pjesmu, ispalo je da sam je napisala vašim rukopisom."
Zaèula sam kako je baka tiho, zgranuto uzdahnula.
"Jeste li sasvim sigurne u to?"
"Jesmo", rekla sam. "Èak sam donijela jedno tvoje pismo da provjerimo.
Rukopis je definitivno tvoj."
"Onda se moram složiti da Nyx želi da odigram svoju ulogu u ovome",
rekla je baka.
"To me ne iznenaðuje", rekla sam. "Ti si jedina žena Ghigua koju
znamo."
"O, srce moje! Nisam ja žena Ghigua. To je zvanje koje izglasava èitavo
pleme, a povrh toga, veæ naraštajima nije postojala nijedna službena žena
Ghigua."
"Pa, moj glas imate", rekla je Afrodita.
"Kao i moj", rekla sam. "A kladim se da bi ti i Damien i Blizanke dali
glas. K tome, mi smo sami po sebi svojevrsno pleme."
Baka se nasmijala.
"Pa, nije mi ni nakraj pameti da se usprotivim volji plemena."
"Trebali biste doæi ovamo", odjednom je rekla Afrodita.
Iznenaðeno sam je pogledala, a ona je polako kimnula glavom, smrtno
ozbiljna. Povela sam se za instinktivnim osjeæajem u utrobi i srce mi je
muèno zatuklo kad sam shvatila da Afrodita ima pravo.
"O, Afrodita, hvala ti, ali ne. Stvarno ne volim odlaziti sa svoje plantaže
lavande. Samo æemo razgovarati preko telefona, ili se dogovarati SMS
porukama, i smisliti što æemo i kako æemo."
"Bako, imaš li povjerenja u mene?" rekla sam.
"Jasno da imam povjerenja u tebe, kæeri", odgovorila mi je bez
oklijevanja.
"Moraš doæi ovamo", jednostavno sam rekla.
Mobitel je utihnuo, i praktièki sam vidjela baku kako razmišlja.
"Samo da spakiram pokoju stvarèicu", napokon je rekla.
"Donesite nekoliko onih pera", rekla je Afrodita. "Kladim se da æemo još
morati dimiti."
"Hoæu, dijete", rekla je baka.
"Doði odmah, bako." Mrzila sam taj osjeæaj hitnje koji me obuzeo.
"Još noæas, Zoeybird? Ne mogu prièekati nekoliko sati do jutra?"
"Noæas." Kao da time naglašava moj zahtjev, Afrodita i ja smrzle smo se
zaèuvši zvuk dubokog, jezovitog, graktavog gavranova zova iz telefona.
MIN@
163
Bio je glasan kao da se je oglasio upravo iz njene tople, uredne dnevne
sobe.
"Bako! Jesi li dobro?"
"To su stvorenja duha, u-we-tsi-a-ge-ya. Mogu mi istinski nauditi samo
ako sam blizu smrti, a uvjeravam te, nisam nipošto blizu smrti", èvrsto je
rekla.
Prisjetila sam se ledenog straha koji donose sa sobom i bolnih plikova
koje su mi stvorili na ruci, i nisam bila baš sigurna da je stopostotno u
pravu oko toga.
"Samo ti požuri, bako. Bit æe mi daleko lakše kad ti budeš tu", rekla sam
joj.
"I meni", rekla je Afrodita.
"Stižem u roku od dva sata. Volim te, Zoeybird."
"Volim i ja tebe, bako."
Upravo sam se spremila zaklopiti mobitel kad je baka dodala:
"A volim i tebe, Afrodita. Vrlo je lako moguæe da je ovo veæ druga prilika
u kojoj ostajem na životu zahvaljujuæi tebi."
"Doviðenja. Vidimo se uskoro", rekla je Afrodita.
Tada sam napokon zaklopila mobitel i iznenadila se primijetivši da su se
Afroditi oèi, sada opet veæ gotovo potpuno bistre i plave, ispunile suzama,
a i da su joj se obrazi zarumenjeli. Osjetila je da je promatram i slegnula
jednim ramenom i obrisala oèi, izgledajuæi kao da joj je totalno neugodno.
"Šta? Eto, tvoja mi je baka onako, je li, draga. Je 1 to možda zloèin?"
"Znaš, polako mi pada na pamet da negdje duboko u tebi skriveno èuèi
jedna draga Afrodita."
"Daj mi se samo nemoj pekmezit. Èim naðem tu o kojoj prièaš, udavit æu
je u kadi."
Samo sam joj se nasmijala u lice.
"Šta ne bi ti trebala veæ polako krenut? Èeka te hrpa posla."
"A?" rekla sam.
Uzdahnula je.
"Moraš dovesti društvo debila na okup, isprièati im sve po redu o pjesmi i
èemu veæ ne, i smisliti gdje æe ti baka spavati, što znaèi da æeš vjerojatno
trebati dobiti nekakvo odobrenje od Shekine, jer kladim se da ne bi radije
otišla na ugodan razgovor u èetiri oka s Neferet, a tu je još uvijek i ta
kamerica za dadilje koju moraš dati Jacku da je instalira u mrtvaènici.
Želim ti puno sreæe sa svim tim."
"Drek, imaš pravo. A dok ja radim sve to, što æeš ti raditi?"
MIN@
164
"Ja æu se odmarati, tako da mogu biti odmorna i spremna da upotrijebim
svoje strahovito silne umne moæi za potrebe odgonetavanja zagonetke iz
pjesme."
"Drugim rijeèima, ubit æeš oko?"
"Otprilike. Hej, glavu gore. Uspjele smo markat cijeli dan nastave", rekla
je.
"Ti si uspjela markat cijeli dan nastave. Ja sam uspjela stiæi baš na taj
jedan sat koji drži moj bivši deèko, i to taman na vrijeme da s njim
izvedem stvarno neugodnu i podosta sramotnu improvizacijsku scenu
pred cijelim razredom."
"Uuuuu! Jedva èekam da èujem sve o tome!"
"Ne nadaj se", dobacila sam joj preko ramena i izašla iz sobe.
