Dvadeset sedmo poglavlje
"Bog te mazo!" ciknula je Shaunee i zateturala unatrag, primivši se za
Erininu ruku da se ne sruši.
"Bila si mrtva!" rekla je Erin.
"Mislim da nisam", rekla je Afrodita, trljajuci jednom rukom celo, a drugom
oprezno opipavajuci trag ugriza na vratu. "Jao! Dovraga, sve me boli."
"Jako jako mi je žao, Afrodita", rekla je Stevie Rae. "Hocu rec, nisi mi
draga, al da znaš da te nikad ne bih ugrizla. Ili te bar sad više ne bih."
"Da, da, kako god", rekla je Afrodita. "Pusti to. Sve je to tako isplanirala
Nyx, ma kako to bilo bolno i nezgodno." Opet se lecnula od boli u vratu.
"Bože, ima netko neki flaster?"
"Imam ja tu negdje rupcic. Cekaj, možda ga uspijem naci", rekla je Erin i
opet pocela kopati po torbici.
"Probaj joj nac neki cisti, Blizanko. Afrodita ima dovoljno stresova da joj ne
treba još i neka gadna infekcija."
"Jao, kako ste vas dvije prokleto obzirne", rekla je Afrodita. Bacila je pogled
prema Blizankama s trackom smiješka na licu, i tad mi se pružio prvi dobar
pogled na nju.
"Nema ga!" zgranuto sam rekla.
"O, sranje! Zoey ima pravo", rekao je Damien, zureci u Afroditu.
"Šta?" rekla je Afrodita. "Koga nema?"
"Ojoj", rekla je Shaunee.
"Nego što, nema ga", rekla je Erin, pružajuci rupcic Afroditi.
"Vrag vas vaš, kakve sad to gluposti pricate?" rekla je Afrodita.
"Evo. Uzmi." Stevie Rae joj je dodala ogledalce. "Pogledaj si lice."
Afrodita je uzdahnula, ocito zlovoljna.
"Okej, znam da izgledam skroz komatozno. Halo! Stevie Rae me upravo
ugrizla. Cujte zadnju vijest: cak ni ja ne mogu cijelo vrijeme izgledat
savršeno, pogotovo kad…"
Cim joj je pogled pao na zrcalo, i kad je ugledala odraz svog lica, Afrodita je
umuknula kao da je netko na njoj pritisnuo tipku UŠUTI. Drhtavo je podigla
ruku i dotaknula mjesto nasred cela gdje joj je do maloprije stajao Nyxin
Biljeg.
"Nema ga." Glas joj je bio opor šapat. "Kako je moguce da ga nema?"
"Nikad, ali baš nikad nisam cuo da se nešto ovakvo dogodilo. Ni iz jedne
knjige, ma niotkuda", rekao je Damien. "Nakon što si jednom Obilježena, ne
možeš samo tako postati neobilježena."
"Tako se izlijecila Stevie Rae."
MIN@
177
Afrodita je zvucala ošamuceno i samo je dodirivala prazno mjesto nasred
svoga cela.
"Nyx ga je oduzela meni i dala Stevie Rae." Užasan je drhtaj potresao
Afroditino tijelo. "I sada nisam ništa više nego opet ljudska." Teturavo je
ustala, ispustivši ogledalce. "Moram otici. Više mi ovdje nije mjesto."
Odrvenjelo je pocela uzmicati prema otvorenim skrivenim vratima,
razrogacenih, staklastih ociju.
"Cekaj, Afrodita", rekla sam, krecuci za njom. "Možda nisi opet ljudska.
Možda je ovo nešto cudno što ce proci za dan-dva, a onda ce ti se Biljeg
vratiti."
"Ne! Biljeg mi je nestao. Znam da je nestao. Samo, samo me pusti na miru!"
Protrcala je kroz vrata, jecajuci.
Cim je Afrodita prešla medu škole, zrak je zatitrao i zaculo se nekakvo
osebujno krckanje, kao da je nešto veliko palo i razbilo se.
Stevie Rae me primila za mišicu.
"Ostani tu. Idem ja za njom."
"Ali ti…"
"Ne, sada mi je okej." Stevie Rae mi je uputila onaj svoj slatki smiješak, pun
života. "Dovela si me u red, Z. Bez brige. Afroditi se ovo dogodilo zbog
mene. Naci cu je i pobrinuti se za nju. Zatim cu ti se vratiti."
