Niste konektovani. Konektujte se i registrujte se

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole  Poruka [Strana 1 od 2]

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Prvo poglavlje

Kad sam već mislila da mi dan nikako ne može biti gori nego što već je, ugledala sam mrtvog tipa kako stoji uz moj ormarić. Kayla je mljela i mljela svoje uobičajeno kajlanje, pa ga nije ni primijetila. Ispočetka. Zapravo, kad se sad toga sjetim, nitko ga drugi nije primijetio sve dok nije progovorio, što samo pruža dodatni i tragični dokaz moje frikovske nesposobnosti da se uklopim.
"Ne, al ono, Zoey, kunem ti se Bogom da se Heath nije toliko napio nakon utakmice. Fakat ne bi trebala bit tako stroga prema njemu."
"Aha", rekla sam, ne slušajući je. "Baš." Zatim sam zakašljala. Opet. Bilo mije koma. Sigurno sam pokupila ono što gospodin Wise, moj ne tek blago poremećeni profesor iz napredne biologije, zove tinejdžerskom kugom.
Ako umrem, hoću li se time spasiti od sutrašnjeg testa iz geometrije? Vrijedi se nadati.
"Zoey, molim te. Slušaš ti uopće mene? Mislim da je popio ono samo četiri - nemam pojma - možda šest piva, i možda ono tri žestice. Al totalno nije stvar u tome. Sigurno ne bi popio skoro ništa da te tvoji debilni starci nisu prisilili da odeš doma odmah nakon utakmice."
Razmijenile smo napaćen pogled, potpuno se slažući oko najnovije nepravde koju su mi nanijeli mama i poočaj, za kog se udala prije tri istinski duge godine. A onda je Kay, nakon jedva pola daha predaha, nastavila mljeti.
"Plus, slavio je. Mislim ono, pobijedili smo Union!" Kay mije prodrmala rame i unijela mi se u lice. "Kužiš! Tvoj dečko—"


"Moj šatro dečko", ispravila sam je, dajući sve od sebe da joj ne zakašljem u lice.
"Šta god. Heath nam je vođa napada, pa jasna stvar da je morao pro¬slaviti. Ima ono milijun godina otkako je Broken Arrow pobijedio Union."
"Šesnaest." Matematika mi je koma, ali Kay je takav antitalent da u usporedbi s njom ispadam genijalna.
"Opet, šta god. Stvar je u tome da je bio sretan. Daj ne pili dečka toliko."
"Stvar je u tome da se razbio ono peti put ovaj tjedan. Žao mi je, ali neću izlaziti s tipom čija se glavna ambicija u životu promijenila od želje da igra nogomet u učeničkoj ligi u želju da strusi šest piva u sebe a da se ne izriga. Da ne spominjem činjenicu da će natuć sto kila od svog tog piva." Morala sam zastati da se nakašljem. Malo mije bilo muka, pa sam se prisilila da polako, duboko dišem nakon što me prošao napad kašlja. Makar kajlava to nije ni primijetila.
"Ma fuj! Heath, debeo! Uopće si to ne želim predočavat."
Uspjela sam prijeći preko još jednog poriva da zakašljem. "A ljubit se s njim ti je ko sisat muške noge natopljene alkoholom."
Kay se namrštila. "Okej, odurno. Šteta što je komad."
Zakolutala sam očima, i ne pokušavajući sakriti koliko mi njena uobi¬čajena plitkost ide na jetra.
"Kako si čangrizava kad si bolesna. Uglavnom, pojma nemaš kako je Heath izgledao ko izgubljeno malo štene nakon što si ga ignorirala pod ručkom. Nije čak ni..."
Zatim sam ga ugledala. Mrtvog tipa. Okej, prilično sam brzo shvatila da nije tehnički "mrtav". Bio je jedan od onih neumrlih. Ili neljudskih. Nije bitno. Znanstvenici govore jedno, ljudi govore drugo, ali krajnji rezultat je isti. Nije se moglo pogrešno procijeniti što je on, a čak i da nisam osjećala snagu i mrak kojima je zračio, nije bilo mrtve šanse da ne primijetim njegov Biljeg, safirnoplavi polumjesec na njegovu čelu i dodatnu tetovažu isprepletenih uzlova koja mu je opasavala jednako tako plave oči. Bio je vampir, i još gore od toga. Bio je Tragač.
Ma, sranje! Stajao je uz moj ormarić.
"Zoey, ti me uopće ne slušaš!"
Zatim je vampir progovorio, a njegove su ceremonijalne riječi prokli¬zile prostorom između nas, opasne i zavodljive, poput krvi izmiješane s topljenom čokoladom.

"Zoey Montgomery! Izbor Noći pao je na te; smrću ćeš rođena biti. Noć te zazivlje; počuj slatki glas njezin. Sudbina te u Kući Noći iščekuje!"
Podigao je dugi bijeli prst i pokazao na mene. Kad mi je bol buknula u čelu, Kayla je razjapila usta i vrisnula.

Kada su mi se jarke mrlje napokon raščistile iz očiju, pogledala sam uvis i ugledala Kayino potpuno blijedo lice kako se nadvija nad mene.
Kao i obično, rekla sam prvu besmislicu koja mi je pala na pamet. "Kay, buljiš ko riba."
"On te Obilježio. O, Zoey! Na čelu ti je obris onoga!" Zatim je pritisnula drhtavu ruku na blijede usne, neuspješno pokušavajući suspregnuti jecaj.
Uspravila sam se u sjedeći položaj i zakašljala. Glavobolja me ubijala, pa sam se protrljala po mjestu točno između obrva. Peklo me kao da me ubola osa, a bol mije zračila oko očiju i kroz jagodice na obrazima. Imala sam dojam da ću povratiti.
"Zoey!" Kay je sada stvarno plakala i bila je primorana govoriti u stankama između kratkih, vlažnih štucaja. "O. Bože. Mili. Taj tip je bio Tragač - vampirski Tragač!"
"Kay." Počela sam žmirkati, ne bih li rastjerala bol iz glave. "Prestani plakati. Znaš da mrzim kad plačeš." Ispružila sam ruku u pokušaju da je utješim tapšanjem po ramenu.
A ona se automatski lecnula i odmaknula od mene.
Nisam mogla vjerovati. Doslovce se lecnula, kao da me se boji. Sigurno mi je u očima primijetila da me to povrijedilo, jer je smjesta počela bez daha mljeti svoje kajlanje.
"O, Bože, Zoey! Pa šta ćeš ti sada? Ne možeš otić onamo. Ne možeš se pretvoriti u takvog stvora. Ovo nije moguće! Pa s kim ću ja sad ić na sve naše nogometne utakmice?"
Primijetila sam da se cijelim trajanjem te tirade ni trenutka nije pri-maknula bliže meni. Suzbila sam u sebi mučni, povrijeđeni osjećaj od koga samo što nisam briznula u plač. Oči su mi smjesta presušile. Dobro mi je išlo prikrivanje suza. Nego što; imala sam tri godine vremena da se izvještim u tome.
"Sve okej. Smislit ću što ću i kako ću. Vjerojatno je to neka... neka bizarna zabuna", slagala sam joj.
Nisam zapravo govorila; samo sam tjerala riječi da mi izlaze iz usta. Ustala sam, još uvijek s grimasom na licu od boli u glavi. Pogledala sam

oko sebe i osjetila trunku olakšanja zbog toga što smo Kay i ja bile jedine u hodniku za matematiku, a onda sam morala suspregnuti smijeh za koji sam znala daje histeričan. Da nisam bila totalno pošizila zbog onog geo¬metrijskog testa iz samog ponora pakla predviđenog za sutra, i onda otrčala do svog ormarića po udžbenik ne bih li si dala (besmislenog) truda da sve to noćas naštrebam, Tragač bi me zatekao kako stojim vani pred školom s najvećim dijelom onih 1300 učenika koji pohađaju SIHS, Južnu srednju školu u Broken Arrowu, i čekam ono što moja debilna klonirana barbika od sisterice bahato zove "velikim žutim limuzinama". Imam auto, ali čekanje s onima manje povlaštenima koji se moraju voziti busom dugogodišnja je tradicija, a povrh toga i, ne treba ni reći, izvrstan način da se provjeri tko se kome uvaljuje. Kako se pokazalo, u hodniku za matematiku bio je samo još jedan učenik - visoki, mršavi štreber s krljavim zubima, koje sam nažalost i predobro vidjela jer je samo stajao, zijevao i blejao u mene kao da sam upravo porodila nakot letećih krmača.
Opet sam se nakašljala, ovaj put stvarno sluzavo i odurno. Štreber je pištavo zacičao i šmugnuo niz hodnik do učionice gospođe Day, privijajući nesklopivu tablu uz plosnata prsa. Šahovski je klub očito prebacio vrijeme sastanaka na ponedjeljak nakon nastave.
Igraju li vampiri šah? Postoje li vampirski štreberi? Ili možda vampirske navijačice koje se furaju na barbike? Ima li neki vampir da svira u bendu? Postoje li vampirski emo klinci s ludim furkama tipa tip sam al nosim ženske hlače i s onim odurnim šiškama koje im prekrivaju pola face? Ili su to sve sami mali gotičarski frikovi koji se baš ne vole kupati? Hoću li se i ja pretvoriti u gotičarku? Ili, još gore, u emića? Nisam baš voljela nositi crno, bar ne isključivo, a nisam stekla ni iznenadnu i žalosnu odbojnost prema sapunu i vodi, niti sam dobila opsesivnu želju da promijenim frizuru i počnem si pretamno iscrtavati oči.
Sve to mi se komešalo u glavi dok sam osjećala kako mi se još jedan mjehurić histeričnog smijeha pokušava oteti iz grla, i gotovo da sam osjetila zahvalnost kad je izašao kao kašalj.
"Zoey? Jesi okej?" Kayla je zvučala prepištavo, kao da je netko štipa, i uzmaknula je još za korak dalje.
Uzdahnula sam i osjetila prvi tračak bijesa. Nije baš da sam ovo željela. Kay i ja bile smo najbolje frendice još od trećeg razreda, a sad me gledala kao da sam se pretvorila u čudovište.
"Kayla, to sam samo ja. Ista ona ja koja sam bila prije dvije sekunde i prije dva sata i prije dva dana." Frustrirano sam pokazala na svoju bolnu glavu. "Nisam zbog ovoga postala drugačija!"


Kay su opet navrle suze, ali na svu sreću mob joj je zasvirao Madonninu stvar "Material Girl". Automatski je bacila pogled na ekran da vidi tko je zove. Složila je takvu facu u stilu zeca u snopu farova da sam odmah skužila da je to njen dečko Jared.
"Samo ti daj", rekla sam plošnim, umornim glasom. "Odvezi se doma s njim."
Pogledala me s takvim olakšanjem da mije bilo kao da mije dala pljusku.
"Nazovi me!" dobacila je preko ramena kad je brže-bolje umaknula kroz pokrajnja vrata.
Gledala sam je kako žuri preko istočnog travnjaka do parkirališta. Vidjela sam da si je pribila mob uz uho i da priča nešto Jaredu u uživljenim kratkim rafalima. Bila sam sigurna da mu već govori kako se pretvaram u čudovište.
Problem je, naravno, ležao u tome što mi je pretvaranje u čudovište bilo vedrija od dviju mogućnosti. Mogućnost broj jedan: pretvorim se u vampira, što je u očima praktički bilo kog čovjeka jednako čudovištu. Mogućnost broj dva: moje tijelo odbije Promjenu i umrem. Zauvijek.
Znači, dobra je vijest to da sutra neću morati pisati test iz geometrije.
Loša je vijest to da ću se morati preseliti u Kuću Noći, privatni internat u gradskom centru Tulse koji svi moji frendovi znaju pod imenom Visoka vampirska škola, gdje ću provesti iduće četiri godine u doživljavanju bizarnih i neizrecivih tjelesnih promjena, kao i totalnog i trajnog pretumbavanja života. I to samo pod uvjetom da me cijeli proces ne ubije.
Super. Nisam željela nijednu od tih mogućnosti. Samo sam htjela nastojati biti normalna, usprkos teretu svojih megakonzervativnih staraca, svoje gnjide od mlađeg brata i svoje starije sestre koja se pravi da je silno savršena. Htjela sam dobivati dobre ocjene da mogu upasti na veterinarski fakultet OSU-a, Sveučilišta države Oklahoma, i maknuti se iz Broken Arrowa u dotičnoj saveznoj državi. Ali, više od svega, htjela sam se uklopiti - barem u školi. Doma mi je postalo beznadno, tako da su mi bili preostali samo prijatelji i život po strani od obitelji.
A sad mi je i to bilo oduzeto.
Protrljala sam čelo i zatim namjestila kosu tako da mi djelomično prekriva oči, kao i, uz malo sreće, biljeg koji se pojavio iznad njih. Držeći pognutu glavu, kao da me silno zanima sluz koja mi se nekako našla u torbici, brzo sam otišla prema vratima koja su vodila na učeničko parkiralište.
Ali zastala sam prije nego što sam izašla. Kroz naporedo smještena okna u vratnicama izrađenim u stilu službene ustanove ugledala sa

Heatha. Cure su se jatile oko njega, pozirale i zabacivale kosu, dok su tipovi turirali apsurdno velike kamionete i pokušavali (ali uglavnom bezuspješno) izgledati frajerski. Zar nije baš u mom stilu da sam odlučila da mi baš to bude privlačno? Ne, bit ću fer prema sebi i prisjetiti se daje Heath nekada bio nevjerojatno drag, i da čak i sada ima svojih trenutaka. Uglavnom kad si dade truda biti trijezan.
Prodoran ženski hihot lepršao je prema meni s parkirališta. Super. Kathy Richter, najveća droljetina na školi, pravila se da daje šamar Heathu. Čak i s moje udaljenosti bilo je jasno da ona smatra da tim šamaranjem izvodi nekakav ritual udvaranja. Kao i obično, Heath ništa nije kužio, samo je stajao i tupavo se cerio. Ma, kvragu, današnji mi dan nikako nije išao nabolje. A moja Volksvvagenova Buba iz 1966., plave boje u nijansi crvendaćeva jajeta, stajala je točno između njih. Ne. Nisam mogla otići onamo. Nisam mogla zakoraknuti među sve njih s ovim na čelu. Nikad više neću im moći ponovno pripadati. Već sam i predobro znala što bi oni učinili. Sjećala sam se posljednjeg učenika prije mene kog je jedan Tragač Izabrao u Južnoj srednjoj.
To se dogodilo jesenas, na početku školske godine. Tragač je došao prije nego što je nastava počela i namjerio se na dečka dok je išao na prvi sat. Nisam vidjela Tragača, ali poslije sam uspjela opaziti tog dečka, samo na trenutak, nakon što je bacio sve knjige i istrčao iz zgrade, dok mu je novi Biljeg sjao s bijelog čela, a suze su mu se slijevale niz preblijede obraze. Nikad nisam zaboravila kakva je gužva to jutro vladala na hodnicima, i kako su svi uzmicali od njega kao da je kužan, dok je jurio pobjeći kroz glavna vrata škole. Bila sam među tim učenicima koji su ustuknuli i blenuli, iako mi gaje stvarno bilo žao. Samo nisam htjela da mi prišiju nadimak jedine cure koja se druži s tim frikovima. Sto mi sada dođe pomalo ironično, zar ne?
Umjesto da odem do svog auta, krenula sam u najbliži toalet, koji je na svu sreću bio prazan. Bile su tri kabine - da, povirila sam pod svaku da vidim ima li nečijih nogu. Na jednom su zidu stajala dva umivaonika, nad kojima su visjela dva zrcala srednje veličine. Prekoputa umivaonika suprotni je zid prekrivalo golemo ogledalo ispod koga je bila polica za odlaganje četkica, šminke i čega sve ne. Stavila sam torbicu i udžbenik iz geometrije na policu, duboko udahnula i jednim pokretom podigla glavu i zagladila kosu unatrag.
Bilo mi je kao da gledam u lice odnekud poznate neznanke. Kao ono, osobe koju vidiš u nekoj gomili i zaklela bi se da je poznaješ, ali zapravo je ne znaš? Sada sam to bila ja - poznata neznanka.
Imala je moje oči. Bile su iste one boje badema koja nikako nije mogla odlučiti želi li biti zelena ili smeđa, ali meni oči nikada nisu bile tako krupne i okrugle. Ili možda jesu? Imala je moju kosu - dugu, ravnu i gotovo jednako tamnu kao u moje bake, prije nego što je počela dobivati sijede. Neznanka je imala moje visoke jagodice, moj dugi, jaki nos i široka usta - daljnje crte lica moje bake i njenih predaka Cherokeeja. Ali moje lice nikad nije bilo tako blijedo. Uvijek sam bila pomalo maslinasta, mnogo tamnije puti od bilo koga drugog iz svoje obitelji. Ali možda nije bila stvar u tome što mi je lice odjednom postalo tako bijelo... možda je samo izgledalo blijedo u usporedbi s tamnoplavim obrisom polumjeseca, savršeno precizno smještenog nasred moga čela. Ili je možda stvar bila u groznoj neonskoj rasvjeti. Nadala sam se da je stvar u rasvjeti.
Zurila sam u tu egzotičnu tetovažu. U kombinaciji s mojim jakim crtama Cherokeeja djelovala je kao da mi zadaje biljeg divljine... kao da pripadam pradavnim vremenima kad je svijet bio veći... barbarskiji.
Od današnjeg mi dana život nikad više neće biti isti. I načas - na jedan jedini trenutak - zaboravila sam na užas nepripadanja i osjetila šokantan nalet ugode, dok se duboko u meni krv bakina naroda radovala.



Poslednji izmenio Reb'l Fleur dana Pon Jan 09, 2012 4:12 pm, izmenjeno ukupno 1 puta

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Drugo poglavlje

KAD SAM PROCIJENILA DA JE DOVOLJNO DUGO VREMENA PROŠLO DA SVI stignu otići iz škole, prebacila sam kosu natrag preko čela i izašla iz toaleta, pa požurila do izlaza za učeničko parkiralište. Izgledalo mi je kao da je svugdje čisto - opazila sam samo nekog nebitnog klinca u onim zbilja neprivlačnim kvazi gangsta širokim hlačama kako ide ukoso preko parkirališta na suprotnom kraju. Svu mu je pažnju odvlačio napor da zadrži hlače oko struka; sigurno me neće ni primijetiti. Zaškrgutala sam zubima da suzbijem bol koja mi je nabijala u glavi i klisnula kroz vrata, ravno u smjeru svoje male Bube.
Čim sam izašla na otvoreno, sunce me počelo mučiti. Mislim ono, dan nije bio naročito sunčan; bilo je puno onakvih krupnih, vatenih oblaka koji izgledaju jako slatko na slikama dok plove nebom i tu i tamo zakrivaju sunce. Ali to nije bilo bitno. Morala sam bolno zaškiljiti i podići ruku kao tobožnji zaštitni faktor čak i zbog te povremene svjetlosti. Valjda upravo zato što sam se tako jako usredotočila na bol koju mi je nanosilo obično sunčevo svjetlo nisam ni primijetila kamionet sve dok se nije uz škripu guma zaustavio preda mnom.
"Hej Zo! Nisi dobila moju poruku?"
Ma sranje sranje sranje! To je bio Heath. Pogledala sam načas prema njemu, kroz prste, kao da gledam jedan od onih glupih hororaca s koljači-nom. Sjedio je na otklopljenom prtljažniku kamioneta svog frenda Dustina. Preko ramena sam mu vidjela u kabinu kamioneta, gdje su Dustin i njegov brat Drew izvodili ono što i inače izvode - makljali su se i raspravljali oko bogznakoje već teme na koju briju glupi frajeri. Na svu sreću, nije ih bilo briga za mene. Opet sam bacila pogled prema Heathu i uzdahnula. U ruci je imao pivo, a na licu tupav smiješak. Načas sam zaboravila da sam upravo bila Obilježena i da mi je suđeno postati izopćeno čudovište i krvopija, i mrko sam pogledala Heatha.
"Piješ u školi! Jesi ti pri sebi?"
Još šire se osmjehnuo, onako kao mali dečko. "Ne, nisam pri sebi, kad tebe vidim, mala!"
Odmahnula sam glavom i okrenula mu leđa, otvorila škriputava vrata svoje Bube i strpala svoje knjige i ruksak na suvozačko sjedalo.
"Kako to da niste otišli na trening iz nogometa?" rekla sam, držeći i dalje lice pod kutom u odnosu na njegovo.
"Nisi čula? Dobili smo slobodan dan zato šta smo razbili Union u petak!"
Dustin i Drew, koje je očito ipak pomalo bilo briga za Heatha i mene, par puta su vrlo oklahomaški ciknuli "Vu-hu!" i "Jea!" iz kamioneta.
"Oj. Joj. Ne. Očito mi je promaknula ta obavijest. Danas sam imala hrpu posla. Znaš ono, sutra mi je veliki test iz geometrije." Trudila sam se zvučati normalno i nonšalantno. Zatim sam se nakašljala i dodala: "Povrh toga, počela me prati i usrana prehlada."
"Zo, daj fakat. Ti se to ono ljutiš? Ono, je F ti Kayla nešto srala za tulum? Pa znaš da te nisam varao."
A? Kayla uopće nije spomenula da me Heath varao. Kretenski, zaboravila sam (okej, privremeno) na svoj novi Biljeg. Naglo sam okrenula glavu da ga mogu prostrijeliti pogledom.
"Što si ti to radio, Heath?"
"Zo, ja? Znaš da ja nikad ne bih..." ali njegova nedužna furka i njegove isprike istopile su se u zgranuto zijevanje kad je primijetio moj Biljeg. "Ma koji—" zaustio je, ali upala sam mu u riječ.
"Psst!" Trgnula sam glavom u smjeru Dustina i Drewa, koji i dalje pojma nisu imali, i samo su iz petnih antisluhističkih žila pjevali uz najnoviji CD Tobvja Keitha.
Heath me i dalje gledao sav razrogačen i zgranut, ali spustio je glas. "Da ti to nije ono ko neka maska koju si stavila za dramsku grupu?"
"Ne", prošaptala sam. "Nije."
"Ali ne možeš ti biti Obilježena. Mi smo skupa."
"Mi nismo skupa!" I, samo tako, završila je moja polupošteda od kašljanja. Praktički sam se presavinula u struku dok je iz mene kuljao zbilja gadan kašalj, pun šlajma.
"Hej, Zo!" doviknuo mi je Dustin iz kabine. "Lakše malo s tim ciga¬retama."
"Ma da, zvuči ko da ćeš iskašljat plućno krilo", rekao je Drew.
"Stari! Pusti je na miru. Znaš da ne puši. Nego je vampirica."
Ma super. Prekrasno. Heath je, s uobičajenim potpunim i krajnjim nedostatkom ičega sličnog zdravom razumu, mislio da stvarno staje na moju stranu kad je to doviknuo frendovima, koji su taj čas provirili kroz otvorene prozore i počeli zjakati prema meni kao da sam pokus na biologiji.
"Koje sranje. Zoey je jebena frikuša!" rekao je Drew.
Od Drevvovih neobzirnih riječi onaj bijes, koji mi je tinjao negdje u prsima još otkako je Kayla ustuknula od mene, navro je i prekipio u meni. Zanemarila sam bol koju mije nanosilo sunce i zapiljila se ravno u Drewa, gledajući ga u oči.
"Da si ovaj čas začepio! Današnji mi je dan zbilja bio koma i ne treba mi još da mi sad i ti sereš." Zastala sam da prebacim pogled sa sada raz-rogačenog i ušutjelog Dustina na Drewa, i dodala: "A ni ti." A kako sam nastavila gledati Dustina u oči, shvatila sam nešto - nešto što me šokiralo i neobično uzbudilo: Dustin je izgledao kao da se boji. Istinski kao da se boji. Opet sam prostrijelila pogledom Drewa. I on je izgledao kao da se boji. Zatim sam to osjetila. Nekakve trnce koji su mi prostrujali kožom i natjerali moj novi Biljeg da me zapeče.
Moć. Osjetila sam moć.
"Zo? Koji vrag?" Heathov me glas prenuo i odvukao mi pogled s braće.
"Gibamo mi!" rekao je Dustin, stavio kamionet u brzinu i nagazio na gas. Vozilo je naglo krenulo, tako daje Heath izgubio ravnotežu, skliznuo i strovalio se, uz lamatanje rukama i razletjelo pivo, na asfalt parkirališta.

Automatski sam mu pritrčala. "Jesi dobro?" Heath je bio na sve četiri, a ja sam se sagnula da mu pomognem ustati.
Tada sam osjetila taj miris. Nešto je fenomenalno mirisalo - vruće, slatko i slasno.
Je li to Heath stavio novu kolonjsku? Jedan od onih otkačenih feromon-skih preparata koji navodno privlače žene kao velika muholovka stvorena genetskim inženjeringom? Nisam shvatila koliko sam mu blizu sve dok se nije uspravio, a tijela nam se zamalo spojila. Pogledao me odozgo upitnim očima.
Nisam ustuknula od njega. Trebala sam. Prije bih bila ustuknula... ali ne sada. Ne danas.
"Zo?" tiho je rekao, duboko i promuklo.
"Baš mi lijepo mirišeš", rekla sam automatski. Srce mi je tako glasno tuklo da sam čula kako odjekuje u mojim užarenim sljepoočnicama.
"Zoey, zbilja si mi falila. Moramo opet biti skupa. Znaš da te volim." Podigao je ruku da mi dotakne lice i tada smo oboje primijetili da mu je po dlanu razmazana krv. "A, sranje. Valjda sam se—" Umuknuo je kad je opazio kakvo mi je lice. Mogla sam samo pretpostaviti kako izgledam, potpuno blijeda u licu, s novim Biljegom koji mi se blistavo ocrtava safir-nim plavetnilom, i još zagledana u krv na njegovoj ruci. Nisam se mogla pomaknuti; nisam mogla odvratiti pogled.
"Želim..." prošaptala sam. "Želim..." Sto sam željela? Nisam to mogla pretočiti u riječi. Ne, nije bila stvar u tome. Nisam to htjela pretočiti u riječi. Nisam htjela riječima iskazati nesnosan nalet usijane želje koji samo što me nije preplavio. I to ne zato što mi je Heath stajao tako blizu. I prije je znao biti tik uz mene. Ma, kvragu, navlačili smo se već godinu dana, ali nikad se uz njega nisam ovako osjetila - nikada ni blizu ovako. Zagrizla sam si usnu i prostenjala.
Kamionet se zaustavio uz škripu guma, zanijevši se stražnjim krajem pokraj nas. Drew je iskočio, zgrabio Heatha oko struka i naglo ga unatraške povukao u kabinu kamioneta.
"Pusti me! Pričam sa Zoey!"
Heath se pokušao oduprijeti Drewu, ali dečko je bio glavni centarhalf Broken Arrowa, istinski grmalj. Dustin je ispružio ruku oko njih i zalupio vrata kamioneta.
"Pusti ga na miru, frikušo!" proderao se Drew na mene kad je Dustin dao gas do daske i ovaj put stvarno odjurio.

Ušla sam u svoju Bubu. Ruke su mi se tako jako tresle da sam tek iz trećeg pokušaja uspjela upaliti motor.
"Samo stigni doma. Samo stigni doma." Ponavljala sam i ponavljala te riječi između teških napadaja kašlja za vrijeme vožnje. Nisam
htjela razmišljati o tome što se upravo dogodilo. Nisam mogla razmišljati o tome što se upravo dogodilo.

Vožnja kući trajala je petnaest minuta, ali činilo mi se da je prošla za tren oka. Prebrzo sam se zatekla kako sjedim na prilaznom putu i pokušavam se pripremiti za scenu koja će me dočekati unutra, jednako neizbježno kao grmljavina koja stiže nakon munje.
Zašto mije bilo tako stalo da stignem ovamo? Formalno rečeno, mislim da mi baš i nije bilo tako stalo. Valjda sam samo htjela pobjeći od onoga što mi se dogodilo na parkiralištu s Heathom.
Ne! Nisam htjela sada misliti na to. I, uostalom, za sve to je vjerojatno nostojalo nekakvo racionalno objašnjenje, racionalno i jednostavno objaš-njenje. Dustin i Drew bili su debili - potpuno nezreli i mozga ispranog pivom. Nisam posegnula za novom jezovitom moći da im utjeram strah u kosti. Samo su šiznuli zbog mog novog Biljega. U tome je stvar. Mislim ono, ljudi se boje vampira.
"Ali ja nisam vampirica!" rekla sam. Zatim sam počela kašljati dok sam se prisjećala kako mi je hipnotički zamamna bila Heathova krv, i kakav sam nalet želje osjetila prema njoj. Ne prema Heathu, nego prema Heathovoj krvi.
Ne! Ne! Ne! Krv nije ni lijepa ni poželjna. Sigurno sam u šoku. O tome ^e radi. O tome se sigurno radi. U šoku sam i ne mogu suvislo razmišljati. Okej... okej... zamišljeno sam si dodirnula čelo. Prestalo me peći, ali i dalje mi je bilo nekako drugačije na dodir. Zakašljala sam po tko zna koji put. Pa dobro. Neću misliti na Heatha, ali to više ne mogu poricati. Ja se osjećam drugačije. Koža mi je ultraosjetljiva. U prsima me boli, a premda sam stavila svoje cool sunčane naočale Maui Jim, oči mi stalno bolno suze.
"Umirem..." zavapila sam, a onda smjesta čvrsto zatvorila usta. Možda zaista umirem. Bacila sam pogled prema toj velikoj kući od cigle koja mi ni nakon tri godine nije djelovala kao dom. "Samo to obavi. Daj samo to obavi." Barem mi sestra još neće biti doma - ima trening za navijačice. Uz malo sreće, trol će biti totalno hipnotiziran svojom novom igricom Delta borce:
Black Hawk Down (ono... iju). Možda uspijem ulovili mamu nasamo. Možda će ona imati razumijevanja... možda će mi znati reći što da radim...
Ma, kvragu! Bilo mi je šesnaest godina, ali odjednom sam shvatila da mi ništa ne treba toliko kao mama.
"Molim te, daj joj da shvati", jednostavno sam se šaptom pomolila onom bogu ili božici koji me možda slušao.
Kao i obično, ušla sam kroz garažu. Prošla sam hodnikom do svoje sobe i iskrcala udžbenik iz geometrije, torbicu i ruksak na krevet. Onda sam duboko udahnula i otišla, pomalo drhtavim korakom, potražiti mamu.
Sjedila je sklupčana na rubu trosjeda u dnevnoj sobi, pijuckala kavu i čitala Pileću juhu za žensku dušu. Izgledala je baš normalno, baš onako kao nekada. Osim stoje nekada čitala egzotične ljubice i trudila se stavljati šminku. Ni jedno ni drugo novi joj muž nije dopuštao (koje govno).
"Mama?"
"A?" Nije pogledala prema meni.
Teško sam progutala knedlu. "Mamice." Oslovila sam je onako kako sam je nekada zvala, u vrijeme prije nego što se udala za Johna. "Treba mi tvoja pomoć."
Ne znam je li to bilo zato što sam joj neočekivano rekla "mamice", ili zato što je nešto u mom glasu potaknulo staru majčinsku intuiciju u njoj, ali oči koje je smjesta podigla s knjige bile su blage i pune zabrinutosti.
"Što je bilo, bebice—" zaustila je, a onda su joj se riječi sledile na usnama kad je ugledala Biljeg na mom čelu.
"O, Bože! Što si to sada učinila?"
Srce me opet zaboljele "Mama, nisam ja ništa učinila. Ovo se dogodilo meni, a ne zbog mene. Nisam ja za to kriva."
"O, ne, samo to ne!" jauknula je kao da ni riječi nisam rekla. "Što će tvoj otac sad reći?"
Došlo mi je da vrisnem Pobogu, kako bi itko od nas mogao znati što će moj otac reći, kad ga već četrnaest godina nismo ni vidjele ni čule! Ali znala sam da ne bih imala nikakve koristi od toga, a ona bi se uvijek samo razljutila kad bih je podsjetila da mi John nije "pravi" otac. I tako sam posegnula za drugačijom taktikom - od koje sam odustala još prije tri godine.

"Mamice, molim te. A da mu samo ne kažeš? Barem na dan-dva? Čisto da to ostane između nas dvije sve dok se... ne znam... nekako ne naviknemo na to." Zadržala sam dah.
"Ali što da mu kažem? To se čak ni Šminkom ne da prikriti." Usne su joj se Čudno iskrivile kad je bacila nervozan pogled na polumjesec.
"Mama, nisam htjela reći ela mislim ostali ovdje dok se ne naviknemo. Moram otići; znaš da moram." Morala sam prekinuti kad mi je snažan kašalj zatresao ramena. "Tragač me Obilježio. Moram se preseliti u Kuću Noći, inače ću samo biti sve bolesnija i bolesnija."I onda umrijeti, pokušala sam joj kazati pogledom. Nisam se mogla natjerati da izgovorim te riječi. Samo bi mi trebalo par dana prije nego što se budem morala suočiti s..." I ušutjela sam da ne moram izgovoriti njegovo ime, i ovaj put namjerno zakašljala, što nije bilo teško. "Što da kažem tvom ocu?"
Osjetila sam nalet straha od panike u njenu glasu. Nije li ona mama? Ne bi li ona trebala davati odgovore, umjesto da postavlja pitanja?
"Samo... samo mu reci da ću idućih par dana spavati kod Kayle, jer trebamo prirediti veliki projekt iz biologije."
Gledala sam kako se mami oči mijenjaju. Briga je nestala iz njih, a umjesto nje pojavila se ona krutost koju sam i predobro poznavala.
"Znači, ti to tražiš od mene da mu lažem."
"Ne, mama. Tražim samo od tebe da bar jedanput staviš moje potrebe ispred njegovih želja. Htjela bih da mi budeš mama. Da mi pomogneš da se spakiram i da se odvezeš sa mnom u tu novu školu, jer me strah i bolesna sam i ne znam je 1' uopće mogu sve to sama izvesti!" Završila sam užurbano, teško dišući i kašljući u dlan.
"Nisam znala da sam ti prestala biti mama", rekla je hladno.
Zamarala me još gore nego Kayla. Uzdahnula sam. "Mislim da u tome i je problem, mama. Nije ti stalo do mene ni toliko da se to potrudiš shvatiti. Nije ti stalo ni do čega osim do Johna još otkako si se udala za njega."
Stisnula je oči i pogledala me. "Ne znam kako možeš biti tako sebična. Zar ne shvaćaš što je sve on učinio za nas? Zahvaljujući njemu sam mogla dati otkaz na onom groznom radnom mjestu u Dillardsu. Zahvaljujući njemu više nemamo financijskih briga, a imamo ovu veliku, prekrasnu kuću. Zahvaljujući njemu imamo sigurnost i blistavu budućnost."
Toliko sam puno puta već čula te riječi da sam ih mogla izrecitirati zajedno s njom. Na ovoj bih se točki naših ne-razgovora obično ispričala i vratila u svoju sobu. Ali danas
se nisam mogla ispričati. Danas sam postala drugačija. Sve je postalo drugačije.
"Ne, majko. Istina glasi da zbog njega tebe već tri godine uopće više nije briga za vlastitu djecu. Jesi znala da se tvoja najstarija kći pretvorila u podmuklu, razmaženu drolju koju je potrošilo pola nogometne ekipe? Jesi znala kakve sve odurne, krvave igrice Kevin skriva od tebe? Ne, jasna stvar da nisi. Njih dvoje izigravaju da su sretni i prave se da vole Johna i cijelu tu prokletu lažnu obiteljsku furku, pa im se smiješiš i moliš se za njih i puštaš ih da rade što god hoće. A ja? Mene doživljavaš kao loše dijete jer se ja ne pravim - jer sam iskrena. Znaš što? Tako mi je muka od mog života da mi je drago što me Tragač Obilježio! Onu vampirsku školu zovu Kućom Noći, ali u njoj ne može biti mračnije nego u ovom savršenom domu!" Prije nego što sam stigla zaplakati ili zavrištati, okrenula sam se na peti, klisnula natrag u svoju sobu i zalupila vrata za sobom.
Dabogda se svi podavili.
Kroz pretanke sam je zidove čula kako histerično naziva Johna. Nije bilo sumnje da će on smjesta dojuriti kući da izađe na kraj sa mnom. S Problemom. Umjesto da sjednem na krevet i rasplačem se, kako mije došlo, istresla sam školska sranja iz ruksaka. Kao da će mi trebati tamo kamo idem! Oni sigurno i nemaju normalnu nastavu. Sigurno imaju satove tipa Osnove klanja i... i... Uvoda u gledanje u mraku. Baš me briga.
Sto god sad moja mama bude učinila ili ne učinila, nisam mogla ostati ovdje. Morala sam otići.
Dakle, što bih trebala ponijeti sa sobom?
Dvoje najdraže traperice, uz ove na sebi. Par crnih majica. Mislim ono, što drugo vampiri nose? A one još i stanjuju figuru. Zamalo sam izostavila svoj slatki akvamarinski svjetlucavi negliže, ali od sveg tog crnila sigurno ću pasti u još jaču depru... tako da sam i njega spakirala. Zatim sam natrpala tone grudnjaka i tangi i preparata za kosu i šminke u bočni džepić. Skoro sam ostavila svog plišanca Otisa Vibicu (jer s dvije godine nisam mogla reći "ribica") na jastuku, ali... pa... bila ja vampirica ili ne, nisam bila sigurna da bih mogla dobro spavati bez njega. Pa sam i njega nježno ugurala u vražji ruksak.
Onda sam začula kucanje na vratima, i glas tog stvora pozvao me da izađem iz sobe.
"Šta?" proderala sam se, a onda zgrčila od gadnog napadaja kašlja. "Zoey. Tvoja majka i ja moramo razgovarati s tobom." Super. Očito se nisu podavili.
Potapšala sam Otisa Vibicu. "Otise moj, ovo je u banani." Isprsila sam se, opet zakašljala i izašla se suočiti s neprijateljem.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Treće poglavlje

Na prvi pogled, moj poočaj John Heffer djeluje kao okej tip, čak normalno. (Da, tako se fakat preziva - i, nažalost, tako mi se i mama sada preziva. Ona je gospođa Heffer. Možete to vjerovati?) Kad su on i moja mama počeli izlaziti čak sam čula kako neke njene frendice za njega govore da je "markantan" i "šarmantan". Ispočetka. Naravno da mama sad ima . [jeli krug novih prijateljica, ljudi koje Gospon Markantno Šarmantni smatra doličnijima od kruga veselih neudanih žena s kojima se nekada družila.
Nikad mi se nije sviđao. Zbilja. Ne kažem to samo zato što ga sada ne mogu smisliti. Od prvog dana kad sam ga upoznala vidjela sam u njemu samo jedno - varalicu. Vara da je simpa tip. Vara da je dobar muž. Vara čak i da je dobar otac.
Izgledao je kao svaki drugi tip očinske dobi. Imao je tamnu kosu i kržljave pileće nožice, a trbuh mu je postajao sve veći. Oči su mu bile iste boje kao i duša: isprane, hladne i smećkaste.
Ušla sam u našu dnevnu sobu i zatekla ga kako stoji pokraj kauča. Moja se majka sasvim skvrčila uz rub, čvrsto se držeći za njegovu ruku. Oči su joj već bile crvene i vodnjikave. Super. Odlučila je izigravati Povrijeđenu I histeričnu Mater. Jako joj je dobro išla ta uloga.
John je krenuo u pokušaj da me probode očima, ali zbunio ga je moj biljeg. Namrštio se s gađenjem.
"Apage, Satanas!" izgovorio je citat glasom koji obično nazivam njegovim propovjedničkim.
Uzdahnula sam. "Nije Satanas. Samo sam ja."
"Nije sad vrijeme za sarkazam, Zoey", rekla je mama.
"Pusti, ja ću, draga", rekao je poočaj i odsutno potapšao mamu po ramenu prije nego što se opet posvetio meni. "Kazao sam ti da će ti loše ponašanje i bezobrazno držanje prije ili kasnije doći glave. Uopće me ne iznenađuje što je do toga došlo ovako brzo."
Odmahnula sam glavom. Očekivala sam to. Stvarno sam to očekivala, a svejedno me šokiralo. Cijeli svijet zna da nitko nikako ne može samostalno izazvati Promjenu. Cijela ta spika tipa "ako te vampir ugrize, umrijet ćeš i postati i sama takva" čista je izmišljotina. Znanstvenici već godinama nastoje otkriti što izaziva slijed tjelesnih događaja koji vode do vampirizma,
u nadi da će možda naći lijek ako to uspiju dokučiti, Ili u najmanju ruku izmislili cjepivo kao sredstvo za borbu. Zasad nisu bili te sreće. Ali sada je John Heffer, moj poočaj, odjednom otkrio daje upravo loše tinejdžersko ponašanje - konkretno moje loše ponašanje, koje se uglavnom sastoji od povremene laži, poneke ljutite misli i mudrijaških komentara usmjerenih uglavnom protiv mojih staraca, te, možda, izvjesne napola bezopasne strasti prema Ashtonu Kutcheru (nažalost, njemu se sviđaju starije) - izazvalo ovu fizičku reakciju u mome tijelu. Ma, kvragu! Tko bi to rekao?
"Nisam ovo ja izazvala", napokon sam uspjela reći. "Ovo se nije dogodilo zbog mene. Dogodilo se meni. Svi znanstvenici na svijetu slažu se oko toga." "Znanstvenici nisu sveznalice. Oni nisu Božji ljudi."
Samo sam buljila u njega. Kao Starješina Naroda vjernih, strahovito se ponosio tim svojim položajem. Privukao je moju majku dobrim dijelom i time, a na isključivo logičkoj razini shvaćala sam i zašto. Status Starješine znači da je čovjek uspješan. Da ima pravi posao. Lijepu kuću. Savršenu obitelj. Da bi trebao postupati kako treba i vjerovati kako treba. Na papiru, trebao je biti sjajan izbor za njenog novog muža i našeg oca. Šteta samo što na tom papiru ne bi stajala cijela priča. A sad će se on, predvidivo, postaviti kao pravi Starješina i baciti mi Boga u lice. Kladim se u svoje coolerske nove balerinke marke Steve Madden da će to Bogu ići na jetra koliko i meni.
Opet sam pokušala. "Učili smo o tome na naprednoj biologiji. Radi se o fiziološkoj reakciji koja nastaje u tijelima nekih tinejdžera zbog porasta razine hormona." Zastala sam, potrudila se da razmislim i osjetila se baš ponosna kad sam se sjetila nečega što smo učili prošlo polugodište. "U pojedinim ljudima hormoni pokrenu nešto nekakvo u... u..." Još sam se jače pokušala prisjetiti, a onda mi je sinulo: "U otpadnom dijelu lanca DNK, koji onda započne cijelu Promjenu." Osmjehnula sam se, ne toliko Johnu koliko zato što sam samu sebe oduševila sposobnošću da se prisjetim gradiva koje smo prošli pred hrpu mjeseci. Znala sam da se nisam trebala osmjehnuti kad sam opazila kako si onako poznato stišće čeljust.
"Božje znanje nadilazi znanstveno, a proturječiti tome je svetogrdno, mlada damo."
"Nisam uopće rekla da su znanstvenici pametniji od Boga!" Digla sam ruke i pokušala suspregnuti kašalj. "Samo ti pokušavam objasniti o čemu se tu radi."
"Ne trebaju meni nikakva objašnjenja od jedne šesnaestogodišnjakinje."
Pa, na sebi je imao one zbilja grozne hlače i onu odurnu košulju. Očito mu je itekako bio potreban savjet jedne tinejdžerice, ali nisam imala dojam da je pravi trenutak za spominjanje njegove nesretne i očigledne modne hendikepiranosti.
"Ali, John, dušo, što ćemo sada s njom? Što će susjedi reći?" Još više je problijedjela i suspregnula tihi jecaj. "Što će ljudi reći na nedjeljnom ustanku?"
Stisnuo je oči kad sam zaustila da joj odgovorim, i upao mi u riječ prije nego što sam stigla i zucnuti.
"Postupit ćemo onako kako bi svaka dobra obitelj trebala. Prepustit ćemo ovo Bogu."
Poslat će me u časne? Nažalost, zaokupila sam se novom rundom kašljanja, tako daje on samo nastavio pričati.
"Također ćemo pozvati doktora Ashera. On će znati kako se ova situacija može smiriti."
Ma predivno. Fenomenalno. Pozvat će ovamo našeg obiteljskog psihijatra, Nevjerojatno Bljutavog Čovjeka. Savršeno.
"Linda, nazovi doktora Ashera na broj za hitne slučajeve, a onda mislim da bi bilo pametno aktivirati razgranatu mrežu molitvenog telefona. Neka oslali Starješine svakako doznaju da se trebaju ovdje okupiti."
Mama je kimnula glavom i krenula ustati, ali od riječi koje su mi prasnule iz usta svalila se natrag na trosjed.
"Šta! Odgovor vam je to da pozovete psihijatra koji blage veze nema o tinejdžerima i dovedete ovamo sve one uštogljene Starješine? Kao da bi se oni uopće i potrudili shvatiti? Ne! Zar vam nije jasno? Moram otići. Večeras." Zakašljala sam, uz nepodnošljiv zvuk koji me zabolio u prsima. Vidite! Ovo će se mi samo pogoršavati ako ne dođem u okruženje..." Zastala sam u nedoumici. Zašto mije bilo lako teško reći "vampira"? Zato što je to zvučalo jako strano - jako konačno i, morala sam s jedne sirane priznati, jako fantastično. "Moram otići u Kuću Noći."
Mama je skočila na noge i načas sam pomislila da će me ipak spasiti. Zatim ju je John posjednički obgrlio oko ramena. Pogledala je uvis prema njemu, a kad se opet okrenula prema meni, u očima kao da je nosila ispriku, ali riječi su joj, tako tipično, odražavale samo ono što je John od nje htio čuti.
"Zoey, pa sigurno ti ne bi bilo ništa da samo večeras ostaneš kod kuće?
"Naravno da ne bi", rekao joj je John. "Siguran nam da će doktor Asher shvatiti potrebu za kućnim posjetom. Kad on stigne ovamo, njoj će biti savršeno dobro;" Potapšao ju je po ramenu, pretvarajući se da je brižan, ali umjesto da zvuči drago, zvučao je ljigavo.
Prešla sam pogledom s njega na svoju mamu. Nisu me mislili pustiti da odem. Ne večeras, a možda i nikada, ili bar sve dok me hitna služba ne bude morala iznijeti na nosilima. Odjednom sam shvatila da se tu ne radi samo o tom Biljegu i o činjenici da mi se život upravo totalno promijenio. Radi se o kontroli. Ako me puste, to će nekako značiti da su izgubili. U maminu slučaju, htjela sam smatrati da se ona boji da me ne izgubi. A znala sam što John ne želi izgubiti. Nije htio izgubiti svoj dragocjeni autoritet i iluziju da smo mi baš savršena mala obitelj. Kao što je mama već rekla: Sto će susjedi reći - što će ljudi reći na nedjeljnom sastanku? John je morao očuvati iluziju, a ako je to značilo da me mora pustiti da se jako, jako razbolim, a eto, loje cijena koju je on bio voljan platiti.
Samo, ja je nisam bila voljna platiti.
Očito je došlo vrijeme da uzmem situaciju u svoje ruke (napokon, dobro su manikirane).
"U redu", rekla sam. "Nazovite doktora Ashera. Aktivirajte mrežu molitvenog telefona. Samo, hoćete se ljutiti ako odem i malo prilegnem dok se svi oni ne okupe?" Opet sam zakašljala, za svaki slučaj.
"Naravno da nećemo, dušo", rekla je mama s vidnim olakšanjem. "Vjerojatno će ti biti bolje nakon što se malo odmoriš." Zatim se odmaknula od Johnove posjedničke ruke. Osmjehnula se i onda me zagrlila. "Da ti donesem nešto protiv prehlade?"
"Ne, bit će mi dobro", rekla sam i prigrlila je samo na sekundu, želeći tako strašno jako da je sve kao prije tri godine i da je ona još uvijek moja -još uvijek na mojoj strani. Onda sam duboko udahnula i odmaknula se. "Bit će mi dobro", ponovila sam.
Pogledala me i kimnula glavom, ispričavajući mi se na jedini način na koji je još mogla: očima.
Okrenula sam se od nje i počela se povlačiti u svoju sobu. Poočaj je za mnom dobacio: "A da nam svima učiniš uslugu i pokušaš naći nekakav puder ili nešto takvo da prekriješ to što ti je izbilo nasred čela?"
Nisam ni usporila korak. Samo sam otišla dalje. I odlučila da neću plakati. Upamtit ću ovo, strogo sam opomenula samu sebe. Upamtit ću kako sam se grozno danas osjećala zbog njih. Pa kad budem bila preplašena i sama i kad mi se počne događati sve to što me već čeka, prisjetit ću se da ništa ne može biti tako grozno kao prisilan ostanak ovdje. Ništa.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Četvrto poglavlje

I TAKO SAM SJEDILA NA KREVETU I KAŠLJALA DOK SAM SLUŠALA KAKO MAMA
sva izvan sebe naziva broj za hitne slučajeve našeg psihijatra, a onda na brzinu obavlja i drugi histerični poziv, koji će aktivirati strašnu razgranatu mrežu Naroda vjernih. U roku od trideset minuta kuća će nam se početi puniti debelim ženama i njihovim muževima, pedofilima sa svinjskim Očicama. Pozvat će me u dnevnu sobu. Moj će Biljeg prozvati istinski Krupnim i Neugodnim Problemom, tako da će me sigurno pomazati nikakvom gadarijom koja će mi začepiti pore i izazvati kiklopski prišt. I onda će na mene položiti ruke i početi se moliti. Molit će Boga da mi pomogne da prestanem biti tako grozna tinejdžerica i problem za svoje roditelje. E da, trebat će riješiti i sitno pitanje moga Biljega.
Kad bi to samo bilo tako jednostavno. Drage bih volje sklopila pogodbu s Bogom da budem dobro dijete, umjesto da moram promijeniti školu i Vrstu. Čak bih otišla i na test iz geometrije. Hm, dobro. Možda ne na test iz geometrije - ali, ipak, nije baš da sam htjela postati frikuša. Sve ovo značilo je da ću morati otići. Započeti život ispočetka negdje gdje ću biti nova. Negdje gdje neću imati nijednog prijatelja. Čvrsto sam počela žmirkati, trudeći se da se ne rasplačem. Škola je bila jedino mjesto gdje sam se zbilja osjećala kao doma; prijatelji su mi bili jedina obitelj. Stisnula sam šake i zgrčila lice da se ne bih rasplakala. Korak po korak - naprosto mi se s ovim suočavati korak po korak.
Nije bilo šanse da se povrh svega ostalog idem baktati s klonovima poočaja. A, kao da Narod vjernih nije dovoljno grozan, nakon mučnog sata molitve dobit ću i jednako tako nepodnošljiv sat s doktorom Ashcrom. Postavljat će mi hrpu pitanja o tome kako se osjećam zbog ovoga i onoga onda će drobiti i drobiti o tome kako su tinejdžerski bijes i tjeskoba normalni, ali kako jedino ja mogu izabrati način na koji će mi oni utjecati na život... bla... bla... a s obzirom na to daje ovo "hitan slučaj", vjerojatno će od mene tražiti da nacrtam nekakav prikaz svog unutarnjeg djeteta ili čega već god.
Definitivno sam morala odavde.

Sva sreća da sam oduvijek bila "loše dijele", pa time I dobro pripremljena za ovakvu situaciju. Okej, nisam baš imala na umu bijeg od kuće u svrhu priključivanja vampirima kad sam stavila rezervni ključ svoga auta pod teglu za cvijeće ispod prozora. Samo sam zamišljala da bih se možda neki put htjela iskrasti i otići do Kayle. Ili, kad bih stvarno htjela biti loša, možda bih se našla s Heathom u parku da se ljubakamo. Ali onda je Heath počeo piti, a ja sam se počela mijenjati u vampiricu. Život kojiput zbilja nema smisla.
Dohvatila sam ruksak, otvorila prozor i, s lakoćom koja je više govorila o mojoj grešnoj prirodi od dosadnih poočajevih lekcija, izbacila mrežicu iz okvira. Stavila sam sunčane naočale i provirila. Bilo je tek negdje oko pola pet, i još nije bio mrak, tako da mi je bilo zbilja drago što me naša ograda za zaštitu privatnosti skriva od naporno radoznalih susjeda. S ove strane kuće još su se nalazili samo prozori sobe moje sestre, a ona bi još trebala biti na treningu za navijačice. (Na vrbi se sigurno rađalo grožđe, jer mi je bar jedanput iskreno bilo drago što se svijet moje sisterice vrti oko, kako ona to naziva, "navijačkog sporta".) Prvo sam pustila ruksak da padne van, a onda se polako izvukla kroz prozor, pazeći da ne stvorim čak ni tiho tup doskoka na travu. Pričekala sam tamo previše minuta, zabijajući lice u podlaktice da prigušim svoj užasni kašalj. Onda sam se sagnula, podigla rub tegle u kojoj je rasla lavanda, dar bake Redbird, i na opip pronašla tvrdi metalni ključ tamo gdje je ležao priljubljen uza zgnječenu travu.
Vrtna vrata nisu ni škripnula kad sam ih odškrinula i polako se išuljala kao da sam Charliejev Anđeo. Moja slatka Buba stajala je na istom mjestu gdje i uvijek - točno ispred trećih vrata naše garaže za tri vozila. Poočaj mi nije dao daje parkiram unutra jer je rekao daje kosilica važnija. (Važnija od Volkswagena oldtajmera? Kako? To uopće nema smisla. Kvragu, upravo sam zazvučala kao tip. Otkad je mene briga za to što mije Buba oldtajmer? Očito zbilja proživljavam Promjenu.) Pogledala sam u oba smjera. Ništa. Odjurila sam do Bube, uskočila u nju, stavila je u ler i osjetila istinsku zahvalnost zato što nam je prilazni put apsurdno strm kad se moj predivni auto glatko i bešumno otkotrljao na ulicu. Tamo mi ga je bilo lako upaliti
1 odjuriti iz tog predgrađa Velikih Skupih Kuća.
Nisam čak ni bacila pogled u retrovizor.
Jesam, ipak, napipala svoj mobitel i ugasila ga. Nisam ni s kim htjela razgovarati.
Ne, to nije bilo sasvim točno. S jednom sam osobom istinski htjela razgovarati. Ona je bila jedina na svijetu za koju sam bila sto posto sigurna da me neće proglasili čudovištem, frikušom ili stvarno groznom osobom kad ugleda moj Biljeg.
Kao da mi čita misli, Buba je nekako samostalno skrenula na cestu
kojom se ide na obilaznicu Muskogee, pa njome do najdivnijeg mjesta na
svijetu- na plantažu lavande moje bake Redbird.
Za razliku od vožnje od škole do kuće, činilo mi se da putu od sat i pol do bake Redbird nema ni kraja ni konca. Kad sam napokon skrenula s
dvotračne ceste na utabani zemljani put koji vodi do bakine kuće, tijelo me boljelo još gore nego onaj put kad smo dobili novu žensku iz tjelesnog koja nas je tjerala da izvodimo suludi aerobik s utezima dok je pucala bičem NAD nama i cerekala se. Okej, dobro, možda nije imala bič, ali svejedno. Mišići su me paklenski boljeli. Bilo je skoro šest sati i sunce je napokon počinjalo zapadati, ali mene su oči i dalje pekle. Zapravo, čak i od sve slabijeg sunca koža mi je bila puna žmaraca i sva čudna. Bilo mi je zato drago što je kraj listopada i upravo je postalo dovoljno svježe da nosim jaknicu s kapuljačom Borg Invasion 4D (dobro, kupljena je na atrakciji Star luk: The Next Generation u Vegasu, a ja, nažalost, tu i tamo znam biti totalno zagriženi fan Zvjezdanih staza) koja mi je, na svu sreću, prekrivala najveći dio kože. Prije nego što sam izašla iz svoje Bube, pročeprkala sam po stražnjem sjedalu, pronašla svoju kamiondžijsku kapicu OSU-a i nabila je na čelo, da mi lice bude skriveno od sunca.
Bakina je kuća stajala između dva polja lavande, u sjeni golemih starih hrastova. Bila je sagrađena 1942. godine od neobrađenog oklahomskog kamena, s ugodnim trijemom i neobično velikim prozorima. Obožavala sam tu u kuću. Već od penjanja malim drvenim stubištem koje je vodilo na trijem osjetila sam se bolje... sigurnije. Zatim sam ugledala poruku zalijepljenu na vanjsku stranu vrata. Lako sam prepoznala lijepi rukopis bake Redbird: Na liticama sam, skupljam divlje cvijeće.
Dotaknula sam meki papir s aromom lavande. Uvijek je znala kad joj dolazim u posjet. Često mi je to bilo čudno dok sam bila mala, ali kad sam narasla počela sam cijeniti to njeno dodatno čulo. Cijeli život sam znala da, bez obzira na sve, uvijek mogu računati na baku Redbird. Mislim da bih se bila sparušila i umrla u onim groznim prvim mjesecima nakon mamine udaje za Johna da nisam svaki vikend mogla pobjeći u bakinu kuću.
Na sekundu sam razmislila bih li ušla (baka nikad nije zaključavala Vrata) i pričekala je, ali trebala sam je vidjeti, da me zagrli i da mi kaže ono što sam htjela da mi mama kaže: Ne boj se... bit će sve u redu... potrudit ćemo se da sve bude u redu. I tako sam, umjesto da uđem u kuću, na rubu najsjevernijeg polja lavande pronašla malu jelenju stazu koja vodi na litice i pošla njome, puštajući da mi jagodice prstiju prelaze preko vrškova najbližih biljaka, tako da dok hodam ispuštaju svoj slatki, srebrnasti miris u zrak oko mene, kao da mi žele sretan povratak doma.
Bilo mi je kao da već godinama nisam bila tu, premda sam znala da su prošla samo četiri tjedna. John nije volio baku. Smatrao ju je čudnom. Čak sam čula kako jedanput kaže mami da je baka "vještica koja će u pakao". Koji je on čmar.
Zatim mi je na pamet palo nešto fenomenalno i stala sam kao ukopana. Starci mi više ne upravljaju životom. Više nikad neću živjeti s njima. John mi više ne može naređivati što da radim.
Vau! Koji zakon!
To je bilo tako zakon da me natjeralo na grčevit kašalj od kog sam se morala obgrliti rukama, kao da nastojim spriječiti da mi se grudni koš raspadne. Morala sam pronaći baku Redbird, i to što prije.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Peto poglavlje

PUT UZ OBRONAK LITICA ODUVIJEK JE BIO STRM, ALI PENJALA SAM SE NJIME otprilike bezbroj puta, s bakom i bez nje, i nikad mi nije bilo ovako. Nije više stvar bila samo u kašljanju. A niti u bolnim mišićima. Vrtjelo mi se u glavi, a u trbuhu mi je počelo tako jako kruliti da sam podsjećala samu sebe na Meg Ryan u filmu Francuski poljubac nakon što se ono prejela sira i dobila napad zbog netolerancije na laktozu. (Kevin Kline je zbilja zgodan u tom filmu - dobro, za starijeg tipa.)
I šmrkljavila sam. Ne mislim da sam samo malo šmrcala. Mislim, brisala sam nos o rukav jakne (bljak). Nisam mogla disati a da ne otvorim usta, od čega sam samo još jače kašljala, i nisam mogla vjerovati kako me jako bole prsa! Pokušala sam se sjetiti što to službeno ubija klince koji ne dovrše Promjenu u vampire. Je 1' to oni dobiju infarkt? Ili je možda moguće da umru od kašljanja i šmrklji?
Prestani razmišljati o tome!
Morala sam pronaći baku Redbird. Ako baka ne bude znala odgovore, pronaći će ih. Baka Redbird je shvaćala ljude. Rekla je da je to zato što nije izgubila doticaj sa svojim korijenima Cherokeeja i plemenskim spoznajama predačkih Mudrih žena koje nosi u krvi. Čak i sada, osmjehnula kad sam se kad sam se sjetilu kako bi se baka sva namrštila kad god bi se spomenuo poočaj (ona je jedina odrasla osoba koja zna da ga tako zovem). Baka Redbird rekla je da je očito krv Mudrih žena Redbirdovih preskočila njenu kćer, ali je to bilo samo zato što se štedjela da dade dodatnu dozu pradavne magije Cherokeeja meni.
Kao djevojčica, penjala sam se ovom stazom držeći baku za ruku toliko puta da više ni broja nisam znala. Nas bi dvije na livadi s visokom travom i divljim cvijećem prostrle šarenu dekicu i pojele izletnički ručak dok im je baka pričala priče o narodu Cherokeeja i učila me riječima njihova jezika, koje su sve zagonetno zvučale. Dok sam se s mukom uspinjala zavojitim putem činilo mi se da mi se te drevne priče vrte li vrte u glavi, kao dim Obredne vatre... uključujući tužnu priču o tome kako su se zvijezde obli¬kovale kad je jedan pas bio ulovljen u krađi kukuruznog obroka, pa ga je pleme izbičevalo. Kad je pas tuleći otrčao doma na sjever, obrok se raspršio po nebu, a magija u njemu stvorila je Mliječni put. Ili kako je Veliki Sup svojim krilima stvorio planine i doline. Ili meni najdražu priču, o mladoj ženi-suncu koja je živjela na istoku, i njenu bratu mjesecu koji je živio na zapadu, i o Redbird, crvenoj ptici koja je bila kći sunca.
"Šta to nije čudno? Ja sam Redbird i kći sunca, ali pretvaram se u čudovište noći." Začula sam samu sebe kako govorim naglas i iznenadila se što mi glas zvuči tako slabašno, pogotovo kad su mi riječi nekako odjeknule oko mene, kao da ja to govorim u bubanj koji vibrira.
Bubanj...
Kad sam pomislila na tu riječ, sjetila sam se obreda na koje me baka vodila dok sam bila mala, a onda, kao da su mi misli nekako udahnule život sjećanju, doslovce sam čula ritmično udaranje obrednih bubnjeva. Obazrela sam se, škiljeći čak i zbog slabašnog svjetla umirućeg dana. Oči su me zapekle, a vid mi je bio sav smeten. Nije bilo vjetra, ali sjene stijena i drveća kao da su se pomicale... protezale... posezale prema meni.
"Bako, strah me..." zavapila sam kroz silovite nalete kašlja.
Duhova zemlje ne treba ti se bojati, Zoeybird.
"Bako?" Jesam li ja to čula njen glas kako me zove nadimkom, ili su to samo bile nove zbunjole i odjeci, ovaj put s izvorom u mome sjećanju? "Bako!" opet sam je pozvala, a onda se zaustavila i počela osluškivati odgovor.
Ništa. Ništa osim vjetra.
U-no-le... riječ Cherokeeja za vjetar puhnula mi je kroz svijest kao napola zaboravljen san.