Nije mi bilo teško pronaæi Damiena i Blizanke. Bili su u prizemlju, u
glavnome boravku doma, i gostili se vreæicama pereca i prženim èipsom
iz kuæne radinosti. (Uf! Kad je bila takva živa tlaka što nas vampovi
tjeraju da se zdravo hranimo.) Kad su svi zajedno ušutjeli èim su me
ugledali, a onda poèeli brbljati svi u isti mah, bilo je oèito da su me pritom
i traèali.
"O, dušo. Upravo smo èuli za ono s Erikom na satu drame", rekao je
Damien i suosjeæajno me potapšao po ramenu.
"Aha, ali nismo èuli dovoljno o tome", rekla je Shaunee.
"Definitivno nam trebaju konkretni detalji sa samog izvora", rekla je Erin.
"A ti si izvor", dovršila je Shaunee.
Uzdahnula sam.
"Improvizirali smo jednu scenu. On me poljubio. Razred je podivljao. Svi
su izašli nakon što je zvonilo. Ja sam ostala. On me ignorirao. Kraj prièe."
"Ma da ne bi. Neæeš se izvuæi samo s tako opæenitim opisom", rekla je
Erin.
"Aha, dobile smo soènije detalje od Becce. Znaš što, Blizanko, zbilja
vjerujem da se ta cura zatreskala u našeg Erika", rekla je Shaunee.
"Šta stvarno, Blizanko? Da joj radije iskopamo oèi u ime Z?" rekla je
Erin. "Veæ sto godina nisam nikome pošteno iskopala oèi."
"Kako ste vas dvije banalne", rekao je Damien. "Erik i Zoey su prekinuli,
sjeæate se?"
"Pa, slušaj, boli nas baanalno dupe za tvoj baanalni vokabular", rekla je
Erin. "Ba-apsolutno", rekla je Shaunee.
"Bog vas neæe! Hoæete se vas troje više prestat prepucavat? Dogaðaju
nam se žešæe krupne životne stvari u usporedbi s kojima prièe iz mog
jadnog ljubavnog života djeluju još apsurdnije nego što ionako jesu. Idem
sada uzeti kolu i dati sve od sebe da naðem pravi èips u kuhinji. Dok ja to
MIN@
165
radim, odvucite te svoje guzice na kat, pa se naðemo u Afroditinoj sobi.
Moramo skužiti neke stvari."
"Stvari?" rekao je Damien. "Kakve to stvari?"
"One dobre stare strašne stvari o masovnim umiranjima i smaku svijeta
koje veæ tako dobro znamo", rekla sam.
Damien i Blizanke par sekundi su samo treptali prema meni; zatim su sve
troje promrmljali:
"Okej, cool. Može."
"E, da, Damien", rekla sam. "Dovedi Jacka. Ovo se tièe i njega."
Damien je izgledao iznenaðeno, pa sretno, pa pomalo snuždeno.
"Z, je li u redu da on povede Vojvotkinju sa sobom? Pas ga ne želi pustiti
iz vida."
"Da, može i ona doæi. Samo ga upozori da Afrodita ima novu maèku, a ta
maèka je èudan krznati klon same Afrodite."
"Au, fuuuj", rekle su Blizanke.
Odmahujuæi glavom, šmugnula sam u kuhinju, èvrsto odluèivši ne
dopustiti da me glava opet poène boljeti zbog ijednog od njih.
"Bože mili, pa ja æu se srušit!" Jack se poèeo hladiti rukom, izgledajuæi
stvarno, stvarno blijedo i neprestano pogledavajuæi prema prozoru pod
teškim zavjesama. Vojvotkinja, koja se natisnula u Afroditinu sobu uza
sve nas i još njenu ratobornu maèku pride, naslonila se uz njega i
zacviljela. Jack je prvi progovorio nakon duge tišine koja je uslijedila
nakon što smo ih Afrodita i ja upoznale s njenom vizijom, pjesmom i
bakinom prièom o Tsi Sgili, nazovigavranovima i Kaloni.
"Okej, veæ sto godina nisam èula ništa tako jezovito." Shaunee je zvuèala
praktièki zadihano.
"Kunem se da mi je èak strasnije od svih nastavaka Slagalice zajedno."
"Omojbože, Blizanko. A ja sam se živa usrala na Slagalici Èetiri", rekla je
Erin. "Al imaš pravo. Ova spika o Kaloni još je žešæa koma. I mislim da si
se dobro sjetila da pozoveš svoju baku ovamo, Z."
"Toèno tako, Blizanko", dometnula je Shaunee.
"Ajoj, Z!" jauknuo je Jack, uzrujano èeškajuæi Vojvotkinju po ušima. "Ma
samo kad pomislim na te odvratne gavranolike stvorove dok grakæu na
tvoju dragu baku dok sjedi u svojoj kuæici na toj maloj plantaži lavande
skroz tamo u zabiti, sav se naježim."
"Krasno", rekla je Afrodita. "Kao da Zoey veæ ne šizi dovoljno i bez te
potrebe vas troje da joj sjedate na muku."
"Jao, pobogu! Strašno mi je žao, Zoey!" Jack se smjesta sav poèeo kajati,
držeæi se jednom rukom za Damiena i milujuæi Vojvotkinju drugom.
Izgledao je kao da æe briznuti u plaè.
MIN@
166
Oèekivala sam da se Blizanke nakostriješe i poènu siktati na Afroditu kao
i obièno, ali umjesto toga su se samo pogledale, a onda okrenule prema
meni.
"Oprosti, Z", rekla je Erin.
"Ma da, kuèka, hoæu reæ, Afrodita, ima pravo. Nismo te trebale izbezumit
zbog bake", rekla je Shaunee.
"Vrag te neæe. Jesu li to Blesijamske Blizanke upravo rekle da imam
pravo oko neèega?" Afrodita je pritisnula nadlanicu na èelo i izvela
teatralan pokret, kao da samo što se nije onesvijestila.
"Da ti bude malo lakše", rekla je Shaunee.
"Još uvijek te mrzimo", dovršila je Erin.
"Eh, možemo li ako je ikako moguæe ne smetnuti s uma daje Vojvotkinja
u zadnje vrijeme prošla hrpu teških kakica?"
Èuènula sam pred veliku žuækastu labradoricu i obujmila joj lice
dlanovima. Oèi su joj bile smirene i pametne, kao da veæ shvaæa daleko
više nego što æemo mi ikad moæi.