Zacula sam šumove iz daljine, kao da nam nešto krupno prilazi velikom
brzinom.
"To su ratnici. Znaju da je nešto izašlo iz škole", rekao je Damien.
"Idi!" rekla sam Stevie Rae.
"Nazvat cu te." Zatim sam dodala: "Necu ti poslati SMS. Nikada. Tako da
ako dobiješ SMS, nece biti od mene."
"Oki-doki-cmoki, upamtit cu", rekla je Stevie Rae, pa uputila širok osmijeh
nama cetverima. "Vidimo se brzo!"
Šmugnula je kroz vrata i zatvorila ih za sobom. Primijetila sam da osiguranje
mede nije niti zatitralo kad je prošla kroz njega, i nacas sam se upitala što to
sad, kvragu, znaci.
"Onda, zašto smo došli ovamo?" upitao je Damien.
"Došli smo zato što je Erik ostavio Zoey", rekla je Shaunee.
"Aha, zato što je pogodena", rekla je Erin.
"Nemojte im reci za Afroditu ili Stevie Rae", rekla sam.
Prijatelji su me pogledali kao da sam rekla možda bolje da ne kažemo
roditeljima za ono kad smo se napili piva.
"Bez zajebancije?" rekla je sarkasticno Shaunee.
"A baš smo im mislili sve istrtljat", rekla je Erin.
"Aha, jer nama ne možeš povjeriti nikakvu tajnu", rekao je Damien.
MIN@
178
Pa, sranje. Definitivno su i dalje bili ljuti na mene.
"Onda, što cemo im reci, tko je probio medu?" upitao je Damien. Primijetila
sam da mene nije ni pogledao, vec je pitanje uputio jedino Blizankama.
"Afrodita, tko drugi?" rekla je Erin.
Prije nego što sam se stigla pobuniti, Shaunee je dodala:
"Aha, necemo ništa rec o fori s nestajanjem koju je izveo njen Biljeg. Samo
cemo rec da je došla ovamo s nama i da joj je dopizdilo kolko Zoey
cmizdri."
"I sažalijeva samu sebe", dodala je Erin.
"I laže. Tako da je klisnula. Što je sasvim tipicno za Afroditu", dovršio je
Damien.
"Možda ce imati problema zbog toga", rekla sam.
"Pa, cuj, konzekvenca je kurva", rekla je Shaunee.
"Kurva koja ocito neke od nas prilicno uporno prati", rekla je Erin, oštro
pogledavši u mene.
Uto je nekoliko ratnika, pod Dariusovim vodstvom, banulo na našu cistinu. S
isukanim oružjem izgledali su dozlaboga strašno, kao da se spremaju
pošteno razvaliti nekoga (moguce i nas).
"Tko je probio medu?" Darius je prakticki izlanuo pitanje.
"Afrodita!" rekli smo nas troje uglas.
Darius je hitrom kretnjom dao znak dvojici ratnika.
"Pronadite je", rekao je. Zatim opet nama: "Nadsvecenica je sazvala zbor
cijele škole. Trebate doci u glavnu dvoranu. Odvest cu vas onamo."
Pokorno smo pošli za Dariusom. Pokušala sam uloviti Damienov pogled, ali
nije se htio ni osvrnuti prema meni. Kao ni Blizanke. Bilo mi je kao da
hodam s neznancima. Zapravo, još gore. Neznanci bi se možda bar
osmjehnuli i pozdravili me. Moji prijatelji definitivno nisu imali osmijeha i
pozdrava za mene.
Prešli smo svega par koraka kad su me pogodili prvi bolovi. Bilo mi je kao
da mi netko zabija nevidljivi nož u trbuh. Uvjerena da cu povratiti,
presavinula sam se u struku, stenjuci.
"Zoey? Što je bilo?" rekao je Damien.
"Ne znam. Ma…"
Izgubila sam sposobnost govora, a u isti mah sve se oko mene ultra izoštrilo.
Bol u trbuhu naglo je nabujala, i bila sam svjesna da me ratnici okružuju još
dok sam pokušavala zgrabiti Damiena za ruku. Premda sam znala da se još
ljuti, cvrsto me primio, i cula sam kako mi govori da ce sve biti u redu.