Vjetar? Ne, čekaj! Samo sekundu prije uopće nije bilo vjetra, ali sada sam morala jednom rukom pridržavati kapu, a drugom odmicati kosu koja mi je silovito lepršala preko lica. A onda sam ih čula u vjetru - glasove mnoštva Cherokeeja kako pjevaju u taktu obrednih bubnjeva. Kroz veo kose i suza ugledala sam dim. Slatki, orašasti miris pinjonske jele ispunio mi je otvorena usta i osjetila sam okus logorskih vatri svojih predaka. Zinula sam, s mukom pokušavajući doći do daha.
Tada sam ih osjetila. Bili su svuda oko mene, gotovo vidljive prilike koje trepere kao valovi vrućine što se ljeti dižu s asfaltiranog kolnika. Osjećala sam kako se natiskuju uz mene dok se obrću i elegantnim, istančanim koracima obilaze li obilaze sjenoviti prizor logorske vatre Cherokeeja.
Priđinam, u-we-tsi-a-ge-ya... Priđinam, kćeri...
Duhovi Cherokeeja... gušenje u vlastitim plućima... svađa s mojim starcima... gubitak cijelog mog prošlog života...
Sve je to naprosto bilo previše za mene. Pobjegla sam.
Ono što smo učili na biologiji o tome kako adrenalin preuzme glavnu riječ za vrijeme cijele takve situacije borbe ili bijega očito je istinito, jer premda sam imala dojam da će mi prsa prsnuti, i premda mi se činilo da pokušavam disati ispod vode, trkom sam se popela zadnjom i najstrmijom dionicom puta kao da su upravo otvorili sve trgovine u shopping centru i počeli dijeliti besplatne cipele.
Loveći dah, pentrala sam se po stazi - sve više i više - u hitnji da umaknem strašnim duhovima koji su lebdjeli oko mene poput magle, ali umjesto da ih ostavim iza sebe, imala sam dojam da trčim sve dublje u njihov svijet dima i sjena. Umirem li ja to? Je 1' to ovako izgleda? Je F zbog toga mogu vidjeti duhove? Gdje je ona bijela svjetlost? Potpuno uspaničena, samo sam jurila, ruku mahnito ispruženih pred sebe, kao da njima mogu odbiti stravu koja me progoni.
Nisam primijetila korijen koji je izbijao kroz tvrdo tlo staze. Potpuno dezorijentirana, pokušala sam se pridržati, ali svi su mi refleksi bili pore-mećeni. Pala sam i jako se udarila. U glavi me oštro zaboljelo, ali bol je potrajala tek trenutak prije nego što me mrak progutao.
Buđenje mi je bilo čudno. Očekivala sam da će me tijelo boljeti, naročito glava i prsa, ali umjesto da me boli, osjećala sam se... pa... osjećala sam se dobro. Zapravo, osjećala sam se više nego dobro. Nisam kašljala. Ruke i noge bile su mi fenomenalno lagane, iskričave i tople, kao da sam upravo legla u kadu pjenaste vruće vode u hladnoj noći.

Ha?
Otvorila sam oči od iznenađenja. Gledala sam uvis, u svjetlo od kog me nekim čudom nisu boljele oči. Umjesto blještavog sunčeva svjetla, ovo je bilo sličnije mekoj kiši svjetla svijeće što nježno pada odozgo. Uspravila sam se u sjedeći položaj i shvatila da sam se prevarila. Ne pada to svjetlo prema meni, ja se krećem uvis prema njemu!
Idem u raj. Pa, to će preneraziti određene ljude.
Pogledala sam pod sebe i ugledala svoje tijelo! Ja, odnosno... odnosno... ja ona ja, ležala je strašno blizu ruba litice. Tijelo mije bilo sasvim mirno. Čelo mi je bilo posječeno i gadno je krvarilo. Krv je ravnomjerno curila u usjek u kamenitom tlu i stvarala puteljak crvenih suza što su kapale u srce litice.
Bilo mije nevjerojatno čudno gledati sebe iz visine. Nisam se bojala. Ali trebala sam se bojati, zar ne? Zar ovo nije značilo da sam mrtva? Možda ću sada moći bolje vidjeti duhove Cherokeeja. Čak me ni ta pomisao nije prestrašila. U stvari, umjesto da se prestrašim, bilo mi je više kao da samo promatram, kao da me ništa od ovoga ne može zapravo dotaknuti. (Pomalo kao kod onih cura koje se ševe sa svima i misle da neće zatrudnjeti niti pokupiti neku gadnu spolnu boleštinu koja ti izjede mozak i sve to. Pa, vidjet ćemo za deset godina, je li tako?)
Sviđalo mi se kako mi je svijet izgledao, blistavo i novo, ali vlastito mi je tijelo stalno odvlačilo pažnju. Odlebdjela sam bliže njemu. Disala sam kratkim, plitkim uzdasima. Dobro, tijelo mije tako disalo, ne ovo ja koje je bilo moje. (Kad smo već kod zbunjivanja zamjenicama.) I ja/ona nije dobro izgledala. Ja/ona bila je skroz blijeda, a usne su joj bile plave. Hej! Bijelo lice, plave usne i crvena krv! Pa nek mi netko još kaže da nisam domoljub.
Nasmijala sam se, a to je bilo fenomenalno! Kunem se da sam vidjela kako smijeh leprša oko mene kao one pufaste sjemenke koje puhnu s ma¬slačka, samo što nisu bile bijele, nego plave, kao glazura na rođendanskoj torti. Vau! Tko bi rekao da će mi biti tako zabavno kad se opalim u glavu i padnem u nesvijest? Upitala sam se bude li ovako kad se urokaš.
Smijeh od maslačkove glazure utihnuo je i začula sam kristalno blistavi zvuk tekuće vode. Prišla sam bliže svome tijelu i uspjela razaznati da je ono što mi je isprva izgledalo kao usjek u tlu zapravo uska pukotina. Zvuk žive vode dopirao je iz njene dubine. Znatiželjno sam povirila u nju, i svjetlucavi srebrni obrisi riječi dolebdjeli su odozdo, iz nutrine stijene. Bolje sam osluhnula i kao nagradu začula slabašan šapat srebrnasta zvuka.
Zoey Redbird... dođi mi...

"Bako!" viknula sam u rascjep u stijeni. Riječi su im bile jarko purpurne i ispunile su zrak oko mene. "Jesi to li, bako?"
Dođi mi...
Srebro se miješalo s purpurom moga vidljivog glasa, dajući riječima Ijeskavu boju cvata lavande. Bilo je to znamenje! Znak! Baka Redbird mi je sada nekako, kao što su to duhovni vodiči naroda Cherokee već stoljećima vjerovali, govorila da moram sići u stijenu.
Bez daljnjeg oklijevanja jurnula sam duhom dalje i počela ponirati u pukotinu, slijedeći trag svoje krvi i srebrno sjećanje na bakin šapat, sve dok nisam stigla do glatkog poda odaje slične špilji. Usred odaje klokotao je mali potočić, izbacujući zvonke krhotine vidljiva zvuka, sjajne, u bojama stakla. Miješali su se s jarkocrvenim kapima moje krvi i obasjavali špilju treperavim svjetlom boje sasušena lišća. Došlo mije da sjednem uz klokotavu vodu i pustim da mi prsti diraju zrak oko nje i poigravaju se teksturom njene glazbe, ali onaj me glas opet zazvao.
Zoey Redbird... pođi za mnom do svoje sudbine...
I tako sam pošla za potočićem i zovom te žene. Špilja se počela sužavati i pretvorila se u zaobljeni tunel. Zavijao je i vijugao naokolo i naokolo, u blagoj spirali, i naglo završio zidom punim uklesanih simbola koji su u isti mah izgledali poznato i strano. Zbunjeno sam gledala kako se potočić izlijeva u pukotinu u zidu i nestaje. Što sad? Trebam otići za njim?
Osvrnula sam se niz tunel. Tamo nije bilo ničega osim plešućeg svjetla. Okrenula sam se opet prema zidu i kao da me drmnula struja. Opa! Pred zidom je prekriženih nogu sjedila žena! Na sebi je imala bijelu haljinu s resicama na kojoj su perlicama bili ušiveni isti simboli kao i na zidu iza nje. Bila je fantastično lijepa, duge ravne kose, tako crne da se činilo da je prožeta plavim i purpurnim pramenovima, kao gavranovo krilo. Pune su joj se usne izvile uvis kad je progovorila, ispunjavajući zrak između nas srebrnom snagom svoga glasa.
Tsi-lu-gi U-we-tsi a-ge-hu-tsa. Dobro mi došla, Kćeri. Bila si dobra. Oslovila me na jeziku Cherokeeja, ali premda ga u prošlih par godina nisam baš puno govorila, shvatila sam riječi.
"Ti nisi moja baka!" protrtljala sam, sva smetena i uvjerena da mi tu nije mjesto, kad su se moje purpurne riječi pomiješale s njenima, stvarajući nevjerojatne oblike svjetlucave lavande u zraku oko nas.
Smijeh joj je bio poput izlazećeg sunca.
Ne, Kćeri, nisam, ali vrlo dobro poznajem Sylviju Redbird.

Duboko sam udahnula. "Jesam li mrtva?"
Pobojala sam se da mi se ne nasmije, ali nije. Umjesto toga, tamne su Joj se oči smekšale i ispunile brigom.
Nisi, U-we-tsi a-ge-hu-tsa. Daleko si od smrti, premda ti je duh privremeno stekao slobodu lutanja kraljevinom Nunne 'hija.
"Naroda duhova!" Obazrela sam se po tunelu, ne bih li razabrala lica I prilike u sjenama.
Baka te dobro podučila, u-s-ti Do-tsu-wa... mala Crvena Ptico. Jedin¬stvena si mješavina Starih navada i Novoga svijeta - pradavne plemenske krvi i došljačkog bila.
Od njenih sam riječi osjetila vrućinu i studen u isti mah. "Tko si ti?" upitala sam je.
Mnogim me imenima zovu... Promjenjiva, Geja, A'akuluujjusi, Kuan Yin, Baka Pauk, čak i Zora...
Kako je izgovarala koje ime, tako joj se lice preobražavalo, i njena me snaga zaprepastila. Sigurno je to shvatila, jer zastala je i opet me zabljesnula Svojim prelijepim osmijehom, i lice joj je opet poprimilo izgled žene koju sam prvu ugledala.
Ali ti me, Zoeybird, Kćeri moja, smiješ zvati imenom kojim me tvoj svijet danas zove: Nyx.
"Nyx", rekla sam jedva glasnije od šapta. "Vampirska Božica?"
Zapravo, prvo su me kao majku za kojom su tragali u svojoj beskrajnoj Noći štovali oni stari Grci koje je dotakla Promjena. Sa zadovoljstvom već kroz mnoga doba njihove potomke nazivam svojom djecom. I, da, u tvome se svijetu ta djeca zovu vampirima. Prihvati to ime, U-we-tsi a-ge-hu-tsa; u njemu ćeš pronaći svoju sudbinu.
Osjećala sam kako me i Biljeg peče na čelu, i odjednom mi je došlo da zaplačem. "Nije - nije mi jasno. Pronaći svoju sudbinu? Ma ja bih samo htjela pronaći način da izađem na kraj sa svojim novim životom - da mi sve ovo bude okej. Božice, ja bih se samo negdje htjela uklopiti. Mislim da nisam dorasla pronalaženju svoje sudbine."
Lice Božice opet se smekšalo, a kad je progovorila, zvučala je kao moja majka, samo još i više - kao da je nekako poškropila svoje riječi ljubavlju svake majke na svijetu.
Vjeruj u sebe, Zoey Redbird. Obilježila sam te kao svoju vlastitu. Bit ćeš moja prva istinska U-we-tsi a-ge-hu-tsa v-hna-i Sv-no-yi... Kći Noći... u ovome dobu. Posebna si. Prihvati to o sebi i počet ćeš shvaćati da u tvojoj
jedinstvenosti počiva istinska snaga. U sebi nosiš spregnutu čarobnu krv drevnih Mudrih žena i Starješina, kao i poimanje i razumijevanje suvremenog svijeta.
Božica je ustala i prišla mi gracioznim korakom, glasom oslikavajući srebrne simbole moći u zraku oko nas. Kad je stigla do mene, otrla mi je suze s obraza i zatim mi obuhvatila lice dlanovima.
Zoey Redbird, Kćeri Noći, imenujem te svojim očima i ušima u današnjemu svijetu, u svijetu gdje se dobro i zlo muče pronaći ravnotežu.
"Ali šesnaest mi je godina! Ne znam ni parkirati uz pločnik između dva auta! Kako da onda znam biti tvoje oči i uši?"
Samo se spokojno osmjehnula. Starija si od svojih godina, Zoeybird. Vjeruj u sebe i naći ćeš način. Samo imaj na umu da mrak nije uvijek isti što i zlo, baš kao što ni svjetlo ne donosi uvijek dobro.
Zatim se božica Nyx, pradavno utjelovljenje Noći, nagnula i poljubila me u čelo. A ja sam po treći puta taj dan pala u nesvijest.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Šesto poglavlje

Ljepoto, oblak vidi, oblak tebi stiže.
Ljepoto, kišu vidi, kiša priđe bliže...

STIHOVI PRASTARE PJESME LELUJALI su MI SE KROZ SVIJEST. SIGURNO SAM OPET sanjala o baki Redbird. Od toga sam se osjetila toplo, sigurno i sretno, što mi je bilo naročito lijepo zbog toga što sam se u zadnje vrijeme osjećala tako usrano... samo što se nisam mogla sjetiti točno zbog čega. Ha. Čudno.

Tko to reče?
Klipić onaj mali,
Visoko na stabljici...

Bakina je pjesma trajala dalje, a ja sam se sklupčala na boku i uzdahnula kad mi se obraz protrljao o meki jastuk. Nažalost, kako sam pomaknula glavu, tako mi je ružna bol sijevnula kroz sljepoočnice. Kao kad metak pogodi stakleno okno, osjećaj sreće raspršio mi se u naletu prisjećanja na jučerašnji dan.
Pretvaram se u vampiricu.
Pobjegla sam od kuće.
Doživjela sam nesreću i zatim nekakvo čudno iskustvo bliske smrti. Pretvaram se u vampiricu. O, Bože mili. Čovječe, kako me je boljela glava. "Zoeybird! Jesi li budna, bebice?"
Zatreptala sam da razbistrim mutne oči i ugledala baku Redbird gdje sjedi na stoličici sasvim blizu mog kreveta.
"Bako!" hrapavo sam rekla i primila joj ruku. Glas mije zvučao jednako grozno kao što me glava boljela. "Što je bilo? Gdje sam ja to?"
"Na sigurnom, Zoeybird. Na sigurnom."
"Boli me glava." Opipala sam glavu i osjetila zategnuto i bolno mjesto. Prsti su mi napipali bockave šavove.
"I nek te boli. Tako si me prepala da si mi deset godina života oduzela." Baka mi je blago protrljala nadlanicu. "Koliko je samo krvi bilo..." Zadrhtala je, a onda odmahnula glavom i osmjehnula mi se. "A da obećaš da mi to više nikad nećeš napraviti?"
"Obećavam", rekla sam. "Znači, pronašla si me..."
"Krvavu i onesviještenu, Zoeybird." Baka mije odmaknula kosu s čela, zadržavši lagano prste na mome Biljegu. "I tako blijedu da ti je taj tamni polumjesec praktički blistao spram kože. Znala sam da te treba odvesti u Kuću Noći, pa sam upravo to i učinila." Počela se smijuljiti, a oči su joj se zakrijesile zločesto kao u djevojčice. "Nazvala sam tvoju majku da joj kažem kako te vraćam u Kuću Noći, i morala sam se pretvarati da mi je nestalo signala na mobitelu da prekinem vezu. Nažalost, ona sad poprijeko gleda na nas obje."
Široko sam se osmjehnula baki Redbird. He he, mama se ljuti i na nju.
"Samo, Zoey, što ti je bilo da izlaziš po danu? I zašto mi nisi prije rekla da si Obilježena?"
S naporom sam se uspravila u sjedeći položaj, prostenjavši kad me u glavi zaboljelo. Ali, na svu sreću, izgleda da sam prestala kašljati. To je sigurno zato što sam napokon stvarno tu - u Kući Noći... Ali ta mi se pomisao izgubila kad mi je svijest obradila sve ono što je baka rekla.
"Čekaj, nisam ti imala kad prije reći. Tragač je danas došao u školu i Obilježio me. Najprije sam otišla doma. Stvarno sam se nadala da će mama imati razumijevanja i stati na moju stranu." Zastala sam, prisjetivši se opet one grozne scene s mojim roditeljima. S potpunim razumijevanjem, baka mije čvršće stisnula šaku. "Ukratko, ona i John zaključali su me u sobu i otišli nazvati našeg psihijatra i pokrenuti molitvenu mrežu."
Baka je složila grimasu.
"I tako sam se izvukla kroz prozor i otišla ravno k tebi", završila sam.
"Drago mi je zbog toga, Zoeybird, ali to mi uopće nema smisla."
"Znam", uzdahnula sam. "Ni ja ne mogu vjerovati da sam dobila Biljeg. Zastoja?"
"Ne mislim na to, bebice. Ne iznenađuje me što si Pronađena i Obilježena. U krvi Redbirdovih oduvijek je tekla snažna magija; bilo je samo pitanje vremena kad će netko od nas biti Izabran. Hoću samo reći da nema smisla to što si upravo dobila Biljeg. Taj polumjesec nije samo obris. Potpuno je ispunjen."
"To nije moguće!"
"Uvjeri se sama, u-we-tsi-a-ge-ya." Oslovila me riječju Cherokeeja za kćer, odjednom me itekako podsjetivši na tajanstvenu, pradavnu božicu.
Baka je u torbici potražila starinsko srebrno ogledalce koje je uvijek nosila sa sobom. Ne rekavši ništa više, pružila mi ga je. Otvorila sam malu kopču. Otklopilo se i otkrilo mi moj odraz... poznatu neznanku... onu ja koja nije posve ja. Oči su joj bile goleme, a koža prebijela, ali jedva da sam to primijetila, jer nisam mogla prestati buljiti u Biljeg, u Biljeg koji je sada bio puni polumjesec, savršeno ispunjen prepoznatljivim safirnim plavetnilom vampirske tetovaže. Osjećajući se kao da se i dalje krećem kroz san, podigla sam ruku i pustila da mi prsti prijeđu preko tog egzotičnog Biljega. Kao da sam opet osjetila usne Božice na svojoj koži.
"Sto to znači?" rekla sam, nesposobna maknuti pogled s Biljega.
"Nadale smo se da ćeš ti znati odgovor na to pitanje, Zoey Redbird."
Njen je glas bio fenomenalan. I prije nego što sam odmaknula pogled od svoga odraza, znala sam da će biti jedinstvena i nevjerojatna. Imala sam pravo. Bila je lijepa kao filmska zvijezda, lijepa kao barbika. Nikad izbliza nisam vidjela nikoga tako savršenog. Imala je goleme oči bademasta oblika, zagasitozelene nijanse mahovine. Lice joj je bilo gotovo savršeno srcoliko, a koža onako besprijekorno kremasta kao kod ljudi na televiziji. Kosa joj je bila zagasitocrvene boje - ne one odvratne mrkvaste narančastocrvene, ni one isprane crvene koja vuče na plavo, već tamna, sjajna i kestenjasta, i u teškim joj je valovima padala niže od ramena. Tijelo joj je, eto, bilo savršeno. Nije bila mršava kao one frikuše koje riganjem i izgladnjivanjem postižu žgoljavost koju smatraju šik furkom na Pariš Hilton. ("To je hott." Ono, baš, Pariš.) Tijelo ove žene bilo je savršeno zato što je bila jaka, ali s oblinama. I imala je super sise. (Da bar ja imam super sise.)
"A?" rekla sam. Kad smo već kod sisa - zbilja sam zvučala kao da sam se nasisala. (Nasisala... hc he.)
Žena mi se osmjehnula i otkrila nevjerojatno ravne, bijele zube - bez očnjaka. E da, mislim da sam zaboravila spomenuti da je povrh svoga Savršenstva imala i uredno istetovirani safirni polumjesec nasred čela, iz kog su joj se širile vijugave crte, meni slične morskim valovima, pa obavijale obrve i spuštale joj se do oboda visokih jagodica.
Bila je vampirica.
"Kažem, nadale smo se da ćeš imati neko objašnjenje za to što kao vampirica početnica koja se još nije ni Promijenila nosiš Biljeg zrelog bića na čelu."
Bez tog smiješka i prijazne obzirnosti u glasu, riječi su joj mogle djelovati Strogo. Ovako, to što je rekla zvučalo je tek zabrinuto i pomalo zbunjeno.
"Znači, nisam vampirica?" blebnula sam.
Smijeh joj je zvučao pijevno. "Nisi još, Zoey, ali rekla bih da je izvrstan predznak to što ti je Biljeg već potpun."
"A... eh... pa, dobro. To je dobro", izblebetala sam.
Na svu sreću, baka me spasila od potpunog poniženja.
"Zoey, ovo je Neferet, Nadsvećenica Kuće Noći. Dobro je skrbila za tebe dok si bila" - baka je zastala, očito ne želeći spomenuti riječ nesvijest - "dok si bila u snu."
"Dobro nam došla u Kuću Noći, Zoey Redbird", toplo je rekla Neferet.
Bacila sam pogled na baku, pa opet na Neferet. Osjećajući se nemalo izgubljeno, protrtljala sam: "To - to u stvari nije moje prezime. Prezivam se Montgomery."
"Je li?" rekla je Neferet, podigavši obrve boje jantara. "Jedna od pred¬nosti početka novog života leži u pružanju prilike da počneš ispočetka - da doneseš odabire koje prije nisi mogla. Kad bi mogla birati, koje bi bilo tvoje pravo ime?"
Nisam oklijevala. "Zoey Redbird."
"Onda ćeš od ovog trenutka i biti Zoey Redbird. Dobrodošla u svoj novi život." Ispružila je ruku kao da će se rukovati sa mnom, pa sam joj automatski pružila svoju. Ali umjesto da me primi za šaku, ulovila me za podlakticu, što je bilo čudno, ali nekako mi je djelovalo ispravno.
Dodir joj je bio topao i čvrst. Osmijeh joj je zasjao dobrodošlicom. Bila je nevjerojatna i ulijevala mije strahopoštovanje. U stvari, bila je onakva kakvi su svi vampiri, više nego ljudska - jača, pametnija, darovitija. Izgledala je kao da je netko u njoj upalio blistavu unutarnju svjetlost, što shvaćam da je ironičan opis, imajući u vidu vampirske stereotipe (a već sam znala daje nekoliko njih totalno točno): izbjegavaju sunčevo svjetlo, najmoćniji su noću, moraju piti krv da prežive (bljak!) i štuju božicu poznatu kao utjelovljenje same Noći.
"H-hvala. Drago mi je", rekla sam, dajući sve od sebe da zvučim bar poluinteligentno i normalno.
"Kao što sam već rekla tvojoj baki, nikad nam još nijedan početnik nije stigao na ovako neuobičajen način - u nesvijesti i s cjelovitim Biljegom. Možeš li se prisjetiti što ti se dogodilo, Zoey?"
Zaustila sam da joj kažem da se totalno svega sjećam - kako sam pala i udarila se u glavu... kako sam vidjela sebe kao da sam lebdeći duh... kako sam otišla za čudno vidljivim riječima u pećinu... i na kraju se susrela s božicom Nyx. Ali netom prije nego što sam izrekla te riječi spopao me čudan osjećaj, kao da me netko upravo udario u trbuh. Bio je jasan i bio je konkretan, i govorio mi je da zadržim jezik za zubima.
"Pa - stvarno se baš ne sjećam dobro—" Ušutjela sam, a ruka mi je napipala bolno mjesto iz kog su mi stršali šavovi. "Barem ne nakon što sam se udarila u glavu. Mislim ono, dotada se sjećam svega. Tragač me Obilježio; rekla sam to roditeljima i pregadno smo se posvađali; onda sam pobjegla baki. Stvarno mi nije bilo dobro, pa dok sam se penjala stazom do litica..." Sjećala sam se ostatka - cijelog ostatka - duhova naroda Cherokeeja, plesa i logorske vatre. Ušuti! proderao se onaj osjećaj na mene. "I - i tamo sam se valjda poskliznula, jer sam strahovito jako kašljala, i udarila se u glavu. Poslije toga se ne sjećam ničega sve do pjevanja bake Redbird, kad sam se tu probudila." Završila sam u žurbi. Htjela sam odmaknuti pogled od njenih oštrih zelenih očiju, ali isti osjećaj koji mi je naredio da šutim u isti mah mi je jasno davao do znanja da je moram nastaviti gledati u oči, da moram stvarno dati sve od sebe da izgledam kao da ništa ne krijem, makar najblaže veze nisam imala zašto uopće nešto krijem.
"Kod povreda glave uobičajen je gubitak pamćenja", nenapadno je rekla baka, prekidajući tišinu.
Došlo mi je da je poljubim.
"Da, naravno da je uobičajen", brzo je rekla Neferet, a izraz joj je izgubio onu oštrinu. "Ne boj se za zdravlje svoje unuke, Svlvia Redbird. Bit će sve u redu s njom."

Obratila se baki s uvažavanjem, a napetost koja je rasla u meni djelomično je popustila. Ako je njoj baka Redbird po volji, onda je ona sigurno okej osoba, ili vampirica, ili što već god. Je I' tako?
"Kao što sam sigurna da već znaš, vampiri" - Neferet je zastala i uputila mi osmijeh - "čak i vampiri početnici imaju neobičnu moć prizdravljivanja. Njezin oporavak tako dobro napreduje da je odlazak iz stacionara za nju Sasvim siguran." Prešla je pogledom s bake na mene. "Zoey, bi li htjela upoznati svoju novu cimericu?"
Ne. Progutala sam knedlu i kimnula glavom. "Da."
"Izvrsno!" rekla je Neferet. Na svu sreću, prešla je preko činjenice da sam samo stajala kao blesavi vrtni patuljak koji se glupavo smješka.
"Jesi li sigurna da je ne bi trebalo ovdje zadržati još jedan dan na promatranju?" upitala ju je baka.
"Shvaćam tvoju zabrinutost, ali uvjeravam te da Zoeyne tjelesne ozljede već zarastaju brzinom koja bi te zapanjila."
Opet mi se osmjehnula, a premda sam bila u strahu, sva nervozna i naprosto sva izvan sebe od šize, uzvratila sam joj smiješkom. Činilo mi se kao da je istinski sretna što sam došla. A, ruku na srce, zbog nje sam počela misliti da pretvaranje u vampira možda i nije tako strašno.
"Bako, dobro mi je. Stvarno. Samo me malo boli glava, a sve ostalo mi je daleko bolje." Kad sam to rekla, shvatila sam da nisam lagala. Kašalj me potpuno prošao. Mišići me više nisu boljeli. Osjećala sam se savršeno normalno, izuzev blage glavobolje.
Onda je Neferet izvela nešto čime ne samo da me iznenadila, već mi je smjesta postala simpatična - i vrijedna povjerenja. Prišla je baki i obratila joj se polako i pažljivo.
"Silvia Redbird, svečano ti se zaklinjem da će tvoja unuka ovdje biti na sigurnom. Svaki početnik biva povjeren odraslom mentoru. Kao jamstvo zakletve koju sam ti dala, ja ću biti Zoeyna mentorica. A sad mi je moraš povjeriti na skrb."
Neferet je stavila šaku na srce i službeno se naklonila baki. Moja je baka oklijevala samo na trenutak prije nego što joj je dala odgovor.
"Držat ću te za danu zakletvu, Neferet, Nadsvećenice Nyx." Zatim je ponovila Neferetin pokret i sama stavila šaku na srce i poklonila joj se, prije nego što se okrenula prema meni i čvrsto me zagrlila. "Nazovi me ako ti zatrebam, Zoeybird. Volim te."

"Hoću, bako. Volim i ja tebe. I hvala ti što si me dovela ovamo", prošaptala sam, udišući njen poznati miris lavande i dajući sve od sebe da se ne rasplačem.
Nježno me poljubila u obraz, pa uobičajeno hitrim, sigurnim koracima izašla iz sobe, ostavljajući me prvi put u životu nasamo s jednom vampiricom.
"Pa, Zoey, jesi li spremna započeti svoj novi život?"
Podigla sam pogled prema njoj i opet pomislila kako je ona nevjerojatna. Da se zaista Promijenim u vampiricu, bih li imala njeno samopouzdanje i moć, ili je to nešto čime se odlikuju samo Nadsvećenice? Načas mi je kroz glavu prošla pomisao da je sigurno zakon biti Nadsvećenica - a onda mi se zdravi razum vratio. Bila sam samo klinka. I k tome zbunjena klinka, definitivno ne štof za Nadsvećenicu. Samo sam htjela skužiti kako da se uklopim ovdje, ali Neferet se svakako potrudila da mi to što se sa mnom događa djeluje podnošljivije.
"Da, jesam." Bilo mi je drago što mi se u glasu čulo više samopouzdanja nego što sam ga osjećala.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Sedmo poglavlje

"KOLIKO JE SATI?"
Hodale smo uskim hodnikom koji je blago zavijao. Zidovi su bili izgrađeni od čudne mješavine tamnog kamena i ispupčenih cigala. Svako toliko treperave su plinske svjetiljke obješene o naizgled starinske, crne željezne stalke stršale iz zida, bacajući mek žućkasti sjaj koji mi, na svu sreću, uopće nije smetao očima. U hodniku nije bilo prozora, a nismo ni srele nikoga drugog (premda sam se neprestano osvrtala, sva usplahirena, zamišljajući kako ću prvi put ugledati vampirske učenike).
"Gotovo je četiri ujutro, što znači da nastava ne traje već gotovo sat vremena", rekla je Neferet, a onda se lagano osmjehnula, jer sam sigurno složila totalno šokiranu facu.
"Nastava počinje u osam navečer i završava u tri ujutro", pojasnila mi je. "Nastavnici su učenicima na raspolaganju za dodatnu pomoć do tri i trideset ujutro. Dvorana za tjelesni otvorena je do zore, čije ćeš točno vrijeme uvijek znati čim prođeš kroz cijelu Promjenu. Dotad, vrijeme zore jasno ti je navedeno u svim učionicama, zajedničkim prostorijama i područjima za okupljanje, uključujući blagovaonicu, knjižnicu i dvoranu. Hram Nyx je, naravno, otvoren u svako doba, ali formalni se obredi održavaju dvaput dnevno odmah nakon nastave. Sljedeći će obred biti sutra." Neferet je bacila pogled na mene i smiješak joj je postao topliji. "Sada ti sve to djeluje komplicirano, ali brzo ćeš se snaći. A cimerica će ti pomoći, kao i ja." Upravo sam se spremala otvoriti usta da joj postavim još jedno pitanje kad je u hodnik istrčala narančasta gruda krzna i bešumno se bacila Neferet naručje. Poskočila sam i blesavo prigušeno ciknula - a onda se osjetila silno debilno kad sam razaznala da ta sama narančasta gruda krzna nije leteća utvara ili što već god, nego strahovito krupna mačka.
Neferet se nasmijala i počeškala uši grude krzna. "Zoey, ovo je Skylar. Obično se mota ovuda i čeka da se baci na mene."
"Nikad nisam vidjela veću mačku", rekla sam i pružila ruku prema tomu, da me može onjušiti. "Samo pazi, poznato je da grize."
Prije nego što sam stigla izmaknuti ruku, Skylar je počeo trljati lice o moje prste. Zadržala sam dah.
Neferet je nakrivila glavu u stranu, kao da osluškuje riječi na vjetru. "Sviđaš mu se, što je neprijeporno neobično. Inače mu se ne sviđa nitko osim mene. Čak i druge mačke tjera s ove strane kampusa. Zapravo je Strahoviti nasilnik", toplo je rekla.
Pažljivo sam počeškala Skylara iza ušiju, oponašajući Neferet. "Volim mačke", rekla sam nježno. "Nekada sam imala mačku, ali kad mi se majka preudala, morala sam je dati u Street Cats na usvajanje. John, njen novi muž, ne voli mačke."
"Iskustvo mi govori da je odnos pojedine osobe prema mačkama - i, zauzvrat, njihovo držanje prema dotičnoj osobi - najčešće izvrsno mjerilo Valjanosti naravi pojedinca."
Prešla sam pogledom s mačka na njene zelene oči i razabrala da ona daleko bolje shvaća zaguljene obiteljske probleme nego što otvoreno govori. Zbog toga sam osjetila vezanost uz nju, i razina uzrujanosti automatski mi jc malo splasnula. "Je l' ovdje ima puno mačaka?"
"Da, ima. Mačke su oduvijek bile tijesno povezane s vampirima."
Okej, to sam u stvari već znala. Na Svjetskoj povijesti nam je gospodin Shaddox (poznatiji kao Puff Shaddy, ali on to ne zna) pričao da su u prošlosti ubijali mačke jer se smatralo da one nekako pretvaraju ljude u vampire. Ono, zbilja, kad smo kod apsurdno smiješnih stvari. Novi dokazi u prilog teoriji o gluposti ljudskih bića... šokirala sam se kad mi je ta misao pala na pamet, jer sam već sasvim lako počela doživljavali "normalne" ljude kao "ljudska bića", a time i kao nešto drugačije od mene.
"Misliš da bih mogla imati mačku?" upitala sam je.
"Ako te neka izabere, pripadat ćeš njemu ili njoj."
"Izabere?"
Neferet se osmjehnula i podragala Skylara, koji je sklopio oči i počeo glasno presti. "Mačke izabiru nas; mi im nismo vlasnici." Kao da želi pokazati na djelu istinitost njenih riječi, Skylar joj je iskočio iz naručja, uobraženo trgnuo repom uvis i izgubio se niz hodnik.
Neferet se nasmijala. "Stvarno je grozan, ali baš ga obožavam. Mislim da bih ga obožavala čak i da nije bio dio mog dara od Nyx."
"Dar? Skylar je dar Božice?"
"Da, na neki način. Svakoj Nadsvećenici Božica pruža afinitet - što bi ti vjerojatno nazvala posebnim moćima. To je jedan od načina na koje prepoznajemo svoje Nadsvećenice. Afiniteti mogu biti neobične vještine poimanja, poput čitanja misli, dobivanja vizija ili sposobnosti predviđanja budućnosti. Ili afinitet može biti prema nečemu u fizičkoj domeni, poput posebne vezanosti uz jedan od četiri elementa, ili uz životinje. Ja imam dva dara Božice. Glavni mije afinitet prema mačkama; vezana sam uz njih u mjeri koja je neobična čak i medu vampirima. Nyx me k tome obdarila i neobičnim iscjeliteljskim moćima." Osmjehnula se. "Eto kako znam da dobro prizdravljuješ - dar mi je to rekao."
" Vau, fenomenalno", bilo je sve što sam uspjela reći. U glavi mi se već vrtjelo od događaja u proteklom danu.
"Dođi. Da te odvedemo u tvoju sobu. Sigurna sam da si gladna i umorna. Večera će početi za" - Neferet je nakrivila glavu kao da joj netko čudnovato šapće vrijeme - "sat vremena." Uputila mije znalački smiješak. "Vampiri uvijek znaju koliko je sati."
"I to je cool."
"To je, draga moja početnice, tek vrh sante leda zvane 'cool'."
Ponadala sam se da njena usporedba nema veze s katastrofama razmjera Titanica. Kad smo krenule dalje niz hodnik počela sam razmišljati o vremenu i svemu tome, i sjetila se pitanja koje sam joj htjela postaviti kad mi je Skylar prekinuo nit misli, ionako sklonu pucanju.
"Dakle, čekaj. Rekla si da nastava počinje u osam? Navečer?" Okej, obično nisam ovoliko tupa, ali ponešto od toga što mi je govorila zvučalo mi je kao da je sročeno na stranom jeziku. Teško mi je išlo u glavu.
"Nakon što načas razmisliš o lome, shvatit ćeš daje noćna nastava nešto sasVim logično. Naravno, sigurno već znaš da vampiri, zreli ili početnici, izlaganju izravnoj sunčevoj svjetlosti ne eksplodiraju, niti im se dogodi '"Vrlo slična beletristička besmislica, premda nam to nije ugodno. Nije li ti danas već bilo teško podnošljivo na suncu?"
Kimnula sam glavom. "Čak ni Maui Jimice mi nisu naročito pomogle." zatim sam brže-bolje dodala, opet se osjećajući debilno: "Ovaj, mislim na fine naočale Maui Jim."
"Da, Zoey", strpljivo je rekla Neferet. "Razumijem se u sunčane naočale, pače, vrlo dobro."
"0, Bože, žao mi je što sam—" Ušutjela sam, pitajući se je li okej da kažem "Bože". Hoće li to uvrijediti Neferet, Nadsvećenicu koja s takvim nosom nosi svoj Biljeg Božice? Ma, kvragu, hoće li to uvrijediti Nyx? , Bože. A što je s izrazom "kvragu"? To mi je bila najdraža psovka kao takva. (Okej, zapravo je bila jedina psovka kojom sam se redovito služila.) Mogu li i dalje to govoriti? Narod vjernih poučava da vampiri štuju lažnu božicu i da su oni najvećim dijelom sebična, mračna stvorenja kojima nije stalo ni do čega izuzev novca, luksuza i ispijanja krvi, i da svi oni svakako idu ravno u pakao, pa zar to onda ne znači da bih trebala pripaziti kako i kada se služim...
"Zoey."
Podigla sam pogled i otkrila da me Neferet zabrinuto proučava. Shvatila sam da mi je vjerojatno nastojala privući pažnju dok sam bila obuzeta blebetanjem u svojoj glavi.
"Žao mi je", ponovila sam.
Neferet je zastala. Stavila je ruke na moja ramena i okrenula me tako da sam je morala pogledati u lice.
"Zoey, prestani se ispričavati. I imaj na umu da su ovdje svi već bili na tvome mjestu. Ovo je svima nama svojedobno bilo novo. Znamo kako je to - kad se bojiš Promjene - kad si u šoku jer ti se život pretvara u nešto potpuno strano."
"I kad ništa od toga ne možeš kontrolirati", tiho sam dodala.
"I to. Neće ti uvijek biti ovako teško. Kad postaneš zrela vampirica, opet ćeš imati dojam da živiš vlastitim životom. Donosit ćeš vlastite odabire, ići vlastitim putem, slijediti stazu kojom te povedu vlastito srce, duša i darovitosti."
"Ako postanem zrela vampirica."

"I Hoćeš, Zoey."
"Kako možeš biti tako sigurna?"
Neferetin pogled pronašao je potamnjeli Biljeg na mome čelu. "Nyx te izabrala. Zašto, to ne znamo. Ali jasno je stavila svoj Biljeg na tebe. Ne bi te dotaknula da te čeka neuspjeh."
Prisjetila sam se riječi Božice: Zoey Redbird, Kćeri Noći, imenujem te svojim očima i ušima u današnjemu svijetu, u svijetu gdje se dobro i zlo muče pronaći ravnotežu, i brzo odmaknula oči od Neferetina prodornog pogleda, u očajničkoj želji da shvatim zašto mi nešto u nutrini i dalje govori da ne spominjem svoj susret s Božicom.
"Ma - ma samo mi se hrpa toga dogodila u jednom jedinom danu."
"To svakako, naročito na prazan želudac."
Ponovno smo krenule, kad je zazvonio mobitel, tako naglo da sam poskočila. Neferet je uzdahnula i uputila mi osmijeh isprike, a onda iščeprkala mali mob iz džepa.
"Neferet", rekla je. Kratko je poslušala, i vidjela sam kako joj se čelo nabire, a oči stišću. "Ne, dobro je da mi je javljeno. Vratit ću se da vidim kako joj je." Zatim je zaklopila mobitel. "Ispričavam se, Zoey. Jedna je početnica slomila nogu početkom dana. Izgleda da nikako ne uspijeva otpočinuti, pa bih se trebala vratiti i provjeriti je li s njom sve u redu. Možeš li samo otići ovim hodnikom okolo na lijevu stranu, sve do glavnih vrata? Ne mogu ti promaknuti - velika su i izrađena od vrlo starog drveta. Odmah iza njih nalazi se kamena klupa. Tamo me možeš pričekati. Neću dugo."
"Okej, nema problema." Ali nisam to ni stigla reći do kraja kad se Neferet već izgubila niz zavojiti hodnik. Uzdahnula sam. Nije mi se sviđala pomisao na to da ostajem sama na mjestu koje vrvi od vampira i vampirčića. A sad kad je Neferet otišla, male treperave svjetiljke nisu mi više odisale naročitom dobrodošlicom. Djelovale su mi čudno, i bacale utvarne sjene po starom kamenitom hodniku.
Odlučila sam se oduprijeti strahu, pa sam polako nastavila hodnikom u smjeru kojim smo išle. Ubrzo sam gotovo požalila što nisam naišla na još nekoga (pa makar i vampira). Bilo je premirno. I jezovito. Na nekoliko mjesta su ogranci vodili iz hodnika na desnu stranu, ali držala sam se lijeve strane, kao što mi je Neferet rekla. Zapravo, također sam držala pogled na lijevoj strani, jer u tim drugim hodnicima praktički i nije bilo rasvjete.
Nažalost, na idućem desnom skretanju nisam odmaknula oči. Okej, imala sam razloga za to. Nešto sam čula. Konkretnije, čula sam smijeh. Bio je to tihi djevojački smijeh od kog su mi se, ne znam zašto, naježile vlasi na zatiljku. A i zaustavila sam se u hodu. Provirila sam niz hodnik i učinilo mi se da u sjeni vidim nekakvo kretanje.
Zoey.. Moje je ime šaptom doprlo iz sjene.
Iznenađeno sam trepnula. Jesam li to stvarno čula svoje ime, ili mi se samo pričinilo? Glas mi je zvučao gotovo poznato. Da nije opet Nyx? oslovljava li me to Božica? Gotovo jednako ustrašena koliko i zaintrigirana, držala sam dah i zašla nekoliko koraka dublje u bočni hodnik. Kad sam obišla blagi zavoj, pred sobom sam ugledala nešto zbog čega sam zastala i automatski prišla bliže zidu. U maloj niši nedaleko od mene nalazile su se dvije osobe. Isprva nisam mogla natjerati svoj um da pojmi što gledam; onda sam u hipu shvatila.
Trebala sam istog trenutka otići odande. Trebala sam potiho uzmaknuti pokušati ne misliti na to što sam vidjela. Ali nisam učinila ništa od toga. Kao da su mi noge odjednom tako otežale da ih nisam više mogla podići. Mogla sam samo gledati.
Vidjela sam muškarca - a onda sam s malim ubodom dodatnog šoka shvatila da to nije muškarac, nego tinejdžer - da nije stariji od mene više od godinu dana. Stajao je oslonjen leđima o kameni zid niše. Zabacio je glavu i teško disao. Lice mu je bilo u sjeni, ali premda je bio tek djelomično Vidljiv, razabrala sam da je zgodan. Zatim mi je još jedan kratak, dahtav Smijeh svrnuo pogled naniže.
Klečala je pred njim. Vidjela sam joj samo plavu kosu. Bila joj je tako bujna da je djelovala kao da na glavi nosi nekakav starinski veo. Zatim su Joj se ruke pomaknule naviše, prelazeći tipu po bedrima.
Idi! vriskom me opomenula svijest. Gubi se odavde! Krenula sam iskoraknuti unatrag, a onda sam se skamenila zbog njegova glasa.
"Stoj!"
Razrogačila sam oči jer mi se na trenutak učinilo da on to meni govori. "Ne bi ti to zapravo htio."
Gotovo mi se zavrtjelo od olakšanja kad je to rekla. On se to obratio njoj, a ne meni. Pojma nisu imali da sam ja tu.
"Da, htio bih." Zvučalo je kao da cijedi te riječi kroza zube. "Diži se na noge."
"Sviđa ti se ovo - znaš i sam da ti se sviđa. Baš kao što znaš da me i dalje želiš."
Glas joj je bio sav hrapav od želje da zvuči seksi, ali u njemu sam čula i prizvuk moljakanja. Zvučala je gotovo kao da očajava. Gledala sam kako joj se prsti miču, i zgranuto sam se izbuljila kad je spustila nokat kažiprsta niz njegovo bedro. Nevjerojatno, noktom mu je proparala traperice, bas kao nožem, i pojavila se pruga svježe krvi, zapanjujuća od svog tekućeg crvenila.
Nisam to poželjela, a i zgadilo mi se, ali od pogleda na krv potekla mi je slina na usta.
"Ne!" obrecnuo se, stavio ruke na njena ramena i pokušao je odgurnuti od sebe.
"Ma daj, ne pretvaraj se", opet se nasmijala, zlobno i sarkastično. "Znaš da ćemo uvijek biti skupa." Isplazila je jezik i polizala prugu krvi.
Zadrhtala sam; bila sam i preko volje potpuno opčinjena.
"Prestani!" I dalje joj je odgurivao ramena. "Ne bih te htio ozlijediti, ali stvarno mi počinješ ići na neku stvar. Kako ti to ne ide u glavu? Nećemo više ovo raditi. Ne želim te."
"Želiš me! Uvijek ćeš me željeti!" Otkopčala mu je šlic.
Nisam tu trebala biti. Nisam to trebala gledati. Silom sam odmaknula pogled od njegova krvavog bedra i uzmaknula za korak.
Tip je podigao oči. Ugledao me.
A onda se dogodilo nešto istinski bizarno. Osjetila sam njegov dodir kroz naše oči. Nisam ga mogla prestati gledati. Djevojka pred njim kao da je nestala, i u hodniku više nije bilo nikoga osim njega, mene i slatkog, krasnog mirisa njegove krvi.
"Ne želiš me? To mi sada ne izgleda tako", rekla je s opakim mrmorom u glasu.
Osjetila sam kako mi se glava počinje ljuljati naprijed-natrag, naprijed--natrag. U istom trenu on je kriknuo: "Ne!" i pokušao je odgurnuti s puta kako bi mogao krenuti prema meni.
Otrgnula sam oči od njegovih i zateturala unatrag.
"Ne!" ponovio je. Ovaj put sam znala da se obraća meni, a ne njoj. I ona je to sigurno shvatila, jer se s neugodnim krikom, sličnim režanju divlje životinje, naglo počela okretati. Tijelo mi se opet pokrenulo. U istom trenutku sam se okrenula i otrčala natrag kroz hodnik.
Očekivala sam da će oni krenuti za mnom, pa sam nastavila trčati sve dok nisam stigla do onih golemih starih vrata koja mi je Neferet opisala. Zatim sam tamo zastala i naslonila se na njihovo hladno drvo, nastojeći smiriti disanje da bih mogla čuti trči li netko za mnom.
Što ću ako me stvarno ulove? U glavi mi je opet bolno nabijalo, i osjetila sam slabost i totalan strah. Kao i potpunu, krajnju zgađenost.
Da, znala sam sve što treba o oralnom seksu. Sumnjam da u današnjoj Americi postoji živa tinejdžerica koja ne bi znala da glavnina odrasle javnosti smatra da mi danas frajerima pušimo jednako velikodušno kao da su si oni nekada dijelili žvakaće gume (ili, prikladnije rečeno, lizalice), kej, to nema veze s mozgom, i oduvijek me ljutilo. Jasna stvar da ima cura kojima je "cool" podudlati tipu. Ono, nikako nemaju pravo. One među nama kojima mozak još šljaka znaju da nije cool kad te se tako iskorištava.
Okej, dakle, znala sam za sve to o pušenju. Ali svakako to nikad nisam djela. Znači, svakako sam friknula od toga što sam upravo vidjela. Ali nisam toliko friknula zbog toga što mu plavuša radi, koliko zbog načina na koji sam sama reagirala kad sam ugledala krv tog tipa.
I meni je došlo da je poližem.
A to naprosto nije normalno.
Tu je još bila i cijela stvar onog čudnog pogleda koji sam razmijenila s njim. O čemu se pak tu radilo?
"Zoey, je li ti dobro?"
"Kvragu!" ciknula sam i poskočila. Neferet je stajala iza mene i totalno me zbunjeno gledala.
"Da ti nije pozlilo?"
"Ma - ma..." Svijest mi se počela koprcati. Nije bilo šanse da joj kažem što sam upravo vidjela. "Jako me boli glava", napokon sam uspjela reći. Što je bilo točno. Imala sam ubitačnu glavobolju.
Namrštila se, sva puna brige. "Daj da ti pomognem." Neferet je lagano položila ruku na potez šavova na mome čelu. Sklopila je oči i začula sam kako šapće nešto na nekom meni nerazumljivom jeziku. Zatim joj je dlan postao topao i kao da se ta toplina pretvorila u tekućinu koju je moja koža stala upijati. Zažmirila sam i uzdahnula s olakšanjem kad mi se bol U glavi počela gubiti.
"Bolje?"
"Da", rekla sam jedva čujnim šaptom.
Odmaknula je ruku i otvorila sam oči. "To bi trebalo odagnati bol. Ne Znam zašto se odjednom tako silovito vratila."
"Ne znam ni ja, ali sada je prošla", brzo sam rekla.
Još me nakratko proučavala pogledom dok sam zadržavala dah. Zatim je rekla: "Nešto te uzrujalo?"
Progutala sam. "Malo se bojim upoznavanju svoje nove cimerice. što formalno nije bila laž. Nije me to uzrujalo, ali bojala sam se toga.
Neferet se ljubazno osmjehnula. "Bit će sve dobro, Zoey. Dođi sada da te upoznam s tvojim novim životom."