"Bolja si ti od svih nas, je 1 tako?"
Vojvotkinja mi je liznula lice, a ja sam se osmjehnula. Podsjetila me na
Starka, na Starka koji je živio i disao i odisao samopouzdanjem, i naglo
me ispunila nada da æe se on možda vratiti zbog svog psa (i zbog mene).
Makar bi to samo uvelièalo složenost mog života, to mi je takoðer nekako
stvorilo dojam da situacija možda nije tako strašna kao što sam dosad
mislila. A onda mi je Damien raspršio iluziju.
"Daj da vidim pjesmu."
Tipièno za gospona Studioznog, prešao je ravno na stvar, zaobilazeæi
dobar dio drame. Puna krajnjeg olakšanja zato što je još jedan mozak
prionuo na traženje rješenja, ustala sam i pružila mu pjesmu.
"Prije svega, znaš da stvarno ne bi smjela ovo nazvati pjesmom", rekao je
Damien.
"Baka je rekla da se pjevala", rekla sam.
"Nije zapravo stvar u tome. Ili barem prema mome mišljenju nije."
Gajila sam žešæe poštovanje prema Damienovu mišljenju, pogotovo oko
svih iole akademskih pitanja, pa sam rekla:
"Ako nije pjesma koja se pjeva, što je to onda?"
"Proroèanstvo", rekao je.
"Ma, sranje! Ima pravo", rekla je Afrodita.
"Nažalost, moram se složiti", rekla je Shaunee.
"Sve u stilu 'crno nam se piše', sroèeno nejasnim izrazima u stilu 'koji je
sad ovo kurac'. Nego šta, definitivno je proroèanstvo", rekla je Erin.
MIN@
167
"Proroèanstvo, kao ono o povratku kralja u Gospodaru prstenova." rekao
je Jack. Damien mu se osmjehnuo.
"Da, upravo takvo."
Onda su svi pogledali prema meni.
"Èini mi se da ima pravo", rekla sam kilavo.
"Dobro, onda. Latimo se mi odgonetanja znaèenja." Damien je poèeo
prouèavati proroèanstvo. "Okej, dakle, napisano je shemom rimovanja
abab cdcd ee, što ga razdvaja na tri kitice."
"Je li to važno?" upitala sam ga. "Mislim ono, mi to sada zovemo
proroèanstvom a ne pjesmom, pa zašto bi nam sve to abab uopæe bilo
bitno?"
"Pa, nisam sto posto siguran, ali napisano je u pjesnièkom obliku, pa
slutim da bi nam najpametnije bilo prionuti na odgonetanje prema
pjesnièkim pravilima."
"Okej, zvuèi logièno", rekla sam.
"Pjesnièke su kitice otprilike sliène proznim ulomcima, svaka je zasebna,
s vlastitom tematikom, premda se moraju sve zajedno uklapati u cjelinu."
"Ma svaka ti èast!" rekao je Jack, široko se osmjehnuvši i zagrlivši
Vojvotkinju.
"Kvragu, mali je pametan", rekla je Shaunee.
"Žešæi lumen", rekla je Erin.
"Poène me bolit glava od samog pogleda na njega", rekla je Afrodita.
"A to znaèi da moramo ispoèetka gledati kitice zasebno", rekla sam. "Je 1
tako?"
"Ne može škoditi", rekao je Damien.
"Proèitaj je naglas", rekla je Afrodita. "Lakše se dala shvatit kad ju je
Zoey proèitala naglas." Nakašljao se i proèitao prvu kiticu izvrsno kao i
uvijek.
Pradavnih spava, zna da æe ustati
Kada moæ zemlje rumenu krv prolije
Pogodak padne; kraljica
Tsi Sgili æe znati
Saprati njegu iz grobu koji ga krije.
"Pa, oèito je da je Kalona taj pradavnik na kojeg se odnosi", rekao je
Damien.
"A Afrodita i ja veæ smo zakljuèile da bi prolijevanje krvi zemlje moglo
nastati od ubojstva nekoga poput profesorice Nolan." Zastala sam i
progutala. Trebala sam dodati i Lorena, ali nisam se mogla prisiliti da
izgovorim njegovo ime.
MIN@
168
"Kad sam je pronašla, bilo je, bilo je toliko krvi svuda po travi da se, nije
se mogla sva upiti, tako da je stvarno izgledalo kao da je zemlja
prolijevala krv." Afroditi je glas podrhtavao od te uspomene.
"Da, to bi se definitivno moglo opisati kao da je zemlja prolijevala krv",
složila sam se. "A ako je ta ubijena osoba ili vampica bila moæna, to bi
pristajalo uz moæ koja se spominje."
"Okej, to je prihvatljivo, pogotovo ako se dodaju iduæa dva stiha. Oèito je
sve zajedno djelo dotiène kraljice Tsi Sgili." Damien je zastao i naborao
èelo, a onda dodao: "Znate, možda je sroèeno tako da namjerno zavara.
Tsi Sgili æe znati, ili, drugaèije reèeno, izazvati to što æe se zbiti, ali zbog
njene æe moæne krvi zemlja proliti krv i saprati njega iz groba."
"Uf, gadno", rekla je Shaunee.
"Tko je onda ta kraljica Tsi Sgili?" upitala je Erin.
"Nismo sasvim sigurni. Baka pojma nije imala. U stvari, ona baš i ne zna
puno o tim Tsi Sgili, izuzev toga da su opasne i da se hrane smræu", rekla
sam.
"Dobro, onda, moramo dobro paziti na neku koja bi mogla biti kraljica",
rekao je Damien.
"Makar nemamo blagog pojma tko bi to mogao biti?" rekla je Shaunee.
"Imamo odreðenog pojma", rekla je Erin. "Zoeyna baka je rekla da se Tsi
Sgili hrane smræu, tako da to mora biti netko tko ojaèa nakon neèije
smrti."
"A Zoeyna baka je još rekla da Tsi Sgili èesto imaju nešto što se zove...
eh... ane li, kako je ono rekla, Zoey?" priupitala me Afrodita.
"Ane li sgi", rekla sam. "Znaèi da imaju izuzetne mentalne sposobnosti."
Duboko sam udahnula i brzo pridodala: "Mislim da svi znamo jednu
konkretnu vampicu koja bi mogla odgovarati tom opisu."