Bol me probola od trbuha do srca. Zar sam umirala? Nisam iskašljavala krv.
Da nisam dobila srcani udar? Bilo mi je kao da sam bacena u neciju tudu
moru u kojoj me muce nevidljivi bodeži i pogledu skrivene ruke.
MIN@
179
Prodorna bol koja mi je odjednom sijevnula kroz vrat bila mi je nesnosna i
sve mi je na rubu vidnog polja pocelo postajati crno. Znala sam da padam,
ali bol je bila nepodnošljiva. Ništa nisam više mogla... umirala sam...
Snažne su me ruke poduhvatile i podigle, i bila sam nejasno svjesna da me
Darius ponio.
Zatim je u meni nastalo grozno trganje. Pocela sam vrištati i vrištati. Bilo mi
je kao da mi se srce trga iz živoga tijela. Baš kad sam znala da više ni
trenutka to ne mogu trpjeti, prestalo je. Jednako naglo kao što je i pocela, bol
je minula, ostavljajuci me zadihanu i oblivenu znojem, ali savršeno u redu.
"Cekaj, stani. Okej mi je", rekla sam.
"Moja damo, pretrpjela si strahovitu bol i moramo te odnijeti u ambulantu",
rekao je Darius.
"Okej. Ne." Bilo mi je drago cuti da mi se glas sasvim vratio u normalu.
Lupila sam Dariusa po premišicavom ramenu.
"Spusti me. Ozbiljno ti kažem. Dobro mi je."
Darius je nevoljko zastao i obzirno me postavio na noge. Osjecala sam se
kao znanstveni pokus dok su Blizanke, Damien i ostali ratnici zajednicki
zjakali u mene.
"Dobro mi je", strogo sam rekla. "Ne znam što se dogodilo, ali sada je
prošlo. Stvarno."
"Trebala bi u ambulantu. Nakon što Nadsvecenica dovrši govor, doci ce te
pregledati", rekao je Darius.
"Ne. Apsolutno ne", rekla sam. "Ona ima pametnijeg posla. Ne treba joj još
briga oko tog cudnog grca ili cega god od kog me... eh... zabolio želudac."
Nisam imala dojam da je Darius povjerovao u to.
Podigla sam bradu i progutala posljednji ostatak ponosa.
"Patim od vjetrova. Obilnih. Pitaj moje prijatelje."
Darius se okrenuo prema Blizankama i Damienu.
"Aha, ona ti je totalno vjetrovita", rekla je Shaunee.
"Gospodicna Prduša, tako ti je mi zovemo", rekla je Erin.
"Zaista, ima izuzetno mnogo plinova u debelom crijevu", dodao je Damien.
Okej, shvacala sam da mi vojska nije stala u obranu zato što su mi sve
oprostili i opet se sjajno skompali sa mnom. Naprosto su iskoristili izvrsnu
priliku da me osramote.
Bože, kako me glava razvaljivala.
"Vjetrovi, gospo?" rekao je Darius, trzajuci usnama.
Slegnula sam ramenima i porumenjela bez ikakvih problema.
"Vjetrovi", potvrdila sam. "Možemo samo otici u glavnu dvoranu? Osjecam
se daleko bolje."
"Kako želiš, gospo." Darius mi je salutirao.
MIN@
180
Na svu srecu, svi smo zajedno promijenili smjer i opet pošli prema glavnoj
dvorani.
"Što je sad to bilo?" prišapnuo mi je Damien, prišavši mi uz bok.
"Nemam blage veze", odvratila sam mu šaptom.
"Blage veze", tiho je rekla Shaunee.
"Ili zna, a nece nam reci", promrsila je Erin.
Ništa nisam mogla reci. Samo sam tužno odmahnula glavom. Sama sam to
izazvala. Da, s dobrim razlogom, bar za dio svega ovoga. Ali istina je bila da
sam daleko predugo lagala svojim prijateljima.
Kao što je Shaunee rekla, konzekvenca je kurva, a kao što je Erin primijetila,
definitivno me uporno pratila. Nitko mi se nije obratio tijekom ostatka puta
do glavne dvorane. Kad smo ušli na glavna vrata, pridružio nam se Jack.
Nije me htio ni pogledati. Svi smo sjeli zajedno, ali nitko mi se nije obratio.