Neferet je otvorila debela drvena vrata i izašle smo u veliko dvorište ispred školske zgrade. Stala je u stranu i pustila me da zjakam. Tinejdžeri u uniformama, koje su nekako uspijevale izgledati cool i jedinstveno a u isti mah biti podjednake, hodali su u grupicama po dvorištu i pločniku. Čula sam prijetvorno normalan zvuk njihovih glasova dok su se smijali i pričali. Stalno sam prelazila pogledom s njih na školu, ne znajući kamo prvo da zjakam. Odlučila sam se za školu. Bila mi je podnošljiviji izbor (a i bojala sam se da ne ugledam njega). Izgledala je kao daje iz nekog jezovitog sna. Bilo je usred noći, i trebao je biti mrkli mrak, ali nad krošnjama velikih starih hrastova koji su posvuda stvarali sjene sjao je blistav mjesec. Stupovi s plinskim svjetiljkama u oksidiranim bakrenim kućištima stajali su duž pločnika protegnutog naporedo s golemom zgradom od crvene cigle i crnog kamena. Bila je dvokatnica s čudnim, visokim krovom koji je strmo išao uvis i onda se izravnavao na vrhu. Vidjela sam da su teške zavjese otvorene i meka žuta svjetla bacaju sjene što plešu uzduž i poprijeko soba, što cijeloj građevini daje živ i susretljiv izgled. Na pročelju glavne zgrade stajala je okrugla kula, pojačavajući dojam da zgrada više podsjeća na dvorac negoli na školu. Kunem se, opkop s vodom prije bi izgledao kao da mu je tu mjesto negoli pločnik opasan gustim grmljem azaleja i urednim travnjakom.
Prekoputa glavne zgrade stajala je jedna manja koja je djelovala starije i podsjećala me na crkvu. Iza nje i starih hrastova koji su zakrivali školsko dvorište vidjela sam sjenu orijaškog kamenog zida koji je okruživao cijelu školu. Pred crkvenom zgradom stajao je mramorni kip žene odjevene u dugu, lelujavu halju.
"Nyx!" izletjelo mije.
Neferet je iznenađeno podigla obrvu. "Da, Zoey. To je kip Božice, a zgrada iza nje njezin je hram." Pokazala mije rukom da krenem s njom po pločniku i širokom gestom obuhvatila dojmljivi kampus koji se sterao pred nama. "Današnja Kuća Noći sagrađena je u neofrancusko-normanskom stilu, od kamenova uvezenih iz Europe. Nastala je oko 1925. godine kao augustinski samostan za Narod vjernih. Naknadno je preuređena u Cascia Hali, privatnu gimnaziju za imućne ljudske tinejdžere. Kad smo odlučili da moramo otvoriti vlastitu školu u ovom dijelu zemlje, otkupili smo zgradu od Cascia Halla prije pet godina."
Vrlo sam se"nejasno sjećala doba kad je to bila snobovska privatna Škola - zapravo, sjetila sam se da sam za nju saznala samo zato što sam Svojedobno čula vijest da je čitava hrpa klinaca koji su pohađali Cascia Hall pala zbog droge, što je strahovito šokiralo odrasle. Ma molim te. Nitko drugi nije se šokirao zbog toga što su se ti bogati učenici teško navukli na drogu.
"Iznenađuje me što su je prodali vama", rekla sam onako usput.
Nasmijala se prigušeno i pomalo opasno. "Nisu htjeli, ali dali smo njihovu bahatom ravnatelju ponudu koju čak ni on nije mogao odbiti."
Htjela sam je upitati kako to misli, ali sva sam se naježila od njena smijeha. I, k tome, bila sam zauzeta. Nisam mogla prestati buljiti. Okej, prije Svega sam primijetila da su svi koji imaju ispunjenu vampirsku tetovažu nevjerojatno zgodni. Mislim ono, to je bilo totalno suludo. Da, znala sam da su vampiri privlačni. Svi su to znali. Najuspješniji glumci i glumice na Svijetu bili su vampiri. Bili su i plesači i glazbenici, pisci i pjevači. Vampiri SU dominirali svijetom umjetnosti, što je bio važan razlog njihova velikog bogatstva - kao i jedan (od mnogih) razloga zašto ih je Narod vjere smatrao Neobičnima i amoralnima. Ali, u stvari, samo su im zavidni zato što sami tako dobro ne izgledaju. Narod vjernih išao je na njihove filmove, predstave i koncerte, kupovao njihove knjige i likovna djela, ali u isti mah ih ogovarao i gledao svisoka, i Bog zna da se nikad, baš nikad nije htio družiti s njima. Pardon - tebi to ne smrdi na licemjerje?
Uglavnom, došlo mije da se zavučem pod prvu klupu kad me okružilo toliko apsolutno predivnih ljudi, premda su mnogi od njih pozdravljali Neferet, a zatim i meni upućivali smiješak i pozdrav. U stankama između stidljivih odzdravljanja krišom sam pogledavala učenike koji su prolazili pokraj nas. Svaki od njih s poštovanjem bi kimnuo glavom prema Neferet. Nekoliko njih formalno joj se naklonilo i zatim prekrižilo šake preko srca, našto bi se Neferet osmjehnula i odgovorila kratkim naklonom. Okej, učenici nisu bili tako predivni kao odrasli. Dobro, izgledali su lijepo -točnije, zanimljivo, s obrisima polumjeseca i uniformama koje su prije izgledale kao kreacije s modne piste nego kao školska odjeća - ali nisu imali onu sjajnu, neljudski privlačnu svjetlost koja je zračila iz nutrine svakog odraslog vampira. Eh, uspjela sam primijetiti da im, kao što sam i očekivala, u uniformama ima elementarnog crnila napretek. (A pomislilo bi se da bi zajednica koja se tako kuži u umjetnost bila u stanju prepoznati kliše kad pokraj njih prođe netko u dosadnoj gotičarskoj crnoj. Samo kažem...) Ali valjda sam, istini za volju, trebala priznati da je na njima dobro izgledala - crna pomiješana s iskrižanim crticama zagasitopurpurne,
tamnomodre i smaragdnozelene. Svaka je uniforma imala izvezeni dezen zlatne ili srebrne boje bilo na džepiću jakne ili džepu bluze. Vidjela sam da su pojedini dezeni isti, ali nisam jasno vidjela kakvi su. K tome, osebujno je velik broj učenika nosio dugu kosu. Ozbiljno, cure su imale dugu kosu, dečki su imali dugu kosu, učitelji su imali dugu kosu, čak su i mačke koje bi tu i tamo prošle pločnikom bile dugodlake krznene loptice. Čudno. Sva sreća da sam uspjela samu sebe uvjeriti da je bolje da si ne napravim onu kratku frizuru u stilu pačje guzice na koju se Kayla ošišala prošli tjedan.
Primijetila sam i to da je odraslima i učenicima jedna stvar zajednička - svima njima su se oči s vidljivom radoznalošću zadržavale na mome Biljegu. I tako sam započinjala svoj novi život kao anomalija, što je bilo predvidivo u istoj mjeri u kojoj je bilo koma.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Osmo poglavlje

Dio KUĆE NOĆI U KOM SU SE NALAZILI DOMOVI BIO JE SMJEŠTEN NA SUPROTNOJ strani kampusa, tako da smo pred sobom imale prilično dugu šetnju, a meni se činilo da Neferet namjerno hoda polako, dajući mi vremena napretek da postavljam pitanja i zjakam. Nije da sam se bunila. Hodanje cijelom dužinom prostrane nakupine zgrada slične dvorcu, dok mi Neferet pokazuje sitnice i objašnjava što je što, pružilo mi je pojam o cijelome mjestu. Bilo je čudno, ali na dobar način. K tome, hodanje mi nije pravilo probleme. Zapravo, koliko to god čudno zvučalo, opet sam se osjetila kao ja. Nisam kašljala. Tijelo me nije boljelo. Čak mi je i glavobolja prošla. Apsolutno, totalno nisam mislila na neugodan prizor kojem sam slučajno posvjedočila. Zaboravljala sam ga - namjerno. Najmanje su mi još trebale nove brige povrh novog života i čudnog Biljega. Dakle, pušenje - zaboravljeno.
S dubokim poricanjem pokušala sam uvjeriti sebe kako bih se, da ne hodam školskim kampusom u neznabožno doba noći zajedno s vampiricom, zamalo mogla pretvarati da sam danas ista ona koja sam bila jučer. Zamalo.
Pa, okej. Možda čak ne ni zamalo, ali glava mi je stvarno bila bolje, i bila sam gotovo spremna za suočavanje sa svojom cimericom kad je Neferet napokon otvorila vrata ženskog doma.
Unutra me dočekalo iznenađenje. Ne znam točno što sam očekivala -možda da sve bude crno i jezovito. Ali bilo je lijepo, uređeno u nijansama meke plave i antikne žute, s udobnim kaučevima i grozdovima bucmastih jastuka dovoljno velikih da se na njih može sjesti, načičkanima po sobi poput divovskih pastelnih bombona M&M. Od meke plinske svjetlosti što je padala s nekoliko starinskih kristalnih lustera cijeli je prostor djelovao kao princezin dvor. Na zidovima bež boje visjele su velike slike u ulju, sve s prikazima egzotičnih i moćnih žena iz davnine. Svježe ubrano cvijeće, uglavnom ruže, stajalo je po kristalnim vazama na pomoćnim stolićima punim knjiga, torbica i uglavnom normalnih stvari kakve imaju tinejdžerice. Vidjela sam nekoliko televizora s ravnim ekranom i prepoznala da iz jednog od njih dopiru zvukovi MTV-jeve emisije Real World. Sve sam to brzo obuhvatila pogledom dok sam se nastojala smiješiti i djelovati susretljivo djevojkama koje su ušutjele istog trenutka kad sam ušla u sobu i sada su samo zurile u mene. Dobro, ispravimo to. Nisu doslovce zurile u mene. Zurile su u Biljeg na mom čelu.
"Dame, ovo je Zoey Redbird. Pozdravite je i zaželite joj dobrodošlicu u Kuću Noći."
Na trenutak sam mislila da nitko ništa neće reći, i došlo mije da umrem od posramljenosti novopridošlice u školi. Zatim je iz sredine grupice oku¬pljene oko jednog televizora ustala djevojka. Bila je sitna plavuša, praktički savršena. Zapravo, podsjetila me na mlađu verziju Sare Jessice Parker (koja mi, usput budi rečeno, nije draga - jer je tako... tako... iritantna i neprirodno prpošna).
"Bok, Zoey. Dobrodošla u svoj novi dom." Dvojnica SJP uputila mi je topao i iskren osmijeh, očito se trudeći pogledati me u oči umjesto da zuri U moj zatamnjeni Biljeg. Smjesta mi je postalo krivo što sam je doživjela kroz negativnu usporedbu. "Ja sam Afrodita", rekla je.
Afrodita? Okej, možda nisam prenaglila s usporedbom. Kako bi itko normalan mogao izabrati ime Afrodita? Ma molim te. Toliko o umišljenoj veličini. Svejedno, nalijepila sam si smajl na lice i vedro rekla: "Bok, Afrodita!"
"Neferet, hoćeš da pokažem Zoey gdje joj je soba?"
Neferet je zastala u nedoumici, što mi je djelovalo stvarno čudno. Umjesto da joj smjesta odgovori, samo je stajala i gledala Afroditu ravno u oči. A onda se, jednako brzo kao što je to nadmetanje pogledima u tišini počelo, na Neferetinu licu razlijegao širok osmijeh.
"Hvala, Afrodita, to bi bilo krasno. Ja sam Zoeyna mentorica, ali sigurna sam da bi se ona osjećala daleko prihvaćenije kad bi joj neka vršnjakinja pokazala put do sobe."
Jesam li to primijetila bljesak ljutnje u Afroditinim očima? Ne, sigurno mi se učinilo - ili bih barem vjerovala da mi se učinilo da mi taj čudni novi osjećaj u utrobi nije tome proturječio. A nova mi intuicija nije trebala da mi dade do znanja kako nešto nije u redu, jer se Afrodita nasmijala -a ju sam prepoznala taj zvuk.
S osjećajem kao da me netko opalio u želudac shvatila sam da je ta cura - Afrodita - ista ona koju sam upravo gledala s tipom u hodniku!
Afroditin smijeh, nakon kog je prpošno rekla: "Naravno da ću je drage volje provesti ovuda! Znaš da ti uvijek rado pomognem, Neferet", bio je jednako lažan i hladan kao i ogromne sisurine Pamele Anderson, ali Neferet joj je samo kimnula u odgovor i zatim se okrenula prema meni.
"Sad ću te ostaviti, Zoey", rekla je Neferet i stisnula mi rame. "Afrodita će te odvesti u sobu, a nova cimerica ti može pomoći da se pripremiš za večeru. Vidimo se u blagovaonici." Uputila mi je svoj topli, majčinski osmijeh, a ja sam dobila smiješno djetinjastu potrebu daje zagrlim i počnem je preklinjati da me ne ostavlja samu s Afroditom. "Snaći ćeš se", rekla je kao da mi čita misli. "Vidjet ćeš, Zoeybird. Sve će biti dobro", prišapnula mi je, zvučeći tako slično mojoj baki da sam morala snažno zatreptati da se ne rasplačem. Zatim se odsječnim kimanjem glavom oprostila od Afrodite i ostalih cura, te izašla iz doma.
Vrata su se zatvorila s prigušenim, mrtvim šumom. O, kvragu... samo sam htjela otići doma!
"Dođi, Zoey. Ovuda se ide do soba", rekla je Afrodita. Mahnula mi je da pođem s njom na kat širokim stubištem koje je zavijalo u našu desnu stranu. Dok smo se uspinjale, nastojala sam prečuti žagor koji je smjesta izbio iza nas.
Ni ona ni ja nismo govorile, i bilo mi je tako neugodno da mi je došlo da zavrištim. Zar me vidjela tamo u hodniku? Pa, svakako joj to nisam mislila spomenuti. Nikad. Što se mene tiče, to se nikad nije dogodilo.
Nakašljala sam se i rekla: "Dom mi dobro izgleda. Hoću reći, stvarno je lijep."
Iskosa me pogledala. "Ovdje je bolje nego dobro ili stvarno lijepo; fenomenalno je."
"A. Dobro. Drago mi je to čuti."
Nasmijala se. Zvučala je totalno neugodno - gotovo podrugljivo - i zatiljak mi se sav naježio kao kad sam prvi put čula taj smijeh. "Ovdje je fenomenalno uglavnom zbog mene."
Bacila sam pogled prema njoj, uvjerena da se šali, i susrela njene hladne plave oči.
"Aha, dobro si me čula. Ovdje je cool zato što sam ja cool."
Za. Boga. Miloga. Koja bizarna izjava. Pojma nisam imala kako da Odgovorim na tu krajnje uobraženu tvrdnju. Mislim ono, kao da mi je trebao stres svađe s droljastom gospodičnom Prepotentnom povrh cijele promjene života/vrste/škole? A i dalje mi nije bilo jasno zna li ona da sam je ono ja gledala u hodniku.
Okej. Samo sam htjela pronaći način da se uklopim. Htjela sam doći u položaj da ovu novu školu nazovem svojim domom. Zato sam odlučila krenuti najsigurnijim putem i zadržati jezik za zubima.
Nijedna od nas ništa više nije rekla. Stubište je vodilo do velikog hodnika punog vrata. Zadržala sam dah kad je Afrodita zastala pred vratima lijepe svijetle nijanse purpura, ali umjesto da pokuca, okrenula se prema meni. Savršeno joj se lice odjednom ispunilo mržnjom i hladnoćom, i svakako više nije bilo tako privlačno.
"Okej, evo kako stoje stvari, Zoey. Imaš taj čudni Biljeg, pa svi pričaju o tebi i pitaju se koji je s tobom kurac." Zakolutala je očima i dramatično se primila pod vrat, promijenivši glas tako da zvuči stvarno šašavo i teatralno. "Uuu! Nova cura ima obojeni Biljeg! Ma što li to samo znači? Da ona nije posebna? Da nema fabulozne moći? O joj - o joj!" Spustila je ruku s grla i pogledala me stisnutim očima. Glas joj je postao suh i zloban kao i pogled. "Stvar ti je ovakva. Ja sam ovdje glavna. Sve bude kako ja kažem. Ako se hoćeš uklopiti, bolje ti je da to imaš na umu. U suprotnom, naći ćeš se u teškim govnima."
Okej, sad mi je polako počela ići na jetra. "Čuj," rekla sam, "upravo sam stigla ovamo. Ne tražim probleme, i nemam veze s tim što ljudi govore o mom Biljegu."
Stisnula je oči. Ma, sranje. Zar ću se doslovce morati potući s ovom curom? U životu se nisam potukla! Želudac mi se sav zgrčio i pripremila sam se na izmicanje ili bijeg ili što već ne, samo da izbjegnem batine.
A onda, jednako brzo kao što je postala sva strašna i puna mržnje, lice joj se smekšalo u smiješak i opet se pretvorila u slatku malu plavušu. (Makar me nije prevarila.)
"Dobro. Samo da nešto ne bi bilo nejasno."
A? Bilo mi je jasno da je zaboravila popiti današnju dozu lijekova, ali jedino mi je to bilo jasno.

Afrodita mi nije dala vremena da išta kažem. Sa završnim, neobično toplim osmijehom, pokucala je na vrata.
"Samo uđi!" odazvao se prpošan glas s oklahomskim izgovorom. Afrodita je otvorila vrata.
"Bok, cure! Bože blagi, dajte, uđite." Sa širokim osmijehom, moja nova cima, također plavuša, pritrčala je kao mali seoski tornado. Ali čim je ugledala Afroditu osmijeh joj je nestao s lica i sporije je nastavila prema nama.
"Dovela sam ti novu cimericu." S Afroditinim je riječima formalno sve bilo u redu, ali ton joj je bio pun mržnje, a i afektirala je grozan, lažan oklahomski govor. "Stevie Rae Johnson, ovo je Zoey Redbird. Zoey Redbird, ovo je Stevie Rae Johnson. Evo, nismo li sad bliske i prisne kao tri zrnca kukuruza na klipu?"
Bacila sam pogled prema Stevie Rae. Izgledala je kao prestravljeni zečić.
"Hvala ti što si me dovela ovamo, Afrodita." Progovorila sam brzo i pošla prema Afroditi, koja je automatski uzmaknula, tako da se opet našla na hodniku. "Vidimo se." Zatvorila sam joj vrata pred nosom upravo kad joj se iznenađenje na licu počelo mijenjati u bijes. Zatim sam se okrenula prema Stevie Rae, koja je i dalje bila blijeda.
"Što je s njom?" upitala sam.
"Ona je... ona je..."
Makar je uopće nisam poznavala, jasno sam vidjela da se Stevie Rae muči s odlukom koliko bi, odnosno ne bi smjela reći. Zato sam joj odlučila pomoći. Mislim, ipak ćemo biti cimerice. "Ona je kuja!" rekla sam.
Stevie Rae je izbuljila oči, a onda se zahihotala. "Nije baš ugodna, to svakako."
"Treba joj farmaceutska pomoć, to svakako", dodala sam, našto se još jače nasmijala.
"Mislim da ćemo se baš dobro slagat, Zoey Redbird", rekla je, smješ¬kajući se i dalje. "Dobrodošla u svoj novi dom!" Stala je u stranu i širokim pokretom ruke obuhvatila sobicu, kao da me uvodi u palaču.
Pogledala sam oko sebe i trepnula. Nekoliko puta. Prvo sam ugledala poster Kennyja Chesneyja u prirodnoj veličini obješen nad jednim od dva kreveta i kaubojski (kaubojički?) šešir odložen na jedan od stolića pokraj uzglavlja - na onaj na kojem je stajala i plinska lampa starinskog izgleda s podnožjem u obliku kaubojske čizme. Ajoj meni. Stevie Rae je bila totalna Oklahomašica!

Zatim me šokirala velikim pozdravnim zagrljajem, podsjećajući me na slatkog psića zbog kratke, kovrčave kose i nasmiješena oblog lica. "Zoey, tako mi je drago da ti je bolje! Strašno sam se zabrinula kad sam čula da si se ozlijedila. Stvarno mi je drago da si napokon stigla."
"Hvala", rekla sam, gledajući i dalje po sobi koja će odsad biti i moja, sva shrvana osjećajima i opet na rubu suza.
"Pomalo je strašno, je 1' tako?" Stevie Rae me gledala krupnim, ozbiljnim plavim očima punim suosjećajnih suza. Kimnula sam joj, ne uzdajući se u svoj glas.
"Znam. Ja sam ti proplakala cijelu prvu noć." Progutala sam vlastite suze i upitala je: "Koliko si dugo već tu?" "Tri mjeseca. I, čovječe, kako mi je bilo drago kad su mi rekli da ću dobit cimericu!"
"Znala si da dolazim?"
Usrdno je kimnula. "O, nego što! Neferet mi je prekjučer rekla da te Tragač osjetio i da će te Obilježit. Mislila sam da ćeš doć još jučer, ali onda sam čula da si imala nesreću i da su te odveli u kliniku. Sto je bilo?"
Slegnula sam ramenima i rekla: "Tražila sam baku, pa sam pala i udarila se u glavu." Nisam dobila onaj čudni osjećaj koji bi mi rekao da držim jezik za zubima, ali nisam bila sigurna koliko bih zasad smjela reći Stevie Rae, i laknulo mi je kad je kimnula kao da me shvaća i prestala mi postavljati pitanja o nezgodi - a i spominjati moj čudni, obojeni Biljeg.
"Jesu ti roditelji pošizili kad si dobila Biljeg?"
"Totalno. Tvoji nisu?"
"Da budem iskrena, mojoj mami je to bilo okej. Rekla je da je sve što će me riješit Henriette dobra vijest."
"Mjesta Henrietta u Oklahomi?" upitala sam je, sretna što mogu prijeći na temu koja nije sasvim vezana uz mene.
"Nažalost, da."
Stevie Rae svalila se na krevet ispod postera Kennyja Chesneyja i mahnula mi da sjednem na onaj na suprotnoj strani sobe. To sam i učinila, a onda se blago trgnula od iznenađenja kad sam shvatila da sjedim na svom coolerskom kričavoružičastom i zelenom poplunu Ralpha Laurena od doma. Pogledala sam na hrastov stolić kraj uzglavlja i trepnula. Na njemu su bili moja iritantna budilica, štreberske naočale za prilike u kojima mi dojadi nositi leće, te slika bake i mene od prošlog ljeta. A na policama iza kompa na mojoj strani sobe vidjela sam svoje knjige iz serijala Tračerica iBubbles zajedno s još nekim favoritima, uključujući Draculu Brama Stokera-što je bilo nemalo ironično), nekoliko CD-a, SVOJ laptop i - o dragi moj mili Bože - svoje figurice iz crtića Čudovišta iz ormara. Koja neopisiva sramota. Ruksak mi je ležao na podu pokraj kreveta.
''Baka ti je donijela stvari. Jako je draga", rekla je Stevie Rae.
"I više je nego draga. Prokleto je hrabra kad se otišla suočiti s mojom mamom i njenim glupim mužem ne bi li mi dobavila ove stvari. Mogu samo zamisliti kakvu je predramatičnu scenu moja mama složila." Uzdahnula sam, a onda odmahnula glavom.
"Aha, sve mi se čini da imam sreće. Moja je mama bar mirno prihvatila sve ovo", Stevie Rae je pokazala na obris polumjeseca na svom čelu. "Makar mi je tata potpuno sišo s uma, pošto sam ja njegova jedina 'curica' i sve to." Slegnula je ramenima, a onda zahihotala. "Moja tri brata rekla su da im je t0 fenomenalno, a onda su me pitali je l' im mogu pomoć da upoznaju komade vampirice." Prevrnula je očima. "Glupi dečki."
'Glupi dečki", ponovila sam i osmjehnula joj se. Ako su njoj dečki glupi, nas dvije ćemo se dobro slagati.
"Meni je sad sve ovo uglavnom okej. Hoću reć, nastava je čudna, ali sviđa mi se - pogotovo sat tae kwon doa. Da znaš da mi odgovara bit štemerica." Zločesto se osmjehnula, kao mala plavokosa vila. "Sviđaju mi se uniforme, što me u prvi mah totalno prenerazilo. Hoću reći, tko bi očekivo da mu se svide školske uniforme? Ali možemo im pravit dodatke, da budu jedinstvene i ne izgledaju ko tipične uštogljene, dosadne školske uniforme. A povrh toga tu ima i zbilja zgodnih tipova - makar su dečki glupi." Oči su joj zasvjetlucale. "Uglavnom mi je samo tako vraški drago što sam se riješila Henriette da mi sve ovo ostalo ne smeta, premda me Tulsa pomalo straši jer je tako velika."
"Tulsa nije strašna", automatski sam rekla. Za razliku od prevelikog broja klinaca iz predgrađa Broken Arrow, zaista sam se znala snaći u Tulsi, zahvaljujući onome što je baka zvala "dnevnim izletima" s njom. "Samo trebaš znati kamo treba ići. Dolje na Brady Streetu ima jedna super galerija perlica gdje možeš praviti vlastiti nakit, a odmah do nje je Lola's na Boweryju - tamo služe najbolje deserte u gradu. I Cherrv Street je cool. Nismo sada daleko odande. Zapravo, odmah smo pokraj fenomenalnog muzeja Philbrook i Utica Squarea. Tamo ima izvrsnih trgovina i—"
Odjednom sam shvatila što to govorim. Imaju li mladi vampiri priliku za miješanje s običnim mladima? Pokušala sam se prisjetiti. Ne. Nikad nisam vidjela klince s obrisima polumjeseca kako se motaju po Philbrooku
ili Gapu, Banana Rcpublicu ili Starbucksu u Ulici. Nikad ih nisam vidjela U kinu. Kvragu! Do današnjeg dana nisam vidjela ni jednog jedinog mla¬dog vampira. To znači da će nas četiri godine držati ovdje pod ključem? Osjećajući se pomalo ugušeno i klaustrofobično, upitala sam je: "Je F mi uopće smijemo izlaziti odavde?"
"Aha, al treba se držat svakojakih pravila."
"Pravila? Kao na primjer?"
"Pa, ne smiješ nosit nijedan dio školske uniforme—" Odjednom se prekinula. "Kvragu! Sad sam se sjetila. Moramo se požurit. Večera je za nekoliko minuta, a ti se još trebaš presvuć." Skočila je na noge i počela prekopavati po ormaru na mojoj strani sobe, cijelo vrijeme mi pričajući preko ramena. "Neferet je sinoć amo poslala neku odjeću. Nemoj da te brine hoće li ti veličina odgovarat. Nekako uvijek znaju koji broj nosimo prije nego što nas uspiju vidit - malo je friki kako odrasli vampiri znaju daleko više nego što bi trebali. Uglavnom, ne boj se. Ozbiljno sam ti ono prije rekla da uniforme nisu tako grozne ko što bi ti se činilo. Stvarno možeš dodati svoje stvari na njih - ko ja."
Pogledala sam je. Mislim ono, stvarno sam je pogledala. Nosila je prave pravcate roperice. Znaš, one traperice kakve nose te male poljoprivrednice, ful preuske, bez stražnjih džepova. Ruku na srce, nikad neću shvatiti kako itko može pomisliti da su izostanak stražnjih džepova i pripijenost nešto zgodno. Stevie Rae je bila totalno mršava, ali u tim trapericama čak je i njena guza izgledala široko. I prije nego što sam curi pogledala noge znala sam u što će biti obuvena - u kaubojske čizme. Spustila sam pogled i uzdahnula. Nego što. Kaubojke od smeđe kože, ravne pete, u špic. U poseljačene je traperice uvukla crnu pamučnu bluzu dugih rukava koja je djelovala skupo, kao nešto što se prodaje u Saksu ili Neiman Marcusu, za razliku od jeftinijih prozirnih košulja koje nam precijenjeni Abercrombie pokušava podvaliti kao nešto što nije droljasto. Kad je bacila pogled prema meni, vidjela sam da ima po dvije rupice na ušima i male srebrne obruče u njima. Okrenula se i pružila mi u jednoj ruci crnu bluzu sličnu onoj koju je sama nosila, a u drugoj pulover, i zaključila sam da, premda taj seoski izgled nije za mene, ona nekako slatko izgleda u toj mješavini ladanja i šika.
"Evo, izvoli! Samo nabaci ovo preko traperica, i bit ćemo spremne."
Treperavo svjetlo lampe s kaubojskom čizmom odbljesnulo je s pruge srebrnog veza na prsima pulovera koji mi je pružila. Ustala sam i uzela obje stvari, te podigla pulover da bolje vidim prednjicu. Srebrni je vez bio
u obliku spirale koju je svjetlucavo kružila,stvarajući nježni obruč koji će mi ležati preko srca.
"To je naš znak", rekla je Stevie Rae.
"Naš znak?"
"Aha, svaki razred - ovdje ih zovu treća klasa, četvrta klasa, peta klasa i šesta klasa - ima vlastiti znak. Mi smo treća klasa, tako da je naš znak srebrni labirint božice Nyx."
"Što to znači?" upitala sam, prije sebe nego nju dok sam prelazila prstom po srebrnim krugovima.
"Predstavlja naš novi početak kad pođemo Stazom Noći i počnemo izučavati nauk Božice i mogućnosti svog novog života."
Pogledala sam u nju, iznenađena što odjednom zvuči tako ozbiljno. Osmjehnula mi se pomalo stidljivo i slegnula ramenima. "To je jedna od prvih stvari koje se uče na Uvodu u vampirsku sociologiju 101. Taj kolegij predaje Neferet, i svakako je bolji od dosadnih predmeta koje sam slušala u Gimnaziji Henrietta, domu borbenih kokoši. Gah. Borbene kokoši! Ma kakva im je to maskota?" Odmahnula je glavom i prevrnula očima, dok sam se ja smijala. "Uglavnom, čujem da ti je Neferet mentorica, što ti se stvarno posrećilo. Ona vrlo rijetko uzima nove učenike, a povrh toga što je Nadsvećenica, ona je daleko najveći zakon medu ovdašnjim učiteljima."
Rekla mi je samo da mi se posrećilo, a ne i da sam i "posebna" zbog svog čudnog, obojenog Biljega. Što me podsjetilo...
"Stevie Rae, zašto me nisi pitala za moj Biljeg? Mislim ono, hvala ti što me nisi obasula stotinom pitanja, ali cijelim putem dovde svi koji su me vidjeli zurili su u moj Biljeg. Afrodita ga je spomenula praktički iste sekunde kad smo ostale same. A ti ga nisi kako treba ni pogledala. Zašto?"
Zatim me napokon stvarno pogledala u čelo prije nego što je slegnula ramenima i opet susrela moj pogled. "Ti si mi cimerica. Računala sam da ćeš mi reć kako s tim stoje stvari kad budeš spremna. Henrietta je malo mjesto, i dok sam tamo odrastala naučila sam bar to da je najpametnije gledat svoja posla ako hoćeš da ti netko ostane prijatelj. A eto, mi ćemo četiri godine dijelit istu sobu..." Zastala je, a u procjepu između riječi ugnijezdila se velika, ružna i neizrečena istina da ćemo četiri godine dijeliti istu sobu samo ako obje preživimo Promjenu. Stevie Rae je progutala knedlu i na brzinu dovršila: "Valjda samo hoću reć da bih htjela da budemo prijateljice."
Nasmiješila sam joj se. Izgledala je tako mlado i puna nade - tako drago i normalno i nimalo slično mojim predodžbama male vampirice.
Osjetila sam blago buđenje nade. Možda uspijem pronaći način da se ovdje uklopim. "I ja bih htjela da budemo prijateljice."
"U to ime!" Kunem se da je opet izgledala kao uzvrpoljeni psić. "Ali, daj Dođi! Brže, bolje da ne zakasnimo."
Gurnula me prema vratima smještenim između dva ormara prije nego što je trknula do ogledala za šminku na svom stolu za komp i počela si češljati kratku kosu. Skoknula sam unutra, otkrila malenu kupaonicu, brzo skinula svoju majicu BA Tigersa, obukla pamučnu bluzu i preko nje navukla svileni pleteni pulover zagasite, lijepe nijanse purpura iskrižanog malim crnim kariranim crticama. Upravo sam se spremala vratiti u sobu da uzmem ruksak ne bih li pokušala srediti lice i kosu šminkom i priborom koji sam donijela, kad sam bacila pogled na zrcalo iznad umivaonika. Lice mi je i dalje bilo bijelo, ali izgubilo je ono strašno, nezdravo bljedilo koje je prije imalo. Kosa mi je izgledala suludo, sasvim raščupano i raskuštrano, i nazirala sam tanki potez tamnih šavova tik iznad lijeve sljepoočnice. Ali pogled mi je najviše privukao safirni Biljeg. Dok sam ga promatrala, opčinjena njegovom egzotičnom ljepotom, kupaoničko je svjetlo palo na srebrni labirint izvezen nad mojim srcem. Učinilo mi se da si ta dva simbola nekako odgovaraju, premda su različitih oblika... različite boje...
Ali odgovaram li ja njima? I odgovaram li ovom čudnom novom svijetu?
Čvrsto sam zažmirila i očajnički se ponadala da mi ono što nam već posluže za večeru (o, samo da ne budem primorana piti krv) neće teško pasti na ionako smrdani, nervozni želudac.
"O, ne..." tiho sam prošaptala. "Baš bi bilo u mom stilu da me sada spopadne pomahnitali proljev."

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Deveto poglavlje
OKEJ, KANTINA JE BILA COOL - UPS, HOĆU REĆI "BLAGOVAONICA", KAO ŠTO JE pisalo na srebrnoj plaketi pred ulazom. Nije ni najmanje sličila nepodnošljivo hladnoj, čudovišnoj kantini SIHS-a, gdje je akustika bila tako loša da često nisam uopće uspijevala čuti što mi Kayla brblja, iako sam sjedila odmah do nje. Ova je prostorija bila topla i ugodna. Zidovi su joj bili izgrađeni od iste one čudne mješavine izbočenih cigala i crnog kamena kao i vanjski zidovi zgrade, a sala je bila puna izletničkih stolova od masivnog drveta s pripadajućim klupama tapeciranih sjedala i naslona. Za svakim je stolom sjedilo otprilike šestero učeniku, a zrakasto su se sirili od velikog slobodnog stola u sredini sale s kog se praktički prelijevalo voče, sir i meso, i gdje je stajao kristalni pehar pun nečega sumnjivo sličnog crnom vinu. (Ha? Vino u školi? Molim?) Strop je bio nizak, a stražnja se stjenka sastojala od prozora sa staklenim vratima na sredini. Teški zastori od bordo baršuna bili su razmaknuti, tako da sam kroz njih vidjela krasno malo dvorište s kamenim klupama, zavojitim puteljcima i ukrasnim grmljem i cvijećem. Nasred dvorišta stajala je mramorna fontana, gdje je voda prskala iz vrha nečega što me strašno podsjećalo na ananas. Izgledalo je vrlo lijepo, naročito pod mjesečinom i mjestimičnim starinskim plinskim svjetiljkama.
Stolovi su uglavnom već bili puni učenika koji su jeli i pričali, i s očitom znatiželjom pogledali u Stevie Rae i mene kad smo ušle u salu. Duboko sam udahnula i podigla glavu. Baš sam im i mogla pružiti jasan pogled na Biljeg kojim su svi tako očito opsjednuti. Stevie Rae me odvela na kraj sale, gdje su tipični kantinski poslužitelji dijelili hranu za staklenim pultovima kakvi se obično nađu u menzama.
"Čemu služi taj stol nasred sale?" upitala sam je dok smo hodale.
"Simbolično je postavljen za božicu Nyx. Za stolom joj je uvijek po¬stavljeno mjesto. Ispočetka to djeluje čudno, ali ubrzo ti neće više djelovat naročito čudno, nego baš kako treba."
Zapravo, nije mi djelovalo naročito čudno. Na neki način imalo mi je smisla. Božica je ovdje bila tako živa. Njen je Biljeg bio posvuda. Njen je kip ponosno stajao pred njenim Hramom. I još sam počinjala po cijeloj školi zapažati sličice i kipiće s njenim likom. Njena mi je Nadsvećenica bila- mentorica, a morala sam si priznati da se već osjećam vezano uz Nyx. S mukom sam se suzdržala da ne dotaknem Biljeg na svom čelu. Umjesto toga, uzela sam pladanj i stala u red iza Stevie Rae.
"Bez brige", došapnula mi je. "Hrana je zbilja dobra. Ne tjeraju te da piješ krv ni da jedeš sirovo meso, ništa takvo."
Od olakšanja sam prestala stiskati čeljust. Većina učenika već je jela, pa je red bio kratak, a kad smo Stevie Rae i ja prišle hrani osjetila sam kako mi slina počinje ići na usta. Špageti! Duboko sam pomirisala: s češnjakom!
"Cijela špika o tome da vampiri ne podnose češnjak je totalno sranje - da prostiš", rekla mi je Stevie Rae potiho dok smo trpale hranu na tanjure.
"Okej, a što je s onim da vampiri moraju piti krv?" uzvratila sam joj šaptom.
"Nije", tiho je rekla.

"Nije?"
"Nije sranje."
Super. Ma divno. Fantastično. Upravo ono što sam htjela čuti - ili nisam.
Trudeći se da ne mislim na krv i što sve, ne uzela sam čašu čaja kao i Stevie Rae, a onda otišla za njom do stola gdje je dvoje učenika jelo i uživljeno pričalo. Jasno, razgovor im je totalno stao kad sam im se pridružila, ali Stevie Rae se nije dala smesti. Kad sam se uvukla na mjesto prekoputa nje, upoznala nas je na svom oklahomskom narječju.
"Hej, ljudi. Upoznajte moju novu cimericu Zoey Redbird. Zoey, ovo je Erin Bates", rekla je i pokazala apsurdno zgodnu plavušu s moje strane stola. (Ma, kvragu - koliko zgodnih plavuša smije biti u jednoj školi? Tu ne postoji nekakva granica?) Nastavila je službenim oklahomskim tonom, prstima praveći male navodnike u zraku zbog naglašavanja. "Erin je 'ona zgodna'. Također je duhovita i pametna, i ne znam nijednu koja ima toliko cipela."
Erin je prestala buljiti plavim očima u moj Biljeg tek toliko da mi na brzinu kaže: "Bok."
"A ovo je simbolični tip u našoj grupi, Damien Maslin. Ali on je gej, tako da ga baš i ne bih računala kao tipa."
Umjesto da se naljuti na Stevie Rae, Damien je izgledao spokojno i smireno. "Zapravo, mislim da bih se upravo zato što sam gej trebao računati kao dva tipa, a ne samo kao jedan. Hoću reći, u meni imate muško gledište, i još se ne morate brinuti da ću vas pipati."
Imao je glatko lice bez i jednog jedinog prištića, tamnosmeđu kosu i oči zbog kojih mi je izgledao kao lane. Zapravo, bio je zgodan. Ne na onaj pretjerano ženskast način kao svi oni tinejdžeri koji odluče iskoračiti i svima reći ono što svi već znaju (dobro, svi osim njihovih roditelja, koji tipično ništa ne kuže i/ili to poriču). Damien nije bio ženski petko; bio je samo zgodan dečko sa simpatičnim osmijehom. Također se vidno trudio ne buljiti u moj Biljeg, na čemu sam mu bila zahvalna.
"Pa, možda si u pravu. Nisam to zapravo tako gledala", rekla je Stevie Rae žvačući veliki zalogaj kruha s češnjakom.
"Samo je ignoriraj, Zoey. Mi ostali smo gotovo normalni", rekao je Damien. "I strahovito nam je drago što si nam napokon stigla. Svi su već poludjeli uz Stevie Rae, pitajući se kakva ćeš biti, kada ćeš stići—"
"Hoćeš li biti jedna od onih frikuša koje smrde i misle da to što si vampir znači da trebaš biti najveći luzer", upala mu je Erin u riječ.

"I pitajući se hoćeš li bili poput njih", rekao je Damien, skrenuvši oči prema stolu nama slijeva.
Ispratila sam njegov pogled i osjetila ubod živaca kad sam shvatila o kome on govori. "Poput Afrodite, misliš?"
"Aha", rekao je Damien. "I njezina uobraženog jata dodvorica."
A? Trepnula sam, gledajući ga.
Stevie Rae je uzdahnula. "Naviknut ćeš se na Damienovu opsjednutost vokabularom. Na svu sreću, ovo nije nova riječ, tako da neke od nas znaju što znači i ne moraju ga moljakati da prevede. Opet. Dodvorica - osoba koja se ulizuje i laska", ponosno je otegnula kao da odgovara na satu engleskog.
"Nije bitno. Povraća mi se od njih", rekla je Erin, ne podigavši pogled sa špageta.
"Njih?" priupitala sam.
"Kćeri Mraka", rekla je Stevie Rae, i primijetila sam da je automatski spustila glas.
"Zamisli ih kao sestrinstvo", rekao je Damien.
"Ili vražje kučke", rekla je Erin.
"Hej, narode, mislim daje bolje da ne stvaramo predrasude kod Zoey. Možda će se ona s njima bolje slagati."
"Jebeš to. One su vražje kučke", rekla je Erin.
"Pazi na taj jezik, Erice. Ipak njime jedeš", rekao je Damien pomalo uštogljeno.
S nevjerojatnim olakšanjem zato što nitko od njih ne voli Afroditu, upravo sam se spremala zamoliti ih da mi malo više pojasne kad nam je pritrčala jedna djevojka i, teško odahnuvši, smjestila sebe i svoj pladanj na mjesto do Stevie Rae. Bila je boje cappuccina (onog iz pravih kavana, a ne odurne, preslatke tekućine koju prodaje Quick Trip) i punih oblina, napućenih usana i visokih jagodica koje su joj davale izgled afričke prin¬ceze. Još je imala i zbilja dobru kosu. Bila joj je gusta i padala u tamnim, sjajnim valovima oko ramena. Oči su joj bile tako crne da su izgledale kao da uopće nemaju zjenica.
"Okej, molim vas! Stvarno, molim vas. Šta si nitko", napadno se zagledala u Erin, "nije mogao dati mrvicu truda da me probudi i javi da idemo na večeru, dovraga?"
"Prilično sam sigurna da sam ti cimerica, a ne mama", rekla je Erin lijeno.
"Ne sili me da ti usred noči ošišam tu plavu kosu rimi na frizuru Jcssice Simpson", rekla je afričku princeza.
"Zapravo, uvriježen način sricanja te rečenice bio bi: 'Ne tjeraj me da ti Usred dana ošišam tu plavu kosurinu na frizuru Jessice Simpson'. Formalno, nama je dan noć, pa bi tako noć bila dan. Vrijeme je ovdje obrnuto."
Crnkinja ga je pogledala stisnutih očiju. "Damien, da znaš da si mi se popeo navrh glave s tim jezičnim sranjima."
"Shaunee", brže-bolje se umiješala Stevie Rae. "Napokon mi je stigla cimerica. Ovo je Zoey Redbird. Zoey, ovo je Erinina cimerica Shaunee Cole."
"Bok", rekla sam s punim ustima špageta kad je Shaunee prebacila Strogi pogled s Erin na mene.
"Onda, Zoey, kako to da ti je Biljeg obojen? Još uvijek si početnica, je P tako?" Svi za stolom zgranuto su zanijemjeli od Shauneena pitanja. Pogledala je oko sebe. "Što? Nemojte mi se praviti da se svi do zadnjega ne pitate isto to."
"Možda je to točno, ali možda smo isto tako dovoljno pristojni da je ne zapitkujemo", rekla je čvrsto Stevie Rae.
"Joj, daj, molim te." Prešla je preko prigovora Stevie Rae. "Stvar je prevažna za pristojnost. Sve nas zanima njen Biljeg. Nema vremena za igrice kad je u pitanju dobar trač." Opet se obratila meni. "Onda, što je s tim tvojim čudnim Biljegom?"
Baš bih se i mogla sada suočiti s tim. Na brzinu sam otpila gutljaj čaja da si pročistim grlo. Sve četvero su zurili u mene, nestrpljivo iščekujući odgovor.
"Pa, još uvijek sam početnica. Mislim da se nimalo ne razlikujem od vas ostalih." Zatim sam blebnula nešto što mi je palo na pamet dok su svi ostali pričali. Mislim ono, znala sam da ću u jednom trenutku morati odgovoriti na to pitanje. Nisam glupa - zbunjena, možda, ali ne i glupa - i instinkt mi je rekao da moram reći nešto drugačije od prave priče o svom bestjelesnom iskustvu s Nyx. "Zapravo ne znam točno zašto mi je Biljeg ispunjen. Nije bio takav odmah nakon što me Tragač Obilježio. Ali kasnije toga dana doživjela sam nezgodu. Pala sam i udarila se u glavu. Kad sam se probudila, Biljeg mi je bio ovakav. Razmišljala sam o tome, i mogu zaključiti samo to da je to očito bila nekakva reakcija na moju nezgodu. Možda je ona nekako ubrzala proces potamnjivanja. To je moja pretpostavka, uglavnom."
"Ha", otpuhnula je Shaunee. "nadala sam se da će bit nešto zanimljivije. Nešto dobro za tračanje."
"Oprosti..." promrmljala sam.
"Oprez, Blizanko", rekla je Erin Shaunee, Trgnuvši glavom prema Kćerima Mraka. "Kad to kažeš, zvučiš kao da bi trebala sjediti za onim tamo stolom."
Shaunee se iskreveljila. "Ne bih se ni nemrtva družila s tim kujama."
"Zbunit ćete Zoey na mrtvo ime", rekla je Stevie Rae.
Damien je napaćeno uzdahnuo. "Ja ću joj objasniti, i ponovno dokazati koliko sam vrijedan ovom društvu, bez obzira na moj penis."
"Stvarno bih voljela da prekineš s tom riječi na P", rekla je Stevie Rae. "Pogotovo dok pokušavam jest."
"Meni se to sviđa", javila se Erin. "Kad bi svi nazivali stvari pravim imenima, bilo bi daleko manje zabuna. Na primjer, znate već da ja, kad mi je sila, kažem kako stvari stoje - moram isprazniti mjehur kroz mokraćovod. Jednostavno. Lako. Jasno."
"Odvratno. Gadno. Ružno", rekla je Stevie Rae.
"Slažem se, Blizanko", rekla je Shaunee. "Hoću reći, kad bi se neuvijeno pričalo o stvarima ko što je mokrenje, menstruiranje i to, život bi bio daleko jednostavniji."
"Okej. Bilo bi dosta o menstruiranju dok jedemo špagete." Damien je podigao ruku kao da fizički može prekinuti razgovor. "Možda sam gej, ali čak i ja imam granice snošljivosti." Nagnuo se prema meni i počeo mi objašnjavati. "Kao prvo, Shaunee i Erin jedna drugu zovu Blizankom jer, premda očito nisu u rodu - Erin je krajnje bijela djevojka iz Tulse, a Shaunee je rodom s Jamajke i krasne je nijanse kave s mlijekom iz Connecticuta—"
"Hvala što cijeniš moje crnilo", rekla je Shaunee.
"Nema na čemu", rekao je Damien i glatko prešao u nastavak objaš¬njavanja. "Premda nisu u krvnom srodstvu, jezovito su slične."
"Ko da su, ne znam, bile razdvojene u kolijevci", rekla je Stevie Rae.
Erin i Shaunee u isti mah su se široko osmjehnule jedna drugoj i slegnule ramenima. Tad sam primijetila da nose istu odjeću - tamne traper-jakne s lijepim zlatnim krilima izvezenim na džepićima, crne majice i crne, nisko strukirane hlače. Imale su čak i iste naušnice - goleme zlatne obruče.
"Imamo isti broj noge", rekla je Erin i ispružila stopalo, da vidimo kako nosi špicaste crne kožne čizme sa stileto petama.

"A što je malena razlika U razini melanina kad je u pitanju ljubav prema cipelama iz najveće dubine duše?" Podigavši stopalo, i Shaunee se pohvalila izvrsnim parom čizama - samo što su ove bile od glatke crne kože s oštrim srebrnim kopčama na gležnjevima.
"Zatim!" prekinuo ih je Damien, prevrnuvši očima. "Kćeri Mraka. Ukratko, to je skupina učenica, mahom iz viših razreda, koje tvrde da su zaslužene za školski duh i tomu slično."
"Ne, ukratko, one su vražje kučke", rekla je Shaunee.
"Upravo sam to i ja rekla, Blizanko", nasmijala se Erin.
"Vas dvije mi ne pomažete", kazao im je Damien. "Nego, gdje sam stao?"
"Na školskom duhu i tome slično", pomogla sam mu.
"Tako je. Eto, one su navodno sjajna organizacija koja zagovara školu i vampove. Također se podrazumijeva da se njihova predvodnica priprema za položaj Nadsvećenice, tako da bi ona trebala biti srce, duša i duh škole - kao i budući vođa vampovskog društva, i tako dalje, i tako dalje, bla, bla. Nešto kao dobitnica Savezne stipendije zadužena za Društvo odlikaša, pomiješana s navijačicama i pedericama grupijevkama."
"Hej, zar ne vrijeđaš svoju homoseksualnost kad im kažeš da su pede-rice?" upitala ga je Stevie Rae.
"Tako ih zovem od milja", rekao je Damien.
"I nogometaši - ne zaboravi da postoje i Sinovi Mraka", rekla je Erin. "Aha, Blizanko. Stvarno je zločin i sramota što tako istinski zgodne mlade momke usisaju—"
"I ona to stvarno doslovce misli", rekla je Erin i zločesto se osmjehnula. "Te vražje kučke", dovršila je Shaunee.
"Ma molim vas! Kao da bih ja zaboravio na dečke? Samo što mi stalno upadate u riječ."
Tri su mu se djevojke osmjehnule u znak isprike. Stevie Rae je panto¬mimom zakopčala usta i bacila ključ. Erin i Shaunee nijemo su joj rekle "kozo", ali ostale su šutjeti da Damien može dovršiti.
Primijetila sam da su se poigrali riječju "sisati", pa sam zaključila da onaj mali prizor na koji sam nabasala možda i nije tako neuobičajen.
"Ali Kćeri Mraka su zapravo samo grupica uobraženih kuja koje se rajcaju gospodarenjem nad svima ostalima. Htjele bi da ih svi slijede, da poštuju njihove munjene pojmove o tome što znači postati vamp. Iznad svega mrze ljude, n ako ti ne dijeliš to mišljenje, ne žele imati nikakve veze s tobom."
"Osim što ti žele napakostiti", dodala je Stevie Rae. Iz njena mi je izraza bilo očito da iz prve ruke zna kako je to kad ti one "napakoste", i prisjetila sam se kako je sva problijedjela i ustrašila se kad me Afrodita uvela u našu sobu. Podsjetila sam se daje kasnije moram pitati što se to dogodilo.
"Samo, ne daj se prestrašiti", rekao je Damien. "Samo pazi leđa u njihovoj blizini i—"
"Zdravo, Zoey. Drago mi je što te tako brzo opet vidim."
Ovaj put sam joj bez problema prepoznala glas. Zaključila sam daje kao med - židak i prokleto presladak. Svi za stolom su poskočili, uključujući mene. Na sebi je imala pulover poput moga, samo što je njoj na srcu bila izvezena srebrna silueta triju žena sličnih božicama, jedne s nekakvim škarama u ruci. Nosila je vrlo kratku plisiranu suknju, crne tajice sa srebrnastim šljokicama i crne čizme do koljena. Iza nje su stajale još dvije cure, odjevene vrlo slično. Jedna je bila crnkinja nemoguće duge kose (sigurno vrlo dobri umeci), a druga još jedna plavuša (koja je, zaključila sam kad sam joj pobliže pogledala čelo, vjerojatno bila prirodna plavuša koliko i ja).
"Zdravo, Afrodita", rekla sam dok su svi ostali još šutjeli od šoka.
"Nadam se da ništa ne prekidam", neiskreno je rekla.
"Ne prekidaš. Samo pričamo o smeću koje noćas moramo iznijeti", rekla je Erin sa širokim, lažnim osmijehom.
"Pa, to bi bila tvoja specijalnost", odgovorila joj je prezirno, a onda se napadno okrenula leđima prema Erin, koja je stiskala šake i izgledala kao da bi mogla skočiti preko stola na Afroditu. "Zoey, trebala sam ti već to prije reći, ali valjda mi nije palo na pamet. Htjela bih ti uputiti poziv da se priključiš Kćerima Mraka na našem zasebnom, privatnom Obredu punog mjeseca u sutrašnjoj noći. Znam da nije uobičajeno da se netko tko je tek stigao ovamo tako brzo uključi u obred, ali tvoj Biljeg jasno otkriva da si ti, eto, drugačija od prosječne početnice." Podigla je savršeni nos i pogledala Stevie Rae. "Već sam rekla Neferet za to, i ona se slaže da bi bilo dobro da nam se priključiš. Poslije ću ti reći pojedinosti, kad ne budeš više tako zauzeta... eh... smećem." Uputila je ostalima za stolom stisnut, sarkastičan smiješak, zabacila dugu kosu i odlepršala sa svojom pratnjom.
"Vražje bapske kučke", rekle su Shaunee i Erin u isti mah.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Deseto poglavlje

"STALNO MISLIM DA ĆE HUBRIS JEDNOGA DANA DOĆI AFRODITU GLAVE", rekao je Damien.
"Hubris," pojasnila je Stevie Rae, "uobražena božanska oholost."
"To dapače znam", rekla sam, gledajući i dalje za Afroditom i njenom klikom. "Upravo smo dovršili čitanje Medeje na književnosti. To je došlo Jazonu glave."
"Tako bih joj rado izbila hubris iz te umišljene tikve", rekla je Erin.
"Pridržat ću ti je, Blizanko", rekla je Shaunee.
"Ne! Ekipa, znate da smo već pričali o tome. Kazna za tuču je gadna. Zbilja gadna. Nije to vrijedno toga."
Vidjela sam kako su Erin i Shaunee problijedjele u isti mah, i došlo mi je da pitam što bi to moglo biti tako loše, ali Stevie Rae je nastavila govoriti, ovaj put meni.
"Samo pripazi, Zoey. Kćeri Mraka, a naročito Afrodita, ponekad možda djeluju ko da su gotovo okej, ali tad su najopasnije."
Odmahnula sam glavom. "O, a-a. Ne idem ja na tu njihovu punu mjesečinu."
"Mislim da moraš", tiho je rekao Damien.
"Neferet je to odobrila", rekla je Stevie Rae dok su Erin i Shaunee potvrdno kimale glavama. "Znači da ona to očekuje od tebe. Ne možeš odbiti zahtjev svoje mentorice."
"Pogotovo kad ti je mentorica Neferet, Nadsvećenica Nyx", rekao je Damien.
"Šta ne mogu samo reći da nisam spremna za... za... za to što oni već traže od mene, i pitati Neferet da me - ne znam kako da to nazovem - da me ispriča od te njihove pune mjesečine, bar ovaj put?"
"Pa, mogla bi, ali onda bi Neferet to rekla Kćerima Mraka, a one bi zaključile da si ih se prepala."
Prisjetila sam se teških sranja koja su se već dogodila između Afrodite i mene u ovako kratkom razdoblju. "Ovaj, Stevie Rae, ja ih se možda već sada bojim."


"Nikad im to nemoj pokazat." Stevie Rae se zagledala u tanjur, ne bi li prikrila postiđenost, "To je gore nego da im se usprotiviš."
"Draga," rekao je Damien i potapšao Stevie Rae po ruci, "prestani se žderati zbog toga."
Stevie Rae je uputila Damienu sladak osmijeh zahvalnosti. Zatim mije rekla: "Samo odi. Budi jaka i odi. Na obredu neće radit ništa prestrašno. To je tu, u kampusu; ne bi se usudile."
"Aha, one sve svoje usrane gadarije rade daleko odavde, gdje ih vampovi teže mogu uloviti", rekla je Shaunee. "Dok su ovdje, sve se prave da su sladunjavo drage, tako da nitko ne zna kakve su u stvari."
"Nitko osim nas", rekla je Erin i zamahom ruke obuhvatila ne samo našu grupicu, već i sve ostale u sali.
"Ne znam, narode, Zoey se možda baš i uspije složiti s nekima od njih", rekla je Stevie Rae bez tračka sarkazma ili zavisti u glasu.
Odmahnula sam glavom. "Nikako. Neću se složiti s njima. Ne sviđaju mi se takvi - takvi koji pokušavaju kontrolirati druge i stvarati im neugodnosti samo zato da se sami bolje osjećaju. I ne želim otići na taj njihov Obred punog mjeseca!" rekla sam čvrsto, prisjetivši se svog očuha i njegova društva. Baš mi je bilo ironično što me oni toliko podsjećaju na hrpu tinejdžerica koje su sebe prozvale kćerima jedne božice.
"Otišla bih s tobom da mogu - kao i svatko od nas - ali ako ne pripadaš Kćerima Mraka, možeš ući samo na poziv", rekla je žalosno Stevie Rae.
"Okej je. Ma - snaći ću se nekako." Odjednom me prošla glad. Samo sam bila vrlo, vrlo umorna, i stvarno sam htjela promijeniti temu. "Nego, objasnite mi kakvi su to različiti simboli koji se tu nose. Rekla si mi što je naš - Nyxina spirala. I Damien ima spiralu, što znači daje on..." zastala sam da se sjetim kako je Stevie Rae nazvala brucoše, "treća klasa. Ali Erin i Shaunee imaju krila, a Afrodita je imala pak nešto drugo."
"Misliš, izuzev onog klipa koji joj je zabijen ravno u žgoljavi šupak?" promrsila je Erin.
"Misli na tri Suđenice", umiješao se Damien, preduhitrivši Shaunee u opasci koju je smjerala dati. "Tri Suđenice su djeca Nyx. Cijela šesta klasa nosi amblem Suđenica, na kome Atropa drži škare kao simbol kraja škole."
"I, za neke od nas, kraja života", tmurno je dodala Erin.
Nato su svi umuknuli. Kad više nisam mogla trpjeti nelagodnu tišinu, nakašljala sam se i rekla: "Onda, kakva to krila nose Erin i Shaunee?" "Krila Erosa, koji je dijete Nyxina sjemena—"
"Boga ljubavi", rekla je Shaunee i promiješala bokovima na stolici.
Damien ju je mrko pogledao I nastavio. "Zlatna krila Erosa simbol su učenika četvrte klase."
"Jer mi smo razred ljubavi", zapjevala je Erin, podigla ruke iznad glave i zavrtila kukovima.
"Zapravo, to je zato što bi nas trebao podsjećati na Nyxinu sposobnost da voli, dok krila simboliziraju naše neprestano napredovanje."
"Koji simbol ima peta klasa?" upitala sam.
"Nyxinu zlatnu kočiju za kojom ostaje trag zvijezda", rekao je Damien.
"Meni je to najljepši od sva četiri simbola", rekla je Stevie Rae. "Te zvijezde svjetlucaju ko lude."
"Kočija pokazuje da nastavljamo Nyxino putovanje. Zvijezde predstavljaju magiju dviju godina koje smo već prošli."
"Damien, baš si ti jedan vrijedan mali učenik", rekla je Erin.
"Rekla sam ti da smo ga trebale pitati za pomoć kad smo učile za test iz ljudske mitologije", rekla je Shaunee.
"Nisam li ja rekla tebi da nam treba njegova pomoć, a—"
"Kako bilo da bilo," viknuo je Damien da ga se čuje od njihove prepirke, "to je uglavnom sve, što se četiriju razrednih simbola tiče. Lako i prelako, stvarno", napadno je pogledao Blizanke, koje su sada ušutjele. "To jest, ako slušate pod satom, umjesto da si pišete poruke i zjakate u tipove koji su vam zgodni."
"Stvarno si uštogljenko, Damien", rekla je Shaunee.
"Naročito za gej dečka", dodala je Erin.
"Erin, kosa ti danas izgleda malo raskuštrano. Ne bih htio zvučati zlobno, je li, ali možda bi trebala razmisliti o tome da promijeniš preparate. Oko takvih se stvari ne može pretjerati s oprezom. Nećeš se ni snaći, a počet će ti pucati vrhovi."
Erin je razrogačila plave oči i ruka joj je automatski poletjela prema kosi.
"O, ne ne ne. Ne mogu vjerovati što si sada rekao, Damien. Znaš kako je ona luda oko svoje kose." Shaunee se počela napuhivati kao riba nadimalica boje bijele kave.
Damien se, sa svoje strane, samo osmjehnuo i vratio špagetima - kao slika i prilika nevinašca.
"Eh, ljudi", brzo je rekla Stevie Rae i ustala, primivši moj lakat i po-vukavši me na noge sa sobom. "Zoey mi djeluje smoždeno. Svi se sjećate kako vam je bilo kad ste tek došli amo, Idemo mi mitra« u svoju sobu. Ja moram učiti za onaj test iz vampovske sociologije, pa se vjerojatno nećemo vidjeti do sutra."
"Okej, vidimo se", rekao je Damien. "Zoey, baš mi je drago što smo se upoznali."
"Aha, dobro nam došla u Paklenu Gimnaziju", rekle su Erin i Shaunee zajedno prije nego što me Stevie Rae izvukla iz sale.
"Hvala ti. Da znaš da sam umorna", rekla sam Stevie Rae dok smo se vraćale hodnikom koji sam s veseljem prepoznala kao onaj koji vodi do glavnog ulaza u središnju školsku zgradu. Zastale smo kad je preko hodnika ispred nas protrčao gibak, srebrnastosiv mačak u potjeri za manjom, vidno napaćenom kućnom macom.
"Belzebube! Ostavi Cammyja na miru! Damien će ti počupat krzno!"
Stevie Rae je pokušala ščepati sivog mačka i nije uspjela, ali on je ipak prestao naganjati macu i odjurio natrag hodnikom u smjeru iz kog smo upravo došle. Stevie Rae ga je ispratila mrkim pogledom.
"Shaunee i Erin moraju naučit tog svog mačka da se bolje ponaša; stalno pravi spačke." Bacila je pogled prema meni kad smo izašle iz zgrade u meki mrak pred zoru. "Slatkica Cameron je Damienova mačka. Belzebub pripada Erin i Shaunee; odabrao ih je obje - zajedno. Nego. To je upravo tako čudno ko što zvuči, ali nakon nekog vremena ćeš, ko i svi mi, počet doživljavat njih dvije kao stvarne blizanke."
"Ipak, djeluju mi simpatično."
"Ma super su one. Stalno se prepucavaju, ali totalno su odane i neće nikom dat da te olajava." Iscerila se. "Okej, one će te možda olajavat, ali to je drugo, i neće te olajavat iza leđa."
"A Damien mi se stvarno sviđa."
"Damien je drag i zbilja pametan. Doduše, kojiput mi ga samo bude žao." "Kako to?"
"Pa, kad je došao amo prije otprilike šest mjeseci imo je cimera, ali čim je tip otkrio da je Damien gej - halo, pa dečko se to i ne trudi skrivat - potužio se Neferet i rekao da ne misli stanovati s pederom."
Složila sam grimasu. Ne podnosim homofobe. "A Neferet mu je stvarno dopustila da se tako ponaša?"
"Ne, jasno je rekla da dečko - o, promijenio si je ime u Thor kad je došo amo" - odmahnula je glavom i prevrnula očima - "šta to nije baš tipično? Uglavnom, Neferet je dala Thoru na znanje da je prevršio mjeru, i pružila Damienu izbor da se preseli u zasebnu sobu, ili da ostane s Thorom. Damien se odlučio preseliti. Mislim, ti ne bi?"
Kimnula sam. "Aha. Nema šanse da stanujem s Thorom Homofobom."
"Svi mi isto tako mislimo. I tako Damien sve otada živi u zasebnoj sobi."
"Šta tu nema drugih gej učenika?"
Stevie Rae je slegnula ramenima. "Ima par cura koje su lezbijke i totalno autane, ali premda ih ima par koje su cool i druže se s nama, uglavnom se drže zajedno. Ful su se uživjele u religijski vid štovanja Božice i većinu vremena provode u Hramu Nyx. A tu su, naravno, i one debilne partija-nerice koje misle da je cool kad međusobno zabriju, ali obično samo ako ih gledaju neki zgodni tipovi."
Odmahnula sam glavom. "Znaš, nikad mi nije išlo u glavu zašto cure misle da će uloviti dečka ako zabriju s drugom curom. Po logici stvari to bi trebalo biti kontraproduktivno."
"Ko da mi treba dečko koga palim samo kad se ljubim s drugom curom? Bljak."
"Što je s gej tipovima?"
Stevie je uzdahnula. "Ima ih nekoliko osim Damiena, ali oni su mu uglavnom prečudni i preženskasti. Žao mi gaje. Mislim daje često prilično usamljen. Roditelji mu ne pišu i ne javljaju mu se."
"Friknuli su zbog cijele te vampirske stvari?"
"Ne, nije ih baš bilo briga zbog toga. Zapravo, nemoj ništa reć Damienu, jer ga to pogađa, ali mislim da im je laknulo kad je dobio Biljeg. Nisu znali što da rade sa sinom koji je gej."
"Zašto bi trebali išta raditi? On im je i dalje sin. Samo što mu se sviđaju tipovi."
"Pa, žive u Dallasu, a tata mu je zagrižen za Narod vjernih. Mislim da je, ne znam, nekakav propovjednik—"
Podigla sam ruku. "Stani. Ne moraš više ni riječi reći. Totalno kužim." Što je bilo točno. I predobro sam poznavala skučene nazore Naroda vjernih u stilu "naš put je jedini pravi put". Već od same pomisli na njih postajala sam iscrpljena i potištena.
Stevie Rae je otvorila vrata doma. Prostor boravka bio je prazan, izuzev par cura koje su gledale reprize Ludih sedamdesetih. Stevie Rae im je usput mahnula.
"Hej, hoćeš da ponesemo sa sobom na kal kolu ili neki sok?"