"Neferet", prošaptao je Damien.
"Okej, znamo da ona nije takva kakva se èini", rekla je Erin.
"Ali je 1 to znaèi da je toliko zla koliko bi, izgleda, jedna Tsi Sgili morala
biti?" rekla je Shaunee.
Afrodita i ja razmijenile smo pogled. Donijela sam odluku i kimnula.
"Ona je izabrala ne slijediti put Nyx", rekla je Afrodita.
Blizanke su se zgranule. Jack je zagrlio Vojvotkinju, i kunem se da je i
sam tiho zacvilio poput psiæa.
"Sigurne ste u to?" rekao je Damien, èiji je glas sada podrhtavao.
"Da. Sigurne smo u to", rekla sam.
"Onda je sva prilika da je Neferet ta kraljica koju proroèanstvo spominje."
Osjetila sam kako mi se želudac okreæe kad su mi se novi komadiæi
slagalice poèeli sklapati u glavi.
MIN@
169
"Neferet je drugaèija još otkako su poginuli profesori Nolan i Loren."
"O, Božice! Zar ti to želiš reæi da je ona imala neke veze s tim užasnim
umorstvima?" zgranuo se Jack.
"Ne znam je li ona imala neke veze s njima, ili se samo ojaèala njihovim
posljedicama", rekla sam.
I prisjetila sam se scene izmeðu Lorena i Neferet kojoj sam posvjedoèila
netom prije nego što je bio ubijen. Bili su ljubavnici, to je bar bilo oèito.
A on je bio zaljubljen u nju, ali ona ga je iskoristila da napakosti meni,
iskoristila je svoga ljubavnika da me zavede i zatim se Utisne sa mnom.
Kako ga je mogla zaista voljeti ako ga je poslala da uèini nešto takvo?
Što ako je njen pojam ljubavi jednako izopaèen kao što je i sama sada
postala? Znaèi li to da je ona u stanju ubiti ono što navodno voli?
"Ali svi smo mi mislili da Narod vjernih ima nekakve veze s tim
ubojstvima", upravo je rekla Shaunee.
"Možda je upravo to ta kraljica Tsi Sgili htjela da mislimo", rekao je
Damien, izbjegavši izravno prozvati Neferet, što je, smatrala sam,
pametno izveo.
"Imaš pravo. Prvo ta umorstva, a onda Afroditu lupi par teških vizija
odmah jedna za drugom u kojima ja pogibam, a Neferet je definitivno bila
ukljuèena u barem jedno od njih, pa još jedna vizija iz koje izaðe na
vidjelo ovo proroèanstvo? Prevelika je to koincidencija. Možda je
namjerno udešeno tako da izgleda kao zloèin zbog religijske mržnje",
rekla sam, prisjetivši se stvarno dragih èasnih sestara koje sam upravo
upoznala i koje su me definitivno navele da preispitam svoj stav da su svi
kršæani uskogrudni kreteni koji bi najradije sredili svakoga tko ne dijeli
njihova vjerovanja.
"A zapravo je to bio zloèin zbog moæi", rekla je Afrodita. "Zato što
Neferet želi da se Kalona uzdigne."
"Eh, daj da radije zasad ipak samo govorimo o kraljici, okej?" brzo sam
rekla.
Svi su kimnuli glavom, Afrodita je slegnula ramenima.
"Okej, što se mene tièe."
"Èekaj, to proroèanstvo možda znaèi da smrt kraljice omoguæuje Kaloni
uzdizanje. Recimo samo da možda poznajemo tu kraljicu, a ako je ona ta
koja mislimo da možda je, nikako ne mogu zamisliti da bi ona žrtvovala
sebe kako bi netko drugi stekao moæ", rekao je Damien.
"Možda ona zna samo dio proroèanstva. Hoæu reæi, baka je rekla da nitko
nikad nije zapisao pjesmu nazovigavranova, da se pamti samo u sitnim
fragmentima, tako da je zaboravljena veæ pitaj boga koliko godina."
"Ajoj", rekla je Afrodita.
MIN@
170
Svi smo je pogledali.
"Šta?" rekla sam.
"Okej, možda se varam, ali što ako Kalona nekako poseže iz svoga groba,
ili kako veæ to hoæete nazvat? On je veæ jako dugo tamo dolje. Što ako
polako popušta stisak te zemlje koja ga drži? Besmrtnik je. Možda može
odande posegnuti u neèiji mozak. Nyx to može. Ona nam može ponešto
prišapnuti. Što ako i on to može?"
"Prišapnuti! Upravo je to Nyx rekla, da Neferet sluša neèiji tuði šapat."
Zadrhtala sam od te pomisli i osjeæaja u utrobi koji mi je govorio da smo
na tragu neèega.
"Bilo bi logièno da oni do èijih umova najlakše može doprijeti budu oni
koji su otvoreni smrti i zlu", rekao je Damien.
"Kao što su Tsi Sgili", rekla je Erin.
"A naroèito njihova kraljica", rekla je Shaunee.
"A, sranje", rekla sam ja.

born_to_adore_lana

born_to_adore_lana
Edward's Lamb
Edward's Lamb
Dvadeset èetvrto poglavlje
"Okej, da prijeðemo na iduæu kiticu", rekao je Damien. zatim je proèitao:
Mrtva kad ruka dade mu slobodu
Užasno divan sred strave æe doæi
Vladarom æe postat njihovu rodu
Žene æe kleknut pred njegovom moæi
"Zatim se, naravno, dovršava dvostihom na kraju." Damien je dovršio
proèitavši:
Kalonine pjesme nose nas èari
Dok koljemo u studenoj jari
"Nažalost, najveæi dio ostatka nije naroèito teško skužit", rekla je Erin.
Svi smo blenuli u nju. "Okej, priznat æu, pod mukama, da sam zbilja
nauèila nešto na satu Poezije prošli semestar. Pa šta sad. Uglavnom,
izuzev prvog stiha, smisao je samo to da æe on opet poèet silovat i harat
žene kada stekne slobodu."
"Ali naèin na koji æe steæi slobodu opisuje upravo prvi stih", rekao je
Damien. "Dat æe mu je mrtva ruka, a ako imamo na umu prvu kiticu, ta æe
ruka izazvati nešto tako krvavo i gadno da æe zemlja proliti krv."