Baš nitko. Blizanke su razgovarale jedna s drugom, kao i obicno, ocito
gledajuci gdje su u publici T. J. i Cole, koji su zapravo prvi njih ugledali i
dojurili sjesti uz njih. Flertovanje koje je zatim nastupilo bilo je gotovo
dovoljno odvratno da me natjera na zavjet da nikad više ni s kim necu izaci.
Kao da sam imala izbora.
Zaostajala sam za svima, pa sam sada sjedila na zadnjem mjestu olraga.
Damien je bio ispred mene s ostatkom ekipe. Cula sam kako šapce Jacku i
prenosi mu najnovije vijesti o Afroditi i Stevie Rae. Nijedan mi ništa nije
rekao, niti se cak osvrnuo prema meni.
Svi su postajali stvarno nespokojni, i cinilo se da cekamo cijelu vjecnost.
Pitala sam se koga je vraga Neferet sada naumila. Mislim ono, ona je sazvala
ovaj veliki skup. Došla je prakticki cijela nesretna škola, premda sam se ja
osjecala nevjerojatno, ojadeno sama. Potražila sam pogledom Erika, da
vidim gleda li me oštro odnekud iz sale, ali nigdje ga nisam opazila. Ipak,
primijetila sam sirotog malog Iana Bowsera, koji je sjedio u prednjem redu,
podlivenih ociju, kao da je upravo izgubio najbolju prijateljicu. Definitivno
sam znala kako mu je.
Napokon je publikom prostrujao žamor i Neferet je ušla u dvoranu. Za njom
je ušlo nekoliko starijih profesora, ukljucujuci Dragona Lankforda i
Lenobiju; okružena Erebovim Sinovima, kraljevskim se korakom popela na
pozornicu. Svi su umuknuli, pozorno je gledajuci.
Nije više tratila vrijeme, vec je prešla ravno na stvar.
"Dugo smo živjeli u miru s ljudskim bicima, iako su nas desetljecima
vrijedali i izopcavali. Zavide nam na darovitosti i ljepoti, na bogatstvu i
moci. I njihova je zavist postojano izrastala u mržnju. Sad se ta mržnja
pretvorila u nasilje koje su nam nanijeli ljudi koji sebe nazivaju religioznima
i pravicnima." Smijeh joj je bio hladan i divan. "Kakvog li svetogrda."
MIN@
181
Morala sam priznati da je nevjerojatno dobra. Uspjela je potpuno opciniti
publiku. Da nije bila Nadsvecenica, definitivno je mogla biti jedna od
vodecih glumica našeg doba.
"Istina glasi da ljudskih bica ima daleko više nego vampyra, pa nas
podcjenjuju zbog naše manje brojnosti. Ali obecavam vam ovo. Ubiju li
samo još jednu našu sestru ili brata, proglasit cu ratno stanje protiv njih."
Morala je pricekati da se klicanje ratnika stiša prije nego što je mogla
nastaviti, ali to joj ocito nije smetalo. "Nece to biti otvoreni rat, ali bit ce
smrtonosan i…"
Ulazna vrata dvorane naglo su se otvorila kad su Darius i još dvojica ratnika
žurno ušli u sobu, prekidajuci Neferet. Kao i svi ostali, šutke je gledala kako
joj vampyrski muškarci prilaze smrknutih lica. Darius mi je izgledao nekako
cudno. Ne blijedo,nego plasticno. Kao da mu se lice pretvorilo u živu masku.
Neferet se odmaknula od mikrofona i sagnula se da joj on može prišapnuti
vijest. Kad je dovršio, ustala je i posve se ispravila, gotovo kao da želi
zauzeti potpuno ukocen stav jer joj je nanesena grozomorna bol. Zatim se
zanijela i jednom se rukom primila za vrat. Dragon je priskocio da je pridrži,
ali svecenica je odbila njegovu pomoc. Polako se vratila do mikrofona i
glasom slicnim smrti rekla:
"Tijelo Lorena Blakea, našeg voljenog vampyrskog Pjesnika-laureata,
upravo je pronadeno pribijeno na naša glavna ulazna vrata."
Osjetila sam kako su se Damien i Blizanke zagledali u mene. Pritisnula sam
dlan na usta da suspregnem užasnut jecaj, baš kao što sam to ucinila kad sam
ugledala Lorena i Neferet zajedno.