Kimnula sam glavom i otišla za njom kroz boravak u manju prostoriju sa strane, s četiri hladnjaka, velikim sudoperom, dvije mikrovalne, hrpom ormarića i lijepim bijelim drvenim stolom na sredini......potpuno kao u običnoj kuhinji, samo što je ova bila neobično orijentirana na hladnjake. Sve je bilo uredno i čisto. Stevie Rae je otvorila jedan hladnjak. Povirila sam joj preko ramena i opazila daje pun svakojakih pića - svega od kole do hrpe sokova i one gazirane vode gadna okusa.
"Što bi htjela"
"Može bilo koja kola", rekla sam.
"Ovo tu je za sve nas", rekla je kad mi je dala dvije Coca-Cole Light i sebi uzela dvije Fresce. "U ona dva hladnjaka imaš voća, povrća i toga, a u onom tamo nemasno meso za sendviče. Stalno se pune, ali vampovi su prilično opsjednuti potrebom da se zdravo hranimo, tako da nećeš naći vrećice čipsa, kolačiće i takve stvari."
"Ni čokoladu?"
"Da, u ormarićima ima jako skupe čokolade. Vampovi kažu da nam čokolada u umjerenim količinama pogoduje."
Okej, k vragu, kome se jede čokolada u umjerenim količinama? Zadržala sam tu misao za sebe kad smo se vratile kroz boravak i pošle stubištem do naše sobe.
"Znači, eh, vampovi" - malo sam se spotaknula o tu riječ - "drže do zdrave hrane?"
"Pa, da, ali mislim da je stvar u biti samo u tome da početnici zdravo jedu. Hoću reći, nikad ne vidiš debele vampove, ali ne vidiš ih ni da žvaču celer i mrkvu, da zobaju salatu. Oni uglavnom jedu zajedno u vlastitoj blagovaonici, a priča se da jedu dobro." Pogledala me načas i spustila glas. "Čula sam da jedu puno crvenog mesa. Puno sirovog crvenog mesa."
"Fuuj", rekla sam, zgađena bizarnom predodžbom Neferet kako žvače krvavi odrezak, koja mi se odjednom stvorila u glavi.
Stevie Rae je zadrhtala i nastavila: "Kojiput neki mentor sjedne s početnikom na večeru, ali tada obično samo popije čašu-dvije vina i ne objeduje s nama."
Stevie Rae je otvorila vrata, pa sam uzdahnula, sjela na krevet i izula se. Bože, kako sam bila umorna. Počela sam si masirati stopala i pitati se kako to da odrasli vampovi ne jedu s nama, a onda zaključila da mi je pametnije da ne razbijam glavu time. Mislim ono, to je povlačilo previše pitanja u stilu što oni zapravo jedu? I što ću ja morati jesti kada/ako postanem odrasli vamp? Uf;
A i djelić mozgu prišapnuo mi je da me to i podsjetilo na moju jučerašnju reakciju na Heathovu krv. Zar je to bilo još jučer? Kao i na moju nedavniju reakciju na krv onog lipa u hodniku. Ne. Definitivno nisam htjela misliti ni o jednom od njih - uopće. Zato sam se brzo opet posvetila pitanju zdrave prehrane.
"Okej, njima nije naročito stalo da se zdravo hrane, pa kako to da su onda tako opsjednuti našom zdravom prehranom?" upitala sam Stevie Rae.
Pogledala me u oči, djelujući zabrinuto i nemalo ustrašeno.
"Žele da se zdravo hranimo iz istog razloga iz kog nas tjeraju da svaki dan vježbamo - da nam tijela budu što snažnija, jer ako počneš slabit, debljat se ili pobolijevat, to je prvi znak da ti tijelo odbija Promjenu."
"A onda umreš", tiho sam rekla.
"A onda umreš", složila se.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Jedanaesto poglavlje

MISLILA SAM DA NEĆU MOĆI ZASPATI. PRETPOSTAVLJALA SAM DA ĆU SAMO ležati, patiti za kućom i razmišljati o bizarnom obratu u svom životu. Mučna prisjećanja na oči onog tipa iz hodnika sijevala su mi u svijesti, ali bila sam tako umorna da se nisam mogla skoncentrirati. Čak mi je i Afroditina mrska psihopatičnost bila tek nešto sneno i daleko. Zapravo, zadnje su mi se brige prije nego što sam izgubila pojam o sebi bavile vlastitim čelom. Boli li me to opet zbog Biljega i posjekotine nad sljepoočnicom - ili zato što mi izbija ogroman prišt? I hoće li mi kosa sutra izgledati okej za prvi dan vampovske škole? Ali kad sam se sklupčala pod svojim poplunom i udahnula poznati miris paperja i kuće, osjetila sam se neočekivano sigurno i toplo... i sasvim obeznanila.
Nisam imala ni noćnu moru. Umjesto toga, sanjala sam o mačkama. Pa si ti misli. O zgodnim dečkima? Ne. O coolerskim novim vampirskim moćima? Naravno da ne. Samo o mačkama. Naročito o jednoj - o maloj narančastoj maci sa sićušnim šapicama i debeljuškastim trbuščićem s tobolcem, tako da me stvarno pomalo podsjetila na koalu. Samo je vikala na mene glasom bakice i pitala me zašto mi je toliko trebalo da stignem. Onda joj se mačji glas pretvorio u neugodno zujavo pištanje i...
"Zoey, daj više! Ugasi tu glupu budilicu!"

"Šta, a?" A, kvragu. Mrzim jutra. Počela sam lamatati rukom ne bih li nekako napipala prekidač svoje iritantne budilice. Jesam spomenula da sam totalno, potpuno ćorava dok ne nosim leće? Dohvatila sam Štreberske naočale i pogledala koliko je sati. Šest i trideset navečer, a tek se budim. Toliko o bizarnosti.
"Hoćeš se ti prva otuširati, ili da se ja?" upitala me pospano Stevie Rae.
"Ja ću, ako nemaš ništa protiv."
"Nemam..." Zijevnula je.
"OK."
"Samo, trebamo se požuriti, jer, ne znam kako ti, al ja moram doručkovat, inače mi pred ručak bude ko da ću krepat od gladi."
"Žitarice?" Odjednom sam živnula. Istinski obožavam žitarice, i negdje imam majicu s natpisom JA volim ŽITARICE kao dokaz. Pogotovo volim pahuljice Count Chocula - eto još jedne vampirske ironije.
"Aha, uvijek ima hrpa onih kutijica žitarica, peciva, voća, tvrdo kuhanih jaja i svega toga."
"Požurit ću se." Odjednom sam osjetila strahovitu glad. "Hej, Stevie Rae, je li bitno što ću obući?"
"Nije", opet je zijevnula. "Samo izaberi jedan pulover ili jaknu sa simbolom naše treće klase, i nemaš frke."
Stvarno sam se požurila, premda sam se jako uzrujavala da neću izgledati kako treba i željela da mogu posvetiti sate uređivanju i preuređivanju kose i šminke. Poslužila sam se ogledalom za šminku Stevie Rae dok se ona tuširala, i zaključila da mi je vjerojatno pametnije staviti premalo nego previše. Čudilo me kako mi je Biljeg nekako potpuno promijenio težište lica. Oduvijek sam imala lijepe oči - krupne, okrugle i tamne, s puno trepavica. S toliko da se Kayla znala tužiti da baš nije fer kako ja imam dovoljno trepavica za tri cure, dok ona ima samo kratke male svijetle. (Kad smo već kod nje... Kayla mi je stvarno falila, naročito jutros dok sam se pripremala za odlazak u novu školu bez nje. Možda je kasnije nazovem. Ili joj mailam. Ili... Sjetila sam se onog Heathova komentara o tulumu, i odlučila da možda i neću.) Uglavnom, od Biljega su mi oči nekako izgledale još krupnije i tamnije. Obrubila sam ih mutnim crnim sjenilom sa sitnim svjetlucavim točkicama srebra. Ne jako, kao one luzerice koje misle da izgledaju cool kad se nažbukaju crnom olovkom oko očiju. Ma, baš. Izgledaju kao stravični rakuni. Razmazala sam crtu, dodala maškaru, stavila četkom malo brončanog pudera na lice i nanijela sjajilo na usne (da prikrijem činjenicu da sam si ih grizla od živaca).
Zatim sam se dobro pogledala.
Na svu sreću, kosa mi se ponašala kako treba, a čak ni moj čudni čuperak iznad čela nije si išao skroz suludo kao ponekad. 1 dalje sam izgledala... ehh... drugačije, ali isto. Djelovanje Biljega na moje lice nije se izgubilo. Istaknuo je sve etničko u mojim crtama: zagasitost očiju, visoke jagodice Cherokeeja, ponositi ravni nos, čak i maslinastu boju kože, poput bakine. Safirni Biljeg Božice kao daje uključio prekidač i obasjao sve te crte lica; oslobodio je djevojku Cherokeeja u meni i pustio je da zablista.
"Kosa ti izgleda super", rekla je Stevie Rae kad je ušla u sobu, brišući ručnikom kratku kosu. "Da se bar moja ponaša kako spada kad je duga. Ali neukrotiva je. Samo mi se raskuštra i izgleda ko konjski rep."
"Lijepo ti stoji kratka kosa", rekla sam, maknula joj se s puta i uzela svoje slatke, svjetlucave crne balerinke.
"Pa, čuj, zbog nje ovdje izgledam kao frikuša. Svi im;i|U dugu kosu."
"Primijetila sam, ali to baš ne kužim."
"To je jedna od stvari koje nam se dogode dok proživljavamo promjenu. Vampovima kosa raste abnormalno brzo, kao i nokti."
Pokušala sam ne zadrhtati kad sam se sjetila kako je Afrodita noktom
prosjekla traperice i kožu.
Na svu sreću, Stevie Rae nije primijetila da sam se zamislila, pa je samo nastavila pričati.
"Vidjet ćeš. Nakon nekog vremena nećeš im morati gledati simbole da bi znala koja su klasa. Uglavnom, saznat ćeš sve o tim stvarima na satovima vampovske sociologije. O! Sad sam se sjetila." Počela je prekopavati po nekim papirima na svom radnom stolu, pronašla list koji je tražila i pružila mi ga. "Tu ti je raspored. Imamo treći i peti sat zajedno. I pregledaj popis izbornih koje imaš za drugi sat. Možeš se odlučit za bilo koji od njih“.
Ime mi je pisalo na vrhu rasporeda, otisnuto masnim slovima: ZOEY REDBIRD, POČETAK TREĆE KLASE, zajedno s datumom, pet (?!) dana ranijim od dana kada me Tragač Obilježio.
1. sat Uvod u vampirsku sociologiju 101. Soba 215. Prof.
Neferet
2. sat Uvod u dramu 101. Centar za scenske umjetnosti
Prof. Nolan
ili
Uvod u risanje 101. Soba 312. Prof. Doner
ili
Uvod u glazbu. Soba 314. Prof. Vento

3. sat Uvod u književnost 101. Soba 214 Prof Pentezileja

4. sat Mačevanje. Sportska dvorana. Prof. Lankford

PAUZA ZA RUČAK

5. sat Uvod u španjolski 101. Soba 216. Prof. Garmy

6. sat Uvod u konjaništvo. Poljski dom. Prof. Lenobia

"Nema geometrije?" blebnula sam, potpuno smoždena
rasporedom, ali trudeći se zadržati pozitivan stav.
"Ne, na svu sreću. Samo, iduće polugodište ćemo morati slušati eko¬nomiju. Ali to ne može biti toliko strašno."
"Mačevanje? Uvod u konjaništvo?"
"Kažem ti da nas žele održati u kondiciji. Mačevanje je okej, makar je teško. Ne ide mi baš dobro, ali često te znaju spariti s učenicima iz viših razreda - ono, da te kolega instruira, a samo ti velim, ima tu dečki koji su naprosto preslatki! Ovo polugodište ne idem na konjaništvo - stavili su me na tae kwon do. I moram ti reći da ga obožavam!"
"Stvarno?" rekla sam sumnjičavo. Pitam se kakva će biti ta konjička nastava.
"Aha. Koji ćeš si izborni uzeti?"
Opet sam pogledala niz popis. "Koji si ti uzela?"
"Uvod u glazbu. Profesor Vento je cool, a ja, eh..." Stevie Rae se iscerila i pocrvenjela. "Želim biti zvijezda country glazbe. Hoću reći, i Kenny Chesney i Faith Hill i Shania Twain su vampovi - da ih nabrojim samo troje. Pobogu, Garth Brooks je odrastao upravo tu u Oklahomi, a znaš da nema većeg vampa od njega. Tako da ne vidim zašto i ja ne bih bila jedna od njih."
"Meni to zvuči savršeno logično", rekla sam. Zašto da ne? "Hoćeš uzeti glazbu sa mnom?"
"Bilo bi fora, kad bih mogla pjevati ili svirati išta slično instrumentu. Ne mogu."
"A dobro, onda možda ne."
"Zapravo, mislila sam uzeti dramu. Imala sam dramu kao predmet na SIHS-u, i bilo mi je okej. Znaš li išta o profesoru Nolanu?"
"Profesorici. Iz Teksasa je i teško zavlači dok govori, ali studirala je dramu u New Yorku i svima je draga."
Zamalo sam prasnula u smijeh kad je Stevie Rae spomenula kako profesorica Nolan govori. Ova je cura govorila s tako teškim otezanjem slogova da je zvučala kao glasnogovornica seljobera, ali nije bilo šanse da joj to kažem i povrijedim je.
"Eto, onda uzimam dramu."
"Okej, uzmi raspored i idemo. Hej," rekla je kad smo brzo izašle iz sobe i počele skakutati niz stubište, "možda postaneš iduća Nicole Kidman!"
Pa, valjda ne bi bilo tako strašno postati iduća Nicole Kidman (premda ne planiram udaju i zatim razvod od maničnog onižeg tipa). Kad mi je Stevie Rae to spomenula, shvatila sam da nisam baš puno razmišljala o svojoj budućoj karijeri otkako mi je Tragač stvorio krajnji kaos od života, ali sad kad sam o tome počela misliti, i dalje sam imala žarku želju postati veterinarka.
Gojazna dugodlaka crno-bijela mačka stuštila se stubištem ispred nas, ganjajući mačku koja je izgledala kao njena dvojnica. Uz tolike mačke sigurno bi morala postojati potreba za vampovskim veterinarima. (Ili vampyrinarima, he he... mogla bih dati svojoj klinici ime Vampyrinari, a na oglasima bi mi pisalo: Uzimamo vam krv besplatno!)
U kuhinji i boravku sve je vrvjelo od cura koje su jele, pričale i jurcale unaokolo. Pokušala sam uzvratiti dio pozdrava koje sam primala dok me Stevie Rae upoznavala s, kako mi se činilo, nemoguće zbunjujućim nizom djevojaka, i pritom ostati posvećena traženju kutije pahuljica Count Chocula. Baš kad sam se počela zabrinjavati, pronašla sam je, skrivenu iza nekoliko masivnih kutija Frosted Flakesa (koje nisu loša rezervna varijanta, ali, eto, nisu čokoladne i nemaju onih slasnih malih puslica u sebi). Stevie Rae si je na brzinu nasula Lucky Charms u zdjelu, pa smo sjele za kuhinjski stol i počele na brzinu jesti.
"Bok, Zoey!"
Taj glas. Znala sam tko je to i prije nego što sam vidjela da je Stevie Rae prignula glavu i duboko se zagledala u žitarice u svojoj zdjelici.
"Bok, Afrodita", rekla sam, nastojeći zvučati neutralno.
"Ako se ne stignemo poslije vidjeti, htjela sam samo provjeriti znaš li gdje noćas trebaš biti. Obred punog mjeseca Kćeri Noći počinje u četiri ujutro, odmah nakon školskog obreda. Prepustit ćeš večeru, ali neka te to ne brine. Mi ćemo te nahraniti. E, a održava se u društvenoj dvorani uz istočni zid. Nađemo se pred Hramom Nyx prije školskog obradu, Uli možemo zajedno otići, a onda li poslije mogu pokazali kuda se Ide u dvoranu."
"Zapravo, već sam obećala Stevie Rae da ću se naći s njom i da ćemo zajedno otići na školski obred." Stvarno mrzim nametljivice.
"Da, žao mije zbog toga." Bilo mije drago čuti da je Stevie Rae podigla glavu i to rekla.
"Hej, ti znaš gdje je društvena dvorana, je 1' tako?" upitala sam Stevie Rae glasom najblentavije glupače.
"Aha, znam."
"Onda mi ti jednostavno možeš pokazati kako se ide, je 1' tako? A to znači da se Afrodita ne treba brinuti da ću se izgubiti."
"Drage ću volje pomoć", zacvrkutala je Stevie Rae, zvučeći kao ona stara.
"Problem riješen", rekla sam Afroditi sa širokim osmijehom na licu.
"Okej. U redu. Vidimo se u četiri ujutro. Nemoj zakasniti." Otklatila se od nas.
"Počne li jače miješati guzicom pri hodu, nešto će si slomiti", rekla sam.
Stevie Rae je šmrknula od smijeha tako da joj je mlijeko zamalo briznulo na nos. Zakašljala je, pa rekla: "Nemoj mi to radit dok jedem!" Zatim je progutala i osmjehnula mi se. "Nisi joj dala da te mustra."
"Nisi ni ti." Posrkala sam zadnju žlicu žitarica. "Spremna?"
"Spremna. Okej, ovo će biti lako. Tvoj prvi sat je odmah do mog prvog sata. Svi osnovni predmeti treće klase su u istom hodniku. Dođi - pokazat ću ti kamo se ide, i sve ćeš shvatiti."
Isplahnule smo zdjelice i žlice i stavile ih u jednu od pet perilica za suđe, a onda brzo izašle u mrak divne jesenje večeri. Kako mi je samo bilo čudno ići u školu noću, iako mije tijelo govorilo daje sve kako treba. Otišle smo za glavninom učenika kroz jedna od debelih drvenih vrata.
"Hodnik treće klase je odmah tu", rekla je Stevie Rae, vodeći me oko ugla i uz kratko stubište.
"Je li ono toalet?" upitala sam je kad smo užurbano prošle pokraj česmi smještenih između dvojih vrata.
"Aha", rekla je. "Ovdje je moj sat, a tvoj je tu, odmah vrata do. Vidimo se nakon nastave!"
"Okej, hvala", doviknula sam joj.
Barem je kupaonica bila blizu. Ako mi želudac počne obuzimati neobuzdani proljev, neću morati daleko otrčati.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvanaesto poglavlje

"ZOEY! OVAMO!"
Gotovo sam zaplakala od olakšanja kad sam začula Damienov glas i ugledala ga kako mi maše da sjednem za praznu klupu do njegove.
"Bok." Sjela sam i zahvalno mu se osmjehnula.
"Jesi li spremna za svoj prvi dan?"
Ne.
Kimnula sam. "Aha." Htjela sam još nešto dodati, ali uto je zvono petput kratko zazvonilo, a kad je jeka utihnula, Neferet je graciozno ušla u učionicu. Na sebi je imala dugu crnu suknju s procjepom sa strane, da joj se vide sjajne stileto čizme, i srebrni pulover zagasito purpurne boje. Na lijevoj strani grudi srebrno joj je bio izvezen lik božice podignutih ruku koje pridržavaju polumjesec. Crnu je kosu zategla u debelu pletenicu. Niz istančanih, valovitih tetovaža obavijenih oko lica davao joj je izgled drevne ratničke svećenice. Osmjehnula nam se, i primijetila sam daje cijeli razred očaran njenom moćnom pojavom baš kao i ja.
"Dobra večer! Jedva sam čekala početak ovog modula. Zalaženje u bogatu sociologiju amazonki jedna mi je od omiljenih tema." Zatim je pokazala na mene. "Sjajno se poklopilo to što nam se danas priključila Zoey Redbird. Ja sam Zoeyna mentorica, tako da očekujem od svojih studenata da joj pruže dobrodošlicu. Damien, bi li dao udžbenik Zoey, molim te? Njezin je ormarić pokraj tvojega. Dok joj ti objašnjavaš naš sustav pretinaca, htjela bih da vi ostali napišete bilješku o tome kakve predrasude gajite o vampirskim ratnicama iz davnine poznatim pod imenom amazonke."
Započelo je tipično šuškanje papirima i sašaptavanje učenika dok me Damien vodio u dno učionice, gdje je zid bio pun ormarića. Otvorio je jedan na kojem je srebrnim brojkama pisalo "12". Ormarić je imao uredne, široke police pune udžbenika i pribora.
"U Kući Noći nema pretinaca kao u običnim školama. Ovdje je prvi sat sat razredne nastave, i svatko od nas ima vlastiti ormarić. Razred je uvijek otvoren, da se možeš vratiti ovamo po knjige i što god ti treba, baš kao što bi otišla do svog pretinca u hodniku. Ovo ti je knjiga iz sociologije."
Pružio mi je debelu kožnu knjigu na čijim je koricama bila otisnuta silueta božice s naslovom Vampirska sociologija 101. Uzela sam i bilježnicu i par penkala. Zastala sam u nedoumici kad sam zatvorila vrata ormarića.
"Zar nema nikakvog lokota?"
"Ne", Damien je spustio glas. "Ovdje lokoti nisu potrebni. Ako netko nešto ukrade, vampovi to znaju. Radije ne bih mislio o tome što bi se dogodilo nekome tko bi bio tako glup da ide krasti."
Sjeli smo natrag na svoja mjesta i počela sam pisati o jedinome što sam znala o amazonkama - da su to bile ratnice kojima muškarci nisu naročito trebali - ali u mislima sam bila daleko od teme. Prije me obuzelo nagađanje o tome zašto i Damien, i Stevie Rae, pa čak i Erin i Shaunee šize od straha od prijestupa. Mislim ono, dobra sam učenica - okej, nisam savršena, ali ipak. Dosad sam samo jedanput bila u kazni, i to ne svojom krivnjom. Stvarno. Jedan mali izmet rekao mi je da mu popušim kurac. Kako sam na to trebala reagirati? Plakanjem? Smijuljenjem? Durenjem? Amm... ne... Pa sam mu radije opizdila šamar (makar mi je draže samo reći da sam ga ošamarila) i za to zaradila kaznu.
Uglavnom, u kazni mi zapravo nije bilo tako loše. Napisala sam sve zadaće i počela čitati novi nastavak Tračerice. Kazna u Kući Noći očito nije samo prinudnih četrdeset pet minuta "mirovanja" u nastavničkoj učionici nakon škole. Moram se sjetiti da pitam Stevie Rae...
"Prvo, koje dijelove nasljeđa amazonki i danas upražnjavamo u Kući Noći?" upitala je Neferet i time mi opet privukla pažnju.
Damien je podigao ruku. "Naklon poštovanja, sa šakom preko srca, potječe od amazonki, kao i naš način rukovanja - primanjem za podlaktice." "Točno, Damien."
Ha. To objašnjava ono čudno rukovanje.
"Onda, kakve predrasude gajite o ratnicama amazonkama?" upitala je razred.
Plavuša koja je sjedila na suprotnoj strani sobe rekla je: "Amazonke su bile izrazito matrijarhalne, kao i sva vampirska društva."
Kvragu, kako je samo pametno zvučala.
"Točno, Elizabeth, ali pri raspravi o amazonkama legenda obično pridoda novi sloj tumačenja povijesti. Što time želim reći?"
"Pa, da se - naročito među ljudima - smatra da su amazonke mrzile muškarce", rekao je Damien.
"Upravo tako. Mi znamo da to što je jedno društvo matrijarhalno, poput našega, ne znači automatski da je i antimuško. Čak i Nyx ima priležnika, boga Ereba, kojemu je odana. Ipak, amazonke su bile jedinstvene kao društvo vampirica koje su odlučile same sebi biti ratnice i zaštitnice. Kao što većina vas zna, naše je današnje društvo i dalje matrijarhalno, ali mi poštujemo i cijenimo Sinove Noći, i smatramo ih svojim zaštitnicima i priležnicima. Sad otvorite udžbenike na trećem poglavlju, da promotrimo Pentezileju, najveću ratnicu amazonku, ali pripazite na to da vam legenda i povijest ostanu razdvojeni u glavi."
I s tim je Neferet krenula u jedno od najcool predavanja koja sam u životu čula. Pojma nisam imala da je prošlo sat vremena; totalno sam se iznenadila kad je zazvonilo. Samo sam strpala udžbenik iz sociologije natrag u boks (okej, znam da su ih Damien i Neferet zvali ormarićima, ali, ma daj - skroz su me podsjećali na boksove koje smo imali u vrtiću) kad me Neferet prozvala. Dohvatila sam bilježnicu i penkalu i pritrčala njenoj katedri.
"Kako si?" upitala me s toplim smiješkom.
"Okej sam. Dobro sam", brzo sam rekla.
Pogledala me podignute obrve.
"Dobro, rekla bih da sam usplahirena i zbunjena."
"Naravno da jesi. Štošta moraš naučiti, a promjena škole uvijek je teška - a kamoli i škole i života u isti mah." Bacila je pogled preko moga ramena. "Damien, bi li ispratio Zoey na sat drame?"
"Svakako", rekao je Damien.
"Zoey, vidimo se noćas na Obredu. E da, je li ti Afrodita uputila formalni poziv da se nakon toga priključiš Kćerima Mraka na njihovoj privatnoj ceremoniji?"
"Da."
"Htjela sam samo provjeriti, da budem sigurna kako nemaš ništa protiv odlaska. Jasno, shvatila bih tvoju nevoljkost, ali bilo bi mi vrlo drago da odeš; htjela bih da iskoristiš svaku priliku koja ti se ovdje pruža, a Kćeri Mraka su ekskluzivna organizacija. Dale su ti kompliment samim time što si ih već počela zanimati kao moguća članica."
"Nemam ništa protiv odlaska." Prisilila sam se da opušteno zvučim i smješkam se. Očito je očekivala od mene da odem, a ja nipošto nisam htjela razočarati Neferet. K tome, nije bilo mrtve šanse da bilo kakvim postupkom pružim Afroditi razlog da pomisli da je se bojim.

"Svaka čast", rekla je poletno Neferet. Stisnula mi je mišicu, a ja sam joj se automatski osmjehnula. "Ako ti zatrebam, kabinet mi je u onom krilu zgrade gdje je ambulanta." Bacila je pogled na moje čelo. "Vidim da su ti se šavovi već gotovo posve rastopili. Izvrsno. Boli li te glava i dalje?"
Ruka mi je automatski poletjela prema sljepoočnici. Danas sam napipala samo oštar šav ili dva, dok ih je jučer bilo barem deset. Vrlo, vrlo čudno. I, što je još čudnije, jutros nijedanput nisam pomislila na posjekotinu.
Shvatila sam i to da nisam pomislila ni na mamu, ni na Heatha, pa čak ni na baku Redbird...
"Ne", rekla sam, odjednom shvativši da Neferet i Damien čekaju moj odgovor. "Ne, glava me uopće ne boli."
"Dobro! Pa, pođite sada, da ne zakasnite. Znam da ćeš se oduševiti dramom. Mislim daje profesorica Nolan upravo počela obrađivati monologe."
Bila sam na polovici hodnika, brzo hodajući da održim korak s Damienom, kad mi je palo na pamet.
"Kako je znala da ću uzeti dramu? Tek sam se jutros odlučila za nju."
"Odrasli vampovi kojiput stvarno previše znaju", prišapnuo mi je Damien. "Ispravak. Odrasli vampovi cijelo vrijeme previše znaju, naročito kad je dotični vamp Nadsvećenica."
Imajući u vidu sve što nisam rekla Neferet, nisam htjela previše raz¬mišljati o tome.
"Hej, ljudi!" pritrčala je Stevie Rae. "Kako je bilo na vampovskoj socki? Jeste počeli s Amazonkama?"
"Bilo je cool." Bilo mi je drago promijeniti temu i prijeći s pretajan-stvenih vampira. "Pojma nisam imala da su si fakat rezale desne dojke da im ne smetaju."
"Ne bi morale da su bile ravne kao ja", rekla je Stevie Rae, pogledavši svoja prsa.
"Ili ja", dramatično je uzdahnuo Damien.
Još sam hihotala kad su mi pokazali gdje je učionica za dramsku nastavu.
Profesorica Nolan nije bila moćna kao Neferet. Umjesto moći, odisala je energijom. Imala je atletsko, ali nekako i kruškoliko tijelo. Smeđa joj je kosa bila duga i ravna. A Stevie Rae je imala pravo - teško je zavlačila na teksaški način.
"Zoey, dobro nam došla! Sjedni gdje god želiš."

Pozdravila sam i sjela do one Elizabeth koju sam prepoznala s vampovske socke. Djelovala mi je sasvim prijazno, a već sam znala da je pametna. (Nikad ne škodi sjesti do pametnog učenika.)
"Upravo smo se spremali početi izabirati monologe koje će svatko od vas izvesti pred razredom tijekom idućeg tjedna. Ali prije toga bih htjela održati demonstraciju načina na koji se monolog treba izvesti, pa sam zamolila jednog našeg darovitog učenika iz viših razreda da navrati i izrecitira nam slavni monolog iz Othella, djela davnašnjeg vampirskog dramatičara Shakespearea." Profesorica Nolan zastala je i bacila pogled kroz okno na vratima. "Evo, stigao je."
Vrata su se otvorila i dragi moj mili Bože stvarno mislim da mi je srce totalno prestalo kucati. Uvjerena sam da sam zinula kao teška debilčina. Nikad još u životu nisam vidjela tako predivnog mladića. Bio je visok, a tamna mu je kosa imala onakav preslatko savršen čuperak, kao kod Supermana. Oči su mu bile predivno safirnoplave i...
O. Kvragu! Kvragu! Kvragu! Bio je to onaj tip iz hodnika.
"Uđi, Erik. Kao i obično, savršeno si istempirao ulaz. Spremni smo za tvoj monolog." Opet se obratila razredu. "Većinom poznajete učenika pete klase Erika Nighta, a znate i da je on pobijedio na prošlogodišnjem svjetskom natjecanju Kuće Noći u monolozima, na završnom natjecanju održanom u Londonu. Njegov nastup prošlog polugodišta u ulozi Tonyja u našoj postavi Priče sa Zapadne strane već je izazvao zanimanje u Holly-woodu, kao i na Broadwayu. Razred je tvoj, Erik." Profesorica Nolan ozareno mu se osmjehnula.
Kao da mi je tijelo odjednom prešlo na automatski rad, zapljeskala sam s ostatkom razreda. Nasmiješen i samouvjeren, Erik je stupio na malu pozornicu smještenu nasred prednje strane velike, prozračne učionice.
"Bok. Kako ste?"
Obratio se izravno meni. Mislim ono, izravno meni. Osjetila sam kako mi se lice strašno zažarilo.
"Monolozi mogu zastrašiti, ali najvažnije je dobro naučiti tekst, a onda zamisliti da zapravo glumite s punom postavom glumaca. Uvjerite sebe da ne stojite tu gore sasvim sami, ovako..."
I započeo je monolog iz Othella. Ne znam mnogo o tom komadu, samo daje to jedna od Shakespeareovih tragedija, ali Erik je dao fenomenalnu izvedbu. Bio je visok, najmanje metar osamdeset pet, ali kad je progo¬vorio, kao da je postao još veći, stariji i moćniji. Glas mu se produbio i poprimio izgovor čije porijeklo nisam mogla odrediti. Nevjerojatne su mu oči potamnjele i slisnule se u proreze, a kad je izrekao Desdemonino ime, bilo je kao da izgovara molitvu. Bilo je očito da je voli I prije nego što je došao do završnih riječi:

ona me je zavoljela zbog opasnosti koje minuli,
a ja nju zavoljeh što se nad njima sažalila.

Kad je izgovorio ta dva završna retka, čvrsto me pogledao u oči i, baš kao jučer u hodniku, bilo mi je kao da nikoga drugog nema u učionici - kao da nikoga drugog nema na cijelom svijetu. Duboko u sebi osjetila sam titraj nečega vrlo sličnog onome što sam osjetila u dvije prilike kad sam nanjušila krv nakon Obilježavanja, samo što u učionici nije bilo prolivene krvi. Bilo je samo Erika. A onda se osmjehnuo, dotaknuo usne prstima kao da mi šalje poljubac i naklonio se. Cijeli je razred luđački zapljeskao, uključujući mene. Stvarno. Nisam si mogla pomoći.
"Eto, tako se to radi", rekla je profesorica Nolan. "Dakle, imate primjerke monologa na crvenim policama u dnu učionice. Neka svatko od vas uzme nekoliko knjiga i počne ih pregledavati. Zadatak vam je pronaći prizor koji vam nešto znači - koji dira neki dio vaše duše. Hodat ću po razredu i mogu vam dati odgovor na svako pitanje o pojedinim monolozima. Nakon što izaberete svoj tekst, proći ću s vama potrebne korake za priređivanje vaših vlastitih izvedbi." Energično se osmjehnula, kimnula glavom i mahnula nam da počnemo pregledavati bezbrojne knjige monologa.
Još uvijek sam bila zajapurena i bez daha, ali ustala sam s ostatkom razreda, premda se nisam mogla ne osvrnuti prema Eriku. On je (nažalost) izlazio iz sobe, ali ne prije nego što se okrenuo i ulovio me kako zjakam u njega. Porumenjela sam (opet). On me pogledao u oči i izravno se meni osmjehnuo (opet). A onda je izašao.
"Zgodan je u tri P. M.", netko mi je šapnuo u uho. Okrenula sam se i zgranula kad sam vidjela da to Gospodična Savršena Učenica Elizabeth bulji za Erikom i hladi se mahanjem.
"Nema curu?" blebnula sam debilno.
"Samo u mojim snovima", rekla je Elizabeth. "Zapravo, priča se da su on i Afrodita nekada bili skupa, ali ja sam tu već nekoliko mjeseci i između njih barem toliko dugo nema ničega. Izvoli", dobacila mi je par knjiga s monolozima. "Ja sam Elizabeth, bez prezimena."
Na licu mi se stvorio upitnik.
Uzdahnula je. "Preživala sam se Titsworth. Možeš to zamisliti? Kad sam došla ovamo prije par tjedana i saznala od mentora da mogu promijeniti ime u koje god hoću, znala sam da se želim riješiti onog Titsworth, ali onda me cijelo pitanje izabiranja novog prezimena naprosto previše uzrujalo. Zato sam odlučila zadržati ime i ne baktati se s prezimenom." Elizabeth Bez Prezimena slegnula je ramenima.
"Pa, drago mi je", rekla sam. Tu je stvarno bilo čudne škvadre.
"Hej", rekla je kad smo krenule natrag u klupe. "Erik je gledao u tebe."
"Gledao je u sve", rekla sam, premda sam osjetila kako mi se glupa faca opet cijela žari i rumeni.
"Ma da, ali u tebe je stvarno gledao." Široko se osmjehnula i dodala: "Čuj, meni je tvoj obojeni Biljeg cool."
"Hvala." Sigurno mi je izgledao totalno čudno na zajapurenom licu.
"Imaš li pitanja o odabiru monologa, Zoey?" upitala me profesorica Nolan, i sva sam se trgnula.
"Ne, profesorice Nolan. Već sam ih radila na satovima drame u SIHS-u."
"Vrlo dobro. Samo reci ako ti mogu pojasniti okolnosti ili likove." Potapšala me po ruci i nastavila se kretati po učionici. Otvorila sam prvu knjigu i počela je prelistavati, nastojeći (bezuspješno) zaboraviti na Erika i skoncentrirati se na monologe.
Stvarno me gledao. Ali zašto? Sigurno je znao da sam ono u hodniku bila ja. Znači, kakvo to zanimanje za mene on iskazuje? I želim li se ja sviđati tipu koji je dao da mu ona odurna Afrodita puši? Vjerojatno ne bih trebala. Mislim ono, definitivno nemam namjeru nastaviti tamo gdje je ona prestala. Ili i njega možda samo zanima moj frikovski obojeni Biljeg, kao i praktički sve ostale.
Ali nije mi to tako izgledalo... izgledalo mi je kao da on gleda mene. I to mi se svidjelo.
Bacila sam pogled na zanemarenu knjigu. Ležala je otvorena na dijelu poglavlja s podnaslovom: Dramski monolozi za žene. Prvi monolog na stranici bio je iz drame Uvijek apsurdna Josea Echegarava.
Ma, kvragu. Vjerojatno je to bio znak.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Trinaesto poglavlje

USPJELA SAM ČAK SAMOSTALNO OTKRITI KAKO SE IDE NA SAT KNJIŽEVNOSTI. Okej, učionica se nalazila odmah prekoputa Neferetine sobe, ali svejedno sam se osjetila mrvicu sigurnije kad nisam morala moljakati da me vodaju naokolo kao debilnu novopridošlicu.
"Zoey! Sačuvali smo ti klupu!" proderala se Stevie Rae čim sam ušla u razred. Sjedila je do Damiena i praktički poskakivala na stolici od uzbuđenja. Opet je izgledala kao sretan psić, što mi je izmamilo smiješak. Stvarno mi je bilo drago što je vidim. "Onda, onda, onda! Sve mi ispričaj! Kako je bilo na drami? Je 1' ti se svidjelo? Je 1' ti se svidjela profesorica Nolan? Šta joj tetovaža nije cool? Mene podsjeća na masku - pomalo."
Damien je primio Stevie Rae za mišicu. "Diši i daj curi da odgovori."
"Sori", rekla je plaho.
"Čini mi se da su Nolaničine tetovaže cool", rekla sam. "Čini ti se?"
"Pa, nisam baš gledala u nju."
"Što?" rekla je. Onda je stisnula oči. "Netko ti je radio neugodnosti zbog Biljega? Majke mi, ekipa je zbilja neodgojena."
"Ne, nije bila stvar u tome. Zapravo, ona cura Elizabeth Bez Prezimena rekla je da je njoj to baš cool. Nisam gledala u nju, eto..." Osjetila sam kako mi se lice opet žari. Bila sam se odlučila raspitati kod njih o Eriku, ali sad kad sam progovorila, upitala sam se bih li išta trebala reći. Da im kažem za hodnik?
Damien je naćulio uši. "Osjećam da stiže sočna cveba. Hajde, Zoey. Nisi gledala u nju jeeeer… Istegnuo je tu riječ u pitanje.
"Okej, okej. Razlog stane u dvije riječi: Erik Night."
Stevie Ray je zinula, a Damien se načas teatralno obeznanio, ali smjesta se morao uozbiljiti, jer u tom trenutku je zvonilo, a u učionicu je uletjela profesorica Pentezileja.
"Kasnije!" došapnula je Stevie Rae.
"Apsolutno!" bezglasno je rekao Damien.
Nevino sam se osmjehnula. Ako ništa drugo, bila sam sigurna da će me oduševljavati što će njih dvoje pod cijelim satom biti izvan sebe zato što sam spomenula Erika.
Sat književnosti bio je pravi doživljaj. Prije svega, sama učionica totalno se razlikovala od svih koje sam dotad vidjela. Bizarno zanimljivi plakati, slike i naizgled originalna likovna djela prekrivali su svaki pedalj zidova. A sa stropa su visjela vjetrena zvonca i kristali - u velikom broju. Profesorica Pentezileja (za koju sam sada, zahvaljujući vampovskoj socki, znala da nosi ime najštovanije amazonke svih vremena, i koju su svi zvali profa P) bila je kao neki lik iz filma (dobro, iz filma s kanala Sci-Fi). Imala je izuzetno dugu crvenkastoplavu kosu, krupne oči boje badema i tijelo puno oblina za kojim su svi tipovi sigurno slinili (makar nije naročito teško natjerati tinejdžere da sline). Tetovaže su joj bile tanki, lijepi keltski uzlovi koji su joj se spuštali niz lice i oko jagodica, dajući im izbočen, dramatičan izgled. Nosila je očito skupi komplet sastavljen od crnih hlača i svilene veste boje mahovine, s istim onim likom božice kakav je nosila Neferet izvezenim na prsima. A sad kad sam se posvetila tome (a ne Eriku), shvatila sam da je i profesorica Nolan nosila božicu izvezenu na džepiću bluze. Hmm...
"Rođena sam u travnju 1902. godine", rekla je profesorica Pentezileja i smjesta nam privukla pažnju. Mislim ono, molim te, izgledala je kao da nema ni trideset. "Tako da mi je bilo deset godina u travnju 1912., i vrlo se dobro sjećam tragedije. O čemu to govorim? Može li itko od vas pogoditi?"
Okej, znala sam točno o čemu to ona govori, ali ne zato što sam bila beznadno zagrižena za povijest. Razlog je bio u tome što sam, kao mlađa, mislila da sam zaljubljena u Leonarda DiCaprija, i mama mije za dvanaesti rođendan poklonila cijelu kolekciju njegovih filmova na DVD-u. Dotični sam film gledala toliko puta da ga još uvijek najvećim dijelom znam napamet (i ne mogu ti reći koliko sam se puta šmrkljavo rasemizdrila kad je skliznuo s one daske i potonuo kao preslatki ledeni ornamentić).
Obazrela sam se. Izgleda da nitko drugi nije imao pojma, pa sam uzdahnula i podigla ruku.
Profa P osmjehnula se i prozvala me: "Da, gospođice Redbird."
"U travnju 1912. godine potonuo je Titanic. Udario je u santu leda kasno navečer u subotu četrnaestoga i potonuo svega nekoliko sati kasnije u noći petnaestoga."
Začula sam kako Damien naglo udiše pokraj mene, a Stevie Rae tiho kaže a. Bog te, pa zar sam im stvarno djelovala tako glupo da su se šokirali kad sam znala točan odgovor na pitanje?
"Baš volim kad nova početnica nešto zna", rekla je profesorica Pentezi¬leja. "Apsolutno točno, gospođice Redbird. Živjela sam u Chicagu u doba te tragedije, i nikad neću zaboraviti kako su kolporteri izvikivali tragične naslove s uličnih uglova. Događaj je bio grozan, pogotovo zato što je toliki broj života izgubljen nepotrebno. Također je označio kraj jedne ere i početak nove, te doveo do uvođenja niza prijeko potrebnih promjena u brodarskom zakonodavstvu. Učit ćemo o svemu tome, kao i o slasno melodramatskim zbivanjima te noći, u našem sljedećem djelu iz lektire, knjizi Waltera Lorda Noć za pamćenje, napisanoj na temelju pomnog istraživanja. Premda Lord nije bio vampir - i stvarno je šteta što nije," dodala je ispod glasa, "njegov prikaz te noći svejedno mi je dojmljiv, a stil i ton pisanja zanimljivi su i vrlo čitljivi. Okej, počnimo! Neka učenici iz dna svakog reda otiđu uzeti knjige za ostale u svom redu iz dugog ormariću u dnu učionice."
Ma, cool! Ovo je definitivno bilo zanimljivije od čitanja Velikih iščekivanja (Pip, Estella, koga je briga?!). Otvorila sam Noć za pamćenje i priredila bilježnicu za, eto, vođenje bilježaka. Profa P počela nam je naglas čitali Prvo poglavlje, i zbilja je lijepo čitala. Tri školska sata bila su pri kraju, a menije na svakom od njih bilo lijepo. Je li moguće da će mi ova vampovska škola stvarno biti više od dosadnog mjesta kamo svakodnevno idem samo zato što moram i gdje su mi, povrh toga, još i svi prijatelji? Ne kažem da su svi predmeti u SIHS-u bili dosadni, ali nismo nikad učili o amazonkama i Titanicu (pa još od nastavnice koja je bila živa kad je potonuo!).
Pogledavala sam ostale učenike dok je profa P čitala. Bilo nas je petnaestak, što je otprilike bio prosjek i na mojim ostalim satovima. Svi su držali otvorene knjige i pazili.
Onda mije pogled zapeo za nešto riđe i čupavo na drugoj strani učionice, pri dnu razreda. Prenaglila sam s tvrdnjom - nisu svi učenici pazili. Ovaj si je položio glavu na naručje i čvrsto spavao, što sam znala zato što je masnim, izrazito preblijedim i prepjegavim licem bio okrenut prema meni. Usta su mu bila otvorena i činilo mi se da mu je iz njih pomalo kapala slina. Upitala sam se što će profa P napraviti malome. Nije mi djelovala kao nastavnica kojoj bi bilo okej da joj neki trut spava u dnu razreda, ali ona je samo nastavila čitati, pridodavajući zanimljive podatke o početku dvadesetog stoljeća iz osobnog iskustva, što mi se stvarno svidjelo (oduševilo me kad je pričala o flapericama - definitivno bih bila nosila kratke suknje i bubi-frizuru poput flaperica da sam živjela u devetsto dvadesetima). Tek netom prije nego što će zvoniti, i nakon što nam je dala iduće poglavlje za zadaću, te nam rekla da možemo tiho pričati jedni s drugima, profa P dala je do znanja da uopće primjećuje učenika koji spava. Počeo se meškoljiti i napokon podigao glavu, otkrivši jarko zarumenjenu kružnu mrlju od spavanja na jednoj strani čela, koja mu nikako nije išla uz Biljeg.
"Elliott, moramo razgovarati", rekla mu je profa P s katedre.
Mali je ustao bez ikakve žurbe, a onda se odgegao, vukući razvezane cipele, do njene katedre.
"Da?"
"Elliott, ti ćeš, naravno, pasti iz književnosti. Ali, stoje mnogo važnije, past ćeš u životu. Vampirski su muškarci snažni, časni i jedinstveni. Naši su ratnici i zaštitnici već nebrojenim naraštajima. Kako očekuješ da ćeš proći Promjenu u biće koje je više ratnik nego čovjek ako se ne možeš disciplinirali ni toliko da ostaneš budan na nastavi? Slegnuo je salastim ramenima.
Strože ga je pogledala. "Dat ću ti jednu priliku da ispraviš ništicu iz zalaganja koju si danas dobio, i to tako što ćeš napisati sastavak o bilo kojoj temi važnoj za Ameriku početkom dvadesetog stoljeća. Rok za predaju sastavka ti je sutra."
Ne rekavši ništa na to, krenuo je natrag u klupu.
"Elliott." Profa P je spustila glas i ispunila ga srditošću. Zazvučala je daleko strasnije nego što je djelovala dok je čitala i predavala. Osjetila sam kako iz nje zrači moć, i upitala sam se zašto bi njoj ikada trebao bilo kakav muškarac da je štiti. Mali je zastao i opet se okrenuo prema njoj.
"Nisam ti rekla da smiješ ići. Što si odlučio o sastavku za ispravljanje današnje ništice?"
Mali je samo nastavio stajati i šutjeti.
"To pitanje traži odgovor, Elliott. Smjesta!" Zrak oko nje zapucketao je od zapovijedi, tako da su mi srsi prostrujali niz ruke.
Djelujući kao da ga to ne dira, opet je slegnuo ramenima. "Vjerojatno ga neću napisati."
"To rječito govori o tvom karakteru, Elliott, i ne govori ništa dobro. Ne samo da iznevjeravaš samoga sebe, već iznevjeravaš i svoga mentora."
Opet je slegnuo ramenima i dokono počeo kopati nos. "Dragon već zna kakav sam."
Zazvonilo je, a profa P je sa zgađenim izrazom lica mahnula Elliottu da izađe iz učionice. Damien, Stevie Rae i ja tek što smo ustali i krenuli prema vratima, kad je Elliott pogrbljeno prošao pokraj nas, krećući se brže nego što bih ikada očekivala od nekoga tko me tako podsjeća na ljenivca. Trknuo je Damiena, koji je hodao ispred nas. Damien je promrmljao ups i malo posrnuo.
"Pederčino jebena, miči mi se s puta", zarežao je mali luzer i gurnuo Damiena ramenom da prije njega može proći kroz vrata.
"Kako ću samo izdevetati tog kretena!" rekla je Stevie Rae i pritrčala Damienu, koji nas je čekao.
Odmahnuo je glavom. "Pusti. Taj mali Elliott ima ozbiljnih problema."
"Da, kao na primjer mozak od kakice", rekla sam, gledajući za trutom niz hodnik. Kosa mu je svakako bila neprivlačna.
"Mozak od kakice?" Damien se nasmijao, primio pod ruku prvo mene, pa Stevie Rae, i poveo nas niz hodnik u stilu Čarobnjaka iz Oza. "To se meni sviđa kod naše Zoey", rekao je. "Kako samo vješto prostači."
"Kakica nije prostota", obranila sam se.
"Mislim da je u tome i poanta, draga", nasmijala se Stevie Rae.
"O." Nasmijala sam se i ja, i stvarno, stvarno mi se svidjelo kako je zvučalo kad je rekao "naša" Zoey... kao da mije tu mjesto... kao da sam možda našla dom.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Četrnaesto poglavlje

MAČEVANJE JE BILO TOTALNO COOL, ŠTO ME IZNENADILO. NASTAVA SE održavala u ogromnoj prostoriji pokraj dvorane koja je izgledala kao baletni studio, jer je imala čak i zrcala od poda do stropa najednom zidu. Sa stropa su s jedne strane visjele čudne lutke u prirodnoj veličini koje su me podsjetile na trodimenzionalne streljačke mete. Profesora Lankforda Dragona svi su zvali Lankford, ili samo Dragon. Nije mi trebalo dugo da otkrijem zašto. Njegova se tetovaža sastojala od dvaju zmajeva koji su mu se tijelima, poput zmija, ovijali niz rub donje vilice. Glave su im bile smještene iznad njegovih obrva, otvorenih usta iz kojih su rigali vatru na polumjesec. Bila je fenomenalna i teško sam mogla ne buljiti u nju. K tome, Dragon mi je bio prvi odrasli muški vampir koga sam vidjela izbliza. Isprva me zbunio. Da me netko pitao što očekujem od muškog vampira, vjerojatno bih rekla nešto upravo suprotno od njega. Ruku na srce, u glavi mi je bio stereotip vampirske filmske zvijezde - visok, seksi, markantan. Znaš, kao Vin Diesel. Uglavnom, Dragon je nizak, ima kratku plavičastu kosu otraga skupljenu u niski repić, a lice mu je (ako se izuzme opaka zmajska tetovaža) zgodno, s toplim smiješkom.
Tek kad je počeo voditi vježbe zagrijavanja u razredu počela sam shvaćati njegovu moć. Od trenutka kad je podigao mač (za koji sam naknadno saznala da se zove epee) u tradicionalni pozdrav djelovao mi je kao da se pretvorio u nekoga drugog - nekoga tko se kreće nevjerojatno brzo i graciozno. Izvodio je finte i navale tako vješto da je ostatak razreda - uključujući i učenike koji su bili dosta dobri, poput Damiena - počeo izgledati poput nezgrapnih marioneta naspram njega. Kad je završio zagrijavanje, Dragon nas je podijelio u parove I dao nam da izvodimo, kako je on to rekao, "standarde". Laknulo mi je kad je pokazao Damienu da mi bude partner.
"Zoey, drago mi je što si došla u Kuću Noći", rekao je Dragon i rukovao se sa mnom tradicionalnim pozdravom amazonki. "Damien će te uputiti U pojedine dijelove mačevalačkog odijela, a ja ću ti dati prospekt da ga proučiš u idućih nekoliko dana. Nikad nisi primala poduku iz ovog sporta, pretpostavljam?"
"Ne, nisam," rekla sam, te nesigurno dodala, "ali voljela bih ga naučiti. Mislim ono, cijeli pojam služenja mačem mi je skroz cool."
Dragon se osmjehnuo. "Floretom", ispravio me. "Učit ćeš se služiti floretom. Najlakši je od tri vrste oružja koje ovdje imamo, i izvrstan je izbor za žene. Jesi li znala da je mačevanje jedan od vrlo malobrojnih sportova U kojima se žene i muškarci mogu natjecati potpuno ravnopravno?"
"Ne", rekla sam, smjesta zainteresirana. Zar ne bi bilo totalno cool rasturiti tipa u sportu?
"To je zato što inteligentan i usredotočen mačevalac može uspješno nadoknaditi svaki svoj subjektivni nedostatak, pa čak i pretvoriti te nedo¬statke - poput manjka snage ili dosega - u prednosti. Drugim riječima, možda nećeš biti tako snažna ili brza kao tvoj suparnik, ali mogla bi biti pametnija ili sposobnija zadržati usredotočenost, što će okrenuti prevagu u tvoju korist. Je li tako, Damien?"
Damien se iscerio. "Tako je."
"Damien je jedan od najusredotočenijih mačevalaca koje sam već desetljećima imao čast podučavati, zbog čega je opasan protivnik."
Krajičkom sam oka krišom pogledala Damiena, koji se zarumenio od ponosa i zadovoljstva.
"Idućih tjedan dana, otprilike, dat ću Damienu zadatak da s tobom uvježba početne kretnje. Uvijek imaj na umu da mačevanje zahtijeva vla¬danje vještinama koje su po prirodi stupnjevane i hijerarhijske. Ne stekne li se jedna od tih vještina, potonjim će se vještinama vrlo teško ovladati, što će za mačevaoca biti stalan i ozbiljan hendikep."
"Okej, imat ću to na umu", rekla sam. Dragon mi se opet toplo osmjehnuo, a onda se otišao pozabaviti svakim parom mačevalaca.
"Želi ti reći da ne trebaš izgubiti volju ili zanimanje ako te budem tjerao da ponavljaš i ponavljaš jednu te istu vježbu."
"Znači, ti zapravo hoćeš reći da ćeš me maltretirati, ali da će to biti s nekim ciljem?"
"Aha. A dio log cilja pomoći će učvršćivanju te tvoje slatke mule guze", rekao je vrckavo i lupimo me bočnom stranom svoga floreta.
Zamahnula sam kao da mu dajem pljusku i zakolutala očima, ali nakon dvadeset minuta navala i vraćanja u početni položaj i navala - i lako opet i opet - znala sam da ima pravo. Guzica će me sutra ubitačno boljeti.
Nakon sata smo se na brzinu otuširali (na svu sreću, svaka od nas je u ženskoj svlačionici imala zasebnu kabinu sa zavjesom, pa se nismo morale barbarski i tragično tuširati u ogromnom otvorenom prostoru kao da smo, ne znam, na robiji), a onda sam se požurila s ostatkom ekipe na ručak u kantinu - poznatiju kao blagovaonica. I ne zezam se kad kažem da sam požurila. Krepavala sam od gladi.
Za ručak je bio postavljen golemi švedski stol sa salatama, među kojima je bilo svega, od salate od tunjevine (bljak) do onih čudnih minikukuruzića koji me tako zbunjuju, a čak i nemaju okus po kukuruzu. (Sto su oni točno? Kukuruzići bebe? Kukuruzići kepeci? Kukuruzići mutanti?) Natrpala sam si tanjur i uzela hrpu nečega što je imalo izgled i miris svježe pečena kruha, te se zavukla u separe uz Stevie Rae, s Damienom odmah iza sebe. Erin i Shaunee već su raspravljale oko nečega vezanog uz to čiji je sastavak iz književnosti bolji, premda su obje dobile po 96 bodova za svoje radove.
"Onda, Zoey, pjevaj. Što je s Erikom Nightom?" upitala me Stevie Rae čim sam stavila prvi veliki zalogaj salate u usta. Kad je Stevie Rae to rekla, Blizanke su smjesta ušutjele, a cijeli se stol usredotočio na mene.
Razmislila sam što ću reći o Eriku i odlučila da nikome nisam spremna povjeriti da sam vidjela onaj nesretni prizor pušenja. I tako sam samo rekla: "Stalno me gledao." Kad su me mrko pogledali, shvatila sam da sam s ustima punim salate zapravo kazala: "Saaaauho he hueao." Progutala sam i pokušala opet. "Stalno me gledao. Na satu drame. Što me, ono, ne znam, zbunilo."
"Definiraj 'gledao me'", rekao je Damien.
"Pa, to se dogodilo čim je ušao u razred, ali pogotovo je bilo upadljivo dok nam je davao primjer monologa. Izveo je nešto iz Othella, a dok je recitirao tekst o ljubavi i tim stvarima, buljio je ravno u mene. Pomislila bih da je to samo nekakva slučajnost, ali pogledao me prije nego što je započeo monolog, a onda opet dok je izlazio iz razreda." Uzdahnula sam i malo se promeškoljila od nelagode zbog njihovih ful preprodornih pogleda. "Nema veze. To mu je vjerojatno samo bio dio izvedbe."
"Erik Night je najseksi komad u cijeloj ovoj školi", rekla je Shaunee.
"Pusti to – on je najseksi komad na ovom planetu", rekla je Erin.
"Nije više seksi od Kennvja Chesneyja", brzo je rekla Stevie Rae.
"Daj, molim le, dosta više te tvoje fiksacije na country!" Shaunee je mrko pogledala Stevie Rae, a onda se opet obratila meni. "Nemoj da ti ova prilika promakne."
"Aha", ponovila je Erin. 'Nemoj."
"Da mi promakne? A što da radim? Nije mi rekao ni jednu jedinu riječ."
"Ojoj, Zoey, srećo, jesi li se i ti osmjehnula dečku?" upitao me Damien.
Zatreptala sam. Jesam li se i ja osmjehnula njemu? Ma, sranje. Kobog nisam. Kobog sam samo sjedila i piljila ko debil i možda čak malo slinila. Okej, dobro, možda nisam slinila, al ipak. "Nemam pojma", rekla sam da izbjegnem žalosnu istinu, ali to nimalo nije zavaralo Damiena.
Frknuo je. "Idući put mu se osmjehni."
"I možda ga pozdravi", rekla je Stevie Rae.
"A ja mislila da je Erik samo zgodno lice", rekla je Shaunee.
"I tijelo", dodala je Erin.
"Sve dok nije dao nogu Afroditi", nastavila je Shaunee. "Kad je to učinio, shvatila sam da dečko možda i ima pokoju dasku u glavi."
"Već se vidi da ima dobru dasku odozdo!" rekla je Erin, značajno dižući obrve.
"Aha!" rekla je Shaunee i obliznula se kao da razmišlja o tome kako bi pojela debeli komad čokolade.
"Vas dvije ste odvratne", rekao je Damien.
"Samo hoćemo reći da on ima najslađu guzu u gradu, curice jedna osjetljiva", rekla je Shaunee.
"Kao da to nisi primijetio", rekla je Erin.
"Da počneš razgovarat s Erikom, Afrodita bi stvarno popizdila", rekla je Stevie Rae.
Svi su se okrenuli i blenuli u Stevie Rae kao da je, ne znam, upravo razdvojila Crveno more.
"Točno", rekao je Damien.
"Itekako točno", rekla je Shaunee, dok je Erin kimala glavom. "Znači, priča se da je on nekada izlazio s Afroditom", rekla sam. "Aha", rekla je Erin.