"Aha, a u prvoj kitici zvuèi kao da je ta zbog koje æe zemlja proliti krv
kraljica Tsi Sgili. Ako je ona ta koja mislimo da je, onda se to tu ne
uklapa. Ona nije mrtva", rekla sam.
MIN@
171
"Da to nije možda samo simbolika? Jer, kako bi nešto moglo prokrvariti
zbog neèeg što je veæ mrtvo? To nikako nema smisla, što ti je još jedan
razlog zašto mi poezija nikad nije bila draga", rekla je Afrodita. "Plus,
recimo da je to sve strpano u jednu te istu osobu, pa je ta Tsi Sgili i ta
mrtva i ta koja krvari, mrtvaci ne krvare. Ili bar ne još dugo nakon što
postanu mrtvi."
"Oh! O, ne!" Odjednom sam znala što proroèanstvo zasigurno znaèi, pa
sam se svalila na krevet kad su me koljena izdala.
"Zoey? Što je bilo?" upitao me Damien, hladeæi me onim listom papira.
"Ako mi se zbljuješ na krevet, ubit æu te", rekla je Afrodita.
Preèula sam Afroditu i zgrabila Damiena za mišicu.
"Radi se o Stevie Rae, bila je mrtva, a sad je neumrla. Ona krvari. Jako
krvari. K tome, ima mentalne sposobnosti, kao i žešæe moæi zemlje. Što
ako je ona ta kraljica?"
"A ima i crvenu tetovažu. Baš kao u prièi o seksi curi koju su žene Ghigua
napravile za Kalonu", rekla je Erin.
"Tu definitivno ima neke veze", rekla je Shaunee.
"Stevie Rae! Jao si ga nama! Stevie Rae!" rekao je Jack, još bljeði u licu
nego ja.
"Znam, srce, znam. Svašta nas je u hipu snašlo", rekao je Damien.
Afrodita je ulovila moj pogled.
"Moram se složiti s teorijom da bi se moglo raditi o Stevie Rae."
"Ali ne. Stevie Rae je bila grozna dok je gubila svoju ljudskost", polako je
rekao Damien, razmišljajuæi naglas. "Ali zatim se Promijenila, i sada je
ponovno onakva kao prije. Ne bih rekao da bi ona mogla biti kraljica Tsi
Sgili, jer Stevie Rae neprijeporno nije zla."
Afrodita me èvrsto pogledala, pa rekla:
"Èuj, Stevie Rae nije više ista kao nekada."
"Što je sasvim logièno, jer je svašta prošla", brzo sam joj otpovrnula. Što
bilo da bilo, nisam imala namjeru povjerovati da je Stevie Rae loša.
Drugaèija, to da. Ali loša, nema šanse. Zatim mi je još nešto palo na
pamet. "Znate, stvarno bi imalo više smisla da je netko drugi od onih
odurnih klinaca ta Tsi Sgili. Mislim ono, moglo bi se èak reæi da su oni
još uvijek…" ušutjela sam, napokon shvativši da mi je Afrodita rukom
pokazala da prekinem, dok su Damien i Blizanke zinuli i blenuli prema
meni.
"Eh, je li. Sjetila si se napokon da ne znaju svi za te druge klince?" rekla
je Afrodita. Zatim je prevrnula oèima na zgranute izraze lica mojih
prijatelja. "Eto, upsiæ. Hej, da ja bolje pustim Zoey da se sama tu snaðe.
Samo izvoli, objasni gikovima frikove, Z."
MIN@
172
Ma, sranje. Zaboravila sam da oni ne znaju za crvene poèetnike. Odluèila
sam biti odluèna. Samo im isprièati cijelu istinu otpoèetka do kraja i
obaviti što se mora. A ako mi ne bude bilo druge, briznut æu u plaè.
"Okej. Sjeæate se svih onih ostalih umrlih uèenika?" Kimnuli su pomalo
drveno prema meni. "Gadnog Elliotta i Elizabeth Bez Prezimena i, eto, još
nekih drugih uèenika?" Opet su kimnuli. "Oni nisu umrli. S njima je bilo
isto kao i sa Stevie Rae, samo, eto, drukèije. Stvarno nisam baš sigurna
kako da vam to objasnim." Oklijevala sam, nastojeæi pronaæi prave rijeèi.
"Ali, uglavnom, oni su i dalje na životu, plavi polumjeseci promijenili su
im se u crvene polumjesece, i sada žive u tunelima sa Stevie Rae."
Za divno èudo, spasio me upravo dragi Jack.
"Hoæeš reæi da su to još neke stvari koje nam nisi mogla reæi, jer nisi
htjela da sluèajno razmišljamo o njima, pa da Neferet, koja zapravo ne
spada u pozitivce, ne bi proèitala naše misli i otkrila da to znaš?"
"Jack, doðe mi da te poljubim", rekla sam.
"O, hi hi hi!" zahihotao se Jack, èeškajuæi Vojvotkinju po ušima.
Zatim sam prešla pogledom s njega na svoje ostale prijatelje. Hoæe li
Blizanke i Damien jednako lako prijeæi preko još jedne porcije laži?
Primijetila sam da su njih troje razmijenili dug pogled. Damien je prvi
progovorio.
"Neferet stoji iza tih neumrlo umrlih klinaca, zar ne?"
Oklijevala sam, htijuæi ih spasiti od istine što dulje mogu.
"Da." Afrodita mi je oduzela moæ odabira. "Neferet definitivno stoji iza
njih. Zbog toga vam Zoey nije htjela reæi za te ostale klince. Neferet je
opasna, a ona vas je htjela poštedjeti te opasnosti." Zastala je i pogledala u
mene. "Ali sada je prekasno. Oni moraju saznati."
"A, da", polako sam rekla. "Svi to morate saznati."
"Onda dobro", rekao je odluèno Damien. Ispružio je ruku i primio Jacka
za onu kojom nije milovao Vojvotkinju. "Vrijeme je da sve saznamo.
Spremni smo i ne bojimo se."
"Barem ne pretjerano", rekao je Jack.
"Ma daj, znaši ti koliko mi obožavamo èut dobar traè", rekla je Erin.
"A ovo je ono ful vrhunski, insajderski, super traè", rekla je Shaunee.