"To je to što se tebi maloprije dogodilo", prišapnuo mije Damien, tako blijed
u licu da je postao gotovo siv. "Ti si se Utisnula s njim, zar ne?"
Mogla sam samo kimnuti. Sva mi je pozornost bila uprta u Neferet, koja je
nastavila govoriti.
"Lorenu su izvadili utrobu, a zatim odrubili glavu. Kao i u slucaju
profesorice Nolan, na tijelo su mu pribili ružan citat iz Svetog pisma. Ovaj je
iz njihove Ezekielove knjige. Piše: Istrijebit ce iz nje sve grozote i gadosti.
POKAJTE SE." Zastala je i pognula glavu, izgledajuci kao da se moli dok je
dolazila sebi. Zatim se uspravila i podigla lice, a ono je sjalo tako jarkim i
velicanstvenim bijesom da je cak i meni srce zakucalo brže.
"Kao što sam govorila kad je ova tragicna vijest stigla do nas, to nece biti
otvoreni rat, ali bit ce smrtonosan, a mi cemo iz njega izaci kao pobjednici.
Možda je došlo vrijeme da vampyri zauzmu mjesto koje im pripada u
svijetu, a to mjesto ne znaci pokoravanje ljudskim bicima!"
Znala sam da ce mi pozliti, pa sam istrcala iz dvorane. Sva sreca da mi je
sjedalo bilo na kraju zadnjeg reda. Znala sam da prijatelji nece poci za
MIN@
182
mnom. Ostat ce oni unutra i klicati sa svima ostalima. A ja cu biti vani i
izbacivati sve iz svoje utrobe jer znam u dubini duše da je rat s ljudima
pogrešan.
Da ga Nyx ne želi.
Dahtala sam, trudeci se duboko udisati i pokušavajuci suzbiti drhtavicu.
Okej, možda sam znala da naša Božica ne želi rat, ali što sam mogla uciniti
da ga sprijecim? Bila sam obicna klinka, a nedavnim sam postupcima
dokazala da nisam baš pretjerano pametna klinka. Nyx se vjerojatno ljutila i
na mene. Tako mi je i trebalo.
A tada sam se sjetila one poznate boli koja me opržila oko struka. Pogledala
sam oko sebe, da se uvjerim da sam sama, a onda podigla skut suknje da si
pogledam kožu. Eto ih! Tetovaže mog prekrasnog filigranskog Biljega
pojavile su mi se oko struka. Sklopila sam oci. O, hvala ti, Nyx! Hvala ti što
me nisi napustila!
Zatim sam se naslonila na zid glavne dvorane i rasplakala. Plakala sam zbog
Afrodite i Heatha, Erika i Stevie Rae. Plakala sam za Loienom, uglavnom
sam plakala za Lorenom. Potresla me njegova pogibija. Razumski sam znala
da me nije volio. Da me iskoristio jer je Neferet htjela da on prodre do mene,
ali mojoj duši to ocito nije bilo bitno. Osjetila sam njegov gubitak kao da mi
je išcupan iz srca. Znala sam da ima neceg pogrešnog u njegovoj smrti, i da
se to pogrešno ne sastoji samo u tome što su ga ubili religiozni frikovi. A ti
su frikovi možda sa mnom u rodu. Moj poocim možda stoji iza njegove
smrti.
Njegove smrti... Lorenove smrti...
Opet me lupilo. Ne znam kako sam dugo samo stajala naslonjena na zid
dvorane, plakala i drhtala. Samo sam znala da oplakujem smrt djevojke koja
sam nekada bila, jednako kao i Lorena.
"Ti si za to kriva."
Neferetin me glas presjekao. Podigla sam pogled, brišuci lice rukavom, i
ugledala je kako stoji preda mnom, podlivenih ociju, ali bez suza.
Bilo mi je zlo od nje.
"Svi ce oni misliti da ne placeš zato što si hrabra i jaka", rekla sam joj. "Ali
ja znam da ne placeš zato što nemaš srca. Ne može tebi biti toliko stalo do
nekoga da zaplaceš."
"Varaš se. Voljela sam ga, a on me zauzvrat obožavao. Ali to vec znaš, zar
ne? Gledala si nas, kao prava mala smutljivica, što i jesi", rekla je.