"To što se priča je groteskno, ali istinito", rekla je Shaunee. „I još je bolje sad kad mu se ti sviđaš!"
"Ljudi, on je vjerojatno samo buljio u moj čudni biljeg", blebnula sam.
"Možda i nije. Ti si stvarno zgodna, Zoey", rekla je Stevie Rae i slatko mi se osmjehnula.
"Ili te možda pogledao zbog Biljega, a onda si mu se svidjela, pa te nastavio gledati", rekao je Damien.
"Kako god bilo, to što te gledao definitivno će raspizditi Afroditu", rekla je Shaunee.
"Sto je dobro", rekla je Erin.
Stevie Rae odmahnula je rukom na njihove komentare. "Samo zaboravi na Afroditu i svoj Biljeg i sve te ostale stvari. Kad ti se idući put osmjehne, pozdravi ga. To je sve."
"Lako", rekla je Shaunee.
"I prelako", rekla je Erin.
"Okej", promumljala sam i opet se posvetila salati, očajnički želeći da cijela ta stvar s Erikom Nightom stvarno može biti tako laka i prelaka kako to oni misle.
Ručak u Kući Noći imao je jednu zajedničku osobinu s ručkom u SIHS-u ili svakoj drugoj školi u kojoj sam u životu ručala - prebrzo je završio. A onda je španjolski prošao za tili čas. Profesorica Garmy bila je pravi mali hispanoamerički vihor. Bila mi je simpa na prvi pogled (njene su me tetovaže neobično podsjetile na pera, pa mi je izgledala kao latino ptičica), ali na nastavi je govorila isključivo na španjolskom. Isključivo. Vjerojatno bih ovdje trebala napomenuti da španjolski nisam imala od osmog razreda, i otvoreno priznajem da ni tada nisam naročito pazila na nastavi. Znači, bila sam prilično izgubljena, ali zapisala sam zadaću i obećala sebi da ću učiti riječi iz vokabulara. Mrzim se osjećati izgubljeno.
Uvod u konjaništvo održavao se u Poljskom domu. To je bila duga, niska zgrada od cigle pri južnom zidu, pripojena golemoj natkrivenoj areni za jahanje. I unutra je sve imalo onaj miris piljevine i konja koji pomiješan s mirisom kože stvara nešto ugodno, makar znaš da je dio tog "ugodnog" mirisna kakica - konjska kakica.
Nesigurno sam stajala s grupicom učenika odmah na ulazu u obor, gdje nam je visoki, strogi učenik iz višeg razreda naložio da čekamo. Bilo nas je svega desetak, i svi smo bili s treće klase. O (super), onaj iritantni mali Elliott otromboljeno se naslonio na zid i šutirao po piljevini na podu. Stvarao je toliko prašine da je prva cura do njega kihnula. Ošinula gaje pogledom i odmaknula se nekoliko koraka. Bože, on svima ide na jetra? I zašto si ne nađe neki proizvod (ili možda češalj) za tu raskuštranu kosurinu?
Topot kopita odvukao mi je pažnju od Elliotta i pogledala sam taman na vrijeme da vidim kako prekrasna crna kobila punim galopom utrčava u obor. Klizno se zaustavila na jedva metar od nas. Dok smo svi buljili kao blesavi, jahačica je elegantno sišla s kobile. Imala je gustu kosu dugu do struka, tako plavu da je bila gotovo bijela, i oči čudne sivkaste nijanse škriljevca. Tijelo joj je bilo sasvim sitno, a držanjem me podsjetila na one cure koje totalno zabriju na poduku iz baleta, tako da se čak i kad nisu na baletu drže kao da im je nešto zabijeno duboko u dupe. Tetovaža joj je bila istančan niz čvorića prepletenih oko lica - bila sam sigurna da u tom safirnom dezenu vidim poniruće konje.
"Dobra večer. Ja sam Lenobia, a ovo", pokazala je prstom na kobilu i uputila pogled pun prezira našoj grupici prije nego što će dovršiti rečenicu, "je konj." Glas joj je odjekivao od zidova. Crna je kobila puhnula kroz nos, kao da želi naglasiti njene riječi. "A vi ste moja nova grupa s treće klase. Svatko od vas izabran je za moj predmet jer smatramo da biste možda mogli imati dara za jahanje. Istina glasi ovako: manje od polovice vas završit će polugodište, a manje od polovice onih koji ostanu uspjet će se razviti u pristojne konjanike. Ima li kakvih pitanja?" Nije napravila dovoljno dugu stanku da je itko stigne išta pitati. "Dobro. Onda pođite za mnom, pa da počnete." Okrenula se i odmarširala natrag u štalu. Otišli smo za njom.
Htjela sam je pitati tko smo to "mi" koji smatraju da bih ja mogla imati dara za jahanje, ali bojala sam se išta reći, pa sam samo brže-bolje otišla za njom kao i svi ostali. Zaustavila se pred redom praznih pregradaka. Pred njima su stajale vile i tačke. Lenobia se okrenula prema nama.
"Konji nisu veliki psi. Nisu ni romantizirani pojam savršenog najboljeg prijatelja iz snova malih djevojčica, koji će uvijek imati razumijevanja za vas."
Dvije cure koje su stajale do mene promeškoljile su se od krivnje, a Lenobia ih je probola svojim sivim očima.
"Konji su rad. Konji traže predanost, inteligenciju i vrijeme. Počet ćemo od rada. U ostavi u dnu ove staje naći ćete radne čizme. Izaberite si brzo jedan par, dok svi uzimamo rukavice. Zatim svatko neka ode u svoj pregradak i prione na posao."
"Profesorice Lenobia?" rekla je bucmasta djevojku slatku lica, plaho podignuvši ruku.
"Može samo Lenobia. Imenu koje sam izabrala u čast drevne vampirske kraljice druge titule ne trebaju."
Blage veze nisam imala tko je bila ta Lenobia, i odlučila sam svakako potražiti odgovor.
"Izvoli. Imaš pitanje, Amanda?"
"Aha, ovaj, da."
Lenobia je pogledala curu s podignutom obrvom.
Amanda je progutala knedlu. "Da prionemo na kakav posao, profes— hoću reći, gospodo Lenobia?"
"Na čišćenje pregradaka, naravno. Stajski gnoj ide u tačke. Kad napunite tačke, možete ih istresti na gnojnicu iza staja, pokraj vanjskog zida. Imate svježe piljevine u spremištu pokraj ostave. Imate pedeset minuta. Vratit ću se za četrdeset pet da pregledam vaše pregratke."
Svi smo samo treptali u nju.
"Smijete započeti. Sada."
Započeli smo.
Okej. Stvarno. Znam da će to zvučati čudno, ali čišćenje mog pregratka nije mi teško palo. Mislim ono, konjska kakica jednostavno nije naročito gadljiva. Pogotovo zato što se jasno vidjelo da se ovi pregraci čiste tipa svaki drugi trenutak u danu. Uzela sam radne čizme (koje su bile glomazne gumene kaljače - totalno ružne, ali bar su mi prekrile traperice skroz do koljena) i par rukavica i prionula na posao. Svirala nam je glazba iz vrhunskih zvučnika - prilično sam sigurna da su stvari bile s najnovijeg Enyina CD-a (moja mama je voljela slušati Enyu prije nego što se udala za Johna, ali onda je on izjavio da bi to mogla biti vještičja glazba, pa je prestala, i Enya će mi zbog toga uvijek biti draga). I tako sam slušala čarobne stihove na gelskom jeziku i vilama tovarila kakicu. Nisam imala dojam da je uopće prošlo neko bitnije vrijeme kad sam istovarila tačke i počela ih puniti čistom piljevinom. Upravo sam je zaravnavala po pregratku kad sam osjetila one žmarce koji mi daju do znanja da me netko gleda.
"Svaka čast, Zoey."
Poskočila sam, naglo se okrenula i ugledala Lenobiju kako stoji odmah pred ulazom u moj pregradak. U jednoj je ruci držala veliku, meku četku za timarenje. U drugoj je držala povodac riđaste kobile s očima laneta.
"Već si ovo radila", rekla je Lenobia.
"Moja je baka nekuda imala jako slatkog sivog škopca kome sam dala ime Zeko", rekla sam prije nego što sam shvatila kako glupo zvučim. Zažarenih obraza brzo sam pridodala: "Eto, bilo mije deset godina, a on me bojom podsjetio na Zekoslava Mrkvu, pa sam ga tako počela zvati, i ime se zadržalo."
Lenobijine usne podigle su se u najsuzdržaniju natruhu smiješka. "Ti si to čistila Zekinu staju?"
"Aha. Voljela sam ga jahati, a baka je rekla da nitko ne bi smio jahati konja ako za njim ne želi čistiti." Slegnula sam ramenima. "I tako sam čistila za njim."
"Baka ti je mudra žena."
Kimnula sam.
"A je li ti teško palo čistiti za Zekom?" "Ne, baš i nije."
"Tako treba. Upoznaj Perzefonu", Lenobia je kimnula glavom prema kobili koju je dovela. "Upravo si očistila njezin pregradak."
Kobila je ušla u pregradak i prišla ravno meni, prislonila njušku uz moje lice i tiho puhnula iz nosnica, što me zaškakljalo, pa sam se zasmijuljila. Pomilovala sam je po nosu i automatski joj dala pusu u toplu, baršunastu njušku.
"Pa zdravo, Perzefona, ljepotice moja."
Lenobia je pohvalno kimnula kad smo se kobila i ja počele upoznavati.
"Preostalo je svega oko pet minuta do zvona koje će označiti kraj sata, tako da nije neophodno da ostaneš u okviru današnje nastave, ali ako želiš, smatram da si zaslužila povlasticu da istimariš Perzefonu."
Iznenađeno sam podigla pogled s tapšanja konjskog vrata. "Nema problema, ostat ću", začula sam sebe kako govorim.
"Izvrsno. Možeš vratiti četku u ostavu kad završiš. Vidimo se sutra, Zoey." Lenobia mi je pružila četku, potapšala kobilu i ostavila nas same u pregratku.
Perzefona je stavila glavu u metalni stalak sa svježim sijenom i prionula na žvakanje, dok sam ja prionula na timarenje. Već sam bila zaboravila kako te to opušta kad četkaš konja. Zeko je uginuo od iznenadnog i vrlo strašnog srčanog udara prije dvije godine, što je baku tako pogodilo da nije htjela nabaviti novog konja. Kazala je da se "Zeca" (kako ga je ona zvala) ne može nadomjestiti. Zato već dvije godine nisam bila blizu konja, ali smjesta mi se vratilo - sve skupa. Ti mirisi, taj topli, smirujući zvuk konjskog žvakanja i blago šuštanje koje četka za timarenje stvara dok klizi po glatkoj dlaci kobile.
Na rubu pozornosti neodređeno sam čula Lenobijin glas, oštar i ljutit, dok je totalno razvaljivala nekog učenika, po svoj prilici onog iritantnog malog riđeg. Povirila sam preko Perzefonina ramena i načas bacila pogled niz red pregradaka. Nego što, riđi je zgrbljeno stajao pred svojim pregratkom. Lenobia je stajala pokraj njega s rukama na bokovima. Čak i gledano sa strane vidjelo se daje ljuta ko pas. Zar je taj mali po svaku cijenu odlučio raspizditi sve ovdašnje učitelje? A Dragon mu je mentor? Okej, tip je izgledao simpa, sve dok nije uzeo mač - ovaj, floret, točnije - i onda se pretvorio od simpa tipa u tipa koji je ujedno i smrtno opasni Vampirski ratnik.
"Onaj riđi mali trut totalno je suicidalan", rekla sam Perzefoni kad sam je nastavila timariti. Kobila je u odgovor strignula uhom i glasno izdahnula kroz nos. "Nego što, znala sam da ćeš se složiti. Oš čut moju teoriju o tome kako bi moja generacija mogla samostalno ukloniti sve male trutove i luzere iz Amerike?" Djelovala mi je kao da je to zanima, pa sam joj počela držati svoj govor s naslovom Ne Razmnožavaj Se S Luzerima...
"Zoey! Tu si!"
"Zaboga! Stevie Rae! Kako si me prepala, sva sam se ukakila!" Potapšala sam Perzefonu da je smirim, jer se trgnula od mene kad sam ciknula.
"Šta to radiš, tako ti svega?"
Mahnula sam četkom za timarenje prema njoj. "A šta misliš da radim, Stevie Rae, da se pedikiram?"
"Daj se ne zafrkavaj. Obred punog mjeseca počinje za ono dvije minute!"
"Ma, kvragu!" Još jedanput sam potapšala Perzefonu i brzo otišla iz pregratka u ostavu.
"Potpuno si zaboravila na to, je 1' tako?" rekla je Stevie Rae, pridržavajući me za ruku da ne izgubim ravnotežu dok sam nogama izuvala gumene čizme i opet obuvala svoje slatke male balerinke.
"Nisam", slagala sam.
A onda sam shvatila da sam također potpuno zaboravila na obred Kćeri Mraka nakon ovoga.
"Ma, kvragu!"

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Petnaesto poglavlje

OTPRILIKE NA POLA PUTA DO HRAMA NYX SHVATILA SAM DA JE STEVIE RAE neobično šutljiva. Pogledala sam je krajičkom oka. Nije li to ona i pomalo blijeda? Obuzela me jeza, ono kao da mi je netko prešao preko groba.
"Stevie Rae, nešto nije u redu?"
"A, čuj, tužno je i pomalo strašno."
"Što to? Obred punog mjeseca?" Zabolio me želudac.
"Ne, to će ti se svidjeti - ili će ti se barem svidjeti ovaj." Znala sam da hoće reći za razliku od obreda Kćeri Mraka na koji moram poslije, ali nisam htjela pričati o tome. Od onoga što je Stevie Rae zatim rekla cijela mi je tema Kćeri Mraka smjesta postala malen, drugorazredan problem. "Prošli sat je umrla jedna cura."
"Što? Kako?"
"Onako kako svi umru. Nije izdržala Promjenu i tijelo joj se naprosto..." Stevie Rae je zastala, dršćući. "To se dogodilo pri kraju sata tae kwon doa. Već je prije toga kašljala, kao da se zadihala u početku vježbi zagrijavanja. Nisam tome uopće pridavala pažnju. Ili možda jesam, ali sam se prisilila da ne mislim o tome."
Stevie Rae uputila mi je sitan, tužan smiješak, sva puna srama.
"Ima li načina da se učenik spasi? Nakon što se, ma znaš, počne Ušutjela sam i izvela neodređenu, nelagodnu gestu.
"Ne. Nema načina da te se spasi ako ti tijelo počne odbacivati Promjenu."
"Onda nemoj da ti bude bed što nisi htjela misliti o toj curi koja je kašljala. Ionako ništa tu nisi mogla."
"Znam. Ma samo... bilo je grozno. A Elizabeth je bila tako draga."
Oštro me žacnulo negdje po sredini tijela. "Elizabeth Bez Prezimena? Ona je ta cura koja je umrla?"
Stevie Rae je kimnula, snažno žmirkajući i vidljivo nastojeći da ne zaplače.
"To je užasno", rekla sam tako tihim glasom da je zvučalo gotovo kao da šapćem. Sjetila sam se kako je bila puna razumijevanja za moj Biljeg, i kako je primijetila da me Erik gledao. "Ali maloprije sam je vidjela na satu drame. Bilo joj je dobro."
"Tako to bude. U jednom trenutku učenik koji sjedi do tebe i/gleda savršeno normalno. U idućem..." Stevie Rae opet je zadrhtala.
"I sve će se nastaviti kao i inače? Premda je netko u školi upravo umro?" Sjetila sam se kako su prošle godine, kad je nekoliko učenika drugog razreda u SIHS-u jednog vikenda imalo prometnu nesreću u kojoj je dvoje poginulo, u ponedjeljak u školu pozvali dodatne pedagoge i otkazali sva sportska događanja za cijeli taj tjedan.
"Sve će se nastaviti kao i inače. Trebamo se naviknuti na pojam da se to može dogoditi bilo kome. Vidjet ćeš. Svi će se držati kao da se ništa nije dogodilo, pogotovo učenici viših razreda. Samo će učenici treće klase i oni koji su si bili dobri s Elizabeth - kao njena cimerica - uopće pokazati nekakvu reakciju. Treća klasa - to smo mi - trebala bi se postaviti kako treba i prijeći preko toga. Elizabethina cimerica i najbolji prijatelji vjerojatno će se par dana držati po strani, ali onda će se od njih očekivati da se priberu." Spustila je glas: "Ruku na srce, nemam dojam da vampovi ikoga od nas smatraju pravim dok stvarno ne prođemo Promjenu."
Razmislila sam o tome. Nisam imala dojam da se Neferet postavlja prema meni kao da sam privremena - čak je rekla da je to što mi je Biljeg već obojen izvrstan znak, makar ja nisam bila tako sigurna u svoju budućnost kao ona. Ali apsolutno nisam mislila reći išta što bi moglo zvučati kao da mi Neferet povlađuje. Nisam htjela biti "ona čudna". Samo sam htjela biti prijateljica Stevie Rae i uklopiti se u svoje novo društvo.
Rekla sam samo: "To je stvarno grozno."
"Aha, ali barem brzo završi, ako ti se dogodi."
Jedan dio mene htio je saznati više, a drugi dio mene tako se bojao da nije htio ni postaviti pitanje.
Na svu sreću, Shaunee se umiješala prije nego što sam se stigla natjerati da pitam ono što me zbilja bilo previše strah saznati.
"Dajte više fakat s tim odugovlačenjem", doviknula nam je Shaunee s ulaznih stuba hrama. "Erin i Damien već su unutra i čuvaju nam mjesto u krugu, ali znate da neće nikoga pustit da ude nakon što obred jedanput počne. Idemo, brzo!"
Trkom smo se popele stubištem i odjurile u hram sa Shaunee na čelu. Slatki dim tamjana oblio me kad sam ušla u tamno nadsvođeno predvorje Hrama Nyx. Automatski sam zastala, oklijevajući. Stevie Rae i Shaunee okrenule su se prema meni.
"U redu je. Nemaš razloga za brigu ili strah." Stevie Rae pogledala me u oči i dodala: "Barem ni zbog čega što je tu unutra."

"Obred punog mjeseca je super. Svidjet će ti se. E, kada ti vampica ocrta oblik pentagrama na čelu i kaže 'blagoslovljena bila', ti samo moraš njoj odgovoriti riječima 'blagoslovljena bila'," pojasnila mi je Shaunee. "A onda dođi za nama do našeg mjesta u krugu." Ohrabrila me osmijehom i požurila se dalje, u slabo osvijetljenu unutrašnjost hrama.
"Čekaj." Zgrabila sam Stevie Rae za rukav. "Ne bih htjela zvučati glupo, ali šta nije pentagram znak zla ili tako nečega?"
"To sam i ja mislila dok nisam došla ovamo. Ali sve te tvrdnje o zlu su sranja u koja te Narod vjernih želi uvjeriti da bi... Ma, pobogu," rekla je slegnuvši ramenima, "nisam čak ni sigurna zašto im je tako stalo da škvadra - mislim, ljudska, je li - vjeruje da je to znak zla. Istina glasi da pentagram ono od pamtivijeka predstavlja mudrost, zaštitu, savršenstvo. Takve dobre stvari. To je samo petokraka zvijezda. Četiri kraka simboliziraju elemente. Peti, onaj koji pokazuje uvis, simbolizira duh. I to je sve. Nema tu nikakve babaroge."
"Kontrola", promrsila sam, zadovoljna što imamo razlog prestati pričati o Elizabeth i smrti.
"A?"
"Narod vjernih želi imati kontrolu nad svime, a dio te kontrole sastoji se u tome da svi uvijek moraju vjerovati u potpuno iste stvari. Zato je njima stalo da ljudi misle kako je pentagram zao." Zgađeno sam odmahnula glavom. "Nema veze. Dođi. Spremnija sam nego što sam mislila. Daj da uđemo."
Zašle smo dublje u predvorje i začula sam žuborenje vode. Prošle smo pokraj prekrasne fontane, a onda je ulazni prostor blago skrenuo ulijevo. U debelim, nadsvođenim kamenitim vratima stajala je jedna meni nepoznata vampica. Na sebi je imala samo crno - dugu suknju i svilenu bluzu sa zvonastim rukavima. Jedini ukras koji je nosila bio je srebrni lik božice izvezen na grudima. Kosa joj je bila duga, boje žita. Spirale safirne boje zrakasto su joj se spuštale od tetovaže polumjeseca i svijale se oko besprijekornog lica.
"To je Anastazija. Ona predaje čini i obrede. Uz to je i Dragonova žena", brzo mi je prišapnula Stevie Rae prije nego što je prišla vampici i izrazila joj poštovanje stavljanjem šake preko srca.
Anastazija se osmjehnula i umočila prst u kamenu zdjelu koju je držala u ruci. Zatim je njime ocrtala petokraku zvijezdu na čelu Stevie Rae.
"Blagoslovljena bila, Stevie Rae", rekla je.
"Blagoslovljena bila", odgovorila je Stevie Rae. Ohrabrila me pogledom, a onda se izgubila u zadimljenoj prostoriji s druge strane.
Duboko sam udahnula i svjesno odlučila istjerali si i/, glave sve misli o Elizabeth i smrti i čemu sve god ne - barem za vrijeme trajanja obreda. Odlučno sam ušla u prostor pred Anastazijom. Oponašajući Stevie Rae, stavila sam stisnutu šaku preko srca.
Vampica je umočila prst u tekućinu koju sam sada prepoznala kao ulje. "Sretan susret, Zoey Redbird, dobrodošla u Kuću Noći i svoj novi život", rekla je dok mi je na čelu preko Biljega ocrtala pentagram. "1 blagoslovljena bila."
"Blagoslovljena bila", promrmljala sam, iznenađena od drhtaja struje koji mi je prošao tijelom kad mi se vlažna zvijezda oblikovala na čelu.
"Izvoli, uđi i pridruži se prijateljicama", rekla mi je blago. "Nemaš razloga za strahovanje, smatram da se Božica već brine za tebe."
"H-hvala", rekla sam i požurila se u prostoriju. Svijeća je bilo posvuda. Goleme bijele visjele su sa stropa u željeznim lusterima. Bilo ih je još mnogo više u krupnim stablima svijeća, kao i u redovima uza zidove. U hramu zidni žeravnici nisu bile krotke uljanice, kao u ostatku škole. Ovdje su u njima gorjele prave baklje. Znala sam daje ovo nekada bila crkva Naroda vjernih posvećena svetom Augustinu, ali nije mi izgledala kao ijedna crkva koju sam do tada vidjela. Ne samo što je bila osvijetljena samo svijećama, nego nije bilo nijedne klupe. (A meni su, usput, crkvene klupe stvarno mrske - je 1' bi uopće mogle biti neudobnije?) Zapravo, jedini namještaj u toj velikoj odaji bio je starinski drveni stol smješten na sredini, koji mi je pomalo sličio na onaj u blagovaonici - samo što ovaj nije bio samo krcat hranom, vinom i tim stvarima. Na ovome je stajao i mramorni kip Božice, podignutih ruku, vrlo sličan onom izvezenom prikazu koji su vampovi nosili. Na stolu je bio i golem svijećnjak u kom su jarko plamtjele široke bijele svijeće, kao i nekoliko debelih štapića tamjana koji su se dimili.
Onda mi je pogled pao na otvorenu vatru koja je gorjela iz udubine u kamenom podu. Mahnito je plamsala, a žuti joj je plamen dosezao gotovo do struka. Bila je prekrasna, onako kako to obuzdana opasnost može biti, i kao da me mamila sebi. Na svu sreću, Stevie Rae mi je mahanjem odvukla pažnju prije nego što sam stigla poslušati poriv da priđem plamenu, a onda sam opazila, upitavši se kako sam to uspjela ne primijetiti na samom početku, da se golem krug prisutnih - učenika kao i odraslih vampova - proteže oko rubova odaje. Plaha i u isti mah zadivljena, natjerala sam noge da se pokrenu, kako bih mogla zauzeti svoje mjesto u krugu pokraj Stevie Rae.
"Napokon", rekao je Damien ispod glasa.
"Oprosti što kasnimo", rekla sam.
"Pusti je na miru. Dovoljno je uzrujana i bez toga", kazala mu je Stevie Rae.
"ŠSš! Počinje", prosiktala je Shaunee.
Četiri prilike kao da su se materijalizirale iz nutrine mračnih kutova odaje i pretvorile se u žene koje su otišle do četiri točke tik unutar živoga kruga, poput strana svijeta na kompasu. Još su dvije ušle na vrata kroz koja sam upravo došla. Jedna je bila visok muškarac - dobro, ispravka - muški vampir (svi su odrasli bili vampovi) i, Bože mili, bio je tako zgodan. Evo, to je bio izvrstan primjer stereotipa predivnog vampirskog tipa, izbliza, nadohvat ruke. Bio je visok valjda metar devedeset i izgledao kao da mu je mjesto na filmskom platnu.
"I evo ti jedinog razloga zašto sam uzela onu prokletu poeziju za izborni", prišapnula je Shaunee.
"Tu se slažem s tobom, Blizanko", sneno je uzdahnula Erin.
"Tko je to?" upitala sam Stevie Rae.
"Loren Blake, vampovski Pjesnik-laureat. On je prvi muški Pjesnik--laureat u proteklih dvjesto godina. Doslovce", šapnula je. "A tek ima ono dvadeset i nešto, i to u pravim godinama, ne samo izgledom."
Prije nego što sam stigla išta više reći, počeo je govoriti i usta su mi se tako obuzela tupim zijevanjem na zvuk njegova glasa da sam bila jedino u stanju slušati ga.
Gle Ide lijepa kao noć kraja Zvjezdanog neba, vedrih klima...
Dok je to govorio, polako se primicao krugu. Kao daje njegov glas glazba, žena koja je ušla u sobu s njim počela se izvijati, a onda i graciozno plesati po vanjskoj strani živoga kruga.
Sve najljepše od mraka i sjaja U liku svom i oku ima...
Žena koja je plesala zaokupila je sve prisutne. Trgnula sam se kad sam shvatila da je to Neferet. Na sebi je imala dugu svilenu haljinu cijelu prošivenu sićušnim kristalićima, tako da je svjetlost svijeća hvatala svaki njen pokret, i svjetlucala je kao zvjezdano noćno nebo. Svojim kretnjama kao da je prizivala u život stihove te stare pjesme (mozak mi je barem još funkcionirao dovoljno dobro da prepoznam da je to "Gle ide lijepa kao noć" lorda Byrona).

Umekšanom svjetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.

Nekako su i Neferet i Loren uspjeli završiti u sredini kruga upravo kad je dovršio recitiranje kitice. Zatim je Neferet uzela pehar sa stola i podigla ga, kao da krugu pruža piće.
"Dobro došli, djeco Nyx, na Božičinu proslavu punog mjeseca!"
Odrasli su vampiri uglas rekli: "Sretan susret."
Neferet se osmjehnula, stavila pehar natrag na stol i uzela dugu, tanku bijelu svijeću koja je već gorjela u zasebnom svijećnjaku. Zatim je prešla preko kruga i stala nasuprot meni nepoznate vampice koja je stajala na mjestu koje je očito bilo čelo kruga. Vampica ju je pozdravila rukom preko prsa, a onda se okrenula leđima prema Neferet.
"Psst!" prošaptala je Stevie Rae. "Svi ćemo se okrenuti prema svakoj od četiri strane svijeta dok Neferet bude prizivala elemente i bacala krug Nyx. Istok i zrak prvi su na redu."
Zatim su se svi, uključujući mene, premda sam mrvicu zakasnila, okrenuli prema istoku. Krajičkom oka vidjela sam kako Neferet podiže ruke iznad glave dok joj je glas odzvanjao od kamenitih zidova hrama.
"S istoka zrak prizivam, i molim te da u ovaj krug dar znanja doneseš, kako bi naš obred učenošću ispunjen bio."
Čim je Neferet počela izgovarati zazivanje, osjetila sam kako se zrak mijenja. Pokrenuo se oko mene, promrsio mi kosu i ispunio uši zvukom uzdisaja vjetra u lišću. Pogledala sam oko sebe, očekujući da ću vidjeti kako je i sve ostale obuhvatio minijaturan vihor, ali nisam primijetila da se ikome drugome mrsi kosa. Čudno.
Vampica koja je stajala na istoku izvukla je debelu žutu svijeću iz pregiba svoje haljine, a Neferet ju je pripalila. Podigla ju je u zrak i onda stavila, treperavu, sebi pred noge.
"Okreni se udesno, za vatru", opet mi je došapnula Stevie Rae.
Okrenuli smo se, a Neferet je nastavila. "S juga vatru prizivam, i molim te da u ovom krugu dar voljne snage rasplamsaš, kako bi naš obred vezivao i snažan bio."
Vjetar koji je dotad blago puhao u mene zamijenio je doživljaj vrućine. Nije bio baš neugodan; prije me podsjetio na zajapurenost koju osjetiš pri ulasku u kadu vruće vode, ali bio je dovoljno topao da mi se tijelo lagano orosi znojem. Bacila sam pogled na Stevie Rae. Držala je blago podignutu glavu, sklopljenih očiju. Na licu joj nije bilo tragova znoja. Vrućina je
odjednom postala za red veličine jača, i opet sam pogledala Neferet. Ona je zatim pripalila veliku crvenu svijeću koju je držala Pentezileja. Zatim ju je, onako kao i vampica na istočnoj strani, Pentezileja podigla u znak prinošenja i zatim stavila uza svoje noge.
Ovaj put me Stevie Rae nije trebala trknuti da se opet okrenem na svoju desnu stranu, prema zapadu. Nekako sam znala ne samo da se moramo okrenuti, nego i da će idući prizvani element biti voda.
"Sa zapada vodu prizivam, i molim te da ovaj krug suosjećanjem obliješ, kako bi svjetlost punog mjeseca za darivanje zdravlja i razumijevanja nama okupljenima poslužiti mogla."
Neferet je pripalila plavu svijeću vampice okrenute prema istoku. Vampica ju je podigla i stavila sebi pod noge dok su mi uši bile pune šuma valova, a nos slanoga mirisa mora. Željno sam dovršila puni krug okretom prema sjeveru, znajući da ću ondje prigrliti zemlju.
"Sa sjevera zemlju prizivam, i molim te da u ovom krugu dar opredmećivanja uzgojiš, kako bi noćašnje želje i molitve plodove svoje dale."
Iznenada sam pod tabanima osjetila mekoću travnate livade, popraćenu mirisom sijena i ptičjim cvrkutom. Pripalila se zelena svijeća i postavila "zemlji" pod noge.
Vjerojatno sam se trebala bojati čudnih dojmova koji su me obuzimali, ali ispunjavali su me s gotovo nepodnošljivom lakoćom -godilo mije! Tako mi je godilo da kad se Neferet okrenula prema plamenu koji je gorio u sredini odaje, a mi ostali prema unutrašnjosti kruga, morala sam čvrsto stisnuti usnice da ne bih prasnula u glasan smijeh. Onaj ubitačno prelijepi pjesnik stao je nasuprot Neferet i vidjela sam da u rukama drži veliku purpurnu svijeću.
"I posljednji priziv duhu upućujem, i molim te da naš krug upotpuniš i vezanošću nas ispuniš, kako bismo kao djeca tvoja zajednički napredovali."
S nevjericom sam osjetila kako duh u meni poskakuje, kao da mi to u prsima lepeću ptičja krila, kad je pjesnik pripalio svijeću na golemi plamen i zatim je stavio na stol. Onda je Neferet počela ići po unutrašnjosti kruga, obraćajući nam se, susrećući naše poglede, uključujući nas u svoje riječi.
"Ovo je vrijeme cjelovitosti mjeseca. Sve raste i opada, čak i djeca Nyx, njezini vampiri. Ali noćas sile života, magike i stvaranja najsnažnije sjaju - kao i mjesec naše Božice. Ovo je vrijeme građenja... djelovanja."
Srce mi je snažno tuklo dok sam gledala Neferet kako govori, i blago sam se trgnula kad sam shvatila da ona to zapravo propovijeda. Ovo je bila religijska služba, ali sprega izricanja kruga i Neferetinih riječi dotaknula me kao što nijedna propovijed dotad ni izdaleka nije. Bacila sam pogled oko sebe. Možda je stvar bila u okruženju. Odaja je bila maglovita od tamjana i čarobna pod treperavim svijećama. Neferet je bila sve što hi jedna Nadsvećenica trebala biti. Njena je ljepota sama po sebi bila plamen, a glas joj je bio čarolija koja je svima držala pažnju. Nitko nije zgrbljeno sjedio i drijemao u klupi, niti krišom rješavao sudoku.
"Ovo je vrijeme kada veo između svijeta svakodnevice i čudnih, predivnih predjela Božice postaje uistinu tanak. Noćas se razgraničenja svjetova s lakoćom mogu prijeći i dovesti do spoznaje ljepote i čari Nyx."
Osjećala sam kako mi njene riječi oplakuju kožu i stežu grlo. Stresla sam se, a Biljeg na čelu odjednom mi se zagrijao i počeo me peckati. Zatim je pjesnik progovorio dubokim, moćnim glasom.
"Ovo je vrijeme za utkivanje eteričnoga u bitak, za ispredanje niti prostora i vremena kako bi se iznijelo Stvaranje. Jer život je krug, kao i otajstvo. Naša Božica to shvaća, kao i njezin priležnik Ereb."
Dok je govorio, laknulo mi je zbog Elizabethine smrti. Odjednom mi više nije djelovala tako strašno, tako užasno. Prije mi se činila kao dio prirodnoga svijeta, svijeta u kome svi mi imamo svoje mjesto.
"Svjetlost... tama... dan... noć... smrt... život... sve je povezano duhom i dodirom Božice. Održimo li ravnotežu i ugledamo li se u Božicu, možemo naučiti kako isplesti čaroliju od mjesečine i sazdati je od tkanja čiste ma¬gijske tvari, kako bismo je zadržali sa sobom u svim danima svoga života."
"Sklopite oči, Djeco Nyx," rekla je Neferet, "i pošaljite tajnu želju svojoj Božici. Noćas, kad je veo između svjetova tanak - kad magija kroči po svakodnevici - možda vam Nyx usliši molbe i opraši vas koprenastom maglicom ispunjenih snova."
Magija! Oni se to doslovce mole za magiju! Hoće li uspjeti - mogu li uspjeti? Postoji li zaista magija na ovom svijetu? Sjetila sam se kako je moj duh mogao vidjeti riječi i kako me Božica pozvala svojim vidljivim glasom da siđem u pukotinu, a onda me poljubila u čelo i zauvijek mi promijenila život. I kako sam, prije svega nekoliko trenutaka, osjetila moć Neferetina prizivanja elemenata. Nisam to samo zamislila - nisam to mogla zamisliti.
Sklopila sam oči i pomislila na magiju koja me okružuje, a onda odaslala svoju želju uvis, u noć. Moja tajna želja je da pripadam... da sam napokon našla dom koji mi nitko ne može oduzeti.
Usprkos neobičnoj toplini mog Biljega, u glavi sam osjećala lakoću i nepojmljivu sreću kad nas je Neferet pozvala da otvorimo oči i glasom koji je u isti mah bio blag i moćan - glasom žene i ratnice u isti mah - nastavila obred.
"Ovo je vrijeme neopažena putovanja pod punom mjesečinom. Vrijeme kad se traži čuti glazba koju nisu sazdale ni ljudske ni vampirske ruke. Vrijeme sjedinjavanja s vjetrovima koji nas miluju" - Neferet se blago poklonila glavom prema istoku - "i s munjom što oponaša iskru prvoga života." Poklonila se glavom prema jugu. "Vrijeme kad se kupa u vječnome moru i toplim kišama što nas taže, kao i u zelenome tlu što nas okružuje i održava." Naklonila se prema zapadu, pa sjeveru.
A svaki put kad bi Neferet iskazala poštovanje pojedinom elementu, meni je bilo kao da mi je tijelo proparao udar slatke struje.
Zatim su četiri žene koje su utjelovljivale elemente prišle stolu kao jedna. Uz Neferet i Lorena, svaka je podigla svoj pehar.
"Živjela, božice Noći i punoga mjeseca!" rekla je Neferet. "Živjela Noć, od koje nam blagoslovi stižu. Noćas tebi zahvalnost iskazujemo!"
Držeći pehare i dalje, četiri su se žene razišle natrag do svojih mjesta u krugu.
"U moćno ime Nyx", rekla je Neferet. "I Ereba", dodao je pjesnik.
"Iz nutrine tvoga svetog kruga molimo te da nam dadeš znanje da progovorimo jezikom divljine, da poletimo slobodom ptice, da živimo mačjom snagom i okretnošću, i da u životu nađemo ushit i radost koji će nas uzdići do samog vrhunca našega bića. Blagoslovljena bila!"
Nisam mogla suspregnuti osmijeh. Nikada dosad nisam čula nešto ovakvo u crkvi, a svakako me tamo nikad nije ispunila ni ovolika energija!
Neferet je otpila gutljaj iz pehara koji je držala, a onda ga ponudila Lorenu, koji je otpio gutljaj i rekao: "Blagoslovljena bila." Slijedeći njihove postupke, one četiri žene počele su brzo obilaziti krug, dopuštajući svakome, i početniku i odraslome, da otpije gutljaj iz pehara. Kad je red došao na mene, obradovala sam se što vidim kako mi poznato lice Pentezileje nudi gutljaj pića i blagoslov. Vino je bilo crveno i očekivala sam da bude gorko, kao kad sam jedanput potajice gucnula skriveni mamin cabernet (koji mi se definitivno nije svidio), ali prevarila sam se. Bilo je slatko i aromatično i od njega sam osjetila još veću lakoću u glavi.
Kad su svi popili po gutljaj, pehari su se vratili na stol.
"Noćas bih htjela da svatko od nas provede barem trenutak-dva nasamo pod svjetlošću punog mjeseca. Pustite da vas mjesečina osvježi i pomogne vam da se prisjetite kako ste izuzetni... ili kako izuzetni postajete." Osmjehnula se pojedinim početnicima, uključujući mene. "Sladite se svojom jedinstvenošću. Slavite svoju snagu. Zbog svojih darova stojimo po strani od svijeta. Nikada to nemojte zaboraviti, jer možete biti sigurni da svijet nikada neće. Zatvorimo sada krug i prigrlimo noć."
Obrnutim redoslijedom, Neferet je počela izražavati zahvalnost svakom i odašiljati ga kako se koja svijeća gasila, a kako bi ona to učinila, osjetila bih sitan ubod tuge, kao da se opraštam od prijatelja. Zatim je privela obred kraju riječima: "Ovaj obred je završio. Sretan susret i sretan rastanak i sretan ponovan susret!"
Okupljeni su ponovili: "Sretan susret i sretan rastanak i sretan ponovan susret!"
I to je bilo sve. Završio je moj prvi obred Božice.
Krug se brzo razišao - brže nego što sam htjela. Željela sam samo stajati u njemu i razmišljati o čudesnim stvarima koje sam osjetila, naročito za vrijeme zazivanja elemenata, ali to nije bilo moguće. Plima Zagora iznijela me iz hrama. Bilo mi je drago da su svi tako obuzeti pričanjem da nitko nije primijetio kako sam utihnula; nisam vjerovala da bih im mogla objasniti što mi se to upravo dogodilo. Kvragu! Nisam to mogla objasniti ni sebi.
"Hej, misliš da će noćas opet imati kinesku na meniju? Znaš samo kako mi se svidjelo za prošli puni mjesec kad je poslije bilo one fine moo goo hrane", rekla je Shaunee. "A da i ne spominjem da mi je u keksu za gatanje pisalo: 'Ime će ti se pročuti', što je totalno cool."
"Tako krepavam od gladi da me baš briga čime će nas hraniti, samo nek nas nahrane", rekla je Erin.
"Slažem se", rekla je Stevie Rae.
"Ovaj put se savršeno slažemo", rekao je Damien i primio Stevie Rae i mene pod ruku. "Idemo jesti."
A to me odjednom podsjetilo. "Eh, ljudi." Oni ugodni žmarci koje je obred stvorio u meni sada su nestali. "Ne mogu s vama. Moram—"
"Koje smo mi budale." Stevie Rae se lupila po čelu tako jako da je glasno pljesnulo. "Totalno smo zaboravili."
"A, sranje!" rekla je Shaunee.
"Vražje kučke", rekla je Erin.
"Hoćeš da ti sačuvam tanjur nečega?" ljubazno me upitao Damien. "Ne. Afrodita je rekla da će me oni nahraniti."
"Vjerojatno sirovim mesom", rekla je Shaunee. "Aha, nekog sirotog klinca kog je ulovila u svoju gadnu paukovu mrežu", rekla je Erin.
"Sto će reći, onu među svojim nogama", pojasnila je Shaunee.
"Dosta, Zoey će friknuti od vas", rekla je Stevie Rae i počela me gurkati prema vratima. "Pokazat ću joj gdje je društvena dvorana, a onda se vidimo za našim stolom."
Kad smo izašle, rekla sam: "Okej, reci da su se šalile ono za sirovo meso."
"Da su se šalile", rekla je neuvjerljivo Stevie Rae.
"Super. A ne volim ni kad mi je odrezak krvav. Što da radim ako me zaista pokušaju natjerati da jedem sirovo meso?" Odbila sam i pomisliti kakvo bi to sirovo meso moglo biti.
"Mislim da negdje u torbici imam tabletu protiv mučnine. Hoćeš je?" upitala me Stevie Rae.
"Aha", rekla sam, već osjećajući mučninu.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Šesnaesto poglavlje

"Tu SMO." STEVIE RAE JE ZASTALA, PUNA NELAGODE I ISPRIKE, PRED stubama koje su vodile do okrugle zgrade od cigle na brdašcu s pogledom na istočni dio zida oko škole. Golemi hrastovi zavijali su je u mrak unutar mraka, tako da sam jedva uspijevala razabrati titraje plinskih plamenova, ili možda svijeća, koji su obasjavali ulaz. Ni tračak svjetlosti nije prodirao kroz zamračene prozore, duge i obrubljene lukovima i, kako mi se činilo, prekrivene vitrajima.
"Okej, dobro, hvala ti za tabletu." Pokušala sam zvučati hrabro. "I sa¬čuvaj mi mjesto. Ovo stvarno ne može potrajati ne znam koliko dugo. Mislim da ću stići ovo obaviti i pridružiti vam se na večeri."
"Ne žuri se. Stvarno. Možda upoznaš nekoga tko ti se svidi i s kim ćeš htjeti ostati. Ne brini ako tako bude. Neću se naljutiti, a Damienu i Blizankama samo ću reći da izviđaš teren."
"Neću postati poput njih, Stevie Rae."
"Vjerujem ti", rekla je, ali oči su joj izgledale sumnjivo krupno i izbuljeno. "Znači, vidimo se uskoro."
'"Kej. Vidimo se uskoro", rekla je i krenula pločnikom natrag do glavne zgrade.
Nisam je htjela gledati kako odlazi - bila je neutješna, poput psića koji je dobio po turu. Radije sam se popela stubama i pokušala uvjeriti sebe da ovo neće biti ništa naročito - ništa gore nego onaj put kad me sisterica barbika nagovorila da odem s njom u kamp za navijačice (pitaj Boga šta mi je došlo). Ovaj fijasko barem neće potrajati tjedan dana. Vjerojatno će i oni stati ukrug, što mi je zapravo bilo jako cool, izvesti neku neobičnu molitvu, onako kao Neferet, i onda se razići na večeru. To će meni biti znak da se ljubazno osmjehnem i klisnem. Lako i prelako.
S obje strane debelih drvenih vrata gorjeli su plinski plamenici, a ne sirove baklje u žeravnicima kao u Hramu Nyx. Posegnula sam prema teškom željeznom zvekiru, ali vrata su se, sa zvukom koji me nelagodno podsjetio na uzdah, na moj dodir otvorila prema unutra.
"Sretan susret, Zoey."
O. Bože. Mili. Bio je to Erik. Na sebi je imao sve crno, a svojom tamnom, kovrčavom kosom i suludo plavim očima podsjetio me na Clarka Kenta - dobro, okej, bez onih štreberskih cviksi i papački zalizane kose... tako da... znači da me valjda zapravo (opet) podsjetio na Supermana - dobro, bez plašta ili tajica ili velikog S...
Onda mi se brbljanje u glavi totalno prekinulo kad mi je prstom umočenim u ulje prešao preko čela, iscrtavajući pet točaka pentagrama. "Blagoslovljena bila", rekao je.
"Blagoslovljena bila", odgovorila sam, i bit ću dovijeka zahvalna na tome što mi glas nije ni zakriještao ni pukao ni zacičao. A, čovječe, kako je lijepo mirisao, ali nisam mogla odrediti po čemu mi to miriše. Nije ni po jednoj od onih zamornih, klišeiziranih kolonjskih voda koje tipovi izlijevaju po sebi u litrama. Mirisao mi je kao... mirisao mi je kao... noćna šuma tik nakon kiše... kao nešto zemljano i čisto i...
"Možeš ući", upravo mi je rekao.
"O, a, hvala", elokventno sam mu odgovorila. Prošla sam kroz vrata. A onda sam stala. Cijela je unutrašnjost bila jedna velika prostorija. Kružne je zidove zastirao crni baršun, potpuno zakrivajući prozore i srebrnu mjesečinu. Vidjela sam da se pod teškim zastorima nalaze čudna obličja, što me počelo tjerati u paniku sve dok nisam skužila da je to - ono, halo - društvena soba. Sigurno su odgurali televizore i pribor za igru uz rubove sobe i prekrili ih da sve izgleda, je li, jezovitije. Zatim mi je pažnju privukao sam krug. Bio je smješten na sredini sobe i sastavljen isključivo od svijeća u visokim, crvenim staklenim posudama, poput onih molitvenih svijeća koje se prodaju na odjelu s meksičkom hranom u dućanu i mirišu po ružama i bakicama. Sigurno ih je bilo preko stotinu i obasjavale su učenike koji su stajali u ne baš pravilnom krugu iza njih, i pričali i smijali se, utvarnom svjetlošću crvene nijanse. Svi su učenici nosili crno i smjesta sam primijetila da nitko od njih nema na sebi izvezeni grb svoga čina, ali da svi nose debele srebrne lance koji im svjetlucaju oko vrata, a s njih visi nekakav čudan simbol. Izgledao je kao dva polumjeseca postavljena leđima o leđa naspram punog mjeseca. "Stigla si, Zoey!"
Afroditin glas doklizio je kroz prostoriju tek časak prije njena tijela. Na sebi je imala dugu crnu haljinu po kojoj su se ljeskale šljokice od oniksa, i čudnovato me podsjećala na tamnu verziju Neferetine prekrasne oprave. Nosila je istu ogrlicu kao i ostali, ali njena je bila veća i obrubljena crvenim draguljima koji su možda bili granati. Plava joj je kosa bila raspuštena i padala je preko nje poput zlatnog vela. Bila je u cijelosti previše zgodna.
"Erik, hvala ti što si Zoey poželio dobrodošlicu. Mogu ja dalje." Zvučala je normalno, i čak je na trenutak položila manikirane nokte Eriku na nadlakticu u gesti koju bi netko neupućen mogao smatrati samo prijateljskom, ali lice joj je pričalo drugačiju priču. Bilo je tvrdo i hladno, a očima kao da je parala njegove.
Erik jedva da ju je i pogledao, i prkosno je odmaknuo ruku od njena dodira. Zatim mi se na brzinu osmjehnuo i otišao, više se i ne osvrnuvši na Afroditu.
Super. Zbilja mi još najmanje treba da se nađem usred gadnog prekida. Ali izgleda da nisam mogla pomoći činjenici da su ga moje oči ispratile niz prostoriju.
Glupa ja. Opet. Uzdah.
Afrodita se nakašljala, a ja sam (neuspješno) pokušala ne izgledati kao da me ulovila kako radim nešto što ne bih smjela. Svilenim, zlobnim smiješkom dala mi je do znanja da nema apsolutno nikakve sumnje da je primijetila da se zanimam za Erika (i on za mene). I, opet, upitala sam se zna li ona da sam ono jučer u hodniku bila ja.
Pa, nije da sam je baš mogla to pitati.
"Moraš se požuriti, ali donijela sam ti nešto da se presvučeš." Afrodita je brzo govorila, pokazavši mi da odem za njom u ženski toalet. Osvrnula se i zgađeno me pogledala. "Nije da baš možeš doći na obred Kćeri Mraka tako obučena." Kad smo stigle u toalet, odrješito mije pružila haljinu koja je bila prebačena preko jedne pregrade i praktički me gurnula u kabinu. "Svoju odjeću možeš staviti na vješalicu i tako je odnijeti natrag u dom."
S njom očito nije bilo rasprave, a ionako sam se već sasvim dovoljno osjećala kao da tu ne spadam. Drugačija odjeća stvarala mi je dojam da sam se pojavila na nekoj zabavi u kostimu patke, ali nitko me nije obavijestio da to nije maskenbal, tako da su svi ostali došli u trapericama.
Brzo sam svukla svoju odjeću i navukla crnu haljinu preko glave, odahnuvši kad sam shvatila da mi pristaje. Bila je jednostavna, ali isticala je sve što treba. Materijal je bio onaj mekani pripijeni koji se nikad ne zgužva. Imala je duge rukave i okrugli izrez koji mije otkrivao najveći dio ramena (sva sreća da sam obukla svoj crni grudnjak). Oko cijelog izreza, po rubu dugih rukava i porubu, koji mi je bio odmah iznad koljena, bile su našivene svjetlucave crvene šljokice. Stvarno je bila lijepa. Opet sam se obula, pomislivši kako na svu sreću par dobrih balerinki ide uz manje-više svaku odjeću, i izašla iz kabine.
"Pa, barem mi dobro stoji", rekla sam.
Ali primijetila sam da Afrodita ne gleda u haljinu. Gledala je u moj Biljeg, što mije totalno išlo na jetra. Okej, Biljeg mije obojen - daj to više prihvati! Ipak, ništa nisam rekla. Mislim ono, ovo je bio njen "tulum", a ja sam joj bila gošća. U prijevodu: brojčano sam bila totalno nadjačana, tako da mi je bilo pametnije pripaziti kako se ponašam.
"Ja ću voditi obred, naravno, tako da neću imati vremena da te cijelo vrijeme držim za ruku."
Okej, trebala sam samo zadržati jezik za zubima, ali bila sam već na kraju živaca s njom. "Čuj, Afrodita, ne treba mi da me držiš za ruku."
Stisnula je oči i pripremila sam se za još jedan njen psihopatski ispad. Umjesto toga, dobila sam od nje totalno nesrdačan osmijeh koji joj je dao izgled psa koji reži. Ne kažem da sam je prozvala kujom, ali ta mi je analogija djelovala strahovito primjereno.
"Naravno da ti ne treba da te držim za ruku. Jer ti ćeš samo tako bez napora obaviti ovaj mali obred, kao što si bez napora obavila i sve ostalo ovdje. Hoću reći, ipak si ti Neferetina nova miljenica."
Prekrasno. Povrh onoga s Erikom i čudnog držanja u vezi s mojim Biljegom, sad je još i ljubomorna na to što mi je Neferet mentorica.
"Afrodita, ne bih rekla da sam ja Neferetina nova miljenica. Samo sam nova." Pokušala sam zvučati razložno, i čak sam joj se osmjehnula.
"Šta god. Onda, jesi spremna?"
Digla sam ruke od nastojanja da je urazumim i kimnula, žarko želeći da cijeli ovaj obred samo što prije prođe.
"Dobro. Idemo." Odvela me od toaleta do kruga. Prepoznala sam dvije cure kojima smo prišle kao pripadnice "vražjih kučki" koje su je pratile po kantini. Samo, umjesto da imaju stisnuta lica s izrazom kao da su upravo pojele limun, sad su mi se toplo smješkale.
Ne. Nisu me prevarile. Ali složila sam i ja smiješak na licu. Kad si na neprijateljskom teritoriju, najpametnije je stopiti se s okolinom i izgledati neupadljivo i/ili glupo.
"Bok, ja sam Enija", rekla je ona viša. Bila je, naravno, plavuša, ali dugi, valoviti uvojci bili su joj prije boje žitnog klasja negoli zlata. Makar mi je pod svjetlošću svijeća bilo teško odrediti koji je od tih klišea primjerenije opisuje. I još uvijek nisam vjerovala da je prirodna plavuša.
"Bok", rekla sam.
"Ja sam Deina", rekla je druga cura. Bila je očigledno mulatkinja, s prekrasnom kombinacijom stvarno lijepe kože boje kave s puno mlijeka i izvrsne guste, kovrčave kose, koja joj se vjerojatno nikad nije imala petlje objesiti ni na trenutak, bez obzira na vlagu u zraku.
Obje su bile jezovito savršene.
"Bok", rekla sam opet. Osjećajući se prilično klaustrofobično, stala sam u prostor koji su stvorile između sebe.
"Uživajte u obredu, vas tri", rekla je Afrodita.
"O, hoćemo!" rekle su Enija i Deina uglas. Njih tri su razmijenile pogled od kog sam se sva naježila. Prestala sam ih promatrati dok mi zdrav razum nije stigao nadjačati ponos, te sam klisnula odavde.
Sada sam imala dobar pogled na unutarnji prostor kruga, i opet mi je bio sličan onome u Hramu Nyx, samo što je ovdje kraj stola stajala stolica na kojoj je netko sjedio. Dobro, otprilike sjedio. U stvari, dotični je lik bio sav zgrbljen, a kapuljača ogrtača prekrivala mu je glavu. ,
Pa... hmmm...
Uglavnom, stol je bio prekriven istim crnim baršunom kao i zidovi, a na njemu je stajao kip Božice sa zdjelom voća i kruha, nekoliko pehara i bokalom. I nožem. Zaškiljila sam da se uvjerim da sam dobro vidjela. Aha. Bio je to nož - s koštanim drškom i dugim, opako zakrivljenim sječivom koje je izgledalo itekako preoštro da bezopasno posluži za rezanje voća ili kruha. Jedna djevojka koja mi se učinila poznatom iz doma palila je nekoliko debelih štapića tamjana zataknutih u kićeno izrezbarene stalke za tamjan na stolu, uopće ne mareći za tog nekog zgrbljenog na stolici. Dovraga, pa zar taj klinac spava?
Zrak se smjesta počeo puniti dimom koji je, kunem se, imao zelenu nijansu i utvarao se izvijao po prostoriji. Očekivala sam da će imati sladak miris, kao tamjan u Hramu Nyx, ali kad je paperjasti pramen dima dopro do mene, pa sam ga udahnula, iznenadilo me kako je gorak. Pomalo mije bio poznat, pa sam se namrštila, nastojeći se sjetiti na što me to podsjeća... šit, šta je to? Bio mi je gotovo kao lovorov list, s klinčićima u sredini. (Morat ću se kasnije sjetiti da zahvalim baki Redbird što me naučila koji je koji začin i kako miriše.) Opet sam onjušila, zaintrigirana, i u glavi mi se pomalo zavrtjelo. Čudno. Okej, nešto nije bilo kako treba s ovim tamjanom. Kao da se mijenjao dok je obuzimao prostoriju, kao skupi parfem koji se mijenja kako ga tko stavi na sebe. Opet sam ga udahnula. Aha. Klinčići i lovor, ali bilo je nečega u dnu; nečega od čega je završetak arome bio rezak i gorak... taman i mističan i zavodljiv od svoje... zločestoće.
Zločestoće? Tada sam skužila.
Ma, kvragu! Oni to pune sobu dimom marihuane pomiješanim sa začinima. Nevjerojatno. Odupirala sam se pritisku vršnjaka i godinama odbijala čak i najpristojnije ponude da probam jedan od onih ružnih, kućno smotanih jointa koji se dijele po tulumima i gdje već ne. (Mislim ono, molim te. Je li to uopće higijenski? I zbog čega bih točno htjela uzeti drogu od koje ću dobiti opsesivnu glad za grickalicama koje debljaju?) A sad sam tu stajala uronjena u dim žiže. Uzdah. Kayla mi nikad ne bi vjerovala.
Onda me pukla paranoja (sigurno još jedna nuspojava invazije trave), pa sam prešla pogledom po krugu, uvjerena da ću spaziti nekog profesora koji samo što nije uskočio i sve nas odvukao negdje... negdje... nemam pojma, negdje gdje je neizrecivo grozno, poput onog vojnog kampa kamo Maury šalje sve problematične tinejdžere koji mu dođu u goste.
Ali, na svu sreću, za razliku od kruga u Hramu Nyx, ovdje nije bilo odraslih vampova, a učenika je bilo svega dvadesetak. Tiho su razgovarali i ponašali se kao da totalno ilegalni tamjan s marihuanom nije ništa naročito. (Hašomani.) Trudeći se da plitko dišem, obratila sam se curi sebi zdesna. Kad si u nedoumici (ili panici), čavrljaj.
"Onda... Deina je, eto, pomalo osebujno ime. Ima li neko konkretno značenje?"
"Deina znači strašna", rekla je sa slatkim osmijehom.
S moje druge strane, visoka je plavuša prpošno pridometnula: "A Enija znači ratnička."
"I ja", rekla sam, dajući sve od sebe da budem pristojna.
"Aha, a Pemfreda, što znači osa, ti je ona koja pali tamjan", objasnila mi je Enija. "Dobile smo imena iz grčke mitologije. To su bile tri sestre Gorgone i Scile. Mit kazuje da su bile rođene kao rugobe koje zajedno imaju jedno jedino oko, ali mi smo zaključile daje to vjerojatno bilo obično mačističko propagandno sranje koje su napisali ljudski muškarci u želji da suzbiju snažne žene."
"Zbilja?" Nisam znala što bih drugo rekla. Stvarno.
"Aha", rekla je Deina. "Ljudski muškarci su koma."
"Bilo bi najbolje da svi crknu", rekla je Enija.
Na tu ljupku izjavu odjednom je počela glazba, pa je daljnji razgovor (na svu sreću) postao nemoguć.
Okej, glazba mi nije odgovarala. Imala je dubok, nabijajući ritam, u isti mah prastar i suvremen. Kao da je netko izmiksao jednu od onih gadnih stvari za gaženje s plemenskim plesom za parenje. A onda je, na moj poveliki šok, Afrodita počela plesom obilaziti krug. Da, mislim da se može reći daje bila seksi. Mislim ono, imala je dobro tijelo i kretala se kao Catherine Zeta-Jones u Chicagu. Ali meni to nekako nije funkcioniralo. I to ne kažem zato što nisam gej (makar nisam gej). Nije mi funkcioniralo zato što mi je djelovalo kao grubo oponašanje Neferetina plesa uz pjesmu "Gle ide lijepa kao noć". Kad bi se ova stvar pretočila u stihove, imala bi vjerojatno naslov tipa "Gle kako drolja dupetom drma."
Dok je Afrodita tako miješala stegnima, svi su, prirodno, buljili u nju, pa sam prešla pogledom po krugu, praveći se da baš i ne nastojim ugledati Erika, sve dok... o, sranje... nisam otkrila da on stoji gotovo točno prekoputa mene. I daje jedini u prostoriji koji ne promatra Afroditu. Promatrao je mene. Prije nego što sam stigla smisliti bih li odmaknula pogled, osmjehnula mu se ili mahnula ili šta ti ga ja znam (Damien mi je rekao da se osmjehnem dečku, a Damien je bio samozvani stručnjak za tipove), glazba je završila i prešla sam pogledom s Erika na Afroditu. Stajala je usred kruga pred stolom. Odlučno je u jednu ruku uzela veliku, stupastu purpurnu svijeću, a u drugu nož. Svijeća je bila pripaljena, i ponijela ju je, držeći je pred sobom kao svjetionik, na stranu kruga gdje sam sada primijetila jednu žutu svijeću umetnutu među crvene. Ni Ratnička ni Strašna (fuuuj) nisu me trebale gurkati da se okrenem prema istoku. Kad mi je vjetar našušurio kosu, u kutu vidnog polja vidjela sam da je pripalila žutu svijeću, te podigla nož i oštrim potezima ocrtala pentagram u zraku dok je govorila:


O, olujni vjetrovi, zazivljem vas u ime Nyx,
blagoslov svoj dajte, molim vas,
čaroliji što ovdje činit će se!

Priznat ću da joj je išlo. Premda nije bila tako moćna kao Neferet, bilo je očito da je vježbala kontrolu glasa, i lako je projicirala svilenkasti zvuk svojih riječi. Okrenuli smo se prema jugu i ona je prišla velikoj crvenoj stupastoj svijeći smještenoj među ostale crvene, i osjetila sam kako mi ono što sam već mogla prepoznati kao moć vatre i magijskog kruga oblijeva kožu.

O, vatro munje, zazivljem te u ime Nyx,
nositeljice oluja i magijske moći,
za pomoć te molim u čini što tu je činim!

Opet smo se okrenuli i, zajedno s Afroditom, postala sam sva zajapurena i neočekivano primamljena plavoj svijeći koja je bila ugniježđena među crvene. Premda sam sasvim friknula zbog toga, morala sam se suzdržati da ne ukoračim u krug i pridružim joj se u zazivanju vode.

O, lijevajuća kišo, zazivljem te u ime Nyx.
Priđi mi bujice snagom,
dok izvodim najmoćniji obred ovaj!

Koji mi je sad vrag došao? Znojila sam se i umjesto da mi bude tek malo toplo, kao za vrijeme ranijeg obreda, Biljeg na čelu bio mi je vruć - pekao me - i kunem se da sam začula tutanj mora u ušima. Otupjelo sam se opet okrenula udesno.

O, zemljo, duboka i vlažna, zazivljem te u ime Nyx,
da osjetim kako sama se zemlja miče u urliku oluje moći
što uistinu stiže kad pomažeš mi u ritualu ovom!