"Blesijamske Blizanke, taj traè ne možete nikome kazati", rekla je
Afrodita, oèito se zgražajuæi.
"Joj, molim te, pa znamo mi to", rekla je Shaunee.
"Aha, jasno da sada ne možemo, ali u buduænosti æe ovo biti žešæe super
traè", rekla je Erin.
"Pa dobro", prekinuo ih je Damien. "Isprièaj nam, Zoey."
MIN@
173
Duboko sam udahnula i isprièala im sve po redu. Sve o prvoj prilici kad
mi se uèinilo da sam vidjela "duhove", za koje se pokazalo da su onaj
gadni klinac Elliott i Elizabeth Bez Prezimena (koju sam morala pogoditi
vatrom tako da bude stvarno, stvarno mrtva da bih mogla izvuæi Heatha iz
onih tunela) nakon što su zapravo postali neumrli. Isprièala sam im o
tunelima i onome što se dogodilo dok sam spašavala Heatha. Isprièala
sam im o Stevie Rae, sve o njoj. Èak sam im isprièala da bi se Stark
možda mogao vratiti kao neumrli.
Kad sam završila, meðu mojim prijateljima vladala je duga, zgranuta
tišina.
"Vau", rekao je Jack. Pogledao je u Afroditu. "Znaèi, ti si jedina kojoj je
ona sve ovo mogla isprièati, zato što iz tko zna kojeg razloga vampovi
tebi ne mogu èitati misli?"
"Da", rekla je. Vidjela sam kako se Afrodita ustoboèila i navukla onaj
hladni, bahati izraz na lice, koji je znaèio da se priprema na to da se svi
obruše na nju, da joj kažu da im sada kad su sve saznali više neæe biti
potrebna.
"To ti sigurno nije bilo lako, pogotovo dok smo bili tako zlobni prema
tebi", rekao je Jack.
Afrodita je iznenaðeno trepnula.
"Aha", rekao je Damien. "Oprosti mi na nekim stvarima koje sam ti rekao.
Bila si dobra prijateljica Zoey, èak i u vrijeme dok mi nismo."
"Toèno tako", rekla je Shaunee.
"Nažalost, i ja kažem toèno tako", rekla je Erin.
Afrodita je izgledala totalno ošamuæeno. Široko sam se osmjehnula i
potajice joj kratko namignula. Nisam to rekla naglas, ali definitivno je
izgledalo kao da i sama postaje èlanica društva debila.
"Onda, sad kad ste sve saznali, èeka nas hrpa posla", rekla sam. Privukla
sam pažnju svih ostalih. "Kao što je Stevie Rae rekla, moramo se
pobrinuti za to da se Stark, ako se probudi, ne probudi uz Neferet koja
samo èeka da ga pretvori u svog podanika."
"Uf", rekla je Shaunee.
"Kako je to prokleto odurno, jer on je bio baš tako prokleto dobar", rekla
je Erin.
"Možda je i dalje dobar", rekao je Jack. Zatim je zgranuto uzdahnuo i
prekrio Vojvotkinji uši. "A ako mislite i dalje spominjati njega, mislim da
bi njega samo trebalo zvati J. S. ili mu izgovoriti ime slovkanjem. Znate
veæ, iz obzira prema Vojvotkinji."
MIN@
174
Pogledala sam u Vojvotkinjine smeðe oèi. Na trenutak sam ostala
zarobljena u njima, i kunem se da sam vidjela bol i gubitak i duboku,
bezgraniènu dobrotu.
"Okej, samo æemo ga zvati inicijalima", rekla sam s olakšanjem, jer
možda, ako budem Starka samo zvala inicijalima, neæu misliti na to da mi
to zapravo raspravljamo o njemu, a onda se neæu sjetiti ni toga koliko smo
bliski postali netom prije nego što je umro.
"Eto, umjesto da pokušam oteti tijelo, eh, J. S.-a i sakrijem ga i sakrijem
ga kod Z u ormar ili gdje veæ god, meni je na pamet, naravno, pala daleko
bolja ideja." Afrodita je zastala da provjeri kako je svi pozorno slušaju.
"Nabavila sam kamericu za dadilje."
"O, cool!" rekao je Jack. "Vidio sam to neki dan u emisiji doktora Phila.
Bože, kako je užasno to bilo. Jednom takvom su ulovili neku groznu i,
ako smijem reæi, debelu i ružno odjevenu dadilju kako trese nekog
nesretnog mališana tako da se sav izbezumio."
"Znaèi, znaš o èemu se radi?" rekla je Afrodita.
"Aha", rekao je.
"Onda dobro. Moraš se ušuljat dolje u mrtvaènicu. Instalirat kamericu, a
onda donijet daljinski monitor ovamo da ga Zoey ima. Misliš da to možeš
izvest?" rekla je Afrodita.
Jack je problijedio kao krpa.
"U mrtvaènicu? Misliš, tamo gdje èuvaju mrtvace?"
"Nemoj to tako doživjeti", brzo sam rekla. "J. S. možda samo spava,
jedino što pritom ne diše."
"Oh", rekao je Jack, djelujuæi kao da ga nimalo nije smirila.
"Možeš to obaviti?" upitala sam ga, osjeæajuæi nepojmljivo olakšanje zbog
toga što ne znam ništa o elektronici, tako da ovo ne može biti moj
zadatak.
"Da. Mogu ja to obaviti. Kunem se", odluèno je rekao Jack, obujmivši
rukom Vojvotkinju oko vrata.
"Dobro, onda smo taj problem riješili."
Barem dok se ne probudi, ako se probudi, ali nadala sam se da imam koji
dan prije nego što se budem morala uhvatiti u koštac s posljedicama svega
toga. Zapravo, bilo mi je teško veæ i pomisliti na Starka, pa sam bržebolje
promijenila temu.
"Moramo se vratiti proroèanstvu. Stvarno se brinem da se onaj stih gdje
stoji mrtva kad ruka dade mu slobodu' odnosi na Stevie Rae."
"Još uvijek smatram da Stevie Rae ne bi htjela imati veze s uzdizanjem
ovog palog anðela", rekao je Damien.
"Ali ima još vampyra iz te druge nove vrste, zar ne?" rekao je Jack.