Neferet se brzo osvrnula prema vratima i podigla kažiprst, kao da želi reci da
joj treba trenutak. Vidjela sam kako ratnik koji joj se spremao prici zastaje i
staje ledima uz vrata; posao mu je ocito bio sprijeciti da nam itko zasmeta.
Zatim se Neferet opet okrenula prema meni.
MIN@
183
"Loren je mrtav zbog tebe. Osjetio je kako si potresena, a kad je došlo do
proboja mede, pretpostavio je da to ti bježiš od one male scene izmedu tebe i
sirotog, šokiranog Erika, koju sam ja uredila", rekla je sa sarkasticnim
podsmijehom. "Loren te otišao pronaci. A buduci da je tražio tebe, Loren je
stradao."
Odmahnula sam glavom, puštajuci da mi bijes i gadenje priguše bol i strah.
"Ti si razlog svemu ovome. Ti to znaš. Ja to znam. I, što je najvažnije, Nyx
to zna."
Neferet se nasmijala.
"Vec si mi jedanput priprijetila imenom Božice, a ipak, vidi me, mocna sam
Nadsvecenica, a vidi sebe, blesavu, glupu pocetnicu koju su svi prijatelji
napustili."
Progutala sam knedlu. Imala je pravo. Ona je bila sve to, a ja nisam bila
ništa. Donosila sam glupe odluke, i njima izgubila povjerenje svojih
prijatelja. Dok je ona, eto, i dalje bila glavna. U srcu sam znala da se u
Neferet kriju zlo i mržnja, ali cak ni ja to nisam mogla vidjeti pri pogledu na
nju. Bila je svijetla, predivna i mocna. Izgledala je kao slika i prilika
Nadsvecenice, osobe koju je Izabrala jedna božica. Kako mi je uopce palo na
pamet da joj se mogu usprotiviti?
Zatim sam osjetila hukanje vjetra, žegu ljetnog dana, slatku svježinu žala,
divlje prostranstvo zemlje i snagu svojega duha. Novi dokaz naklonosti Nyx
zatitrao mi je oko struka kad su mi rijeci Božice šapnule iz sjecanja:
Imaj na umu da mrak nije uvijek isto što i zlo, baš kao što ni svjetlo ne
donosi uvijek dobro.
Uspravno sam stala. Usredotocivši se na pet elemenata, podigla sam ruke
dlanovima prema van i gurnula Neferet, ne dotaknuvši je. Nadsvecenica je
posrnula nauznak, zateturala, izgubila ravnotežu i stropoštala se ravno na
guzicu. Kad je nekoliko ratnika banulo iz dvorane da joj pomogne ustati,
prignula sam se, praveci se kao da provjeravam je li joj dobro, i prišapnula
joj:
"Razmisli malo želiš li mene raspizditi, stara."
"Izmedu nas još nije sve gotovo", prosiktala je.
"Da znaš da se ovaj put totalno slažem s tobom", rekla sam.
Zatim sam ustuknula od nje i pustila da se oko nje uzvrpolje ratnici i ostali
pocetnici i vampovi koji su nahrupili iz glavne dvorane. Cula sam je kako ih
smiruje objašnjenjem da je samo slomila potpeticu i spotaknula se, da je sve
kako treba, a onda mi je, na svu srecu, gužva onemogucila da je dalje gledam
i slušam.
Nisam pricekala da Blizanke i Damien izadu i pocnu me ignorirati. Okrenula
sam leda svima njima i pošla prema svome domu. I zastala sam u mjestu kad
MIN@
184
je Erik iskoracio iz sjene na rubu zgrade glavne dvorane. Oci su mu bile
zgranuto razrogacene i izgledao je potreseno i blijedo. Ocito je posvjedocio
cijelom prizoru izmedu Neferet i mene. Podigla sam bradu i pogledala ga
ravno u te poznate plave oci.
"Da, ovdje je u igri mnogo više toga nego što si mislio", rekla sam.
Odmahnuo je glavom, ali prije od iznenadenja nego od nevjerice.
"Neferet... ona, ona je..." zamucnuo je, pogledavši preko mog ramena prema
gužvi koja je i dalje okruživala Nadsvecenicu.
"Ona je zla kuja? Tih si se rijeci pokušao sjetiti? Da, je."