Afrodita je opet zasjekla po zraku, i osjetila sam kako me dlan desne ruke svrbi, kao da žarko želi primiti nož i zarezati zrak. Osjetila sam miris pokošene trave i začula kreštanje legnja, koji kao da se nevidljivo ugnijezdio u zraku pokraj mene. Afrodita se vratila u sredinu kruga. Vratila je još uvijek upaljenu purpurnu svijeću na svoje mjesto na sredini stola, i dovršila izricanje.
O, duše, divlji i slobodni, zazivljem te sebi u ime Nyx!
Odgovori mi! Ostani sa mnom dok ovaj moćni obred traje
i svoju mi moć Božice podari!

I nekako sam znala što će zatim učiniti. Čula sam riječi u svojoj glavi - u vlastitom duhu. Kad je podigla pehar i počela obilaziti krug osjećala sam njene riječi, i premda nije imala ni držanje ni moć Neferet, ono što je govorila buknulo je u meni, kao da izgaram iznutra prema van.
"Ovo je vrijeme cjelovitosti mjeseca naše Božice. Velebnost počiva u ovoj noći. U davnini su znali za otajstva ove moći i služili se njima za osobno jačanje... i za razdiranje vela između svjetova, kad se išlo u pustolovine o kojima danas samo sanjamo. Tajna... misteriozna... magična... istinska ljepota i moć u liku vampira - neokaljana ljudskim pravilima i zakonom. Mi nismo ljudi!" S tim joj je riječima glas odzvonio od zidova, vrlo slično kao Neferetin prije toga. "I tvoje Kćeri i Sinovi Mraka u noćašnjem te obredu mole samo za ono što smo tražili za svakog punog mjeseca u proteklih godinu dana. Oslobodi moć u nama da bismo, kao moćne mačke iz divljine, spoznali gipku podatnost svoje životinjske braće, da i ne budemo sputani ljudskim lancima, niti strpani u kavez njihovih neznalačkih slabosti."
Afrodita se zaustavila točno ispred mene. Znala sam da sam zajapurena i da teško dišem, baš kao i ona. Podigla je pehar i pružila mi ga.
"Pij, Zoey Redbird, i zajedno s nama zatraži od Nyx ono što nam pripada pravom krvi i tijela i Biljega velike Promjene - Biljega kojim te ona već dotaknula."
Da, znam. Vjerojatno sam trebala odbiti. Ali kako? I odjednom nisam više ni htjela. Afrodita mi definitivno nije bila simpatična, nisam ni imala povjerenja u nju, ali zar nije to što je rekla u biti bilo točno? Reakcije majke i očuha na moj Biljeg vratile su mi se čvrsto i jasno u sjećanje, zajedno s Kaylinim ustrašenim pogledom i odbojnošću Drewa i Dustina. Kao i to da me nitko nije nazvao, niti mi je SMS poslao, otkako sam otišla. Samo su pustili da završim ovdje i sasvim sama izađem na kraj s potpuno novim životom.
To me rastužilo, ali ujedno i razljutilo.
Uzela sam pehar od Afrodite i otpila velik gutljaj. Bilo je to vino, ali nije imalo okus kao vino u onom drugom obredu mjeseca. I ovo je bilo slatko, ali u njemu je bio neki začin s okusom kakav nikad dotad nisam osjetila. Stvorio mi je eksploziju osjećaja u ustima koja mi je s vrućim, gorkoslatkim tragom otputovala niz grlo i ispunila me vrtoglavom željom da popijem još i još i još toga.
"Blagoslovljena bila", prosiktala je Afrodita kad mi je otela pehar iz ruke, prolivši malo crvene tekućine po mojim prsima. Zatim mi je uputila opor osmijeh, pun likovanja.
"Blagoslovljena bila", automatski sam odgovorila, dok mi se u glavi još vrtjelo od okusa vina. Prešla je na Eniju i nju pomutila peharom, a ja se nisam mogla suzdržati da ne poližem prste i još jedanput osjetim okus vina koje se po njima prolilo. Bilo je više nego slasno. A miris... miris mi je bio odnekud poznat... ali kroz šum ošamućenosti u glavi nisam se mogla dovoljno dobro skoncentrirati da se sjetim gdje sam već to osjetila tako nevjerojatan miris.
Afrodita je praktički za tili čas obišla krug, dajući svakom učeniku po gutljaj iz pehara. Pomno sam je promatrala, u žarkoj želji da dobijem još, kad se vratila do stola. Opet je podigla pehar.
"Velika i magična Božice Noći i punog mjeseca, ti koja jezdiš gromom i olujom, predvodiš duhove i Drevne, ti prelijepa i silna, koju čak i ti najdrevniji slušati moraju, pomozi nam u onome što tražimo. Ispuni nas svojom moći, magijom i snagom!"
Zatim je nagnula pehar, a ja sam ljubomorno gledala kako ga ispija sve dok zadnjih kapi. Kad je sve popila, glazba je opet zasvirala. U njenom se taktu vratila oko kruga, plešući i smijući se dok je puhala u svaku svijeću i opraštala se sa svakim elementom. A meni se nekako, dok je ona obilazila krug, vid potpuno pošeremetio, jer joj se tijelo ljeskalo i mijenjalo i iznenada mi je bilo kao da opet gledam Neferet - samo što je sada to bila mlađa, sirovija verzija Nadsvećenice.
"Sretan susret i sretan rastanak i sretan ponovan susret!" rekla je na kraju. Svi smo joj odgovorili dok sam ja treptanjem razbistrivala oči i taj čudni prizor Afrodita kao Neferet nestajao mije iz vida, kao i žarenje moga Biljega. Ali i dalje sam osjećala okus vina na jeziku. Bilo je totalno čudno. Ne volim alkohol. Ozbiljno. Naprosto mi ne paše taj okus. Ali u ovom je vinu bilo nečega slasnijeg čak i od... pa, čak i od tamnih čokoladnih bombona Godiva (znam, teško je u to povjerovati). I još uvijek nisam mogla skužiti zašto mi to se odnekud čini poznato.
Zatim su svi počeli pričati i smijati se kad se krug raštrkao. Iznad nas se upalilo plinsko svjetlo, tako sjajno da smo zatreptali. Pogledala sam na drugu stranu kruga, ne bih li vidjela gleda li me Erik i dalje, i pogled mi je privukao pokret za stolom. Onaj lik koji je cijelim trajanjem obreda bio otromboljen i nepokretan napokon se pomaknuo. Nekako se počeo trzati, nespretno se pridižući u stolici. Kukuljica tamnog plašta pala je i zgranuto sam ugledala kričavu narančastoriđu, čupavu, neprivlačnu kosu sa salastim, prebijelim i pjegavim licem.
Pa to je onaj iritantni mali Elliott! Vrlo, vrlo čudno što je on tu. Što bi Kćeri i Sinovi Mraka mogli htjeti od njega? Opet sam se obazrela po prostoriji. Nego što, i mislila sam da baš nitko od prisutnih nije ružni mali štreberko. Svi, i to fakat mislim svi, osim Elliotta bili su privlačni. Definitivno nije ovamo pripadao.
Treptao je i zijevao i izgledao kao da se itekako previše našmrkao tamjana. Podigao je ruku da si obriše nešto s nosa (vjerojatno jednu od onih šmrklji koje je volio iskopavati) i opazila sam bjelinu debelih zavoja koji su mu bili omotani oko zapešća. Koji...?
Užasni žmarci uspeli su mi se uz kralježnicu. Enija i Deina stajale su nedaleko od mene, u uživljenom razgovoru s djevojkom za koju su mi rekle da se zove Pemfreda. Prišla sam im i pričekala da dođe do kratke stanke u razgovoru. Praveći se da mi želudac ne želi počiniti samoubojstvo stiskanjem, osmjehnula sam se i kimnula glavom okvirno u smjeru Elliotta.
"Što onaj mali tu radi?"
Enija je bacila pogled prema Elliottu i onda prevrnula očima. "On je nitko i ništa. Samo nam je noćas poslužio kao hladnjak."
"Koji luzer", rekla je Deina i s prezirom se okrenula od Elliotta.
"Praktički je ljudski", zgađeno je rekla Pemfreda. "Nije ni čudno da jedino može poslužiti kao zakuska."
Kao da mi se želudac počeo izvrtati. "Čekajte, ne kužim. Hladnjak? Zakuska?"
Deina Strašna uperila je nadmene, čokoladne oči u mene. "Tako mi zovemo ljude - hladnjaci i zakuske. Znaš već - doručak, ručak i večera."
"Ili bilo koji međuobrok", praktički je mazno rekla ratnička Enija.
"I dalje mi—" započela sam, ali Deina mi je upala u riječ.
"Ma daj! Nemoj mi se praviti da ti nije bilo jasno što je u vinu, i da te okus nije oduševio."
"Aha, priznaj, Zoey. Bilo je očito. Htjela si iskapiti sve do kraja - željela si je još više nego mi. Vidjele smo te kako si ližeš prste", rekla je Enija i potpuno mi se unijela u lice dok je buljila u moj Biljeg. "To znači da si nekakva frikuša, je F tako? Nekako si i početnica i vamp, u isti mah, i htjela si više nego samo probati okus krvi tog klinca."
"Krvi?" nisam prepoznala vlastiti glas. Riječ "frikuša" samo mi je odzvanjala i odzvanjala u glavi.
"Da, krvi", rekla je Strašna.
Oblila me vrelina i hladnoća u isti mah. Odmaknula sam pogled od njihovih lica koja su me prozrela, i pogledala Afroditu ravno u oči. Stajala je na suprotnoj strani prostorije i pričala s Erikom. Pogledi su nam se susreli i ona se polako, napadno osmjehnula. Opet je u ruci imala pehar, i njime mi je gotovo neprimjetno nazdravila prije nego što je otpila gutljaj i okrenula se natrag da se može nasmijati nečemu stoje lirik upravo rekao.
Nastojeći ne izgubiti prisebnost, dala sam neku jadnu ispriku Ratničkoj, Strašnoj i Osi, i smireno izašla iz prostorije. Čim sam za sobom zatvorila debela drvena vrata društvene dvorane potrčala sam kao sluđeni slijepac. Pojma nisam imala kamo idem, samo sam htjela umaknuti odavde.
Popila sam krv - krv onog odurnog malog Elliotta - i svidjelo mi se! I što je još gore, taj slasni miris bio mi je poznat zato što sam ga osjetila prije, kad su Heathu krvarili dlanovi. Nije me to privukla nova kolonjska; ne, nego njegova krv. I taj sam miris osjetila opet jučer u hodniku, kad je Afrodita rasjekla Erikovo bedro, a meni je došlo da poližem i njegovu krv.
Postala sam frikuša.
Napokon više nisam mogla disati i samo sam se svalila uz prohladni kamen vanjskog zida škole, hvatajući zrak i povraćajući sve iz sebe.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Sedamnaesto poglavlje

DRHTAVO SAM NADLANICOM OBRISALA USTA I ONDA OTETURALA OD MJESTA povraćanja (odbila sam čak i pomisliti na to što sam povratila i kako je to moralo izgledati), sve dok nisam stigla do divovskog hrasta koji je izrastao tako blizu zida da mu je pola krošnje visjelo na drugu stranu. Naslonila sam se na drvo i dala sve od sebe da mi opet ne pozli. Sto sam to učinila? Sto se to zbiva sa mnom?
A onda sam odnekud iz hrastovih grana začula mijaukanje. Okej, nije to baš bilo onakvo normalno, prosječno, mačkasto mijaukanje. Prije je sličilo nekakvom mrzovoljnom glasanju tipa "mi-iih-af-mi-iif-af-šmrc".
Podigla sam pogled. Na grani naslonjenoj na zid šćućurila se mala narančasta maca. Zurila je u mene izbuljenim očima i definitivno je izgledala nezadovoljno.
"Otkud ti tu gore?"
"Mi-af", rekla je, kihnula i počela puzati duž grane, očito nastojeći prići bliže meni.
"Pa, dođi, mic-mic-mic", krenula sam je mamiti.
"Mi-iih-af-au", rekla je i primaknutu se za otprilike polovicu duljine jednog svog malog stopala.
"Tako je, samo ti dođi, malena. Kreni tim majušnim šapicama ovamo." Da, tjerala sam šizu iz sebe i prebacivala je na spašavanje mačke, ali ruku na srce stvarno nisam mogla razmišljati o onome što se upravo zbilo. Ne sada. Dogodilo se prebrzo. Bilo mi je presvježe. Tako da mi je mačka izvrsno došla da mi skrene pažnju. K tome, djelovala mi je poznato. "Dođi, mico, hajde dođi..." nastavila sam joj govoriti dok sam smještala vršak balerinke u udubinu grubog ciglenog zida. Uspjela sam se popeti dovoljno visoko da se primim za najniži dio grane na kojoj je mačka bila. Zatim sam uspjela iskoristiti granu kao svojevrsno uže da se uspnem dalje uza zid, cijelo vrijeme pričajući mački, koja me nastavila obasipati pritužbama.
Napokon sam joj prišla dovoljno blizu da je dodirnem. Dugo smo se samo gledale, i počela sam se pitati je li me prokužila. Može li prozreti da sam upravo okusila krv (i da mi se svidjela)? Osjeća li mi se krvava rigotina u zadahu? Izgledam li drugačije? Jesu li mi izrasli očnjaci? (Okej, to posljednje je bilo smiješno. Odrasli vampovi nemaju očnjake, ali ipak.)
Opet mije rekla "mi-iih-af-au" i prišla malo bliže. Ispružila sam ruku i počeškala je po tjemenu, tako daje spustila ušli, zažmirila i počela presti.
"Izgledaš mi kao mala lavica", kazala sam joj. "Vidiš koliko si simpatičnija kad ne prigovaraš?" Zatim sam iznenađeno trepnula, shvativši zašto mi je djelovala tako poznato. "Bila si mi u snu." I malo se sreće probilo kroz zid mučnine i straha u meni. "Ti si moja maca!"
Mačka je otvorila oči, zijevnula i opet kihnula, kao da komentira kako to da mi je toliko trebalo da to skužim. Prostenjavši od napora, popela sam se na široki vrh zida i sjela pokraj grane na kojoj se maca skutrila. S mačjim uzdahom, oprezno je skočila s grane navrh zida, prošetala malenim bijelim šapama do mene i zavukla mi se u krilo. Nije mi očito bilo druge negoli da je još malo češkam po glavi. Zažmirila je i počela glasno presti. Milovala sam macu i nastojala smiriti komešanje u svojoj glavi. Zrak je mirisao kao da bi mogla pasti kiša, ali noć je bila neobično topla za kraj listopada, pa sam zabacila glavu, duboko dišući i puštajući da me smiruje srebrna mjesečina što je provirivala kroz oblake.
Pogledala sam macu. "Pa, Neferet je rekla da trebamo sjesti na mjese¬činu." Opet sam bacila pogled prema noćnom nebu. "Bilo bi bolje kad bi se glupi oblaci razišli, ali ipak..."
Tek što sam rekla te riječi, kad je nalet vjetra zafijukao oko mene i odjednom rastjerao raskidane oblake.
"Pa, hvala", glasno sam doviknula ničemu konkretnom. "Taj mi je vjetar vrlo dobro došao." Mačka je progunđala, podsjećajući ine da sam imala petlje prestati je češkati po ušima. "Mislim da ću te nazvati Nala, jer si mala lavica", kazala sam joj i počela je opet češkati. "Znaš, bebice, tako mi je drago što sam te danas našla; stvarno mi je trebalo da mi se desi nešto dobro nakon noći koju sam provela. Ne bi vjerovala—"
Čudan je smrad dopro do mene. Tako me začudio da sam se prekinula usred rečenice. Što je to? Onjušila sam i namrštila nos. Bio je to nekakav suh, star smrad. Kao u kući koja je predugo bila zatvorena, ili u nečijem jezovitom starom podrumu. Nije bio ugodan, ali ni tako oduran da bi mi se digao želudac. Bio je jednostavno pogrešan. Kao da mu nije mjesto tu vani, na otvorenom, noću.
Onda sam opazila nešto u kutu vidnog polja. Pogledala sam niz dugi, zavojiti cigleni zid. Tamo je stajala, napola okrenuta od mene kao da nije sigurna u kojem bi smjeru htjela poći, jedna djevojka. Svjetlost mjeseca, kao i moja nova, pojačana početnička sposobnost jasnog viđenja noću, omogućili su mi da je vidim, premda u blizini ovog dijela zida nije bilo izvanjskih svjetala. Osjetila sam kako se napinjem. Da to nije neka od onih mrskih Kćeri Mraka pošla za mnom? Nema šanse da ću noćas imati živaca za opet neka njihova sranja.
Po svoj prilici sam doista ispustila ozlojeđeni uzdah koji mi se oblikovao u glavi, jer djevojka je podigla pogled prema mjestu na zidu gdje sam sjedila.
Zgranuto sam zinula i osjetila kako strah sijeva kroz mene.
Bila je to Elizabeth! Ona učenica Elizabeth Bez Prezimena koja bi trebala biti mrtva. Kad me ugledala, razrogačila je oči, koje su joj bile čudnovate, žarkocrvene, i onda ispustila osebujan krik prije nego što se okrenula na peti i neljudskom brzinom odjurila u noć.
U istom trenutku, Nala je izvinula leđa i počela frktati tako silovito da joj se cijelo tjelešce zatreslo.
"Ništa to nije! Ništa to nije!" ponavljala sam i ponavljala, ne bih li smirila i mačku i sebe. Obje smo se tresle, a Nala je i dalje potmulo režala. "Nije to mogao biti duh. Nije mogao. Bila je to samo neka... neka... čudakinja. Vjerojatno sam je prepala, pa je—"
"Zoey! Zoey! Jesi to ti?"
Poskočila sam i zamalo pala sa zida. To je bilo previše za Nalu. Još jedanput je silovito zafrktala i elegantno saskočila iz mog krila na zemlju.
Potpuno i apsolutno prestrašena, pridržala sam se /n granu ela ne padnem i zaškiljila u noć.
"Tko - Ikoje?" pozvala sam dok mi je srce tuklo. Onda su me zaslijepili snopovi dviju baterijskih svjetiljki uperenih ravno u mene.
"Pa jasno daje to ona! Ko da ne mogu prepoznat glas najbolje frendice? Kvragu, pa nije da je tako dugo nema!"
"Kayla?" rekla sam, nastojeći zakriti oči od sjaja baterijskih svjetiljki rukom koja mi se tresla kao luda.
"Pa, reko sam ti da ćemo je nać", rekao je glas nekog tipa. "Uvijek ti prebrzo dođe da odustaneš."
"Heath?" Možda sam sanjala.
"Nego! Vu-hu! Našli smo te, mala!" proderao se Heath, i čak sam i pri groznom bljesku svjetiljki vidjela kako se baca na zid i počinje verati na njega kao visoki, plavokosi, nogometu posvećeni majmun.
S nevjerojatnim olakšanjem stoje to on, a ne ona čudovišna babaroga, doviknula sam mu: "Heath! Samo oprezno. Ako padneš, nešto ćeš slomiti," Dobro, osim ako ne padne na glavu - onda će vjerojatno biti okej.
"Ne ja!" rekao je, popeo se na vrh i prebacio preko, tako da je sjeo pokraj mene, opkoračivši zid. "Hej, Zoey, vidi ovo - gledaj me; ja sam kralj svijeta!" izderao se, raširivši ruke i cereći se kao totalna budala, a i dašćući zrak s aromom alkohola svud po meni.
Nikakvo čudo da sam prekinula s njim.
"Okej, nema potrebe dovijeka ismijavati moju nesretnu bivšu zatelebanost u Leonarda." Prostrijelila sam ga pogledom, osjećajući se više svoja nego već satima. "U stvari, pomalo je slična mojoj nesretnoj bivšoj zatelebanosti u tebe. Samo što nije tako dugo trajala, niti si ti snimio hrpetinu šablonskih, ali cool filmova."
"Hej, pa ne ljutiš se još uvijek zbog Dustina i Drewa, je li? Pusti njih! To su debili", rekao je Heath i uputio mi onaj svoj pseći pogled, koji mi je bio stvarno sladak dok je išao u osmi razred. Šteta što mu je ta slatka furka prestala šljakati prije otprilike dvije godine. "A mi smo, uglavnom, došli skroz ovamo da te izbavimo na slobodu."
"Što?" Odmahnula sam glavom i zaškiljila u njega. "Čekaj. Ugasite te baterije. Ubijaju mi oči."
"Ako ih ugasimo, niš nećemo vidit", rekao je Heath.
"U redu. Onda ih odmaknite u stranu. Uh, uperite ih tamo nekamo, ne znam", mahnula sam dalje od škole (i sebe). Heath je okrenuo snop one koju je držao prema van, u noć, a tako je postupila i Kayla. Mogla sam sad spustiti ruku, koja je prestala drhtati, što mi je bilo drago vidjeti, a i nisam više trebala škiljiti. Heath je razrogačio oči kad je ugledao moj Biljeg.
"Kuži ovo! Sada je skroz obojen. Vau! To je ko... ko... na televiziji, šta ja znam."
Pa, bilo je lijepo vidjeti da se neke stvari nikad ne promijene. Heath je i dalje bio Heath - zgodan, ali ne i najsjajnija voštana bojica u kompletu.
"Hej! A ja? I ja sam došla, znaš!" doviknula je Kayla. "Dajte mi pomozite da se popnem, al samo oprezno. Daj da prvo spustim novu torbicu. 1 '„ i bolje da izujem ove cipele. Zoey, neš vjerovat kakvu si rasprodaju propustila jučer u Bakersu. Sve su im ljetne cipele bile totalno na akciji. Mislim ono, ozbiljnoj akciji. Sedamdeset posto popusta. Dobila sam pet pari za..."
"Pomozi joj da se popne", rekla sam Heathu. "Odmah. Jedino će tako ušutjeti."
Nego što. Ima stvari koje se jednostavno ne mijenjaju.
Heath se okrenuo na trbuh i zatim sagnuo da pruži ruke Kayli. Ona se zasmijuljila, primila ih i pustila mu da je podigne navrh zida, do nas. I upravo dok se ona tako smijuljila, a on ju je dizao, opazila sam to - nepo¬grešivo prepoznatljiv način na koji se Kayla cerila i hihotala i rumenjela pred Heathom. Znala sam ga jednako tako kao što sam znala da nikad neću postati matematičarka. Kayli se Heath sviđao. Okej, ne sviđao. Heath joj se sviđao.
Odjednom mi je Heathova opaska puna krivnje o tome da me nije stvarno varao na tulumu na koji nisam otišla dobila savršen smisao.
"Onda, kako je Jared?" naglo sam upitala, i totalno zaustavila kajlavo smijuljenje.
"Okej, valjda", rekla je, ne pogledavši me u oči. "Valjda?"
Pomaknula je ramena i opazila sam da pod vrlo slatkom kožnom jaknom nosi onaj sitni mali krem čipkasti topić koji smo nekada zvale cica majica, jer ne samo da joj je poprilično otkrivao dekolte, nego je bio i boje kože, tako da je djelovalo kao da otkriva još i više.
"Šta ja znam. Nismo baš puno pričali u zadnjih par dana, je li." I dalje me nije htjela pogledati, ali bacila je pogled na Heatha, koji je izgledao kao da nema blage - ali to mu je zapravo bio jedini izgled. Znači, moja najbolja frendicn pikira na mog dečka, hi to me sad raspizdilo, i načas sam poželjela da noć nije tako ugodno topla. Poželjela sam da je hladno da se Kayli smrznu i otpadnu te prerazvijene sisurine.
Odjednom je oko nas počeo fijukati sjeverac, silovito, donoseći gotovo zastrašujuću studen.
Trudeći se ne djelovati upadljivo, Kayla se umotala u jaknu i opet počela smijuljiti, ovaj put od nelagode prije nego od flerta, a ja sam osjetila još jedan jak zadah po pivu, kao i nešto drugo. Nešto što mi se tako nedavno Utisnulo u osjetila da sam se iznenadila što nisam smjesta osjetila taj miris.
"Kayla, ti si to i pila i pušila?"
Zadrhtala je i treptavo me pogledala kao vrlo tup zec. "Samo par. Piva, mislim. I, eh, ovaj, Heath je imao jedan sitni mali joint, a mene je bilo zbilja, Zbilja strah da dođem ovamo, pa sam samo povukla par sitnih dimića."
"Trebalo joj je nešto da se usredotoči", rekao je Heath, ali nikad mu nisu išle riječi dulje od tri sloga, pa mu je ova prije zvučala kao usrat oči. "Otkada ti to pušiš travu?" upitala sam Heatha. Iscerio se. "Nije to ništa strašno, Zo. Samo tu i tamo popušim joint. Zdraviji su nego cigarete."
Stvarno sam mrzila kad me zove Zo.
"Heath", pokušala sam zvučati strpljivo. "Jointi nisu zdraviji od cigareta, a čak i kad bi bili, to ne znači puno. Cigarete su odvratne i smrtonosne. I, ozbiljno, najveći luzeri u školi puše travu. Čak i ako pustimo na stranu to da si stvarno ne možeš dopustiti da si zatreš još više moždanih stanica." Zamalo sam dodala "ili spermija", ali nisam htjela zalaziti u to. Heath će me definitivno krivo shvatiti ako spomenem njegove muške organe.
"A-a", rekla je Kayla.
"Što, Kayla?"
Još uvijek je držala jaknu oko sebe da se zaštiti od hladnoće. Izraz očiju prešao joj je od jadnog zečića u prepredenu mačku vrtirepku. Prepoznala sam tu promjenu. Stalno ju je izvodila s ljudima koje nije smatrala člani¬cama svoga kruga frendica. Nekada sam znala poludjeti od toga i početi se derati na nju i govoriti joj da ne smije biti tako zlobna. A sad meni misli prodavati ta sranja?
"Kažem a-a zato što ne puše samo luzeri - bar ne tek svako toliko. Znaš ona dva zbilja zgodna vezna napadača koji igraju za Union, Chrisa Forda i Brada Higeonsa? Vidjela sam ih neku večer kod Katie na tulumu. Oni puše."
"Hej, nisu oni baš tako zgodni", rekao je Heath,
Kayla ga je prečula i nastavila. "A i Morgan zna povuć dim."
"Morgan, to misliš na Morgan koja je Tigette?" Da, pizdila sam na kajlavu, ali dobar trač je dobar trač.
"Aha. I još si je upravo dala pirsati jezik i" - kajlava se prekinula i bezglasno izgovorila riječ "klitoris". "Moš zamislit kak ju je to bolilo?" "Šta? Šta si je dala pirsati?" rekao je Heath.
"Ništa", rekle smo kajlava i ja uglas, na trenutak zvučeći stravično kao nekad, dok smo bile najbolje frendice.
"Kayla, skrećeš s teme. Opet. Nogometaši Uniona oduvijek briju na drogu. Halo! Daj se samo sjeti kako su uzimali steroide, zbog čega nam i je trebalo šesnaest godina da ih dobijemo."
"Heja heja Tigersi! Nego šta, kako smo samo rastočili Union!" rekao je Heath.
Pogledala sam ga i prevrnula očima.
"A Morgan je očito počela gubiti razum, pa si je zato pirsala..." Bacila sam pogled na Heatha i predomislila se. "Tijelo, i počela pušiti. Je 1' ima itko normalan da puši?"
Kajlava je razmislila na sekundu. "Ja!"
Uzdahnula sam. "Čuj, meni to jednostavno nije pametno."
"Pa, ne znaš ti uvijek sve." Tračak mržnje opet joj je zasjao u očima.
Prešla sam pogledom s nje na Heatha, pa ga vratila na nju. "Očito, u pravu si. Ne znam ja sve."
Zloba u njenu izrazu pretvorila se u zaprepaštenje, a onda se opet slegla u zlobu, i odjednom je nisam mogla ne usporediti sa Stevie Rae, za koju sam, premda sam je znala svega par dana, bila apsolutno, totalno sigurna da nikad ne bi pikirala na mog dečka, bio mi on skoro bivši ili ne. Također sam vjerovala da nikad ne bi pobjegla od mene i postavila se kao da sam čudovište baš kad mi je najpotrebnija.
"Mislim da bi trebala otići", rekla sam Kayli.
"Pa dobro", rekla je.
"Vjerojatno ne bi bilo pametno da se više vraćaš, također."
Slegnula je jednim ramenom tako da joj se jakna rastvorila, i opazila sam kako joj tanka bretelica topića pada niz rame, dajući mi jasno do znanja da nije obukla grudnjak.
"Šta god", rekla je. "Pomozi joj da siđe, Heath."
Heathu je slušanje jednostavnih naloga uglavnom išlo od ruke, tako da je spustio Kaylu na zemlju. Uzela je bateriju i pogledala gore u nas.
"Požuri se, Heath. Zbilja se već smrzavam." Zatim se okrenula i odmarširala prema cesti.
"Pa..." Heath je rekao pomalo nesigurno. "Stvarno se odjednom ohladilo."
"Aha, sad može prestati", rekla sam bez razmišljanja, i nisam naročito marila za to što je vjetar iznenada stao.
"Hej, nego, Zo. Stvarno sam te došao izbavit odavde."
"Ne."
"A?" rekao je Heath. "Heath, gledaj mi čelo."
"Ma da, imaš taj polumjesec. I obojen je, što je čudno, jer prije nije bio obojen."
"Pa, sada je. Okej, Heath, slušaj što ti govorim. Obilježena sam. To znači da moje tijelo prolazi Promjenu u vampira."
Heath je spustio pogled s Biljega i prešao njime niz moje tijelo. Primi¬jetila sam da je zastao na mojim sisama, pa na mojim nogama, našto sam skužila da mi se vide skroz gole skoro sve do prepona, jer mi se suknja zadigla kad sam se popela na zid.
"Zo, meni je okej šta god to bilo šta ti se događa s tijelom. Izgledaš totalno seksi. Uvijek si bila lijepa, ali sad mi izgledaš ko prava božica." Osmjehnuo mi se i nježno me dotaknuo po obrazu, podsjetivši me zašto mi je tako dugo bio tako drag. Usprkos svim svojim manama, Heath je znao biti stvarno sladak, i uz njega sam se uvijek osjećala kao potpuna ljepotica.
"Heath", tiho sam rekla. "Žao mi je, ali stvari sada stoje drugačije."
"Kod mene ne stoje." Potpuno me zatekao kad se nagnuo, prešao dlanom po mome koljenu i poljubio me.
Trgnula sam se unatrag i primila ga za zapešće. "Dosta, Heath! Poku¬šavam ti nešto reći."
"A da ti pričaš, a ja ljubim?" prošaptao je.
Krenula sam ga opet odbiti.
A onda sam to osjetila.
Njegov puls pod svojim prstima.
Nabijao je jako i brzo. Kunem se, čak sam ga i čula. A kaci se nagnuo prema meni da me opet poljubi, ugledala sam žilu koja mu se spuštala niz vrat. Micala se, snažno otkucavala dok mu je krv brizgala tijelom. Krv... Usnama je dotaknuo moje, a ja sam se sjetila okusa krvi u peharu. Ta je krv bila hladna i pomiješana s vinom, i to tek krv slabog malog ništavnog luzera. Heathova će krv biti vrela i bogata... slatka... slađa od krvi Elliotla Hladnjaka...
"Au! Vrag te, Zoey. Ogrebala si me!" Istrgnuo je zapešće iz mog stiska. "Sranje, Zo, raskrvarila si me. Ako nisi htjela da te poljubim, samo si mi trebala to reć."
Prinio je raskrvareno zapešće ustima i posisao kapljicu krvi koja mu je tamo svjetlucala. Zatim me pogledao u oči, i skamenio se. Imao je krvi na usnama. Osjećala sam joj miris - bila je kao vino, samo bolja, nepojmljivo bolja. Njen se miris obavio oko mene i podlaktice su mi se skroz naježile.
Htjela sam je okusiti. Htjela sam je okusiti više nego što sam išta dotad u životu htjela.
"Hoću..." začula sam sebe kako šapćem meni nepoznatim glasom.
"Da..." odgovorio je Heath kao u transu. "Da... što god hoćeš. Učinit ću što god hoćeš."
Ovaj put sam se nagnula prema njemu i dotaknula mu usnu vrškom jezika, prenijevši kapljicu krvi u svoja usta, gdje je grunula - vrućinom, dojmom i naletom ugode koji nikad prije nisam osjetila.
"Još", hrapavo sam rekla.
Kao da je izgubio moć govora i još može samo kimati glavom, Heath je podigao zapešće prema meni. Jedva da je krvarilo, a kad sam liznula tanku grimiznu crticu, Heath je prostenjao. Dodir mog jezika kao da je nekako djelovao na ogrebotinu, jer je iz nje istog trena počela kapati krv, sve brže... brže... Ruke su mi se tresle kad sam prinijela njegovo zapešće ustima i priljubila usne uz njegovu toplu kožu. Drhtala sam i stenjala od naslade i—
"Bože moj! Što ti to njemu radiš!" Kayla se oglasila vriskom koji mi je proparao zagasitocrvenu maglu u mozgu.
Ispustila sam Heathovo zapešće kao da me opeklo.
"Miči se od njega!" vrištala je Kayla. "Pusti ga na miru!"
Heath se nije ni maknuo.
"Idi", kazala sam mu. "Idi i ne vraćaj se nikad više."
"Ne", rekao je, izgledajući i zvučeći neobično trijezno.
"Da. Gubi se odavde."
"Puštaj ga!" proderala se Kayla.
"Kayla, ako ne začepiš doletjet ću do tebe i isisati ti svaku kap krvi iz tijela, kravetino glupa prevarantska!" ispljunula sam riječi na nju.
Ciknula je i šmugnula. Okrenula sam se natrag prema Heathu, koji je još buljio u mene.
"Sad i ti trebaš otići."
"Ne bojim te se, Zo."
"Heath, ja se bojim sebe dovoljno za nas oboje." "Ali ne smeta mi to što si učinila. Volim te, Zoey. Sada više nego ikad prije."
"Prekini!" Nisam mislila viknuti, ali nagnala sam ga da se trgne od siline koja je prožimala moje riječi. Tvrdo sam progutala i smirila glas. "Samo idi. Molim te." Zatim sam, tražeći način da ga natjeram da ode, dodala: "Kayla je vjerojatno već otišla po murju. A to ne treba ni tebi ni meni."
"Okej. Otići ću. Ali ne znači da se neću vratiti." Poljubio me tvrdo i na brzinu. Osjetila sam usijani ubod ugode na okus krvi koje mu je još bilo na usnama. Zatim je spuznuo niza zid i izgubio se u mraku. Neko vrijeme sam od njega vidjela samo točkicu baterijske svjetlosti, a onda, napokon, čak ni to.
Nisam si htjela dati da mislim. Ne još. Krećući se metodično, kao robot, pridržala sam se za granu i polako sišla. Koljena su mi tako strahovito klecala da sam uspjela prijeći svega par koraka do drveta, gdje sam se svalila na zemlju, oslonivši se leđima o sigurnost njegove prastare kore. Pojavila se Nala i uskočila mi u krilo kao daje moja mačka već godinama, a ne minutama. Kad su se jecaji počeli otkidati od mene, popela mi se iz krila na prsa i prislonila toplu njuškicu uz moj mokri obraz.
Činilo mi se da je dugo prošlo prije nego što su mi se jecaji pretvorili u štucanje, i požalila sam što sam iz društvene dvorane istrčala bez torbice. Sad bi mi stvarno dobro došla maramica.
"Evo. Reklo bi se da ti ovo treba."
Nala se potužila kad sam iznenađeno poskočila na taj glas, i trepćući kroz suze ugledala kako mi netko pruža rupčić. "H-hvala", rekla sam, uzela ga i obrisala nos. "Nema na čemu", rekao je Erik Night.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Osamnaesto poglavlje

"JESI OKEJ?"
"Aha, okej sam. Totalno. Dobro mi je." Lagala sam.
"Ne izgledaš kao da ti je dobro", rekao je Erik. "Smijem sjesti?"
"Ma da, samo izvoli", rekla sam klonulo. Znala sam da mi je nos sav crven. Definitivno su mi curile šmrklje kad mije on prišao, a potajice sam i sumnjala da je posvjedočio bar dijelu one kome između Heatha i mene. Noćas je samo išlo iz zla u gore. Bacila sam pogled na njega i zaključila: Vrag da ga nosi, baš bih mogla i nastaviti u tom smjeru. "Ako nisi to shvatio, ja sam jučer vidjela onu malu scenu između tebe i Afrodite u hodniku."
Nije ni zastao da se snađe. "Znam, i bilo bi mi draže da nisi. Ne bih htio da stekneš pogrešan dojam o meni."
"A kakav bi to dojam bio?"
"Da između mene i Afrodite postoji više nego što zapravo postoji." "Ne tiče me se", rekla sam.
Slegnuo je ramenima. "Samo bih htio da znaš da ona i ja više nismo zajedno."
Zamalo sam rekla da mi svakako izgleda kao da Afrodita ne zna za to, ali onda sam se sjetila onoga što se upravo dogodilo između Heatha i mene, i sva iznenađena shvatila da možda ne bih trebala tako strogo suditi Erika.
"Okej. Vas dvoje više niste zajedno", rekla sam.
Tiho je malo posjedio pokraj mene, a kad je opet progovorio, učinilo mi se da zvuči gotovo ljutito. "Afrodita ti nije rekla za krv u vinu."
Nije to izrekao kao pitanje, ali svejedno sam mu odgovorila. "Nije."
Odmahnuo je glavom i vidjela sam kako mu se čeljust stišće. "Rekla mi je da će ti reći. Rekla je da će te obavijestiti dok se budeš presvlačila, tako da ako ti to ne bude okej, možeš preskočiti gutljaj iz pehara."
"Lagala ti je."
"Što me baš i ne iznenađuje", rekao je.
"Ma je li?" Osjećala sam kako se i u meni rasplamsava ljutnja. "Sve ovo baš nikako nije bilo u redu. Prisile me da odem na taj obred Kćeri Mraka gdje mi na prevaru daju da pijem krv. Onda se sretnem sa svojim skoro bivšim dečkom koji je, eto, slučajno stopostotno ljudski, a nitko mi se potrudio objasniti, dovraga, da će me najsitnija kapljica njegove krvi pretvoriti u... u... u čudovište." Zagrizla sam si usnu i suzdržala bijes, da se opet ne rasplačem. Također sam odlučila da mu ne spomenem da mi se čini da sam vidjela duha Elizabeth - toliku pak bizarnost u jednoj noći nisam mogla priznati.
"Nitko ti to nije objasnio jer se radi o nečemu što nije trebalo početi djelovati na tebe sve do šeste klase", tiho je rekao.
"Ha?" Opet sam postala zadivljujuće elokventna.
"Krvožednost obično ne počne sve dok ne dođeš u šestu klasu i na samom si kraju Promjene. Tu i tamo čuje se za nekoga iz pete klase tko se ranije susretne s tim, ali to se ne događa jako često."
"Čekaj - što ti to želiš reći?" Bilo mi je kao da mi po glavi zuje pčele.
"Na petoj se klasi počnu slušati predmeti o krvožednosti i drugim stvarima s kojima se moraju nositi zreli vampovi, a onda, na zadnjoj godini, najveći dio nastave postane posvećen tome - tome i onome što si odlučila uzeti kao smjer."
"Ali ja sam na trećoj klasi - i to jedva, je li. Obilježena sam svega nekoliko dana."
"Tvoj Biljeg je drugačiji; ti si drugačija", rekao je.
"Ne želim biti drugačija!" Shvatila sam da vičem, i obuzdala glas. "Samo bih htjela naći načina da ovo prebrodim, kao i svi ostali."
"Prekasno je za to, Z", rekao je.
"I što sad?"
"Mislim da bi ti bilo bolje da popričaš sa svojom mentoricom. To je Neferet, zar ne?"
"Aha", rekla sam ojađeno.
"Hej, glavu gore. Neferet je super. U današnje vrijeme praktički i ne uzima početnike pod svoje mentorstvo, tako da očito vjeruje u tebe."
"Znam, znam. Samo što bi mi tada bilo..." Kako bi mi bilo da odem razgovarati s Neferet o onome što se noćas dogodilo? Bilo bi me sram. Kao da mi je opet dvanaest godina i moram reći našem učitelju tjelesnog da sam dobila mjesečnicu i moram otići u svlačionicu da si promijenim šore. Povirila sam iskosa prema Eriku. Sjedio je do mene, predivan, pozoran i savršen. Kvragu. Nisam mu to mogla reći. I tako sam radije izvalila: "Glupo. Bilo bi mi glupo." Što zapravo nije bila laž, ali ne samo da bih se tada osjećala posramljeno i glupo, nego bi me toga bilo i strah. Nisam htjela nešto ovakvo, zbog čega se nikako ne bih mogla uklopili.
"Nemoj da ti bude glupo. Zapravo si daleko ispred nas ostalih."
"Onda..." zastala sam, a zatim duboko udahnula i samo nastavila, "je I' se tebi noćas svidio okus krvi u peharu?"
"Pa, evo kako stoje stvari s tim: moj prvi Obred punog mjeseca s Kćerima Mraka bio je na kraju godine moje treće klase. Izuzev 'hladnjaka' te noći, bio sam jedini prisutni s treće klase - baš kao ti noćas." Kratko se, neveselo nasmijao. "Pozvale su me samo zato što sam dospio u finale natjecanja u Shakespeareovim monolozima, i sutradan sam letio za London na završnicu." Bacio je pogled prema meni, pomalo postiđeno. "Nitko iz Kuće Noći nikada nije stigao do Londona. Bila je to velika stvar." Odmahnuo je glavom, zgražajući se sam nad sobom. "Zapravo, ja sam za sebe mislio da sam velika stvar. I tako su me Kćeri Mraka pozvale da im se priključim, pa sam im se priključio. Znao sam za krv. Dale su mi priliku da je odbijem. Nisam je odbio."
"Samo, je li ti se svidjela?"
Ovaj put se iskreno nasmijao. "Digao mi se želudac i sve sam ispovraćao. Nikad ništa odvratnije nisam okusio."
Prostenjala sam. Glava mi je pala prema naprijed i zabila sam lice u dlanove. "Ne pomažeš mi."
"Zato što je tebi odgovarala?"
"I više nego odgovarala", rekla sam, ne dižući lice iz dlanova. "Kažeš da je tebi to bilo nešto najodvratnije što si okusio? Meni je bilo nešto najukusnije. Pa, najukusnije sve dok—" Zastala sam, shvativši što sam namjeravala reći.
"Sve dok nisi okusila svježu krv?" blago me upitao.
Kimnula sam glavom, bojeći se progovoriti.
Povukao mije ruke, tako da sam morala otkriti lice. Zatim mije stavio prst pod bradu i prisilio me da ga pogledam ravno u oči.
"Nemoj se sramiti, i ne treba ti biti neugodno. To je normalno." "Nije normalno voljeti okus krvi. Meni nije."
"Da, je. Svi vampiri moraju izaći na kraj sa svojom žudnjom za krvlju", rekao je.
"Ja nisam vampir!"
Možda nisi /ZASAD. Ali također definitivno nisi prosječna početnica, i u tome nema ništa loše. Posebna si, Zoey, a može biti čudesno kad si posebna."
Polako je odmaknuo prst s moje brade i, kao ranije te noći, iscrtao mi nježno pentagram preko zatamnjenog Biljega. Godio mi je dodir njegova prsta na koži - topao i pomalo grub. Također mije odgovaralo što njegova blizina u meni ne stvara sve one čudne reakcije koje sam imala uz Heatha. Mislim ono, nisam čula kako Eriku kuca krv u žilama, niti kako mu kucavica u vratu nabija. I ne bi mi baš smetalo da me on poljubi...
Kvragu! Zar ja to postajem Vampirska drolja? Što je sad na redu? Zar nijedno muško bilo koje vrste (među kojima bi čak mogao biti i Damien) neće biti sigurno u mojoj blizini? Možda da radije izbjegavam sve tipove dok ne skužim što se to zbiva sa mnom i ne budem sigurna da ću se moći obuzdati.
Tada sam se sjetila da sam zapravo pokušavala izbjeći sve, zbog čega i jesam završila ovdje.
"Kako to da si tu, Erik?"
"Pratio sam te", rekao je jednostavno.
"Zašto?"
"Činilo mi se da znam koju ti je foru Afrodita prodala tamo unutra i pomislio sam da bi ti prijatelj mogao dobro doći. Cimerica si sa Stevie Rae, je 1' tako?"
Kimnula sam.
"Ma da, mislio sam da je možda nađem i pošaljem ovamo da bude s tobom, ali nisam znao bi li ti htjela da ona sazna za..." Zastao je i neo¬dređeno mahnuo u smjeru društvene dvorane.
"Ne! Ne bih - ne bih htjela da sazna." Spetljala sam riječi, koliko sam ih brzo izgovorila.
"To sam i mislio. Znači, zato sam te ja dopao." Osmjehnuo se, a onda kao da mu je postalo nelagodno. "Stvarno nisam imao namjeru prisluškivati tebe i Heatha. Oprosti zbog toga."
Potpuno sam se posvetila milovanju Nale. Znači, on je gledao kako me Heath ljubi, i onda je vidio sve ono s krvlju. Pobogu, koja sramota... Onda mi je nešto palo na pamet i pogledala sam u njega s ironičnim smiješkom. "To valjda znači da smo kvit. Nisam ni ja imala namjeru prisluškivati tebe i Afroditu."
Uzvratio mi je smiješak. "Kvit smo. To mi se sviđa."
Od njegova mi je smiješka želudac počeo I/vodili koješta. "Nisam stvarno mislila odletjeti i posisati Kayli krv", uspjela sam reći.
Nasmijao se. (Smijeh mu je bio stvarno dobar.) "Znao sam to. Vampyri ne mogu letjeti."
"A ipak je sva friknula", rekla sam.
"Koliko sam vidio, to je i zaslužila." Napravio je stanku, a onda rekao: "Smijem te nešto pitati? Pomalo je intimno."
"Hej, vidio si me kako pijem krv iz pehara i to mi se sviđa, kako povraćam, ljubim tipa, ližem mu krv kao psić i onda ridam ko mala beba. A ja sam vidjela tebe kako odbijaš pušenje. Mislim da ću biti u stanju odgovoriti na pomalo intimno pitanje."
"Je li on stvarno bio u transu? Tako je izgledao, a tako je i zvučao."
Nelagodno sam se promeškoljila, a Nala se počela tužiti na mene sve dok je nisam smirila maženjem.
"Tako mi se činilo", napokon sam uspjela reći. "Ne znam je li to bio trans ili ne - i totalno ga nisam namjeravala staviti pod svoju moć, ni išta tako friki - ali stvarno se promijenio. Nemam pojma. Pušio je i pio. Možda je samo bio napušen." Opet sam začula Heathov glas, koji mi se uzdigao iz sjećanja kao slatkasta izmaglica: Da... što god hoćeš. Učinit ću što god hoćeš. I vidjela sam onaj uživljeni pogled koji mi je uputio. Kvragu, blage veze nisam imala da je Frajer Heath uopće sposoban za takvu uživljenost (bar dok nije na nogometnom terenu). Sa sigurnošću sam znala da ne zna kako se ta riječ piše (uživljenost, ne nogomet).
"Ponašao se tako cijelo vrijeme, ili samo nakon što si ti... eh... počela—" "Ne cijelo vrijeme. Zašto?"
"Pa, to isključuje dvije stvari koje su ga mogle natjerati da se čudno ponaša. Prva - ako je samo bio napušen, onda bi cijelo vrijeme bio takav. Druga - možda se tako ponašao zato što si stvarno zgodna, a već samo zbog toga dečko se pokraj tebe može osjetiti kao da je u transu."
Od njegovih riječi nešto mi je opet zatreptalo duboko u želucu - nešto što još ni zbog jednog tipa nisam osjetila. Ni zbog Frajera Heatha, ni Ljenivca Jordona, ni Glupog Rockera Jonathana (moja povijest izlaženja nije duga, ali je živopisna).
"Zbilja?" rekla sam debilno.
"Zbilja", osmjehnuo se vrlo nedebilno.
Kako je moguće da se sviđam ovom dečku? Ja sam glupača koja voli piti krv.
"Ali nije ni u tome bila stvar, jer bi onda primijetio kako si seksi i prije nego što si ga poljubila, a li mi sada kažeš da nije djelovao kao da je opčinjen sve dok u igru nije ušla krv."
(Opčinjen - he he - doslovce je rekao opčinjen) Bila sam tako zauzeta blesavim cerenjem zbog njegova služenja složenim rječnikom da nisam razmislila prije nego što sam mu odgovorila. "Zapravo, to se dogodilo kad sam mu začula krv."
"Kako to?"
Ma, sranje. Nisam to namjeravala reći. Nakašljala sam se. "Heath se počeo mijenjati kad sam začula kako mu krv kuca u krvotoku."
"To čuju samo odrasli vampovi." Zastao je i onda s brzim smiješkom dodao: "A Heath zvuči kao ime gej glumca iz sapunice."
"Blizu si. On je napadačka zvijezda u NBA-u."
Erik je kimnuo, izgledajući kao da mu je smiješno.
"Nego, usput, sviđa mi se kako si si promijenio ime. Night je super prezime", rekla sam, ne bih li zadržala svoju stranu razgovora i rekla nešto bar mrvicu konkretno.
Osmijeh mu se proširio. "Nisam ga promijenio. Erik Night je ime s kojim sam rođen."
"Pa, čuj. Meni se sviđa." Zašto me nitko nije na licu mjesta ubio?
"Hvala."
Pogledao je na sat i primijetila sam da je gotovo šest i trideset - ujutro, što mi je i dalje djelovalo suludo. "Uskoro će se razdaniti", rekao je.
Pretpostavila sam da nam je to znak da se raziđemo, pa sam krenula podvući stopala pod sebe i bolje primiti Nalu da mogu ustati, i osjetila sam kako me Erik primio pod ruku da me pridrži. Pomogao mi je da ustanem i onda samo ostao tako stajati, tako blizu da mu je Nala repom dodirivala crni pulover.
"Pozvao bih te da nešto pojedemo, ako si gladna, ali sada još jedino služe hranu u društvenoj dvorani, a nemam dojam da ti se vraća onamo."
"Ne, definitivno ne, ali ionako nisam gladna." A to je, što sam shvatila čim sam to rekla, bila teška laž. Na spomen hrane odjednom sam počela umirati od gladi.
"Pa, smijem te otpratiti natrag do tvog doma?" upitao me.
"Smiješ", rekla sam, trudeći se zvučati nonšalantno.
Stevie Rae, Damien i Blizanke totalno će umrijeti ako me vide s lirikom.
Ništa nismo rekli kad smo počeli hodati, ali nije to bila ukočena, nelagodna šutnja. Zapravo, odgovarala mi je. Tu i tamo ruke bi nam se dotakle, a ja sam samo mislila kako je on visok i zgodan i koliko bi mi bilo drago da me primi za ruku.
"E, da," rekao je nakon nekog vremena, "nisam ti odgovorio na ono prijašnje pitanje. Kad sam prvi put okusio krv na obredu Kćeri Mraka, bila mije odbojna, ali svaki put nakon toga bivala mije sve bolja. Ne mogu reći da mi je slasna, ali privikao sam se. I definitivno mi se sviđa kako se zbog nje osjećam."
Oštro sam ga pogledala. "Ošamućeno, dok ti pomalo klecaju koljena? Kao da si pijan, samo što nisi."
"Aha. Hej, jesi znala da se vampovi ne mogu napiti?" Odmahnula sam glavom. "To je zbog nečega što Promjena napravi s našim metabolizmom. Čak se i početnici vrlo teško mogu nalokati."
"Znači, vampovi se naloču tako što piju krv?"
Slegnuo je ramenima. "Valjda. Uglavnom, početnicima je zabranjeno piti ljudsku krv."
"Pa zašto onda profama nitko ništa nije rekao o tome što Afrodita izvodi?"
"Ona ne pije ljudsku krv."
"Hej, Erik, bila sam tamo. Krv je definitivno bila u vinu, a dobila ju je od onog malog Elliotta." Sva sam se stresla. "I kako joj je to oduran izbor bio."
"Ali on nije ljudski", rekao je Erik.
"Čekaj - zabranjeno je piti ljudsku krv", rekla sam polako. (Ma, kvragu! To sam upravo učinila.) "Ali okej je piti krv drugog početnika?" "Samo uz obostrani pristanak." "To mi nema smisla."
"Jasno da ima. Normalno je da se u nama razvija krvožednost dok nam tijela prolaze Promjenu, tako da nam treba odušak. Početnici brzo prizdravljaju, pa nema stvarne mogućnosti da netko nastrada. A nema ni nuspojava, za razliku od prilika u kojima se vamp hrani živim ljudskim bićem."
To što je govorio nabijalo mi je po glavi kao ona iritantna, preglasna glazba koja trešti u Wet Sealu, i ulovila sam se prve stvari koja mi je jasno pala na pamet. "Živim ljudskim bićem?" ciknula sam. "Reci da to nije za razliku od hranjenja mrtvacom." Opet mije malo došlo muka.
Nasmijao se. "Ne, hoću reći, za razliku od hranjenja krvlju dobivenom od vampovskih darivatelja."
"Nikad čula za takvo što."
"Većina ljudi nije. Nećeš učiti o tome sve do pete klase."
Onda mi se još nešto što je rekao probilo kroz zbrku koja mi je vladala u glavi. "Na što si mislio pod nuspojavama?"
"Upravo smo počeli učiti o tome na vampovskoj sociologiji 312. Izgleda da može doći do stvaranja vrlo čvrste vezanosti kad se odrasli vampir hrani živim ljudskim bićem. Vamp ne osjeti uvijek tu vezanost, ali ljudi prilično lako postanu obuzeti. Za ljudsko je biće to opasno. Hoću reći, razmisli malo. Već gubitak krvi sam po sebi nije dobar. Dodaj tome činjenicu da mi živimo desetljećima, katkad i stoljećima dulje od ljudi. Sagledaj to s ljudskog motrišta; stvarno bi bilo koma biti totalno zaljubljen u nekoga na kome godine ne ostavljaju traga, dok ti stariš i dobivaš bore i zatim umreš."
Opet sam pomislila na to kako me omamljeno, ali napeto Heath gledao, i znala sam da ću, ma koliko mi to teško palo, morati sve ispričati Neferet.
"Aha, to bi bilo koma", slabašno sam rekla.
"Evo nas."
Iznenadilo me kad sam vidjela da smo stali pred ženskim domom. Podigla sam glavu i pogledala ga.
"Pa, hvala ti što si me pratio - mislim", rekla sam s oporim smiješkom.
"Hej, kad god poželiš da ti se umiješa netko nepozvan, računaj na mene."
"Imat ću to na umu", rekla sam. "Hvala." Podigla sam Nalu sebi na bok i krenula otvoriti vrata.
"Hej, Z", dozvao me.
Opet sam se okrenula.
"Nemoj vratiti haljinu Afroditi. Kad te noćas uključila u krug, formalno ti je ponudila članstvo u Kćerima Mraka, a običaj je da ona koja se školuje za Nadsvećenicu prve noći pokloni nešto novoj članici. Ne bih rekao da ćeš se htjeti učlaniti, ali svejedno imaš pravo zadržati haljinu. Naročito zato što u njoj izgledaš neusporedivo bolje nego što je ona ikad mogla." Prišao mi je, primio me za ruku (onu u kojoj nisam nosila mačku) i okrenuo je zapešćem naviše. Zatim je ispružio prst i prešao njime po žili koja je tamo bila najbliža površini, od čega mi je srce suludo počelo tući.
"A trebala bi znati i da možeš računali na mene ako odlučiš ela bi možda htjela probati još jedan gutljaj krvi. Imaj i to na umu."
Erik se nagnuo i, gledajući me i dalje u oči, lagano ugrizao kucavicu na mome zapešću, a zatim nježno poljubio to mjesto. Ovaj put mi je treperenje u želucu bilo snažnije. Sad su mi žmarci prošli uz unutrašnju stranu prepona i disanje mi je postalo dublje. Ne odvajajući usne od mog zapešća, pogledao me u oči, a menije tijelom prostrujao drhtaj želje. Znala sam da on osjeća kako drhtim. Pustio je da mu jezik zapaluca po mom zapešću, od čega sam opet zadrhtala. Zatim mi se osmjehnuo i odšetao u predjutarnju noć.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Devetnaesto poglavlje