MIN@
175
"Pa, ne baš još vampova", pojasnila sam mu. "Stevie Rae je jedina koja je
u potpunosti prošla Promjenu. Ali ima prilièan broj poèetnika."
"Ima više smisla da se to odnosi na jednog od njih", rekao je Damien.
"Aha, Stevie Rae ne bi išla šurovat s nekim zlikovcem", rekla je Erin.
"Nikako, nema šanse", složila se Shaunee.
Afrodita me samo pogledala. Ona i ja ništa nismo rekle.
"Ali Zoey je rekla da su ti drugi klinci, je li, odvratni", rekao je Jack.
"I jesu", rekla je Afrodita. "Oni su ti kao", zastala je, a onda su joj se oèi
zakrijesile, "oni su ti kao manualni radnici. Fuj."
"Afrodita, nema nièega lošeg u manualnim radnicima", rekla sam, na
samom kraju živaca.
"A? Èujem da nešto prièaš, ali ništa te ne razumijem."
Prevrnula sam oèima.
"Okej, istina glasi da bi crveni poèetnici zapravo možda mogli bit
odvratni samo u Afroditinu izopaèenom svijetu. Nisam vidjela nikog od
njih otkako se Stevie Rae Promijenila, a ona mi je rekla da su pod
kontrolom i da im se vratila ljudskost, pa æu se pokušati suzdržati od
prosudbi."
"Pa, bilo da su zaista odurni, ili ih je Traèerica samo svrstala u klasne
stereotipe, mislim da bismo ih trebali držati na oku", rekao je Damien.
"Moramo znati što oni rade. S kim razgovaraju. Što im je na umu.
Budemo li znali sve to, znat æemo i nastoji li taj demonski tip stupiti u
kontakt s nekim od njih i iskoristiti ga za svoje prepredene namjere."
"Pre - šta?" rekla je Shaunee.
"Predene - kako?" rekla je Erin.
"To znaèi 'krajnje podmukle'", prišapnuo je Jack Blizankama.
"Pa, onda je baš dobro što Stevie Rae i njeni crveni poèetnici dolaze na
sutrašnji obred", rekla sam im veliku vijest.
Prijatelji su blenuli u mene.
Pogledala sam Afroditu. Uzdahnula je.
"Više nemam afinitet za zemlju", priznala je. Zatim je podigla ruku i
nadlanicom prebrisala èelo, razmazavši lažnu safirnu tetovažu
polumjeseca koju si je ondje nacrtala. "Nisam više poèetnica. Opet sam
ljudsko biæe."
"Pa, nije baš normalno ljudsko biæe", dodala sam. "I dalje ima vizije, što
se jasno vidi iz proroèanstva koje nam je upravo zapisala. A Nyx je i dalje
stvarno stalo do nje." Osmjehnula sam se Afroditi. "Èula sam kako joj
sama Božica to kaže."
"Okej, to je izuzetno èudno!" rekao je Jack.
"Totalno se preokrenula", rekla je Shaunee.
MIN@
176
"Èime ne želi reæ da je postala gej", dometnula je Erin.
"Znaèi, poput Stevie Rae i crvenih poèetnika, Afrodita je nešto što nikad
prije nije postojalo", zamišljeno je rekao Damien.
"Izgleda", rekla sam.
"Sve se mijenja", polako je rekao Damien. "Poredak svijeta preobražava
se u nešto novo."
Prošli su me hladni srsi.
"Je li to dobro ili loše?"
"Ne bih rekao da se zasad to još može znati", rekao je. "Ali mislim da
æemo prilièno brzo saznati."
"Meni je to strašno", rekao je Jack.
Pogledala sam svoje prijatelje. Svi su djelovali zastrašeno i nesigurno, i
znala sam da tako neæe iæi. Morali smo biti jaki. Morali smo se držati
zajedno i vjerovati jedni u druge.
"Meni to nije strašno." Kad sam to poèela izgovarati, mislila sam da æu
reæi tešku laž. Ali što sam više govorila, to sam uvjerenija postajala.
"Promjena može biti èudna, pa èak i preokrenuta." Široko sam se
osmjehnula Damienu i Jacku, a oni su mi uzvratili plahim osmijesima.
"Ali do promjene mora doæi da bi nešto moglo rasti, da bi mi mogli rasti.
Hej, da nema ove promjene, Stevie Rae bi sad bila mrtva. Prisjetim se
toga kad mi sve ovo poène djelovati preveliko i preteško. K tome",
pogledala sam svakoga od njih, "imamo jedni druge. A promjena nije tako
strašna kad je ne moraš podnositi sam."
Pogledima punih sve veæeg povjerenja naveli su me na pomisao da bih
možda, jednog dana, mogla postati napol pristojna Nadsveæenica.
"Onda, kakav je Plan?" upitao me Damien.
"Pa, ti i Jack morate instalirati kamericu za dadilje u mrtvaènici. Misliš da
možete to izvesti a da vas ne ulove?" rekla sam.
"Mislim da bismo im mogli nekako odvratiti pažnju", polagano je rekao
Jack, prelazeæi pogledom s Vojvotkinje na Maleficent, koja je cijelim
trajanjem "sastanka" samo iz kupaonice zlokobno režala na psa. "Ako
možemo raèunati na Afroditinu pomoæ."
"Dobro. Ali ako moja maèka pojede to pseto, da niste ni zucnuli o tome,
èak i ako se S-t-a-r-k probudi i poène šizit zbog toga što mu je njuška
ljubljene labradorice pretvorena u faširano meso."
"Eh, pokušajte im samo odvratiti pažnju, a ne stvoriti krvoproliæe", rekla
sam.
"Dogovoreno", rekli su Damien i Jack uglas.
"Ja æu pronaæi Shekinu i reæi joj da mi baka dolazi u posjet, i da bi mi
trebala gostinska soba u koju æu je smjestiti", rekla sam.
MIN@
177
"A mi æemo se trudit da ne prilazimo ni blizu Neferet", rekla je Erin.
"Toèno tako", rekla je Shaunee. "I to bi trebalo bit toèno tako za sve nas,
osim Z i Afrodite."
Upravo sam zaustila reæi da se slažem s njom kad nas je Afrodita sve
zajedno zgranula glasnim:
"Ne!"