Godilo mi je to reci. Narocito mi je godilo to reci Eriku. Htjela sam mu još
više razjasniti stvari, ali sljedecim me rijecima sprijecio.
"To ne mijenja ono što si ucinila."
Pogledala sam ga, i odjednom nisam osjetila ništa više do teškog, teškog
umora.
"Svjesna sam toga, Erik."
Bez i rijeci više, udaljila sam se od njega.
Dolazak zore rudio je nebom, dajuci mraku maglovitu nijansu pastelnog
jutra. Duboko sam udahnula, unoseci u sebe svježinu novoga dana. Nakon
suocavanja s Neferet i Erikom ostala sam neobicno smirena, i misli su mi se
s lakocom posložile u dva mala, uredna stupca.
Na pozitivnoj strani:
Prvo, moja najbolja prijateljica nije više bila neumrlo umrlo cudovište
sludeno krvlju. Jasno, nisam baš bila sigurna što je sad ona, ili, kad smo vec
kod toga, gdje je sad ona.
Drugo, nisam više trebala žonglirati s tri decka.
Trece, Nisam više bila ni Utisnuta ni s kim, što je takoder bilo dobro.
Cetvrto, Afrodita nije bila mrtva.
Peto, kazala sam prijateljima hrpetinu stvari koje sam im vec dugo željela
povjeriti.
Šesto, nisam više bila djevica.
Na negativnoj strani:
Prvo, nisam više bila djevica.
Drugo, nisam više imala decka. Nijednog.
Trece, možda sam nekako prouzrocila smrt vampyrskog Pjesnika-laureata, a
ako je nisam prouzrocila ja, onda je možda netko iz moje obitelji.
Cetvrto, Afrodita je postala ljudska, od cega je ocito totalno friknula.
Peto, prijatelji su vecinom pizdili na mene i nisu više imali povjerenja u
mene.
Šesto, nisam im još prestala lagati, jer im i dalje nisam mogla kazati istinu o
Neferet.
MIN@
185
Sedmo, našla sam se usred rata izmedu vampyra (kojima još nisam
pripadala) i ljudi (kojima više nisam pripadala). I, dobitnik glavne nagrade:
Osmo, najmocnija vampovska Nadsvecenica našeg doba postala mi je
zakleta neprijateljica.
"M-af-au!" Nalin cangrizavi glas upozorio me taman na vrijeme da raširim
ruke prije nego što se bacila na mene. Pomazila sam je.
"Jednog dana ceš skociti prerano i pasti ravno na guzicu."
Osmjehnula sam se, prisjetivši se.
"Otprilike kao što je Neferet pala ravno na guzicu."
Nala je ukljucila svoju predilicu i pocela mi se trljati licem o obraz.
"Pa, Nala, izgleda da sam se našla u dubokoj kakici. Negativne strane mog
života totalno pretežu nad pozitivnima, a znaš što je cudno? Cak se vec
polako navikavam na to." Nalina je predilica samo radila sve glasnije, i dala
sam joj pusu u bijelu mrljicu nad nosom. "Stižu teške stvari, ali iskreno
vjerujem da me Nyx Izabrala, što znaci da ce biti uz mene." Nala je macje
bapski progundala, pa sam se brže-bolje ispravila. "Hocu reci, uz nas. Nyx
ce biti uz nas." Premjestila sam Nalu u narucju da mogu otvoriti vrata doma.
"Naravno, to što me Nyx Izabrala pomalo me tjera da posumnjam u njenu
mogucnost odlucivanja", promrmljala sam, tek napola u šali.
Vjeruj u sebe, Kceri, i pripremi se za ono što stiže.
Ciknula sam kad mi je glas Božice prostrujao sviješcu. Ma super. Pripremi
se za ono što stiže nije mi zvucalo dobro. Pogledala sam Nalu i uzdahnula.
"Sjecaš se kad smo mislile da nam je moj komatozni rodendan bio najveci
problem?"
Nala mi je kihnula ravno u lice, pa sam prasnula u smijeh, rekla:
"Iju", i požurila se u svoju sobu, prema kutiji maramica koju sam držala na
stolicu uz uzglavlje.
Kao i obicno, Nala je savršeno sažela moj život:
pomalo je smiješan, pomalo je gadan i u ne malom je neredu.
KRAJ
Trece knjige