ZAPEŠĆE ME JOŠ PECKALO OD ERIKOVA TOTALNO NEOČEKIVANOG POLJUPCA (i ugriza i obliza), i nisam još bila sigurna da mogu progovoriti, tako da mi je laknulo što je u velikoj ulaznoj sobi bilo svega nekoliko djevojaka, a one su tek načas bacile pogled na mene prije nego što su se opet uživjele u nešto što je zvučalo kao Novi američki top model. Brže-bolje sam otišla u kuhinju i spustila Nalu na pod, nadajući se da neće pobjeći dok si budem radila sendvič. Nije; zapravo, slijedila me po prostoriji kao narančasto štene, tužeći mi se onim svojim čudnim nemijaukanjem. Stalno sam joj govorila "znam" i "shvaćam" jer sam zaključila da ona to viče na mene zato što sam se noćas debilno ponijela, što je, eto, bilo točno. Kad je sendvič bio gotov, uzela sam vrećicu pereca (Stevie Rae je imala pravo, nisam uspjela naći nikakvu poštenu nezdravu hranu ni u jednom ormariću), neku kolu (nema veze koju, dokle god je smeđa i nije light - bljaak) i svoju mačku, te šmugnula na kat.
"Zoey! Tako sam se brinula zbog tebe! Sve mi ispričaj." Uvučena u krevet s knjigom, Stevie Rae je očito čekala da dođem. Na sebi je imala pidžamu s dezenom kaubojskih šešira po cijelom pamučnom donjem dijelu s uzicom, a kratka joj je kosa stršala na jednoj strani kao da je na njoj zaspala. Kunem se da nije izgledala ni dana starija od dvanaest godina.
"Eto", vedro sam rekla. "Izgleda da imamo kućnog ljubimca." Okrenula sam se da Stevie Rae vidi Nalu priljubljenu uz moj bok. "Nego, daj mi pomozi dok mi nešto nije ispalo. Bude li to mačka, vjerojatno se nikad neće prestati tužiti."
"Preslatka je!“ STEVIE RAE je skočila iz kreveta i dotrčala da pokuša preuzeli Nalu od mene, ali maćka se primila za mene kao da će je netko ubili ako se pusti, pu JE Stevie Rae umjesto nje uzela moju hranu i odložila je na stolić do kreveta.
"Hej, ta haljina ti je fenomenalna."
"Aha, presvukla sam se prije obreda." Što me podsjetilo da ču je morati vratiti Afroditi. Pa što. Nisam imala namjeru zadržati "dar", premda je Erik rekao da bih trebala. Uostalom, vraćanje haljine djelovalo mi je kao dobra prilika da joj "zahvalim" zato što mi je "zaboravila" reći za krv. Vražja kučka.
"Onda... kako je bilo?"
Sjela sam na svoj krevet i dala Nali perec, kojim se smjesta počela poigravati (bar se prestala tužiti), a onda odgrizla velik zalogaj sendviča. Da, bila sam gladna, ali sam si i kupovala vrijeme. Nisam znala što bih trebala reći Stevie Rae, a što ne. Hoće li ona zaključiti da sam grozna? Hoće li me se preplašiti?
Progutala sam i odlučila navesti razgovor na sigurniju temu. "Erik Night me dopratio doma."
"Ma daj!" Počela je poskakivati na krevetu kao seoski pajac. "Sve mi ispričaj."
"Poljubio me", rekla sam i pogledala je nakošenih obrva.
"Ma nemoj me zezat! Gdje? Kako? Je li bilo dobro?"
"Poljubio me u ruku." Na brzinu sam odlučila lagati. Nisam htjela da joj moram objašnjavati sve ono o zapešću/kucavici/krvi/ugrizu. "Dok smo se opraštali. Bili smo točno ispred našeg doma. I, da, bilo je dobro." Široko sam joj se osmjehnula prije nego što sam odgrizla još jedan veliki zalogaj sendviča.
"Kladim se daje Afrodita dobila mlade kad si otišla s njim iz društvenog doma."
"Pa, zapravo, izašla sam prije njega, a on me poslije našao. Otišla sam se, je li, prošetati duž zida, gdje sam našla Nalu." Počeškala sam macu po glavi. Ona se sklupčala uz mene, zažmirila i počela presti. "Zapravo, mislim daje ona našla mene. Uglavnom, popela sam se na zid zato što sam mislila da je treba spasiti, a onda sam - ovo mi nećeš vjerovati - ugledala nešto stoje izgledalo kao Elizabethin duh, a onda se pojavio Heath, moj šatro bivši dečko iz SIHS-a, zajedno s mojom bivšom najboljom frendicom."
"Što? Tko? Lakše malo. Počni od Elizabethinog duha."
Odmahnula sam glavom i nastavila žvakati. Objašnjavala sam joj uz zalogaje sendviča. "Bilo je stvarno jezovito i zbilja čudno. Sjedila sam tamo gore i mazila Nalu, kad mi je nešto privuklo pažnju. Pogledam ja dolje i ugledam tu curu, nije stajala jako daleko od mene. Pogledala me žarkim crvenim očima, i kunem ti se da je to bila Elizabeth."
"Nema šanse! Jesi totalno šiznula?"
"Totalno. Taj čas kad me vidjela ispustila je grozan vrisak i onda otrčala." "Ja bih se živa usrala."
"I ja sam se, samo što nisam baš imala vremena razmišljati o tome kad su se pojavili Heath i Kayla."
"Kako to misliš? Kako bi oni mogli bit tu?"
"Ne, ne tu, bili su izvan zida. Sigurno su me čuli dok sam pokušavala smiriti Nalu nakon što se totalno prepala Elizabething duha, jer su dotrčali do mene."
"I Nala ju je vidjela?"
Kimnula sam.
Stevie Rae je zadrhtala. "Onda ti se očito nije samo učinila."
"Jesi sigurna daje mrtva?" upitala sam je gotovo šaptom. "Nije možda došlo do neke greške, pa je i dalje živa, ali luta po školi?" To mije zvučalo apsurdno, ali ne baš puno apsurdnije nego da sam vidjela pravoga duha.
Stevie Rae je progutala knedlu. "Mrtva je. Vidjela sam kako je umrla. Ko i svi u razredu."
Izgledala je kao da će se rasplakati, a cijela mije tema bila prejeziva, pa sam prešla na nešto manje stravično. "Pa, možda sam se prevarila. Možda je to bila samo neka cura s čudnim očima koja me podsjetila na nju. Bio je mrak, a onda su se odjednom pojavili Heath i Kayla."
"U čemu je tu bila stvar?"
"Heath je rekao da su me došli 'izbaviti'." Prevrnula sam očima. "Možeš zamisliti?"
"Šta su oni glupi?"
"Izgleda. E da, a onda je Kayla, moja bivša najbolja frendica, jasno pokazala da pikira na Heatha!"
Stevie Rae se zgranula. "Drolja!"
"Pa fakat. Uglavnom, rekla sam im da odu i da se ne vraćaju, a onda sam se uzrujala, i tada me pronašao Erik."
"Ooo! Je li bio sladak i romantičan?"
"Aha, bio je, prilično. I prozvao me Z." "Uuuu, nadimak je ozbiljno dobar znak." "To sam i ja mislila." "I onda te ispratio natrag do doma?"
"Aha, rekao je da bi me odveo da nešto pojedem, ali da je otvorena još jedino društvena dvorana, a onamo se nisam htjela vraćati." A, sranje. Smjesta sam skužila da se nisam trebala toliko izblebetati.
"Jesu li Kćeri Mraka bile grozne?"
Pogledala sam Stevie Rae i njene krupne oči, kao u košute, znajući da joj ne mogu reći da sam pila krv. Ne još. "Pa, znaš kako je Neferet bila seksi i lijepa i uz to na nivou?"
Stevie Rae je kimnula.
"Afrodita je radila u biti isto što i Neferet, ali izgledala je kao kurvica."
"Meni je ona oduvijek zbilja bila odbojna", rekla je Stevie Rae, odma¬hujući zgađeno glavom.
"Pričaj mi o tome." Pogledala sam Stevie Rae i blebnula: "Jučer, odmah prije nego što me Neferet odvela ovamo u dom, vidjela sam kako Afrodita pokušava popušiti onu stvar Eriku."
"Ma daj! Bože, kako je odvratna. Čekaj, rekla si daje samo pokušavala. Kako to?"
"Govorio joj je da prestane i odgurivao je od sebe. Rekao joj je da je više ne želi."
Stevie Rae se zasmijuljila. "Kladim se da je zbog toga izgubila ono malo razuma kog još ima."
Prisjetila sam se kako se sva bila prilijepila uz njega, čak i dok ju je izričito odbijao. "U stvari, bilo bi mi je žao, da nije bila tako... tako..." Nisam znala kako bih to sročila.
"Tako velika vražja kučka?" susretljivo je predložila Stevie Rae.
"Aha, valjda. Kad ima takvo držanje kao da je njeno pravo da bude koliko god hoće zlobna i pokvarena, a mi se svi ostali samo trebamo pokloniti i prihvatiti je."
Stevie Rae je kimnula glavom. "Takve su joj i frendice."
"Aha, upoznala sam grozomorne trojke."
"Misliš Ratničku, Strašnu i Osu?"
"Točno tako. Što im je bilo na pameti kad su uzimale tako odurna imena?" rekla sam, trpajući perece u usta.
"Bilo im je na pameti isto što i cijeloj toj njenoj škvadri - da su one bolje od svih ostalih i nedodirljive, samo zato što će pokvarena Afrodita biti iduća Nadsvećenica."
Izgovorila sam sljedeće riječi kad su mi šaptom prošle kroz svijest. "Mislim da Nyx to neće dopustiti."
"Kako to misliš? Već su povlaštena ekipa, a Afrodita predvodi Kćeri Mraka još otkako joj se afinitet iskazo na godini pete klase."
"Koji to ona afinitet ima?"
"Dobiva vizije, ono, budućih tragedija", namrgodila se Stevie Rae. "Misliš da ih lažira?"
"O, ma kakvi! Fantastično je precizna. Ja mislim, a Damien i Blizanke se slažu sa mnom u tome, da ona govori o tome što je vidjela u viziji samo ako ju je doživjela dok je bila uz ljude izvan svoje grupice."
"Čekaj, ti to hoćeš reći da ona sazna za ružne stvari koje će se dogoditi dovoljno rano da ih spriječi, ali onda ništa ne poduzme?"
"Nego što. Prošli tjedan je imala viziju pod ručkom, ali kučke su zbile redove oko nje i krenule je izvesti iz blagovaonice. Da Damien nije naletio ravno na njih jer je kasnio i žurio se na ručak, pa su se raštrkale tako daje ugledo Afroditu usred vizije, nitko pojma o tome ne bi imao. I vjerojatno bi pogino pun avion ljudi."
Zagrcnula sam se od pereca. Između napadaja kašljucanja, propentala sam: "Pun avion ljudi! Molim?"
"Aha, Damienu je bilo jasno da Afrodita ima viziju, pa je otišao po Neferet. Afrodita joj je morala reći šta je vidjela, viziju mlaznog aviona koji se ruši odmah nakon polijetanja. Vizije su joj tako jasne daje mogla opisat aerodrom i pročitat brojeve na repu aviona. Neferet je uzela te podatke i javila ih Zračnoj luci Denver. Tamo su pažljivije pregledali avion i otkrili neki problem koji prije nisu primijetili, i rekli su da bi se avion srušio neposredno nakon polijetanja da ga nisu na vrijeme popravili. Ali znam itekako dobro da Afrodita ne bi ni riječi rekla da je nisu ulovili, makar je izmislila tešku laž o tome da su je frendice vodile iz blagovaonice jer su znale da će ona htjet da je smjesta odvedu do Neferet. Totalno seru."
Krenula sam kazati da ne mogu vjerovati da bi čak i Afrodita i njene kučke namjerno dopustile pogibiju stotina ljudi, ali onda sam se sjetila svih riječi punih mržnje koje su noćas rekle - Ljudski muškarci su koma... Bilo bi najbolje da svi crknu - i shvatila da nisu to samo tako pričale; mislile su ozbiljno.
"Zašto onda Afrodita nije lagala Neferet? Znaš, rekla joj da je to na nekom drugom aerodromu, ili premjestila znamenke u broju aviona, ili nešto takvo?"
"Vampovima je gotovo nemoguće prodati laž, naročito kad ti postave izravno pitanje. I imaj na umu da Afrodita više od svega želi postati Nadsvećenica. Da je Neferet uvidjela da je izopačena toliko koliko zbilja je, to bi joj ozbiljno poremetilo planove za budućnost."
"Afrodita nema što tražiti na mjestu Nadsvećenice. Sebična je i puna mržnje, kao i njene prijateljice."
"Da, čuj, Neferet ne misli tako, a ona joj je bila mentorica."
Iznenađeno sam trepnula. "Ma šališ se! A ne može prezreti Afroditina sranja?" To nije moglo biti točno; Neferet je prepametna za to.
Stevie Rae je slegnula ramenima. "Drugačije se ona ponaša uz Neferet."
"Ali ipak..."
"I ima taj moćni afinitet, što sigurno znači da Nyx ima posebne namjere s njom."
"Ili da je demon iz pakla, pa dobiva moći s tamne strane. Halo! Šta nitko nije gledao Ratove zvijezda? Bilo je teško povjerovati da će se Anakin Skywalker preobratiti, a vidi što se tamo dogodilo."
"Eh, Zoey. To ti je ono totalno izmišljeno."
"Ipak, mislim da poanta stoji." •
"Pa, pokušaj to reći Neferet."
Žvakala sam sendvič i razmišljala o tome. Možda bih i trebala. Neferet mi je stvarno izgledala ful prepametno da nasjedne na Afroditine igrice. Vjerojatno je već znala da nešto ne valja s kučkama. Možda joj je samo trebalo da netko istupi i nešto joj kaže.
"Onda, je li itko ikada pokušao reći Neferet kakva je Afrodita?" upitala sam.
"Koliko ja znam, nije." "Zbog čega?"
Stevie Rae se pomalo postidjela. "Pa, mislim da bi to izgledalo pomalo kao cinkarenje. Uostalom, što da kažemo Neferet? Da mislimo da Afrodita možda skriva svoje vizije, ali da je jedini dokaz koji imamo to što je ona kuja puna mržnje." Stevie Rae je odmahnula glavom. "Ne, ne vidim kako bi to moglo dobro proći kod Neferet. K tome, kad bi nam nekim čudom i povjerovala, što bi Neferet tu mogla? Nije baš da će je izbaciti iz škole
da krepa od kašlja na ulici. Bit će ona i dulje tu sa svojim čoporom kučki i svim onim tipovima koji bi sve učinili za nju samo da im pucne onim svojim prstićima s kandžama. Rekla bih da to naprosto ne vrijedi truda."
Stajalo je to stoje Stevie Rae rekla, ali nije mi se sviđalo. Stvarno, stvarno mi se nije sviđalo.
Situacija bi mogla biti drugačija kad bi moćnija početnica zamijenila Afroditu na čelu Kćeri Mraka.
Poskočila sam od osjećaja krivnje i prikrila to velikim gutljajem kole. Što mi je to palo na pamet? Pa nisam bila gladna moći. Nisam htjela postati Nadsvećenica, niti sam se htjela umiješati u totalno mučan obračun s Afroditom i polovicom škole (i to s privlačnijom polovicom). Samo sam htjela sebi pronaći mjesto u ovom novom životu, mjesto gdje ću se osjećati kao doma - gdje ću pripadati i biti poput ostalih svojih vršnjaka.
Onda sam se sjetila električnih udara koje sam osjetila za vrijeme izricanja obaju krugova, kad sam imala dojam da mi elementi frcaju kroz tijelo, i kad sam se još morala silom primorati da ostanem unutar kruga i ne pridružim se Afroditi pri izricanju.
"Stevie Rae, osjećaš li ti išta dok se krug izriče?" naprasno sam je upitala.
"Kako to misliš?"
"Pa, kao kad se vatra priziva u krug. Osjetiš li ikada vrućinu?"
"Ma ne. Hoću reći, meni se to s krugom zbilja sviđa, i ponekad dok se Neferet moli osjetim udar energije koja putuje kroz sam krug, ali to je sve."
"Znači, nikad nisi osjetila povjetarac kad se zaziva vjetar, ni osjetila miris kiše kod vode, ili osjetila travu pod nogama pri zemlji?"
"Nema šanse. Samo bi jedna Nadsvećenica s jakim afinitetom za elemente mogla—" Odjednom je ušutjela i razrogačila oči. "Hoćeš reć da si ti osjetila te stvari? Bilo koju od njih?"
Promeškoljila sam se. "Možda."
"Možda!" ciknula je. "Zoey! Imaš li ti najblažeg pojma što bi to moglo značit?"
Odmahnula sam glavom.
"Baš smo prošli tjedan na socki učili o najslavnijim vampyrskim Nadsvećenicama u povijesti. Već stotinama godina nije bilo svećenice s afinitetom za sva četiri elementa."
"Pet", rekla sam ojađeno.
"Svih pet! Osjetila si nešto i pri duhu!"
"Aha, mislim da jesam."
"Zoey! Pa to je fenomenalno. Mislim da nikad nije postojala Nadsvećenica ja je osjećala svih pet elemenata." Kimnula je prema mom Biljegu. "To odatle. To znači da si drugačija, i stvarno jesi." "Stevie Rae, možemo li to samo neko vrijeme zadržati između sebe? Mislim ono, ne reći čak ni Damienu ni Blizankama? Jer samo - samo bih to prvo htjela malo probati samostalno skužiti. Imam dojam da mi se sve ovo prebrzo događa." "Ali, Zoey, kad—"
"I možda se varam", brzo sam joj upala u riječ. "Što ako sam se samo Uzbudila i uzrujala jer nikad prije nisam sudjelovala u obredu? Znaš ti kako bi mi neugodno bilo da kažem ljudima: 'Hej, ja sam jedina početnica u povijesti s afinitetom za sve elemente', a onda se pokaže da mi je to samo bilo od živaca?"
Stevie Rae si je zagrizla obraz. "Ne znam, svejedno mislim da bi trebala nekome reći."
"Aha, pa da Afrodita i njeno stado budu pri ruci da mogu likovati ako se pokaže da mi se sve to samo učinilo."
Stevie Rae je problijedjela. "O, čovječe. Totalno imaš pravo. To bi bilo zbilja grozno. Neću ništa reć sve dok ne budeš bila spremna. Obećavam ti."
Svojom me reakcijom podsjetila na nešto. "Hej, a što je to Afrodita tebi napravila?"
Stevie Rae je spustila pogled u krilo, sklopila ruke i pogrbila ramena, kao da joj je odjednom postalo hladno. "Pozvala me na jedan obred. Nisam tu tada bila baš dugo, tek nekih mjesec dana, pa sam se pomalo uzbudila zbog toga što me povlaštena ekipa želi." Odmahnula je glavom, i dalje me ne pogledavši. "Bilo je to glupo od mene, ali tada stvarno nikoga još nisam baš dobro znala, i mislila sam da se možda žele sprijateljiti sa mnom. Pa sam otišla. Ali nisu htjele da postanem jedna od njih. Htjele su da im budem, znaš - znaš - darivateljica krvi za obred. Cak su me nazvale 'hladnjak', kao da ne vrijedim više nego da za njih držim krv. Rasplakale su me, a kad sam ih odbila, ismijale su me i izbacile. Tako sam upoznala Damiena, a i Erin i Shaunee. Baš su se bili družili i vidjeli su me kako sam istrčala iz društvene dvorane, pa su otišli za mnom i rekli mi da se ne uzrujavam zbog toga. Otada su mi prijatelji." Napokon je pogledala u mene. "Oprosti. Već sam ti prije htjela nešto reći o tome, ali znala sam da to neće pokušati s tobom. Presnažna si, a Afrodita se previše zanima za tvoj Biljeg. K tome, dovoljno si lijepa da budeš jedna od njih."
"Hej, ti si isto!" Došlo ini je muku kad sam si predočila Stevie Rae otromboljenu u stolici poput Elliotta... kad sam zamislila da pijem krv Stevie Rae.
"Ne, ja sam samo onako slatka. Nisam ja kao one."
"Nisam ni ja kao one!" proderala sam se, našlo se Nala probudila i mrzovoljno mi nešto progunđala.
"Znam da nisi. Nisam na to mislila. Samo sam htjela reć da sam znala da bi te one htjele u svojoj grupi, pa te ne bi pokušale tako iskoristit."
Ne, uspjele su me prevariti i dale su sve od sebe da me natjeraju da pošizim. Ali zašto? Čekaj! Znala sam što su naumile. Erik je rekao da mu je krv bila grozna kad ju je prvi put pio, i da je istrčao da se izriga. Ja sam ovdje tek dva dana. Htjele su izvesti nešto što će mi se toliko ogaditi da me zauvijek bude strah i njih i njihova obreda.
Nisu htjele da se učlanim u Kćeri Mraka, ali nisu htjele ni da moraju reći Neferet da me ne žele. Radije su odlučile mene natjerati da se odbijeni priključiti njima. Iz kog već god izopačenog razloga, nasilnica Afrodita htjela je da ne uđem u Kćeri Mraka. Nasilnici su mi oduvijek išli na jetra, što je nažalost značilo da znam što sad trebam učiniti.
Ma, sranje. Priključit ću se Kćerima Mraka.
"Zoey, ne ljutiš se na mene, je li?" upitala me Stevie Rae sitnim glasićem.
Zatreptala sam, ne bih li razbistrila misli. "Naravno da ne! Imala si pravo; Afrodita me nije pokušala natjerati na ništa slično darivanju krvi." Trpnula sam si zadnji zalogaj sendviča u usta i krenula ga brzo prožvakati. "Hej, stvarno sam slomljena. Bi mi možda mogla pomoći da nađem Nali posudu za pijesak, pa da mogu otići leći?"
Stevie Rae se smjesta ozarila, i skočila s kreveta prpošno kao inače. "Vidi ovo." Praktički je odskakutala do jedne strane sobe i podigla veliku zelenu vrećicu na kojoj je debelim bijelim slovima bilo otisnuto FELICIA'S - JUŽNJAČKA VRTLARSKA TRGOVINA, 2616 S. HARVARD, TULSA. Iz nje je istresla na pod kutiju za pijesak, zjelice za hranu i vodu, kutiju mačje hrane Friskies (s dodatnom zaštitom protiv grudica dlaka) i vreću pijeska za mačke.
"Kako si znala?"
"Nisam. To je ležalo pred našim vratima kad sam se vratila s večere." Zavukla je ruku do dna vrećice i izvadila omotnicu i preslatku ogrlicu od ružičaste kože načičkanu minijaturnim srebrnim šiljcima.
"Izvoli, ovo je za tebe."
Pružila mi je omolnicu, na kojoj sam sad opazila ispisano svoje ime, a onda je otišla privoljeti Nalu da slavi ovratnik. U omotnici je lijepim, vitičastim rukopisom na skupom pisaćem papiru boje kosti pisao jedan redak.

Skylar mi je rekao da ona stiže.

Bio je potpisan samo inicijalom N.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeseto poglavlje

ZNALA SAM DA ĆU MORATI RAZGOVARATI S NEFERET. RAZMIŠLJALA SAM O tome dok smo sutradan ujutro Stevie Rae i ja na brzinu doručkovale. Nisam joj htjela ništa reći o svojoj navodno čudnoj reakciji na elemente - mislim ono, nisam lagala Stevie Rae. Možda mi se sve skupa učinilo. Sto bi bilo da to ispričam Neferet, a ona me podvrgne nekakvom bizarnom ispitu afiniteta (tko zna, sve je moguće u ovoj školi) i otkrije da nemam ništa više od pretjerano razbuktale mašte? Nema šanse da bih htjela podnijeti nešto takvo. Samo ću držati jezik za zubima dok ne saznam više o tome. Nisam joj ništa htjela reći ni o tome da sam vidjela duha Elizabeth. Kao da bih htjela da Neferet pomisli da sam poremećena? Neferet je bila cool, ali bila je odrasla, i gotovo sam mogla čuti predavanje u stilu "to ti se samo učinilo jer si prošla toliko promjena" koje bih zaradila da priznam da sam vidjela duha. Ipak, morala sam razgovarati s njom o toj krvožednosti. (Pobogu - ako mi se krv toliko sviđa, zašto me i dalje obuzima mučnina kad pomislim na nju?)
"Misliš da će ići za tobom na nastavu?" rekla je Stevie Rae, pokazavši na Nalu.
Pogledala sam sebi pod noge, gdje je mačka ležala sklupčana i zadovoljno prela. "Je 1' može?"
"Hoćeš reći, je 1' smije?" Kimnula sam.
"Aha, mačke mogu ići kamo god žele."
"Ha", rekla sam i spustila ruku da je počeškam po tjemenu. "Valjda onda može cijeli dan ići za mnom."
"Pa, drago mi je što je tvoja, a ne moja. Koliko sam vidjela kad se uključio alarm, ozbiljno voli otimati jastuk."
Nasmijala sam se. "Tu imaš pravo. Ne Ide mi u glavu kako me jedna tako sitna curica mogla izgurali s vlastitog Jastuka." Još sam je jedanput počeškala po glavi. "Idemo. Da ne zakasnimo."
Ustala sam sa zdjelicom u ruci i zamalo naletjela ravno na Afroditu. Uz bok su joj, kao i obično, bile Strašna i Ratnička. Ose nije bilo na vidiku (možda se jutros otišla tuširati, pa se rastopila kad ju je zalila voda - he he). Afroditin pokvareni smiješak podsjetio me na piranu koju sam vidjela u akvariju Jenks kad sam bila tamo prošle godine na ekskurziji sa svojini razredom iz biologije.
"Bok, Zoey. Bože, otišla si sinoć u takvoj žurbi da se nisam stigla oprostiti s tobom. Zao mi je što ti nije bilo lijepo. Šteta, ali Kćeri Mraka nisu za svakoga." Bacila je pogled na Stevie Rae i iskrivila gornju usnu.
"Zapravo, sinoć mi je bilo jako lijepo, i apsolutno obožavam haljinu koju si mi poklonila!" oduševljeno sam dodala. "Hvala ti što si me pozvala da se priključim Kćerima Mraka. Prihvaćam. Totalno." Afroditi se zvjerski osmijeh sasušio na licu. "Stvarno?" Iscerila sam se kao budaletina koja baš ništa ne kuži. "Stvarno! Kad nam je idući sastanak ili obred ili šta već - ili da samo pitam Neferet? Baš se ujutro idem naći s njom. Znam da će joj biti drago čuti kakvu ste mi dobrodošlicu sinoć pružile i saznati da sam sada i ja Kći Mraka."
Afrodita je tek na trenutak bila u nedoumici. Zatim se opet osmjehnula i savršeno počela imitirati moj budalasti ton. "Da, kladim se da će Neferet biti drago što si nam se priključila, ali ja, kao predvodnica Kćeri Mraka, znam naš raspored napamet, pa nema potrebe da je gnjaviš blesavim pitanjima. Sutra nam je proslava Samhaina. Obuci svoju haljinu", naglasila je tu riječ, a ja sam se još šire osmjehnula. Namjeravala sam je pogoditi u slabu točku, i to mi je uspjelo. "I nađemo se u društvenoj dvorani odmah nakon večere, točno u četiri i trideset ujutro." "Super. Doći ću."
"Dobro, baš si me ugodno iznenadila", vješto je rekla. Zatim je u pratnji Strašne i Ratničke (koje su djelovale pomalo ošamućeno) utroje izašla iz kuhinje.
"Vražje kučke", promrsila sam si u bradu. Bacila sam pogled na Stevie Rae, koja je buljila u mene, lica skamenjena u zgranut izraz. "Priključit ćeš im se?" prošaptala je.
"Nije ono što misliš. Dođi, ispričat ću ti dok idemo na sat." Stavila sam naše posuđe od doručka u perilicu i izgurala umuknulu Stevie Rae iz doma. Nala je mekim koracima pošla za nama, tu i tamo sikćući na svaku mačku koja mi se usudila dolutali preblizu na pločniku. "Izviđam teren, baš kao što si sinoć rekla", pojasnila sam joj.
"Ne. Ne sviđa mi se to", rekla je, odmahujući glavom tako snažno da joj se kratka kosa ludo zanjihala.
"Zar nikad nisi čula staru izreku: 'Drži prijatelje blizu, a neprijatelje još bliže'?"
"Jesam, ali—"
"Samo to i radim. Afrodita uspijeva nekažnjeno izvesti previše sranja. Pokvarena je. Sebična je. Nije moguće da Nyx nju želi za Nadsvećenicu."
Stevie Rae je razrogačila oči. "Namjeravaš je spriječiti?"
"Pa, pokušat ću." A kad sam to rekla, osjetila sam kako me safirni polumjesec na čelu zapeckao.
"Hvala na mačjem priboru koji si mi dala za Nalu", rekla sam.
Neferet je podigla pogled sa sastavka koji je ocjenjivala i osmjehnula se. "Nala - to je dobro ime za nju, ali trebaš zahvaliti Skylaru, ne meni. On mi je kazao da ona stiže." Zatim je bacila pogled na narančastu kr¬znenu lopticu koja mi se nestrpljivo prepletala između nogu. "Stvarno ti je privržena." Opet me pogledala u oči. "Reci, Zoey, čuješ li ikada njezin glas u svojoj glavi, ili znaš točno gdje se ona nalazi, čak i kad nije u istoj prostoriji kao i ti?"
Zatreptala sam. Neferet je zaključila da bih mogla imati afinitet za mačke! "Ne, ja je - ne čujem je u glavi. Ali stvarno mi se često tuži. I ne bih znala reći znam li ili ne znam gdje je dok nije sa mnom. Uvijek je sa mnom."
"Predivna je." Neferet je prstom pozvala Nalu i rekla: "Dođi, dijete."
Nala je smjesta otišla onamo i skočila na Neferetinu katedru, tako da su se papiri posvuda raštrkali.
"O, zaboga, baš mi je žao, Neferet." Krenula sam uzeti Nalu, ali Neferet mi je mahnula da se maknem. Počeškala je Nalu po glavi, a mačka je zažmirila i počela presti.
"Mačke su uvijek dobrodošle, a papiri se lako opet dovedu u red. Nego, o čemu si to zapravo htjela razgovarati sa mnom, Zoeybird?"
Srce me zaboljelo kad me oslovila nadimkom kojim me je zvala baka, koje sam se odjednom tako snažno zaželjela da sam morala zatreptati da rastjeram suze.
"Nedostaje li ti bivši dom?" tiho me upitala Neferet, "Ne, baš i ne. Dobro, izuzev bake, ali toliko mi se toga dogodilo da sam to tek sada shvatila, mislim", rekla sam s krivnjom. "Ne nedostaju ti majka i otac."
Nije to izgovorila kao pitanje, ali dobila sam potrebu da joj odgovorim. "Ne. Mislim, oca u stvari nemam. Ostavio nas je dok sam bila mala. Mama mi se preudala prije tri godine i, eto..."
"Možeš mi ispričati. Dajem ti riječ da ću imati razumijevanja", rekla je Neferet.
"Mrzim ga!" rekla sam s više bijesa nego što sam očekivala osjetiti. "Otkako je ušao u našu obitelj" - sarkastično sam izgovorila tu riječ - "ništa nije kako treba. Mama mi se totalno promijenila. Kao da više nije u stanju biti njemu žena i meni mama. To mi već dugo nije bio dom."
"Moja je majka umrla kad mi je bilo deset godina. Otac mi se nije ponovno oženio. Umjesto toga, započeo je supružnički odnos sa mnom. Od moje desete godine, pa do petnaeste, kad me Nyx spasila Biljegom, trpjela sam njegova zlostavljanja." Neferet je zastala i pustila da me prvi šok onoga stoje rekla prođe prije nego što će nastaviti. "Vidiš, zato, kad ti kažem da shvaćam što znači kad ti dom postane nepodnošljiv, ne govorim to tek tako."
"Kako grozno." Nisam znala što bih drugo rekla.
"Tada je bilo. Sada je to naprosto još jedno sjećanje. Zoey, ljudi iz tvoje prošlosti, pa čak i iz sadašnjosti i budućnosti, postajat će ti sve manje važni, sve dok napokon ne budeš osjećala vrlo malo prema njima. To će ti postajati sve jasnije kako tvoja Promjena bude odmicala."
U glasu joj se osjećala plošna hladnoća od koje mi je postalo čudno, i začula sam sebe kako govorim: "Ne želim da mi prestane biti stalo do moje bake."
"Naravno da ne želiš." Ponovno je postala puna topline i brižnosti. "Tek je devet navečer, zašto je ne bi nazvala? Možeš zakasniti na sat drame; javit ću profesorici Nolan da sam te ispričala."
"Hvala, to bih baš voljela. Ali nisam htjela o tome razgovarati." Duboko sam udahnula. "Sinoć sam pila krv."
Neferet je kimnula. "Da, Kćeri Mraka često umiješaju početničku krv u svoje obredno vino. Mladi to vole raditi. Je li te to jako pogodilo, Zoey?" "Pa, tek sam naknadno za to saznala. A onda me pogodilo, da."
Neferet se namrštila. "Nije bilo etično od Afrodite što ti to nije unaprijed rekla. Trebala si dobiti priliku da odlučiš hoćeš li to popiti. Razgovarat ću s njom."
"Ne!" rekla sam malo prebrzo, a onda se prisilila da progovorim smirenije. "Ne, stvarno nema potrebe. Ja ću se pobrinuti za to. Odlučila sam se priključiti Kćerima Mraka, tako da ne bih htjela već od početka djelovati kao da sam odlučila stvarati probleme Afroditi."
"Vjerojatno si u pravu. Afrodita može biti prilično temperamentna, i pouzdajem se da ćeš sama to riješiti, Zoey. Doista volimo poticati početnike da sami rješavaju međusobne probleme kad god je to moguće." Proučila me pogledom, s jasno vidljivom brigom na licu. "Normalno je da prvih nekoliko puta okus krv ne odgovara naročito. Znala bi to da si dulje s nama."
"Nije stvar u tome. Nego - bila mi je stvarno ukusna. Erik mi je rekao da mi je reakcija bila atipična."
Neferet je naglo podigla svoje savršene obrve. "To svakako. Jesi li pritom osjetila ošamućenost ili ushit?"
"Oboje", tiho sam rekla.
Neferet je bacila pogled na moj Biljeg. "Jedinstvena si, Zoey Redbird. Pa, mislim da bi bilo najbolje da te maknem iz ovog segmenta sociologije i premjestim na sociologiju 415."
"Stvarno bi mi bilo draže da ostane kao prije", brzo sam rekla. "Već se ionako osjećam kao dovoljno velika frikuša dok svi bulje u moj Biljeg i samo čekaju da vide hoću li učiniti nešto čudno. Ako me premjestiš u razred s učenicima koji su tu već tri godine, stvarno će misliti da sam bizarna."
Neferet je zastala, češkajući Nalinu glavu dok se premišljala. "Shvaćam što želiš reći, Zoey. Ima više od stotinu godina otkako sam bila tinejdžerica, ali vampiri imaju dugo, precizno pamćenje, i svakako se sjećam kako mi je bilo prolaziti Promjenu." Uzdahnula je. "Okej, što kažeš na kompromis? Dopustit ću ti da ostaneš na sociologiji za treću klasu, ali htjela bih ti dati tekst kojim se služimo na višoj godini, s tim da pristaneš čitati jedno poglavlje tjedno i obećaš mi da ćeš o svim pitanjima koja budeš imala razgovarati sa mnom."
"Dogovoreno", rekla sam.
"Znaš, Zoey, dok prolaziš Promjenu doslovce postaješ potpuno novo biće. Vampiri nisu ljudi, premda su humani. Možda ti to sada djeluje neprihvatljivo, ali tvoja želja za krvlju normalna je u tvom novom životu kao što je u prošlom životu normalnu bila tvoja želja za" - zastala je i osmjehnula se - "kola napicima."
"Opa! Je li ima nešto što ti ne znaš?"
"Nyx me izdašno obdarila. Uza svoj afinitet za naše ljupke mačke i iscjeliteljske sposobnosti, također sam intuitivka."
"Možeš mi čitati misli?" uplašeno sam je upitala.
"Ne baš. Ali mogu naslutiti ponešto, tu i tamo. Na primjer, znam da mi trebaš još nešto reći što se sinoć dogodilo."
Duboko sam udahnula. "Bila sam uzrujana nakon što sam saznala za krv, pa sam istrčala iz društvene dvorane. Tako sam pronašla Nalu. Bila je na drvetu koje stoji jako blizu zida. Mislila sam da ne može sići, pa sam se popela na zid da je uzmem i, eto, dok sam joj pričala, pronašlo me dvoje poznanika iz moje bivše škole."
"Što se dogodilo?" Neferet je umirila ruku; više nije milovala Nalu, i potpuno se posvetila meni.
"Nije bilo dobro. Bili su - bili su razbijeni, urokani i pijani." Okej, nisam mislila to blebnuti!
"Jesu li ti pokušali nešto učiniti?"
"Ne, ništa takvo. To su bili moja bivša najbolja prijateljica i moj šatro bivši dečko."
Neferet me opet pogledala podignute obrve.
"Pa, prestala sam izlaziti s njim, ali on i ja još nismo prešli jedno preko drugoga."
Kimnula je kao da shvaća. "Nastavi."
"Kayla i ja smo se pomalo posvađale. Ona me sada drugačije doživljava, a mislim da i ja drugačije doživljavam nju. Nijednoj od nas taj novi doživljaj ne odgovara." Kad sam to rekla, shvatila sam da je to istina. Nije bila stvar u tome da se kajlava promijenila - zapravo, ostala je potpuno ista. Samo što su mi one sitnice preko kojih sam nekada prelazila, poput njena besmislenog brbljanja i zločeste strane, odjednom počele tako ići na živce da se više nisam htjela nositi s njima. "Uglavnom, ona je otišla, i ostala sam nasamo s Heathom." Tu sam zastala, ne znajući kako da ispričam ostatak.
Neferet je stisnula oči. "Osjetila si krvožednost prema njemu."
"Da", prošaptala sam.
"Jesi li mu pila krv, Zoey?" Glas joj je postao oštar.
"Samo sam okusila kapljicu. Jer sam ga ogrebala. Nisam namjeravala, ali kad sam začula kako mu krv kuca - to me natjeralo da ga ogrebem."
"Znači, nisi doslovce pila iz rane?"
"Krenula sam, ali Kayla se vratila i prekinula nas. Skroz je pošizila, i tako sam napokon nagovorila Heatha da ode."
"Nije sam htio otići?"
Odmahnula sam glavom. "Ne. Nije htio." Opet mije došlo da zaplačem. "Neferet, tako mi je žao! Nije bilo namjerno. Nisam uopće pojma imala što radim sve dok Kayla nije vrisnula."
"Naravno da nisi shvatila što se zbiva. Kako bi se moglo očekivati da jedna netom Obilježena početnica zna za krvožednost?" Dotaknula mi je ruku smirujućom, majčinskom gestom. "Vjerojatno se nisi Utisnula u njega."
"Utisnula?"
"To se često dogodi kad vampiri piju izravno iz ljudi, pogotovo ako je između njih bila uspostavljena spona prije puštanja krvi. Zbog toga je početnicima zabranjeno piti ljudsku krv. Zapravo, odraslim vampirima nalaže se da se ne hrane ljudima ako ikako mogu. Postoji cijela jedna Vampirska sekta koja to smatra moralno pogrešnim i želi da postane službeno zabranjeno", rekla je.
Gledala sam kako joj oči postaju sve tamnije dok je govorila. Njihov me izraz odjednom jako ustrašio, i zadrhtala sam. Onda je Neferet trepnula i oči su joj opet postale kao i inače. Ili mi se samo učinilo da su bile onako čudno tamne?
"Ali tu raspravu najbolje je ostaviti za moja predavanja iz sociologije za šestu klasu."
"Što da radim s Heathom?"
"Ništa. Javi mi ako se pokuša opet vidjeti s tobom. Ako te bude zvao, ne javljaj se. Počne li se Utiskivati, na njega će djelovati čak i zvuk tvoga glasa, i to djelovati kao mamac koji ga privlači tebi."
"Zvuči kao nešto iz Dracule", promrmljala sam.
"Nema to veze s tom bijednom knjigom!" poklopila me. "Stoker je ozloglasio vampire, što je našem soju stvorilo beskrajne sitne nevolje s ljudima."
"Ispričavam se, nisam htjela—"
Odmahnula je rukom. "Ne, nisam trebala na tebi iskaliti svoje neza¬dovoljstvo knjigom te stare budale. I ne brini se za svog prijatelja Heatha.
Sigurna sam da će biti u redu. Rekla si da je pušio i pio? Pretposlavljam da misliš na marihuanu?"
Kimnula sam. "Ali ja ne pušim", dodala sam. "Zapravo, ni on nekada nije, kao ni Kayla. Ne ide mi u glavu što se s njima zbiva. Mislim da se druže s onim nogometašima drogerašima iz Uniona, a nijedno od njih dvoje nema dovoljno mozga u glavi da jednostavno odbije."
"Pa, njegova reakcija na tebe možda ima više veze s razinom opijenosti nego s mogućim Utiskivanjem." Zastala je, izvukla blok iz ladice i pružila mi ga s olovkom. "Ali za svaki slučaj ipak zapisi imena, prezimena i adrese svojih prijatelja. E, da, dodaj i imena tih nogometaša iz Uniona, ako ih znaš."
"Sto će ti sva njihova imena?" Osjetila sam kako mi se srce spušta u pete. "Nećeš valjda nazvati njihove roditelje, je li?"
Neferet se nasmijala. "Naravno da neću. Ne zanima me neodgovorno ponašanje ljudskih tinejdžera. Samo te pitam zato da bih mogla usredotočiti misli na tu skupinu i možda razabrati kakav trag mogućeg Utiskivanja među njima."
"A što ako ga nađeš? Sto će biti s Heathom?"
"Mlad je i Utisak će biti slab, pa bi s vremenom i udaljenošću trebao postupno nestati. Ako se zaista potpuno Utisnuo, ima načina da se to slomi." Spremala sam se reći da bi ona možda samo trebala odmah izvesti što već treba da slomi Utiskivanje, kad je nastavila. "Nijedan način nije ugodan."
"O, okej."
Zapisala sam imena i adrese Kayle i Heatha. Pojma nisam imala gdje žive oni tipovi iz Uniona, ali uspjela sam se sjetiti kako se zovu. Neferet je ustala i otišla u dno učionice, gdje je uzela debeli udžbenik čiji je naslov, otisnut srebrnim slovima, glasio Sociologija 415.
"Kreni od Prvog poglavlja i pročitaj cijelu knjigu. Sve dok je ne dovršiš, smatrajmo da ti je to domaći rad, namjesto zadaća koje dajem ostatku razreda koji sluša sociologiju 101."
Uzela sam knjigu. Bila je teška, a korice su mi bile hladne u zažarenim, uzrujanim rukama.
"Ako imaš kakvih pitanja, bilo kakvih, smjesta mi se obrati. Ako nisam tu, možeš doći u moj stan u hramu Nyx. Uđi na ulazna vrata i popni se stubištem sa svoje desne strane. Jedina sam svećenica u školi u ovom trenutku, tako da cijeli prvi kat pripada meni. I ne brini da ćeš mi smetati. Moja si početnica - posao ti je da mi smetaš", rekla je s toplim osmijehom.
"Hvala, Neferet."
"Nastoj se ne zabrinjavati. Nyx te dotaknula, a božica skrbi za svoje." Zagrlila me. "Idem sad reći profesorici Nolan zašto te nema. Samo izvoli, nazovi baku s telefona na mojoj katedri." Opet me zagrlila, a onda tiho zatvorila vrata učionice za sobom na izlasku.
Sjela sam za njenu katedru i pomislila kako je ona super, i kako je dugo prošlo otkako me vlastita mama tako zagrlila. I nekako su mi potekle suze.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeset prvo poglavlje

"BOK, BAKO, JA SAM."
"O! Moja Zoeybird! Jesi li mi dobro, šećeru?"
Osmjehnula sam se u slušalicu i obrisala oči. "Dobro sam, bako. Samo sam te se uželjela."
"Ptičice, uželjela sam se i ja tebe." Zastala je i onda rekla: "Je li te mama zvala?"
"Nije."
Baka je uzdahnula. "Pa, šećeru, možda te ne želi gnjaviti dok se navi¬kavaš na novi život. Znaš, rekla sam joj da mi je Neferet objasnila kako će ti dani i noći biti obrnuti."
"Hvala, bako, ali ne bih rekla da me zato nije zvala."
"Možda je pokušala, a ti si samo propustila poziv. Jučer sam te zvala na mobitel, ali javila mi se sekretarica."
Žacnula me grižnja savjesti. Nisam ni provjerila poruke na telefonu. "Zaboravila sam napuniti mobitel. Ostao mi je u sobi. Oprosti što ti se nisam javila, bako." Zatim sam, da joj lakne (a i da prijeđe s te teme), rekla: "Provjerit ću poruke kad se vratim u sobu. Možda me mama ipak zvala."
"Možda i je, šećeru. Onda, reci mi, kako ti je tamo?"
"Dobro je. Mislim ono, tu mi se sviđa puno toga. Nastava mi je cool. Hej, bako, čak idem na mačevanje i konjaništvo."
"Prekrasno! Sjećam se kako si voljela jahati Zeku."
"I dobila sam mačku!"
"O, Zoeybird, tako mi je drago. Oduvijek si voljela mačke. Jesi li se sprijateljila s drugim učenicima?"
"Aha, moja cimerica Stevie Rac je super. A već sam se skompala i s njenim društvom."
"Onda, ako sve ide tako dobro, čemu suze?"
Trebala sam znati da od bake ništa ne mogu sakrili. "Ma kad... kad mi stvarno nije lako nositi se s nekim stvarima vezanim uz Promjenu."
"Dobro si, zar ne?" Glas joj se produbio od brige. "Je li ti glava dobro?"
"Ma da, nema veze s tim. Nego—" Zastala sam. Htjela sam joj reći; tako sam joj jako htjela reći da sam mislila da ću eksplodirati, ali nisam znala kako. I bojala sam se - bojala sam se da me više neće voljeti. Mislim ono, mama me prestala voljeti, je 1' tako? Ili me, u najmanju ruku, mama zamijenila za novog muža, što je na neki način bilo gore nego da me prestala voljeti. Sto da radim ako me i baka odluči napustiti?
"Zoeybird, znaš da meni možeš sve reći", blago je kazala.
"Teško mi je, bako." Zagrizla sam si usnu da ne zaplačem.
"Onda daj da ti olakšam. Ništa što bi mogla reći neće me natjerati da te prestanem voljeti. Tvoja sam baka danas, sutra i dogodine. Bit ću ti baka čak i nakon što se pridružim našim precima u svijetu duhova, i odande ću te nastaviti voljeti, Ptičice."
"Pila sam krv i to mi se svidjelo!" blebnula sam.
Bez oklijevanja, baka je rekla: "Pa, šećeru, zar to nije nešto što vampiri rade?"
"Je, ali ja nisam vampir. Samo sam početnica stara nekoliko dana." "Posebna si, Zoey. Oduvijek. Zašto bi se to sada promijenilo?" "Ne osjećam se posebno. Osjećam se kao frikuša."
"Onda imaj ovo na umu. Ti si i dalje ti. Nema veze što si Obilježena. Nema veze što prolaziš Promjenu. Iznutra, tvoj duh je i dalje tvoj duh. Izvana si možda izgledaš kao odnekud poznata neznanka, ali trebaš samo pogledati unutra da otkriješ onu sebe koju poznaješ već šesnaest godina."
"Poznata neznanka..." prošaptala sam. "Kako si znala?"
"Ti si moja djevojčica, šećeru. Ti si kći moga duha. Nije mi teško shvatiti što zacijelo osjećaš - vrlo je slično onome što slutim da bih i sama osjećala." "Hvala ti, bako."
"Nema na čemu, U-we-tsi a-ge-hu-tsa."
Osmjehnula sam se, obožavajući zvuk riječi Cherokeeja za kćer - tako magične i posebne, kao da je naslov koji je podarila sama Božica. Sama Božica...
"Bako, ima još nešto. "Reci, Ptičice."
"Mislim da osjećam pet elemenata pri izricanju kruga."
"Ako je to točno, onda ti je dana velika moć, Zoey. A znaš da velika moć sa sobom nosi veliku odgovornost. Naša porodica ima bogatu povijest Plemenskih starješina. Vračeva i Mudrih žena. Dobro pazi, Ptičice, da razmisliš prije djelovanja. Božica ti ne bi dala posebne moći iz pukog hira. Pažljivo se njima služi, tako da Nyx, kao i tvoji preci, sa smiješkom odozgo gledaju na tebe."
"Dat ću sve od sebe, bako."
"Ništa više nikad i ne bih tražila od tebe, Zoeybird."
"Ovdje ima još jedna djevojka s posebnim moćima, ali grozna je. Na¬silnica je i laže. Bako, mislim da... mislim da..." Duboko sam uzdahnula i izgovorila ono što mi se cijelo jutro kuhalo u glavi. "Mislim da sam jača od nje i mislim da me Nyx možda Obilježila da bih je mogla maknuti s položaja na kojem je. Ali - ali to bi značilo da moram doći na njeno mjesto, a ne znam jesam li spremna za to, jer sada nisam. Možda nikad neću ni biti."
"Postupaj onako kako ti vlastiti duh govori, Zoeybird." Zastala je, a zatim rekla: "Šećeru, sjećaš li se molitve pročišćavanja našeg naroda?"
Razmislila sam o tome. Ne bih mogla nabrojiti koliko sam puta zajedno s bakom otišla do potočića iza njene kuće i gledala je kako se obredno kupa u vodi koja protječe i izgovara molitvu pročišćavanja. Kojiput sam i ja ulazila u potok s njom i izgovarala molitvu. Ta je molitva bila upletena u cijelo moje djetinjstvo, izgovarana pri promjeni godišnjih doba, u znak zahvalnosti za urod lavande, ili pri pripremama za predstojeću zimu, kao i kad god bi se baka našla pred teškim odlukama. Kojiput nisam znala zašto ona to pročišćava sebe i izgovara molitvu. Tako je naprosto oduvijek bilo.
"Da", rekla sam. "Sjećam je se."
"Ima li tekuće vode u krugu škole?"
"Ne znam, bako."
"Pa, ako je nema, onda nadi nešto što će ti poslužiti kao dimilica. Najbolja je mješavina kadulje i lavande, ali možeš se čak poslužiti svježom borovinom ako ti nema druge. Znaš li kako se to izvodi?"
"Nadimim sebe, počev od stopala pa uvis uz tijelo, sprijeda i si i aga", izrecitirala sam kao da sam opet malo dijete, a baka me podučava običajima našeg naroda. "I onda se okrenem prema istoku i izgovorim molitvu pročišćavanja."
"Dobro je, sjećaš se. Zatraži pomoć od Božice. Zoey. Uvjerena sam da će te čuti. Možeš li to izvesti prije sutrašnjeg izlaska sunca?" "Mislim da mogu."
"I ja ću izvesti molitvu, i pridodati bakin glas, da zamolim Božicu da te vodi."
I odjednom mi je postalo bolje. Baka se u takvim stvarima nikad nije varala. Ako je ona uvjerena da će biti okej, onda će stvarno biti okej. "Izgovorit ću molitvu pročišćavanja prije zore. Obećavam ti."
"Dobro je, Ptičice. A sad bi ovoj starici bilo najpametnije da te pusti. Sada si usred školskog dana, zar ne?"
"Aha, upravo idem na sat drame. I, bako, ti nikad nećeš biti starica."
"Neću, dokle god budem mogla čuti tvoj mladi glas, Ptičice. Volim te, U-we-tsi a-ge-hu-tsa."
"Volim i ja tebe, bako."

Razgovor s bakom skinuo mije užasan teret sa srca. I dalje sam strahovala i šizila zbog budućnosti, i nisam baš bila presretna zbog ideje svrgavanja Afrodite. Ne treba ni spominjati da zapravo blage veze nisam imala kako da to izvedem. Ali imala sam plan. Okej, možda to nije bio baš "plan", ali barem mi je davao nešto da radim. Obavit ću molitvu pročišćavanja, a onda... pa... onda ću smisliti što ću poslije.
Ma da, to će upaliti. Ili sam barem to stalno govorila sebi cijelim trajanjem jutarnje nastave. Do ručka sam odlučila gdje ću izvesti svoj obred - ispod drveta kraj onog zida gdje sam našla Nalu. Razmišljala sam o tome dok sam hodala uz pultove sa salatom iza Blizanki. Stabla, a naročito hrastove, narod Cherokeeja smatra svetima, pa mi je to mjesto djelovalo kao dobar izbor. A i bilo je izolirano, i do njega se lako moglo stići. Dobro, Heath i Kayla pronašli su me tamo, ali nisam namjeravala opet sjesti navrh zida, a nisam mogla zamisliti da bi se Heath pojavio u zoru dva dana za redom, bio on Utisnut ili ne. Mislim ono, to je tip koji ljeti spava do dva popodne, svaki dan. Trebaju mu dvije budilice i majčina deračina da se probudi za školu. Dečko neće opet biti budan u cik zore. Sigurno će mu mjeseci trebati da se oporavi od onoga jučer. Ne, u stvari, vjerojatno se krišom izvukao iz kuće i našao s kajlavom (ona je uvijek bez problema mogla zbrisati, kad joj starci nisu imali blage veze), a onda su ostali budni cijelu noć. Što znači da nije otišao na nastavu i još će se praviti da je bolestan i iduća dva dana spavati. Uglavnom, nije me brinulo da bi se on mogao pojaviti.
"Jesu tebi bebi-kukuruzi strašni? Kad jednostavno nešto nije u redu s tim njihovim patuljastim tijelima."
Poskočila sam i zamalo ispustila žlicu rančerskog preljeva u zdjelu bijele tekućine, a onda sam pogledala u Erikove nasmijane plave oči.
"Hej, bok", rekla sam. "Prepao si me."
"Z, mislim da mi prelazi u naviku prikradati ti se."
Smeteno sam se zasmijuljila, itekako svjesna toga da Blizanke motre svaki naš pokret.
"Izgledaš kao da si se oporavila od onoga jučer."
"Aha, bez problema. Dobro mi je. I ovaj put ne lažem."
"I čujem da si se priključila Kćerima Mraka."
Shaunee i Erin zajedno su oštro udahnule. Dobro sam pripazila da ih ne pogledam. "Pa da."
"To je cool. Toj grupi treba malo svježe krvi."
"Kažeš 'toj grupi' kao da joj ne pripadaš. Zar ti nisi Sin Mraka?"
"Jesam, ali to nije isto kao kad si Kći Mraka. Mi služimo samo za ukras. Otprilike suprotno od onoga kako stvari stoje u ljudskom svijetu. Svi mi dečki znamo da nam je jedina uloga izgledati dobro i uveseljavati Afroditu."
Pogledala sam uvis u njegove oči i iz njih iščitala još nešto. "I ti to još uvijek radiš, uveseljavaš Afroditu?"
"Kao što sam sinoć rekao, ne više, što je jedan razlog da se više zapravo ne smatram članom te grupe. Siguran sam da bi me i službeno izbacile da nema te moje male glumačke aktivnosti."
"Misliš 'male' u smislu da su Broadway i L. A. već zainteresirani za tebe."
"U tom smislu." Široko mi se osmjehnuo. "Nije to stvarno, znaš. Gluma je čisto pretvaranje. Nema to veze s onim tko sam ja u stvari." Prignuo se i šapnuo mi u uho. "U stvari sam gik."
"Daj, molim te. Taj ti ulet pali?"
Složio je teatralno uvrijeđenu facu. "Ulet? Ne, Z. To nije ulet, i to ti mogu dokazati."
"Ma sigurno da možeš."
"Mogu. Dođi da zajedno noćas gledamo DVD-e. Pustit ću ti meni najdraže filmove svih vremena." "Kako ćeš time išta dokazati?"
"To su Ratovi zvijezda, originalna trilogija, znam sve replike svih uloga." Prignuo se bliže i opet prošaptao. "Znam izvesti čak i Chewbaccinc replike." Nasmijala sam se. "Imaš pravo. Zbilja si gik." "Jesam ti rekao."
Stigli smo do kraja pulta sa salatom i ispratio me do stola za kojim su već sjedili Damien, Stevie Rae i Blizanke. I, ne, uopće se nisu trudili prikriti činjenicu da totalno zjakaju u nas dvoje.
"Onda, hoćeš li izaći... sa mnom... noćas?"
Čula sam kako su sve četvero zadržali dah. Doslovce.
"Voljela bih, ali ne mogu noćas. Jer - eh - već imam planove."
"O. Okej. Pa... drugi put. Vidimo se." Kimnuo je ostalima za stolom i otišao.
Sjela sam. Svi su buljili u mene. "Stoje?" rekla sam.
"Izgubila si zadnji preostatak zdravog razuma", rekla je Shaunee.
"Doslovce sam to pomislila, Blizanko", rekla je Erin.
"Nadam se da imaš stvarno dobar razlog što si ga otkantala", rekla je Stevie Rae. "Očito si ga povrijedila."
"Misliš da bi mi pustio da ga utješim?" upitao je Damien, gledajući još uvijek zaneseno za Erikom.
"Digni ruke od toga", rekla je Erin. "On ne igra za tvoju momčad", rekla je Shaunee. "Tiho!" rekla je Stevie Rae. Okrenula se i pogledala me ravno u oči. "Zašto si ga odbila? Što bi moglo biti važnije od izlaska s njim?" "Svrgavanje Afrodite", rekla sam jednostavno