"Kako to misliš, ne! Ne smijemo prilaziti blizu Neferet. Ako nam ona
poène osluškivati misli, saznat æe da svi mi znamo za Stevie Rae i te
druge klince. A ako je ona zaista kraljica Tsi Sgili, time æemo je upozoriti
da znamo i za nju, i za nazovigavranove, pa èak i za Kalonu", rekao je
Damien, zvuèeæi kao da mu je veæ dosta objašnjavanja.
"Samo malo. Reci mi zašto misliš da oni ne bi smjeli izbjegavati Neferet",
zamolila sam Afroditu.
"Jednostavno. Ako je društvo debila poène izbjegavati, Neferet æe sigurno
poèet osluškivat njihove misli. Osluškivat æe ih dugo i uporno i duboko.
Ali što ako se Damien, Jack i Blesijamske Blizanke nastave ponašati kao i
obièno, kao da nemaju blage veze? Što ako je ne budu izbjegavali, nego je
možda èak odu potražit da je pozdrave, poènu se raspitivat oko zadaæe ili
izmišljat prigovore o tome da je hrana previše zdrava?"
"To se stvarno ne bi moralo izmišljati", rekao je Jack.
"Upravo tako, a dok budu bili u blizini Neferet, recimo da Jack misli
iskljuèivo o tome kako mu je naporno cijelo vrijeme izlazit na kraj sa
žalosnim psom. Damien misli o zadaæi i o tome kako slatke okice Jack
ima. A blizanke misle o tome kako æe markat nastavu da odu u Saks na
rasprodaju zimskih cipela za kraj sezone, koja je iduæi tjedan, usput budi
reèeno."
"Nema šanse! Veæ poèinje!" rekla je Shaunee.
"Znala sam. Znala sam da æe ove godine biti ranije. Kad smo imali onu
glupu meæavu, morali su poveæati prodaju, pa je to poremetilo cijeli
tradicionalni raspored rasprodaja", rekla je Erin.
"Tragièno, Blizanko, baš tragièno", rekla je Shaunee.
"Vidiš, ako se gikovi i frikovi budu ponašali onako praznoglavo kako je
Neferet duboko u duši uvjerena da i jesu, neæe se truditi da ih pažljivije
osluhne", rekla je Afrodita.
"Zar stvarno misliš da Neferet vjeruje da smo praznoglavi?" priupitao je
Damien.
"Neferet me neprekidno podcjenjuje. Sasvim je vjerojatno da podcjenjuje
i vas", rekla sam.
"Ako je to toèno, u izuzetnoj smo prednosti", rekao je Damien.
"Sve dok ona ne skuži da je pogriješila", rekla je Afrodita.
MIN@
178
"Pa, nadajmo se da to neæe biti tako skoro", rekla sam. "Okej, idem ja
potražiti Shekinu. Od ovog trenutka, mislim da bismo svi trebali biti što je
više moguæe zajedno. Znam da je baka rekla da su nazovigavranovi samo
utvarna biæa, ali gotovo sam stopostotno sigurna da me jedan od njih juèer
napao, i to me boljelo. K tome, opæenito me hvata jeza od njih. Takoðer je
rekla da oni mogu nauditi starijima koji su blizu smrti. Pa, što ako Kalona
biva sve jaèi, pa tako i oni bivaju sve jaèi? Što ako sada veæ mogu nauditi
i onima koji nisu tako stari i koji nisu tako blizu smrti?"
"Izbezumit æu se od tebe", rekao je Jack.
"I bolje", rekla sam. "Ako te je strah, bit æeš oprezniji."
"Ne želim da me bude strah i ne želim se šuljati po mrtvaènici", rekao je
Jack.
"Sjeti se, on možda samo spava", rekao je Damien. Obgrlio je Jacka. "Daj
da odvedemo Vojvotkinju natrag u moju sobu i smislimo cijeli plan
odvraæanja pažnje." Pogledao je Afroditu. "Ideš s nama, zar ne?"
Uzdahnula je.
"Iskoristit æete moju maèku."
To nije bilo pitanje, ali obojica su kimnuli sa širokim osmijesima.
"Pa, onda idem s vama. Ostavit æemo Maleficent ovdje dok ta rabota ne
bude spremna za izvršenje."
"Definitivno", rekao je Damien.
Pogledala sam Blizanke.
"Vama ne moram govoriti da budete zajedno, je li?"
"Nipošto", rekla je Erin.
"Hej, što kažeš na to da prikupimo još materijala za dimilice?" rekla je
Shaunee.
"Dobro si se sjetila. Ne može škoditi da nadimimo sve naše sobe", rekla
sam.
"Oki", rekla je Shaunee.
"Doki", rekla je Erin.
"Ali, samo malo", rekao je Jack. "I vas dvije biste nam mogle pomoæi u
akciji odvraæanja pozornosti."
"Znaš da Belzebub nije baš drag", rekla je Shaunee.
Jack se iscerio i kimnuo glavom.
"Upravo zato je baš savršen."
"Sirota Vojvotkinja", rekla je Erin.
"Hej, što æeš ti ono uèiniti, Z?" upita Jack.
"Idem do Shekine da se dogovorim s njom o bakinu dolasku." Bacila sam
pogled na svoj sat. "U stvari, ona svaki èas samo što nije stigla."
MIN@
179
"Okej, svi znamo što trebamo uèiniti. Primimo se posla, dakle", rekao je
Damien.
Kad smo svi krenuli iz sobe, Afrodita se zadrþala.
"Hej, brzo se opet naðemo ovdje. Izgleda da æemo nas dvije jedno vrijeme
biti stalno skupa."
Osmjehnula sam joj se.
"Ovaj put si se baš uvalila u pošteno sranje, zar ne?"
Zakolutala je oèima, izvadila ogledalo iz torbice i struèno si ponovno
nacrtala lažnu tetovažu, a kad sam krenula za njom iz sobe, hodala sam
tragom njena gunðanja:
"Ma da... ma da... ma da... glupe vizije od kojih mi oèi budu sve crvene,
debilna škvadra, prastaro zlo... Samo èekam da vidim što je iduæe na
redu..."

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 2]

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Neukrocena - P.C. Cast (Kuća Noći - IV knjiga) Beautiful-girl-look-up2-