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeset drugo poglavlje

"IMA TO SMISLA", REKAO JE DAMIEN.
"Priključila se Kćerima Mraka", rekla je Shaunee.
"Što!" ciknuo je Damien, glasom višim za dvadesetak oktava.
"Pustite je na miru", rekla je Stevie Rae, smjesta mi priskačući u pomoć. "To je zbog izviđanja."
"Izviđanja, tla ne bi! Ako se priključila Kćerima Mraka, onda je u borbi s neprijateljem prsa u prsa", rekao je Damien. "Pa, priključila se", rekla je Shaunee. "Čuli smo je", rekla je Erin. "Halo! Ja sam i dalje tu uz vas", rekla sam. "Onda, što ćeš sada?" upitao me Damien. "Zapravo ne znam", rekla sam.
"Bolje smisli plan, i smisli ga brzo, da te one kučke ne pojedu za doručak", rekla je Erin.
"Nego što", rekla je Shaunee i krvoločno zagrizla salatu da to poentira.
"Hej! Ona se ne mora sama snalazit u tome. Ima nas." Stevie Rae je prekrižila ruke na prsima i prostrijelila Blizanke pogledom.
Zahvalila sam Stevie Rae smiješkom. "Dobro, imam određenu ideju."
"Dobro je. Reci nam, pa ćemo je razraditi", rekla je Stevie Rae.
Svi su me pogledali u iščekivanju. Uzdahnula sam. "Eto. Ovoga..." počela sam nesigurno, bojeći se da ne zvučim debilno, a onda zaključila da bih im baš i mogla reći ono što mi je bilo na umu otkako sam razgovarala s bakom, tako da sam ostatak zbrzala. "Mislila sam izvesti pradavnu molitvu pročišćavanja temeljenu na obrednoj tradiciji Cherokeeja i zatražiti od Nyx da mi pomogne smisliti plan."
Šutnja za stolom kao da je potrajala vječno. Onda je Damien napokon rekao: "Nije loša ideja zamoliti Nyx za pomoć."
"Jesi li ti Cherokee?" upitala me Shaunee.
"Izgledaš kao da si Cherokee", rekla je Erin.
"Halo! Preziva se Redbird. Jasno da je Cherokee", rekla je Stevie Rae odsječno.
"Pa, to je dobro", rekla je Shaunee, ali djelovala je sumnjičavo.
"Samo mislim da bi me Nyx mogla stvarno čuti i - možda - dati mi da barem naslutim što da radim s odvratnom Afroditom." Pogledala sam svoje prijatelje jednog po jednog. "Nešto u meni govori da jednostavno nije u redu puštati je da se izvlači nekažnjeno s tolikom količinom sranja."
"Daj da im kažem!" odjednom je rekla Stevie Rae. "Neće oni nikom reć. Fakat. I bit će korisno da saznaju."
"Koji K?" rekla je Erin.
"Okej, sad nemaš izbora", rekla je Shaunee i uprla svoju vilicu u Stevie Rae. "Znala je da ćemo te, ako to kaže, gnjaviti na mrtvo ime sve dok nam
ne kažeš o čem to ona govori."
Mrko sam pogledala Stevie Rae, koja je krotko slegnula ramenima i rekla: "Sori."
Nevoljko sam spustila glas i prignula im se. "Obećajte da nećete nikome reći."
"Obećavamo", rekli su.
"Mislim da osjećam pet elemenata kad se izriče krug."
Muk. Samo su me gledali. Troje zgranuto, Stevie Rae puna sebe.
"Onda, još uvijek mislite da ona ne može porazit Afroditu?" rekla je Stevie Rae.
"Znala sam da tvoj Biljeg znači više nego da si samo pala i lupila se u glavu!" rekla je Shaunee.
"Vau", rekla je Erin. "Koji dobar trač."
"Nitko ne smije saznati!" brzo sam rekla.
"Molim te", rekla je Shaunee. "Samo hoćemo reć da će jednog dana ovo bit super trač."
"Znamo se strpit za super trač", rekla je Erin.
Damien ih je obje zanemario. "Mislim da u povijesti nema nijedne Nadsvećenice koja je imala afinitet za svih pet elemenata." Damienov je glas postajao sve uzbuđeniji. "Znate što to znači?" Nije mi pružio priliku da odgovorim. "Znači da bi ti potencijalno mogla biti najprekaljenija Nadsvećenica koju su vampiri ikada imali."
"A?" rekla sam. Najprekaljenija?
"Najsnažnija - najmoćnija", nestrpljivo je rekao. "Možda bi stvarno mogla srediti Afroditu!"
"E to je sad istinski dobra vijest", rekla je Erin, dok je Shaunee zdušno kimala da se slaže.
"Onda, kad i gdje ćemo obaviti to pročišćavanje?" rekla je Stevie Rae. "Mi?" rekla sam.
"Nisi sama u ovome, Zoey", rekla je.
Zaustila sam da se pobunim - mislim ono, nisam uopće znala kako ću dalje. Nisam htjela umiješati svoje prijatelje u nešto što bi moglo biti - što će, zapravo, vjerojatno biti - totalna koma. Ali Damien mi nije dao prilike da ih odbijem.
"Trebamo li", jednostavno je rekao. "Čak i najprekaljenijoj Nadsvećenici treba njezin krug."
"Pa, nisam baš razmišljala o izricanju kruga. Samo sam mislila izvesti to s molitvom pročišćavanja."
"Ne možeš izreći krug, a onda izmoliti molitvu i pitati Nyx za pomoć?" upitala me Stevie Rae.
"Zvuči logično", rekla je Shaunee.
"Plus, ako stvarno imaš afinitet za pet elemenata, kladim se da ćemo to moći osjetiti dok budeš izricala vlastiti krug. Je 1' tako, Damien?" rekla je Stevie Rae. Svi su pogledali u gej znanstvenika u našim redovima.
"Meni to zvuči kao zdrava logika", rekao je.
Mislila sam i dalje raspravljati, premda je sve u meni osjećalo olakšanje, sreću i zahvalnost zbog toga što će moji prijatelji biti uz mene, što me ne žele pustiti da se s cijelom ovom neizvjesnošću suočim sama.
Cijeni ih; dragocjeni su to biseri.
Onaj poznati glas prohujao mi je umom, i shvatila sam da ne bih smjela sumnjati u taj novi instinkt u sebi koji kao da se rodio u trenutku kad me Nyx poljubila u čelo i zauvijek mi promijenila i Biljeg i život.
"Okej, trebat će mi dimilica." Tupo su me pogledali, pa sam im krenula objasniti. "To je za obredno pročišćavanje, jer pri ruci nemam tekuće vode. Ili možda imam?"
"Misliš, u smislu potoka ili rijeke ili nečega takvog?" upitala me Stevie Rae.
"Aha."
"Pa, imaš onaj potočić koji teče dvorištem ispred blagovaonice i nestaje negdje ispod škole", rekao je Damien.
"Ne odgovara mi; previše je javan. Morat ćemo se poslužiti dimilicom. Najbolje djeluje s mješavinom sušene kadulje i lavande, ali ako baš moram, mogu se poslužiti i borovinom."
"Mogu ti nabaviti kadulju i lavandu", rekao je Damien. "Imaju takve stvari u trgovini školskih potrepština za predmet Čini i obredi koji se sluša na petoj i šestoj klasi. Reći ću samo da pomažem kolegi iz višeg razreda i kupujem mu nastavni materijal. Sto ti još treba?"
"Pa, u obredu pročišćavanja baka je uvijek zahvaljivala sedam svetih smjerova koje narod Cherokeeja poštuje: sjeveru, jugu, istoku, zapadu, suncu, zemlji i sebi. Ali mislim da bih htjela molitvu konkretnije namijeniti Nyx." Zagrizla sam si usnu, razmišljajući.
"Mislim daje to pametno", rekla je Shaunee.
"Aha", dodala je Erin. "Hoću reći, Nyx nije vezana sa suncem. Ona je Noć."
"Mislim da bi trebala postupati nagonski", rekla je Stevie Rae.
"Nova Nadsvećenica mora se već u samom početku naučiti uzdati u sebe", rekao je Damien.
"Okej, onda će mi trebati i po jedna svijeća za svaki od pet elemenata", odlučila sam.
"Lako i prelako", rekla je Shaunee.
"Aha, hram nikada nije zaključan, a tamo ima svijeća za krug koliko hoćeš."
"Je li okej da ih uzmemo?" Krađa iz Hrama Nyx definitivno mi nije djelovala kao pametan prijedlog.
"U redu je, dokle god ih vratimo", rekao je Damien. "Što još?"
"To je sve." Mislim. Kvragu, nisam bila sigurna. Nije baš da sam znala što radim.
"Kada i gdje?" upitao je Damien.
"Nakon večere. Recimo, u pet sati. I ne možemo otići zajedno. Najmanje nam još treba da Afrodita ili bilo koja druga Kći Mraka pomisli da imamo nekakav sastanak i postane znatiželjna. Bolje da se onda nađemo kod onog ogromnog hrasta pokraj istočnog zida." Osmjehnula sam im se kutom usana. "Lako ga je naći ako se pravite da ste upravo istrčali s nekog obreda Kćeri Mraka u društvenoj dvorani i bježite glavom bez obzira od kučki."
"Tu se ne treba puno praviti", rekla je Shaunee.
Erin je frknula s podsmijehom.
"Okej, donijet ćemo stvari", rekao je Damien.
"Aha, mi ćemo donijeti stvari, a ti donesi najprekaljenijost", rekla je Shaunee i pogledala Damiena kao teška mudrica.
"To nije ispravan oblik te riječi. Znaš, stvarno bi trebala više čitati. Možda ti se rječnik poboljša", rekao je Damien.
"Mama bi ti trebala više čitati", rekla je Shaunee, a onda su ona i Erin prasnule u hihot na tu stvarno gadnu "mama ti" šalu.
Meni je, barem, bilo drago da su prestali pričati o meni, pa sam mogla jesti salatu i razmišljati razmjerno na miru dok su se oni prepucavali. Žvakala sam i nastojala se prisjetiti svih riječi molitve za pročišćavanje kad je Nala skočila na klupu do mene. Pogledala me krupnim očima, a onda se privila uz mene i počela prešli kao mlazni motor. Ne znam zašto, ali uz nju mi je postalo lakše. A kad je zvonilo, pa smo svi požurili na nastavu, svaki od mojih četvero prijatelja uputio mi je osmijeh, tajno mi namignuo i rekao: "Vidimo se, Z." I od njih mi je bilo lakše, premda me u srcu presjeklo jer su tako olako prihvatili Erikov nadimak za mene.
Sat španjolskog prohujao je za tili čas: cijelu lekciju učili smo kako reći što nam se sviđa, a što ne. Profa Garmy me nasmijavala do suza. Rekla je da će nam to promijeniti život. Me gustan gatos. (Volim mačke.) Me gusta ir de comprar. (Volim ići u kupovinu.) No me gusta eocen (Ne volim kuhati.) No me gusta lavar el gato. (Ne volim prati mačku.) To su profi Garmy bili najdraži izrazi, i cijeli smo sat smišljali vlastite favorite.
Nastojala sam ne zapisivati stvari tipa me gusta Erik. ..ino me gusta la kučka Afrodita. Okej, sigurna sam da la kučka nije španjolska riječ za kučku, al ono. Uglavnom, na satu je bilo fora, i čak sam shvatila što se govori. Sat konjaništva nije baš proletio. Čišćenje pregratka dobro mi je došlo za razmišljanje - ponavljala sam i ponavljala molitvu pročišćavanja - ali definitivno mi je sat trajao koliko sat traje. Ovaj put Stevie Rae nije došla po mene. Previše sam se brinula da bih mogla izgubiti pojam o vremenu. Kad je zvonilo, već sam brzo spremala četke, sretna što mi je Lenobia opet dopustila da timarim Perzefonu, a i zabrinuta jer mi je također rekla da smatra da bih je od idućeg tjedna mogla čak početi jahati. Užurbano sam izašla iz štale, žaleći što je vani, u "pravom" svijetu, tako sitni sat. Strašno bi mi bilo drago da sam mogla nazvati baku i reći joj kako mi dobro ide s konjima.
"Znam ja što se zbiva."
Kunem se da se zamalo nisam udavila. "Bože, Afrodita! Šta ne možeš bar malo šušnuti? Što si ti, napola pauk? Prepala si me na mrtvo ime."
"Što je bilo?" mazno je rekla. "Peče te nečista savjest?"
"Eh, kad se prišuljaš čovjeku s leđa, prepadneš ga. Nema to veze s nečistom savješću."
"Znači, nemaš nečistu savjest?"
"Afrodita, pojma nemam o čemu ti to govoriš."
"Znam što planiraš za noćas."
"A ja i dalje pojma nemam o čemu ti to govoriš." Ma, sranje! Kako je mogla otkriti?
"Svi misle da si tako prokleto slatka i tako prokleto nedužna i tako se prokleto dive tom tvom nakaznom Biljegu. Svi osim mene." Postavila se prema meni, i zastale smo nasred pločnika. Stisnula je plave oči, a lice joj se tako izobličilo daje dobila izraz bapske kučke. Ha. Upitala sam se (načas) shvaćaju li Blizanke kako su joj točan nadimak dale. "Ne zanima me što ti je tko nasrao, on je još uvijek moj. Zauvijek će biti moj."
Razrogačila sam oči i proželo me tako snažno olakšanje da sam prasnula u smijeh. Ona je to mislila na Erika, a ne na molitvu pročišćavanja! "Vau, pa ti zvučiš ko da si Eriku mama. Je 1' zna on da ti provjeravaš što on radi?"
"Jesam li izgledala ko da sam Eriku mama dok si me gledala kako mu pušim kurac u hodniku?"
Znači, otkrila je. Baš me briga. Valjda nam je ovaj razgovor bio neiz¬bježan. "Ne, nisi izgledala ko da si Eriku mama. Izgledala si ko ono što i jesi - očajnica - dok si se patetično nastojala uvaliti tipu koji ti je jasno govorio da te više ne želi."
"Glupa kravo! Neće meni nitko govoriti takve stvari!"
Podigla je ruku i zamahnula da mi zgrčenim noktima zagrebe lice. Nato kao daje cijeli svijet stao, ostavljajući nas dvije u malom mjehuru usporenog kretanja. Sčepala sam je za zapešće i lako je zaustavila - prelako. Kao da je ona bila tek malo, boležljivo dijete koje me krenulo ljutito udariti, ali je zapravo bilo preslabo da me ozlijedi. Zadržala sam je tako na trenutak i pogledala je u oči pune mržnje.
"Da me nikad više nisi pokušala udariti. Nisam ti ja klinka koju možeš maltretirati. Shvati to, i shvati to ovaj čas. Ne bojim te se." Zatim sam odgurnula njeno zapešće od sebe, i totalno se zgranula kad sam vidjela da je oteturala nekoliko koraka unatraške.
Trljajući zapešće, prostrijelila me pogledom. "Ne trudi se sutra doći. Smatraj da ti poziv više ne vrijedi i da više nisi Kći Mraka."
"Je li?" Osjetila sam se nevjerojatno smireno. Znala sam da imam adut za ovo, pa sam ga stavila na stol. "Znači, ti bi htjela objasniti mojoj mentorici, Nadsvećenici Neferet, vampici koja je prva predložila da se priključim Kćerima Mraka, da si me izbacila samo zato što si ljubomorna jer se sviđam tvom bivšem dečku?"
Potpuno je problijedjela.
"E, da, i možeš biti sasvim sigurna da ću biti totalno, potpuno pogođena kad me Neferet bude propitkivala o tome." Šmrcnula sam i malo zajecala, kao da se pravim da plačem.
"Znaš li kako je to kad si dio nečega, a nitko drugi u grupi te ne želi?" zarežala je kroz stisnute zube.
Osjetilu sam kako mi se želudac steže i morala sam se silom obuzdati da joj ne pokažem da me pogodila u slabu točku, Da, znala sam točno kako je to kad si dio nečega - navodne obitelji - i osjećaš kao da te nitko drugi ne želi, ali Afrodita to neće saznati. Umjesto toga, osmjehnula sam joj se i najšećernijim glasom rekla: "Ma kako to misliš, Afrodita? Erik je član Sinova Mraka i baš mi je danas pod ručkom rekao da se jako raduje što sam se priključila Kćerima Mraka."
"Dođi na obred. Pravi se da si članica Kćeri Mraka. Ali bolje imaj jednu stvar na umu. To su moje Kćeri Mraka. Ti si autsajderica; ti si nepoželjna. A imaj i ovo na umu. Erika Nighta i mene veže nešto što ti nikad nećeš shvatiti. Nije on meni nikakav bivši. Nisi ostala do kraja naše igrice u hodniku. On je tada, kao i sada, ostao upravo ono što želim da bude. Moj." Zatim je zabacila svoju vrlo bujnu, vrlo plavu kosu i šmugnula.
Otprilike dva udisaja nakon toga Stevie Rae je provirila iza jednog starog hrasta smještenog nedaleko od pločnika i rekla: "Je F otišla?"
"Na svu sreću." Odmahnula sam glavom prema Stevie Rae. "Što ti tamo radiš?"
"Šališ se? Pa skrivam se. Premirem od straha od nje. Došla sam se nać s tobom i ugledala vas dvije kako se svađate. Čovječe, čak te pokušala udarit!" "Afrodita ima ozbiljnih problema s obuzdavanjem bijesa." Stevie Rae se nasmijala.
"Nego, Stevie Rae, možeš sada izaći iz tog zaklona."
Smijući se i dalje, Stevie Rae je praktički doskakutala do mene i primila me pod ruku. "Stvarno si joj se postavila!"
"Stvarno jesam."
"Ona te stvarno, stvarno ne može smisliti."
"To je stvarno, stvarno točno."
"Znaš što to znači?" rekla je Stevie Rae.
"Aha. Više mi nema druge. Morat ću je svrgnuti."
"Aha."
Ali znala sam da mi nema druge čak i prije nego što mi je Afrodita pokušala noktima iskopati oči. Nije mi bilo druge otkako je Nyx stavila svoj Biljeg na mene. Dok smo Stevie Rae i ja zajedno hodale plinskim svjetlom obasjanim divotom noći, riječi Božice ponavljale su mi se i ponavljale u glavi: Starija si od svojih godina, Zoeybird. Vjeruj u sebe i naći ćeš način. Samo imaj na umu da mrak nije uvijek isti što i zlo, baš kao što ni svjetlo ne donosi uvijek dobro.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeset treće poglavlje

"NADAM SE DA ĆE GA I OSTALI USPJETI NAĆI", REKLA SAM, POGLEDAVAJUĆI oko sebe dok sam sa Stevie Rae čekala kod velikog hrasta. "Sinoć mi nije izgledalo ovako mračno."
"Nije ni bilo. Noćas je stvarno oblačno, pa se mjesečina teško probija. Ali, bez brige, Promjena nam stvarno cool djeluje na noćni vid. Zaboga, mislim da vidim jednako dobro kao Nala." Stevie Rae je privrženo počeškala mačku po glavi, a Nala je zažmirila i počela presti. "Naći će nas oni."
Naslonila sam se na drvo i nastavila brinuti. Večera je bila dobra -zbilja fina pečena piletina, riža sa začinima i bebi grašak šećerac (ovoj se školi stvarno trebalo priznati da dobro kuhaju) - ma da, sve je bilo super. Sve dok Erik nije došao do našeg stola i pozdravio me. Okej, nije me baš pozdravio u stilu: "Bok, Z, i dalje mi se sviđaš." Prije je bilo samo: "Bok, Zoey." I točka. Aha. To je bilo sve. Nosio je hranu i hodao s još dva tipa za koja su Blizanke rekle da su im seksi. Priznat ću da ih nisam ni primijetila. Bila sam previše obuzeta primjećivanjem Erika. Došli su do našeg stola. Podigla sam pogled i osmjehnula se. Susreo mi je pogled na milisekundu, rekao: "Bok, Zoey" i otišao dalje. Odjednom mi piletina nije bila ni izdaleka tako ukusna.
"Samo si mu povrijedila ego. Budi ljubazna prema njemu i opet će te pozvat da izađete", rekla je Stevie Rae, vraćajući i mene i moje misli natrag u sadašnjost pod drvetom.
"Kako si znala da mislim o Eriku?" upitala sam je. Stevie Rae više nije mazila Nalu, pa sam se sagnula da počeškam macu po tjemenu dok mi se nije počela tužiti.
"Jer bih i ja o tome razmišljala."
"Pa, trebala bih razmišljati o krugu koji moram izreći, a nikad ga u životu nisam još izricala, i o obredu pročišćavanja koji moram izvesti, a ne o nekom dečku."
"Nije on 'neki dečko'. On ti je kraaasan dečko", otegnula je Stevie Rae, što me nasmijalo.
"Sigurno pričate o Eriku", rekao je Damien i iskoračio iz sjene zida. "Bez brige. Vidio sam kako te gledao danas za vrijeme ručka. Opet će te pozvati da izađete."
"Aha. slušaj što ti ćovjek kaže", rekla je Shaunee. "On je kvalificiranil penolog u našoj grupi", rekla je Erin kad su nam se pridružili pod drvetom.
"Sasvim točno", rekao je Damien.
Promijenila sam temu dok me glava nije zaboljela od njih. "Jesi li donio stvari koje nam trebaju?"
"Morao sam sam smiješati sušenu kadulju i lavandu. Nadam se da je u redu što sam ih ovako uvezao." Damien je izvukao dimilicu sa sušenim biljem iz rukava sakoa i dao mi je. Bila je debela i duga desetak centimetara, i smjesta sam osjetila poznatu, slatku aromu lavande. Na jednom je kraju čvrsto zavezao smotuljak vrlo debelim koncem.
"Savršeno je." Osmjehnula sam mu se.
Vidno mu je laknulo, a onda je, pomalo stidljivo, dodao: "Poslužio sam se koncem za ručni rad."
"Hej, rekla sam ti već da te ne treba bit sram što voliš ručni rad. Meni je to sladak hobi. Plus, stvarno ti dobro ide", rekla je Stevie Rae.
"Da bar moj tata dijeli tvoje mišljenje", rekao je Damien.
Bilo mi je grozno čuti tugu u njegovu glasu. "Voljela bih da mi nekom prilikom pokažeš. Oduvijek sam htjela naučiti ručni rad", slagala sam, i bilo mi je drago kad se Damienu lice razvedrilo.
"Kad god hoćeš, Z", rekao je.
"A svijeće?" upitala sam Blizanke.
"Hej, rekle smo ti. Lako..." Shaunee je otvorila torbicu i izvadila zelene, žute i plave zavjetne svijeće u debelim staklenim čašama odgovarajućih boja.
"I prelako." Erin je iz svoje torbice izvadila crvenu i purpurnu zavjetnu svijeću u jednakim obojenim posudama.
"Dobro. Okej, da vidimo. Idemo se premjestiti tamo, malo dalje od debla, ali dovoljno blizu da ostanemo pod krošnjom." Otišli su za mnom nekoliko koraka dalje od drveta. Pogledala sam svijeće. Što da radim? Možda bih trebala... I, kad sam tako pomislila, znala sam. Ne zastavši da se upitam kako ili zašto, ili dovedem u pitanje intuitivno znanje koje mi se odjednom pojavilo u glavi, jednostavno sam ga provela u djelo. "Dat ću svakome od vas po svijeću. A onda ćete, baš kao vampovi u Neferetinu Obredu punog mjeseca, predstavljati taj element. Ja ću biti duh." Erin mi je pružila purpurnu zavjetnu. "Ja sam sredina kruga. Vi ostali zauzmite mjesta oko mene." Bez oklijevanja uzela sam crvenu svijeću od Erin i pružila je Shaunee. "Ti ćeš biti vatra."
"Zvuči mi dobro. Hoču reći, zna se kako sam vruća." Iscerila se i otišla do južnog ruba kruga, vrteći bokovima.
Zatim je na redu bila zelena svijeća. Okrenula sam se prema Stevie Rae. "Ti si zemlja."
"A zelena mi je najdraža boja!" rekla je i sretno otišla stati prekoputa Shaunee.
"Erin, ti si voda."
"Dobro. Prije sam se voljela izležavati vani, pa sam plivala da se ohladim." Erin se smjestila na zapadni položaj.
"Znači da sam ja zrak", rekao je Damien i uzeo žutu svijeću.
"Jesi. Tvoj element otvara krug."
"Pomalo kao što bih volio da ljudima mogu otvoriti umove", rekao je i otišao na istočni položaj.
Toplo sam mu se osmjehnula. "Aha. Pomalo tako."
"Okej. Što sad?" upitala je Stevie Rae.
"Pa, idemo se pročistiti dimom dimilice." Stavila sam purpurnu svijeću sebi pod noge da se mogu posvetiti dimilici. Onda sam prevrnula očima. "Ma, kvragu. Da se netko nije sjetio ponijeti šibice, upaljač ili nešto takvo?"
"Naravno", rekao je Damien i izvadio upaljač iz džepa.
"Hvala, zrak", rekla sam.
"Nema na čemu, Nadsvećenice", rekao je.
Ništa nisam rekla, ali kad me tako oslovio, srsi uzbuđenja prostrujali su mi tijelom.
"Evo kako se dimilica koristi", rekla sam, sretna što mi glas zvuči daleko smirenije nego što se osjećam. Stala sam pred Damiena, odlučivši da bih trebala početi tamo odakle i krug započinje. Shvaćajući da se ponašam jezovito slično baki i podukama iz svoga djetinjstva, počela sam prijateljima opisivati postupak. "Dimljenje je obredni način čišćenja osobe, mjesta ili predmeta od negativnih energija, duhova ili utjecaja. Ceremonija dimljenja počinje tako što se pali posebno, sveto bilje i biljne smole, a onda se ili pronese predmet kroz dim, ili se dim raspuše oko osobe ili mjesta. Duh biljke pročisti to što se dimi." Osmjehnula sam se. "Spreman?"
"Odgovor je potvrdan", rekao je u tipičnom Damienovu stilu.
Podigla sam dimilicu i pustila da suho bilje malo primi vatru, a onda puhnula i ugasila je, tako da mi je ostao samo žar koji je lijepo tinjao. Onda sam, počevši od Damienovih nogu, krenula raspirivati dim uz njegovo tijelo, nastavljajući objašnjavati tu prastaru ceremoniju.
"Stvarno je važno ne zaboravili da molimo za pomoć duhove svetog bilja, i trebali bismo im iskazati dužno poštovanje priznavanjem njihovih moći."
"Kako lavanda i kadulja djeluju?" upitala je Stevie Rae s druge strane kruga.
Odgovorila sam joj dimeći Damienovo tijelo naviše. "Bijela kadulja rabi se u mnogim narodnim ceremonijama. Ona izbacuje negativne energije, duhove i utjecaje. Zapravo, pustinjska kadulja jednako djeluje, ali meni je bijela kadulja draža jer ima ljepši miris." Stigla sam Damienu do glave i osmjehnula mu se. "Dobar izbor, Damien."
"Neki put mislim da sam pomalo vidovit", rekao je Damien.
Erin i Shaunee podsmjehnule su se, ali prečuli smo to.
"Okej, sada se okreni u smjeru kazaljke na satu, da ti dovršim leđa", kazala sam mu. Okrenuo se, a ja sam nastavila. "Moja baka uvijek stavlja lavandu u sve svoje dimilice. Sigurna sam da je to s jedne strane zato što je vlasnica plantaže lavande."
"Cool!" rekla je Stevie Rae.
"Aha, tamo je zakon." Osmjehnula sam joj se preko ramena, ali nisam prestala dimiti Damiena. "S druge strane, služi se lavandom zato što ona može obnoviti ravnotežu i stvoriti smirujući ambijent. Ona također izvlači energiju ljubavi i pozitivne duhove." Potapšala sam Damiena po ramenu, pa se okrenuo. "Gotov si." Zatim sam otišla po obodu kruga do Shaunee, koja je predstavljala element vatre, i počela je dimiti.
"Pozitivne duhove?" rekla je Stevie Rae, zvučeći mlado i uplašeno. "Nisam znala da ćemo u krug prizivat išta više od elemenata."
"Molim te. Stvarno, molim te, Stevie Rae", rekla je Shaunee, mršteći se kroz dim prema Stevie Rae. "Ne možeš biti vampirica i bojati se duhova."
"Nikako. To i ne zvuči kako treba", rekla je Erin.
Bacila sam pogled prema Stevie Rae preko kruga i pogledi su nam se načas susreli. Obje smo imale na umu moj susret s nečim stoje mogao biti duh Elizabeth, ali nijedna od nas očito nije bila voljna progovoriti o tome.
"Ja nisam vampirica. Zasad. Nego samo početnica. Znači da se smijem bojati duhova."
"Čekaj, zar Zoey ne govori o duhovima Cherokeeja? Oni vjerojatno neće baš mariti za obred koji izvodi hrpa vampirskih početnika koji svojim manjkom indijanskih gena nadmašuju krv Cherokeeja svoje Nadsvećenice u omjeru četiri prema jedan", rekao je Damien.
Dovršila sam Shaunee i prešla na Erin. "Mislim da naša vanjština nije tako bitna", rekla sam i smjesta osjetila da su mi riječi točne. "Mislim da je bitna naša namjera. Otprilike je ovako: Afrodita i njena grupica spadaju među najzgodnije, najdarovitije učenike ove škole, i Kćeri Mraka bi trebale biti fenomenalan klub. Ali umjesto toga ih zovemo kučkama, i u biti su hrpa nasilnica i razmaženih balavica." Kako se onda Erik uklapa u sve to? Je li točno da mu nije stalo do te grupe, kao što mi je rekao, ili je dublje vezan uz nju, kao što je Afrodita dala naslutiti?
"Ili učenici koji su im se priključili zbog maltretiranja i sad samo šutke pristaju na sve", rekla je Erin.
"Upravo tako." Mentalno sam se prodrmala. Nije sad bilo vrijeme za snatrenje o Eriku. Dovršila sam dimljenje Erin i otišla pred Stevie Rae. "Hoću reći da stvarno mislim da nas duhovi mojih predaka čuju, kao što mislim i da duhovi kadulje i lavande rade za nas. Ali mislim da nemaš razloga za strah, Stevie Rae. Ne zazivamo ih da bi dali batina Afroditi." Zastala sam usred dimljenja i dodala: "Premda cura definitivno treba poštenih batina. I ne bih rekla da će noćas u blizini biti strašnih duhova", čvrsto sam rekla, pa pružila dimilicu Stevie Rae i rekla: "Okej, sad ti mene." Počela je oponašati moje kretnje, a ja sam se opustila dok me ovijao poznati slatki dim.
"Nećemo tražiti od njih pomoć da joj damo batina?" Shaunee je definitivno zvučala razočarano.
"Ne. Pročišćavamo sebe da bi mogli zatražiti naputak od Nyx. Ne želim prebiti Afroditu." Prisjetila sam se kako mi je ugodno bilo odgurnuti je od sebe i reći joj što je ide. "Dobro, okej, možda bi mi to bilo ugodno, ali istina glasi da to ne bi riješilo problem Kćeri Mraka."
Stevie Rae me odimila do kraja, pa sam uzela štapić od nje i pažljivo ga utrnula na zemlji. Onda sam se vratila u sredinu kruga, gdje se Nala spokojno sklupčala u narančastu lopticu pokraj svijeće duha. Pogledala sam prijatelje oko sebe. "Točno je da nam Afrodita nije draga, ali mislim da je važno da se ne posvećujemo negativnim stvarima, kao recimo da joj damo batina ili da je izbacimo iz Kćeri Mraka. To bi ona napravila na našem mjestu. Mi samo želimo ono što je ispravno. Prije pravdu nego osvetu. Drugačiji smo od nje, a ako nekako uspijemo doći na njeno mjesto u Kćerima Mraka, i ta će grupa postati drugačija."
"Vidiš, zato ćeš ti bili Nadsvećenica, a Erin i ja samo tvoje vrlo privlačne pomoćnice. Jer mi smo plitke i samo bi joj htjele strgnuti tu praznu piksu s ramena", rekla je Shaunee, dok je Erin kimala glavom.
"Samo pozitivne misli, molim", rekao je Damien oštro. "Nalazimo se usred obrednog pročišćavanja."
Prije nego Stoje Shaunee stigla učiniti išta više nego prostrijeliti Damiena pogledom, Stevie Rae je zacvrkutala: "'Kej! Ja mislim samo pozitivne misli, tipa kako bi super bilo da Zoey dođe na čelo Kćeri Mraka."
"Pametno, Stevie Rae", rekao je Damien. "Ja mislim isto to."
"Hej! To je i moja sretna misao", rekla je Erin. "Ajmo, Blizanko, u stilu Petra Pana", doviknula je Shaunee, koja se prestala kreveljiti Damienu i rekla: "Znate da sam uvijek za kad se nude sretne misli. I bilo bi zbilja lijepo da Zoey počne voditi Kćeri Mraka i krene prema položaju prave Nadsvećenice."
Prave Nadsvećenice... Upitala sam se načas je li dobro ili loše što mi od tih riječi dolazi kao da ću povratiti. Opet. Uzdahnula sam i pripalila purpurnu svijeću. "Spremni?" upitala sam ih svih četvero.
"Spremni!" rekli su zajedno.
"Okej, uzmite svijeće."
Bez oklijevanja (pa tako i bez prilike za tremu), odnijela sam svijeću Damienu. Nisam bila tako iskusna i izvrsna kao Neferet, ni tako zavodljiva i samouvjerena kao Afrodita. Bila sam samo ja. Samo Zoey - ona poznala neznanka koja se iz gotovo normalne srednjoškolke pretvorila u istinski neobičnu vampyrsku početnicu. Duboko sam udahnula. Kao što bi to moja baka rekla, samo sam mogla nastojati dati sve od sebe.
"Zrak je posvuda, pa potpuno ima smisla da on bude prvi element pozvan u krug. Molim te da me čuješ, zraku, i prizivam te u ovaj krug." Pripalila sam Damienovu žutu svijeću svojom purpurnom, a plamen je smjesi a počeo ludo palucati. Gledala sam kako Damienove oči postaju izbu I je ne. razrogačene i zapanjene kad je vjetar odjednom fijuknuo u minijaturnom vihoru oko naših tijela, podižući nam kosu i blago nam pušući po koži.
"Istina je", prošaptao je, buljeći u mene. "Zaista možeš manifestirati elemente."
"Pa," uzvratila sam mu šaptom, pomalo ošamućena, "barem jedan od njih. Da probamo s drugim."
Otišla sam do Shaunee. Željno je podigla svijeću i nasmiješila me riječima: "Spremna za vatru - samo daj!"
"Vatra me podsjeća na hladne zimske noći i toplinu i sigurnost kamina koji grije brvnaru moje bake. Molim te da me čuješ, vatro, i prizivam te u ovaj krug." Pripalila sam crvenu svijeću i plamen je buknuo daleko snažnije nego što bi trebao na običnoj zavjetnoj svijeći. Zrak oko Shaunee i mene odjednom se ispunio bogatom aromom drva i domaćinskom toplinom razbuktalog kamina.
"Vau!" kliknula je Shaunee, dok joj je u tamnim očima plesao odraz treperavog plamena svijeće. "E, to je cool!"
"To su dva", čula sam kako kaže Damien.
Erin se široko cerila kad sam zauzela mjesto pred njom. "Spremna sam za vodu", brzo je rekla.
"Voda je olakšanje vrućeg oklahomskog ljetnog dana. Ona je čudesni ocean koji bih zaista jednog dana voljela vidjeti, kao i kiša od koje lavanda raste. Molim te da me čuješ, vodo, i prizivam te u ovaj krug."
Pripalila sam plavu svijeću i smjesta osjetila hladnoću na koži, uz čist, slan miris koji je mogao potjecati samo od oceana koji nikad nisam vidjela.
"Cool. Totalno, totalno cool", rekla je Erin i duboko udahnula oceanski zrak.
"To su tri", rekao je Damien.
"Više me nije strah", rekla je Stevie Rae kad sam stala pred nju.
"Tako treba", rekla sam. Zatim sam se posvetila četvrtom elementu, zemlji. "Zemlja nas podupire i okružuje. Ništa ne bismo bili bez nje. Molim te da me čuješ, zemljo, i prizivam te u ovaj krug." Zelena se svijeća s lakoćom pripalila, i Stevie Rae i mene odjednom je obavio sladak miris netom pokošene trave. Šušnula je krošnja hrasta, i podigle smo glave i vidjele kako moćni hrast doslovce spušta grane nad nas, kao da nas želi zaštititi od sveg zla.
"Totalno fenomenalno", dahnula je Stevie Rae.
"Četiri", rekao je Damien glasom punim uzbuđenja.
Brzo sam otišla do sredine kruga i podigla svoju purpurnu svijeću.
"Posljednji je element onaj koji ispunjava sve i svakoga. Zbog njega smo jedinstveni, on udiše život svemu. Molim te da me čuješ, duše, i prizivam te u ovaj krug."
Nevjerojatno, kao da su me odjednom okružila prethodna četiri elementa, kao da sam se našla usred kovitlaca sastavljena od zraka i vatre, vode i zemlje. Ali nije bilo strašno, nimalo. Ispunilo me mirom, a u isti mah sam osjetila nalet usijane moći I morala sam čvrsto stisnuti usne da se glasno ne nasmijem oil čiste radosti.
"Gledajte! Gledajte krug!" viknuo je Damien.
Zatreptala sam da si razbistrim oči i smjesta osjetila kako se elementi smiruju, kao da su to zaigrani mačići koji sjede oko mene i veselo čekaju da ih pozovem da se poigraju vunicom i što već ne. Smješkala sam se na tu usporedbu kad sam ugledala blistavu svjetlost koja je opasala obod kruga, spajajući Damiena, Shaunee, Erin i Stevie Rae. Bila je sjajna i bistra, bogate srebrne boje punog mjeseca.
"I to je svih pet", rekao je Damien.
"Zaboga!" blebnula sam, vrlo nedolično za Nadsvećenicu, i njih četvero se nasmijalo, ispunjavajući noć zvukom sreće. I shvatila sam, prvi put, zašto su Neferet i Afrodita plesale za vrijeme obreda. I menije došlo za plešem i smijem se i vičem od sreće. Neki drugi put, opomenula sam se. Noćas je trebalo obaviti ozbiljniji posao.
"Okej, sad ću izgovoriti molitvu za pročišćavanje", kazala sam svojim prijateljima. "A dok izgovaram molitvu, okrenut ću se prema svakom elementu, jednom po jednom."
"Što bi htjela da mi radimo?" upitala me Stevie Rae.
"Pazite na molitvu. Koncentrirajte se. Vjerujte da će je elementi ponijeti do Nyx, i da će Božica odgovoriti na nju tako što će mi pomoći da shvatim što trebam učiniti", rekla sam s daleko više sigurnosti nego što sam osjećala.
Ponovno sam se okrenula na istok. Damien me ohrabrio smiješkom. I počela sam recitirati pradavnu molitvu za pročišćavanje koju sam toliko puta izgovorila sa svojom bakom - uz svega nekoliko promjena za koje sam se prethodno odlučila.
Velika Božice Noći, čiji glas u vjetru čujem, koja dah života Svojoj djeci udišeš. Počuj me; tvoja mi snaga i mudrost trebaju.
Kratko sam zastala i okrenula se prema jugu.
Daj da u ljepoti hodam, i nek oči moje navijek gledaju zalazak sunca u rumenilu i purpuru što ljepoti tvoje noći prethodi. Nek moje ruke poštuju djela tvoja i nek moje uši dovoljno oštre budu da tvoj glas čuju. Mudrost mi podaj, da shvatim nauk koji svojem si narodu dala.
Opet sam se okrenula udesno, i osjetila da mi je glas počeo jačati kad sam ulovila ritam molitve.
Pomozi mi da zadržim smirenost i snagu pri suočavanju sa svime što će me snaći. Daj da naučim pouke koje si u svakom listu i kamenu sakrila. Pomozi mi da čiste misli tražim i djelujem u želji da drugima pomognem. Pomozi mi da pronađem suosjećanje, a da pritom sućut ne savlada me.
Okrenula sam se prema Stevie Rae, koja je čvrsto žmirila kao da daje sve od sebe da se koncentrira.
Tražim snagu, ne da bih bila veća od drugih, već da bih savladala svog najvećeg neprijatelja, sumnje u samoj sebi.
Vratila sam se u sredinu kruga i dovršila molitvu, i prvi put u životu doživjela nalet osjećaja kad je moć drevnih riječi izletjela iz mene na putu prema, kako sam se nadala punim srcem i dušom, mojoj Božici koja me sluša.
Nek uvijek pripravna budem da pred tebe izađem čistih ruku i jasnih očiju. Tako da kad život jenja, kao što sunčev zalazak jenja, moj duh tebi bez srama može doći.
Formalno, to je bio završetak molitve Cherokeeja koju sam naučila od bake, ali smatrala sam potrebnim dodati: "I, Nyx, ne shvaćam zašto si me Obilježila i zašto si mi poklonila dar afiniteta prema elementima. To čak i ne moram znati. Htjela bih te zamoliti da mi pomogneš da spoznam kako mi valja postupiti, i da mi onda dadeš hrabrosti da tako i postupim." I završila sam molitvu onako kako sam se sjećala da je Neferet dovršila svoj obred: "Blagoslovljena bila!"

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeset četvrto poglavlje

"TO JE ZAISTA BILO NAJKOLOSALNIJE IZRICANJE KRUGA KOJE SAM IKADA doživio!" oduševljeno je rekao Damien nakon što se krug zatvorio, pa smo krenuli prikupiti svijeće i dimilicu.
"Mislila sam da 'kolosalno' znači 'veliko'", rekla je Shaunee.
"Može iskazivati i čudesnu uzbudljivost i odnositi se na nešto velebno i monumentalno", rekao je Damien.
"E, bar ovaj put ti neću proturječiti", rekla je Shaunee, iznenadivši sve osim Erin.
"Aha, krug je bio kolosalan", rekla je Erin.
"Znate da sam stvarno mogla osjetiti zemlju kad ju je Zoey zazvala?" rekla je Stevie Rae. "Bilo mi je kao da me odjednom okružilo polje rastućeg žita. Ne, bilo je više nego da me samo okružilo. Bilo mi je kao da sam odjednom postala dio njega."
"Znam točno što hoćeš reći. Kad je zazvala plamen, bilo mi je kao da je vatra buknula kroz mene", rekla je Shaunee.
Pokušavala sam shvatiti što to osjećam dok su njih četvero veselo pričali. Bila sam definitivno sretna, ali i smoždena i nemalo zbunjena. Znači, istina je, stvarno imam nekakav afinitet za svih pet elemenata.
Zašto?
Samo zato da svrgnem Afroditu? (Usput budi rečeno, još uvijek nisam pojma imala kako bih to izvela.) Ne, ne bih rekla. Zašto bi me Nyx dotaknula tako neobičnom moći samo da mogu zbaciti pokvarenu nasilnicu s mjesta predvodnice jednog kluba?
Okej, Kćeri Mraka su bile više od učeničkog vijeća ili čega već, ali ipak.
"Zoey, je li ti dobro?"
Zabrinutost u Damienovu glasu natjerala me da podignem pogled s Nale, i shvatila sam da sjedim nasred prostora koji je donedavno bio krug, sa svojom mačkom u krilu, potpuno uživljena u vlastite misli dok sam je češkala po glavi.
"A, da. Oprosti. Dobro mi je, samo su mi misli malo odlutale."
"Trebali bismo se polako vratiti. Već je kasno", rekla je Stevie Rae.
"Okej. U pravu si", rekla sam i ustala, zadržavši Nalu u rukama. Ali nisam mogla natjerati svoje noge da krenu za njima kad su pošli natrag prema domovima.
"Zoey?"
Damien, prvi koji je primijetio moje oklijevanje, zastao je i pozvao me, a onda su se zaustavile i moje prijateljice, gledajući me s izrazima u rasponu od zabrinutog do zbunjenog.
"Eh, a da vi samo produžite? Ja ću ostati tu još samo malo dulje."
"Možemo i mi ostati s tobom i—" započeo je Damien, ali Stevie Rae (blaženo joj bilo seosko srdašce) upala mu je u riječ.
"Zoey mora malo razmislit na miru. Šta ne bi i ti, da si upravo otkrio da si jedini početnik u zabilježenoj povijesti s afinitetom za svih pet elemenata?"
"Valjda", rekao je Damien nevoljko.
"Ali ne zaboravi da uskoro sviće", rekla je Erin.
Osmjehnula sam se da ih smirim. "Neću. Brzo ću se vratiti u dom."
"Složit ću ti sendvič i pokušati ti nabaviti čips, da imaš što grickati uz nedijetalnu kolu. Važno je da Nadsvećenica nešto pojede nakon izvedenog obreda", rekla je Stevie Rae sa smiješkom i mahnula mi, pa povukla ostatak četvorke sa sobom.
Doviknula sam Stevie Rae "Hvala" dok su se gubili u mraku. Onda sam otišla do drveta i sjela, oslonivši se leđima o debelo deblo. Sklopila sam oči i samo milovala Nalu. Njeno mi je predenje bilo normalno, poznato i nevjerojatno smirujuće, i kao da mi je pomoglo da dođem sebi.
"To sam i dalje ja", šapnula sam svojoj maci. "Baš kao stoje baka rekla. Sve ostale stvari mogu se promijeniti, ali ono što je stvarno Zoey - ono što je već šesnaest godina Zoey - i dalje je Zoey."
Možda bih stvarno povjerovala u to kad bih si to ponovila i ponovila dovoljno puta. Oslonila sam obraz na jednu ruku dok sam drugom češkala mačku, i uvjeravala sebe da sam ja i dalje ja... i dalje ja... i dalje ja...
"Gle, kako svoj obraz naslanja na ruku. Oh, da sam rukavica na toj ruci, da mogu dirnuti taj obraz."
Nala se potužila s "mi-ih-af-au" kad sam iznenađeno poskočila.
"Izgleda da te stalno nalazim pod ovim drvetom", rekao je Erik, osmjehujući mi se odozgo i izgledajući kao božanstvo.
Zbog njega mi je sve zatreptalo u želucu, ali noćas sam zbog njega osjetila i nešto drugo. Zašto me on to točno stalno "nalazi"? I koliko me točno dugo ovaj put promatrao?
"Odakle ti tu, Erik?"
"Bok, i meni je drago što te vidim. I, da, volio bih sjesti, hvala", rekao je i počeo se spuštati na zemlju do mene.
Ustala sam, tako da mi je Nala opet prigovorila.
"Zapravo, upravo sam se mislila vratiti u dom."
"Hej, nisam mislio smetati, taman posla. Samo se nisam mogao usre¬dotočiti na zadaću, pa sam se otišao prošetati. Valjda su me noge dovele ovamo bez moje namjere, jer nisam se ni snašao, a zatekao sam se tu, i ugledao tebe. Stvarno te ne uhodim. Kunem ti se."
Zabio je ruke u džepove, djelujući totalno postiđeno. Dobro, totalno slatko i postiđeno, i sjetila sam se koliko sam žarko željela pristati na njegov poziv, kad me pozvao da odemo zajedno gledati filmove za papane. A sad sam ga, evo, opet odbila tako da mu je opet postalo neugodno. Čudo jedno
da dečko uopće želi razgovarali sa mnom. Očito sam daleko preozbiljno primila cijelu ovu spiku Nadsvećenice.
"Onda, što kažeš na to da me ispratiš natrag do doma? Opet", predložila sam mu.
"Zvuči dobro."
Ovaj put se Nala pobunila kad sam je pokušala ponijeti. Bilo joj je draže da lagano krene za nama, dok smo Erik i ja ulovili korak s jednakom lakoćom kao prije. Neko vrijeme ništa nismo rekli. Htjela sam ga pitati za Afroditu, ili mu u najmanju ruku reći što mi je ona kazala o njemu, ali nisam uspijevala smisliti dobar način načinjanja teme o kojoj ga najvjerojatnije uopće nisam imala pravo ispitivati.
"Onda, što si ovaj put tu radila?" upitao me.
"Razmišljala sam", rekla sam, što formalno nije bila laž. Stvarno sam razmišljala. Puno. Prije, za vrijeme i nakon izricanja kruga koje, eto, nisam imala namjeru spomenuti.
"O. Zabrinuta si zbog onog dečka Heatha?"
Zapravo, ni Heath ni Kayla nisu mi pali na pamet otkako sam razgovarala s Neferet, ali slegnula sam ramenima, ne želeći ići u detalje oko onoga o čemu sam razmišljala.
"Hoću reći, vjerojatno je teško prekinuti s nekim samo zato što si dobila Biljeg", rekao je.
"Nisam prekinula s njim zato što sam dobila Biljeg. S nama dvoma bilo je manje-više gotovo i prije toga. Biljeg je to samo zapečatio." Pogledala sam Erika i duboko udahnula. "A što je s tobom i Afroditom?"
Iznenađeno je trepnuo. "Kako to misliš?"
"U smislu da mi je danas rekla da joj nikad nećeš biti bivši jer ćeš uvijek biti njen."
Stisnuo je oči i izgledao istinski ljutito. "Afrodita ima ozbiljnih problema s govorenjem istine."
"Pa, nije da se to mene tiče, ali—"
"Tiče te se", rekao je brzo. A onda me totalno i potpuno šokirao kad me primio za ruku. "Barem bih volio da te se tiče."
"O", rekla sam. "Okej, dobro, okej." I opet sam bila sigurna da ga zadivljujem svojom iskričavom elokvencijom.
"Znači, nisi me noćas samo htjela izbjeći; stvarno si se morala posvetiti razmišljanju?" polako me upitao.
"Nisam te htjela izbjeći. Samo što..." Oklijevala sam, ne znajući kako da mu, pobogu, objasnim nešto za što sam bila prilično sigurna da mu ne bih smjela objašnjavati. "Puno toga mi se događa ovih dana. Cijela ova Promjena ponekad me prilično zbuni."
"Bit će bolje", rekao je i čvršće mi stisnuo ruku.
"Nekako sumnjam u to, u svom slučaju", promrsila sam.
Nasmijao se i kucnuo prstom po mom Biljegu. "Samo si naprednija od dobrog dijela ostalih. To je ispočetka teško, ali, vjeruj mi, bit će lakše - čak i za tebe."
Uzdahnula sam. "Nadam se." Ali sumnjala sam u to.
Zastali smo pred domom, i on se okrenuo prema meni, odjednom progovorivši dubokim i ozbiljnim glasom. "Z, ne vjeruj sranjima koja ti govori Afrodita. Ona i ja već mjesecima nismo skupa."
"Ali nekada ste bili", rekla sam.
Kimnuo je, i vidjelo se da ga to pogađa.
"Ona nije baš dobra osoba, Erik."
"Znam to."
A onda sam shvatila što me to zapravo mučilo i odlučila da mu, a eto, vrag da ga nosi, jednostavno to kažem.
"Ne sviđa mi se što si htio biti s jednom tako pokvarenom osobom. Zbog toga mi je neugodno što želim biti s tobom." Zaustio je da nešto kaže, ali samo sam nastavila govoriti, ne želeći čuti izgovore u koje nisam baš znala da bih trebala ili mogla vjerovati. "Hvala ti što si me dopratio doma. Drago mi je da si me opet našao."
"I meni je drago što sam te našao", rekao je. "Volio bih se opet vidjeti s tobom, Z, i to ne samo slučajno."
Zastala sam u nedoumici. I upitala se odakle mi ta nedoumica. Točno, htjela sam se opet vidjeti s njim. Trebala bih zaboraviti na Afroditu. Ozbiljno, ona je ipak zbilja zgodna, a on je ipak tip. Vjerojatno je upao u njene kuckaste (i seksi) kandže dok se nije stigao ni snaći. Mislim ono, stvarno me pomalo podsjećala na pauka. Trebalo bi mi biti drago što mu nije odgrizla glavu, i trebala bih mu dati šansu.
"Okej, što kažeš na to da dođem u nedjelju do tebe da gledamo one gikovske DVD-e?" rekla sam dok nisam munjeno stigla uvjeriti samu sebe da ne izađem s najdivnijim tipom u školi.
"Dogovoreno", rekao je.
Očito mi dajući vremena da se izmaknem ako hoću, Erik se polako sagnuo i poljubio me. Usne su mu bile tople i stvarno je lijepo mirisao. Poljubac je bio mek i ugodan. Stvarno, samo sam poželjela da me još ljubi. Potrajalo je prekratko, ali on se nije odmaknuo od mene. Stajali smo jedno uz drugo, i shvatila sam da sam stavila ruke na njegova prsa. On je svoje lagano položio na moja ramena. Nasmiješila sam mu se.
"Drago mi je što si me opet pozvao da izađemo", rekla sam.
"Drago mi je što si napokon pristala", rekao je.
Onda me opet poljubio, samo što ovaj put nije oklijevao. Poljubac je postao dublji, a ja sam ga obgrlila oko ramena. Osjetila sam, više nego što sam čula, kako on stenje, a dok me dugo i tvrdo ljubio, kao da je pritisnuo prekidač negdje duboko u meni, i oblila me vrela, slatka, električna žudnja. Bilo je ludo i čudesno, i jače nego što sam ikada prije osjetila od bilo čijeg poljupca. Oduševljavalo me kako moje tijelo pristaje uz njegovo, tvrdo spram mekoga, i privila sam se uz njega; zaboravljajući na Afroditu i na krug koji sam upravo izrekla i na cijeli ostatak svijeta. Ovaj put smo oboje teško disali kad smo prekinuli poljubac, i samo smo se gledali. Kad mi se pribranost počela vraćati, shvatila sam da sam bila totalno priljubljena uz njega i da sam stajala tu, točno ispred doma, i barila se kao drolja. Krenula sam mu se izvući iz zagrljaja.
"Što je bilo? Zašto si se odjednom sva promijenila?" rekao je, privijajući me čvršće uza se.
"Erik, ja ti nisam kao Afrodita." Odmaknula sam se jače, i pustio me.
"Znam da nisi. Ne bi mi se sviđala da si kao ona."
"Ne mislim samo na svoj karakter. Mislim i na to da za mene nije normalno ponašanje stajati tu vani i bariti se s tobom."
"Okej." Ispružio je jednu ruku prema meni kao da me želi opet prigrliti, ali onda kao da se predomislio, i ruka mu je pala uz bok. "Zoey, uz tebe se osjećam drugačije nego što sam se ikada osjetio uz ijednu djevojku."
Osjetila sam kako mi se lice žari, i nisam mogla odrediti je li to od ljutnje ili neugodnosti. "Nemoj ti meni mudrovati, Erik. Vidjela sam te u hodniku s Afroditom. Jasno je da si i prije osjetio ovakve stvari, a i više od njih."
Odmahnuo je glavom i u očima sam mu vidjela da je povrijeđen. "Ono što sam osjećao uz Afroditu bilo je sasvim tjelesno. Uz tebe osjećam nešto što me dira u srce. Znam razliku, Zoey, a mislio sam da je i ti znaš."
Zurila sam u njega - u te predivne plave oči koje kao da su me dotaknule već prvi put kad me pogledao. "Oprosti", tiho sam rekla. "To je bilo zlobno od mene. Da, znam razliku."
"Obećaj mi da nećeš dopustiti da Afrodita stane između nas." "Obećavam." To me prestrašilo, ali iskreno sam to rekla. "Dobro."
Nala se pojavila iz mraka i počela mi se obavijati oko nogu i prigovarati. "Bolje da je unesem u dom i stavim na spavanje."
"Okej." Osmjehnuo se i dao mi kratku pusu. "Vidimo se u subotu, Z."
Usne su mi se žarile cijelim putem na kat do sobe.

flocon de neige.

flocon de neige.
Elite member
Elite member
Dvadeset peto poglavlje

SUTRAŠNJI JE DAN ZAPOČEO SUMNJIVO NORMALNO, KAKO MI JE NAKNADNO izgledalo. Stevie Rae i ja smo za vrijeme doručka i dalje šaptom pošteno tračale o tome kako je Erik seksi i pokušavale smisliti što da obučem za izlazak s njim u subotu. Nismo uopće vidjele ni Afroditu ni trojac kučki Ratničku, Strašnu i Osu. Sat vampovske socke bio je tako zanimljiv - prešli smo s amazonki na učenje o starogrčkom vampvrskom blagdanu po imenu Correia - da sam prestala razmišljati o obredu Kćeri Mraka planiranom za noćas, a nakratko sam se čak prestala zabrinjavati i oko toga što ću s Afroditom. Bilo je dobro i na satu drame. Odlučila sam izvesti jedan Katein solilokvij iz Ukroćene goropadnice (volim taj komad još otkako sam vidjela onaj stari film s Elizabeth Tavlor i Richardom Burtonom u glavnim ulogama). A onda, dok sam izlazila iz razreda, Neferet me presrela na hodniku i upitala dokle sam stigla s čitanjem onog udžbenika iz vampovske socke za više razrede. Morala sam joj reći da zasad nisam baš pročitala puno (u prijevodu: nisam pročitala ništa), i totalno me smelo njeno vidno razočaranje mnome dok sam se žurila na sat engleskog. Upravo sam sjela na svoje mjesto između Damiena i Stevie Rae kad je izbio pravi pakao, i svemu stoje i najmanje podsjećalo na išta normalno toga dana došao je kraj.
Pentezileja je čitala "Ti idi, a ja ću još malo ostati", četvrto poglavlje romana Noć za pamćenje. To je stvarno dobra knjiga, i svi smo je slušali sa zanimanjem, kao i obično, a onda je onaj glupi mali Elliott počeo kašljati. Zaboga, mali je bio totalno i potpuno iritantan.
Negdje nasred poglavlja i tog zamornog kašljanja počela sam osjećati nekakav miris. Bio je bogat i sladak, slastan i teško prepoznatljiv. Automatski sam duboko udahnula, nastojeći se i dalje usredotočiti na knjigu.
EIliotu se kašalj pogoršao, a Ja sam se s ostatkom razreda okrenula da ga mračno pogledam, Mislim ono, stvarno. Nije mogao uzeli kapi za kašalj ili popili vode ili ne znam, nešto?
A onda sam ugledala krv.
Elliot nije bio izvaljen u svoj uobičajeni položaj za spavanje. Sjedio je uspravno i buljio u svoju ruku, prekrivenu svježom krvlju. Dok sam ga gledala, opet je zakašljao, stvarajući gadan, vodenast zvuk koji me podsjetio na dan kad sam sama bila Obilježena. Samo, kad je Elliott zakašljao, jarkorumena krv briznula mu je iz usta.
"Sa—?" zagrgljao je.
"Dovedite Neferet!" odsječno je naredila Pentezileja, naglo otvorila ladicu svoje katedre, brzo izvadila uredno presavijen ručnik i brzo otišla između klupa do Elliotta. Učenik koji je sjedio najbliže vratima otišao je.
U mukloj tišini vidjeli smo kako Pentezileja stiže do Elliotta taman na vrijeme za idući napad krvavog kašlja, koji je ulovila ručnikom. Privio je ručnik sebi uz lice, hlikćući i pljujući i grcajući. Kad je napokon podigao pogled, krvave su mu suze tekle niz blijedo, okruglo lice, a krv mu je liptala iz nosa kao da je netko zaboravio zatvoriti pipu. Kad je okrenuo glavu da pogleda Pentezileju, vidjela sam da mu i iz uha curi crveni mlaz.
"Ne!" rekao je Elliott emotivnije nego što sam ga ikad dotad čula. "Nc! Ne želim umrijeti!"
"Sšš", smirivala ga je Pentezileja, odmičući mu narančastu kosu s oznojenog lica. "Bol će ti uskoro prestati."
"Ali - ali, ne, ja ne—" Opet se počeo buniti, cendravim glasom koji je zvučao sličnije njemu, a onda gaje prekinuo nov napad grčevitog kašljanja. Opet se zagrcnuo i ovaj put izbljuvao krv u već namočeni ručnik.
Neferet je ušla u učionicu s dva visoka, vidno jaka vampvra za petama. Donijeli su tvrda nosila i deku; Neferet je donijela samo fijalu punu mliječ-nobijele tekućine. Ni dva daha iza njih, Dragon Lankford banuo je u razred.
"To mu je mentor", došapnula je Stevie Rae gotovo nečujno. Kimnula sam, sjetivši se kako je Pentezileja prekorila Elliotta zato što je iznevjerio Dragona.
Neferet je pružila Dragonu fijalu koju je ponijela sa sobom. Zatim je stala iza Elliotta. Stavila mu je ruke na ramena. Istog trenutka kašljanje i grcanje mu se smirilo.
"Brzo ovo popij, Elliott", kazao mu je Dragon. Kad je Elliott krenuo slabašno odmahnuti glavom, blago je dodao: "To će ti okončati bol."
"Hoćeš li - hoćeš li ostali uz mene?" propentao je Elliott.
"Naravno", rekao je Dragon. "Ne bih dopustio da ni trenutak ostaneš sam."
"Hoćeš li javiti mojoj mami?" prošaptao je Elliott. "Hoću."
Elliott je načas zažmirio, pa drhtavim rukama prinio fijalu ustima i iskapio je. Neferet je kimnula onoj dvojici, i oni su ga podigli i polegli na nosila kao da je lutka, a ne učenik na umoru. S Dragonom uz njega, užurbano su izašli iz učionice. Prije nego što je otišla za njima, Neferet se okrenula prema zgranutom razredu treće klase.
"Mogla bih vam reći da će Elliottu biti dobro - da će se oporaviti, ali lagala bih vam." Glas joj je bio spokojan, ali pun zapovjedničke snage. "Istina glasi daje njegovo tijelo odbilo Promjenu. Za svega nekoliko minuta umrijet će trajnom smrću i neće stasati u vampvra. Mogla bih vam reći da se ne zabrinjavate, da se to neće dogoditi vama. Ali i to bi bila laž. U prosjeku svaki deseti od vas neće pretrpjeti Promjenu. Neki početnici umru početkom godine svoje treće klase, kao upravo Elliott. Ima vas koji ćete biti jači i istrajati do godine svoje šeste klase, a onda naglo oboljeti i umrijeti. Ne kažem vam to da biste živjeli u strahu. Kažem vam to iz dva razloga. Prvo, htjela bih da znate da vam kao vaša Nadsvećenica neću lagati, već ću vam pomoći da si olakšate prijelaz u idući svijet ako do toga dođe. I drugo, htjela bih da živite onako kako biste htjeli da vas se pamti ako sutra umrete, jer je to moguće. A onda, ako doista umrete, vaš duh može spokojno počivati u saznanju da za sobom ostavljate časnu uspomenu. Ne umrete li, onda ćete postaviti temelje za dug život prožet dosljednošću." Pogledala me ravno u oči kad je dovršila, rekavši: "Molim Nyx da vas svojim blagoslovom danas utješi, i da upamtite kako je smrt prirodan dio života, čak i vampyrskog života. Jer jednoga se dana svi moramo vratiti u njedra Božice." Zatvorila je vrata za sobom, stvorivši zvuk koji kao da je odjeknuo konačnošću.
Pentezileja je brzo i sposobno prionula na posao. Bez prenemaganja je počistila ispljuvke krvi poprskane po Elliottovoj klupi. Kad je uklonila sve tragove umirućeg učenika, vratila se na čelo razreda i povela nas u minutu šutnje za Elliotta. Zatim je uzela knjigu i nastavila čitati na mjestu gdje je prekinula. Nastojala sam je slušati. Nastojala sam istjerati iz misli prizor Elliotta kako krvari na oči i uši i nos i usta. I također sam nastojala ne misliti o činjenici da je onaj slasni miris koji sam bila osjetila bez ikakve sumnje potjecao od krvi kojom je Elliottu život istjecao iz umirućeg tijela.
Znam da bi se sve trebalo nastaviti po starom nakon smrti početnika, ali navodno je bilo neobično da dvoje učenika umre tako neposredno jedan za drugim, i svi su bili neprirodno tihi ostatak dana. Na ručku je bilo muklo i mučno, i primijetila sam da se hrana većinom prebire, umjesto da se jede. Čak se ni Blizanke nisu koškale s Damienom, što bi možda bila ugodna promjena da nisam znala grozni razlog tome. Kad je Stevie Rae smislila neki kilavi izgovor da ode s ručka prije kraja i vrati se u sobu prije počet ka petog sata, bilo mi je više nego drago reći da idem s njom.
Pošle smo pločnikom kroz gusti mrak još jedne oblačne noći. Noeas mi plinska rasvjeta nije djelovala vedro i toplo. Prije mi se činila hladnom i nedovoljno sjajnom.
"Elliott nikome nije bio drag, i mislim da je zbog toga nekako samo još gore", rekla je Stevie Rae. "S Elizabeth je bilo začudno lakše. Bar smo mogli iskreno žaliti za njom."
"Znam što hoćeš reći. Pogođena sam, ali znam da me zapravo pogodilo to što sam vidjela što nam se može dogoditi i što to sada ne mogu izbiti sebi iz glave, a ne to što je mali umro."
"Barem brzo prođe", blago je rekla.
Zadrhtala sam. "Pitam se je 1' bolno."
"Daju ti nešto - ono bijelo što je Elliott popio. To prekine bol, ali omogući ti da ostaneš pri svijesti do kraja. A Neferet uvijek pomogne kod samog umiranja."
"Strašno nešto, zar ne?" rekla sam.
"Aha."
Neko vrijeme nakon toga ništa nismo rekle. Onda je mjesec provirio kroz oblake i prekrio krošnju drveta jezovitom, srebrnastom vodenom bojom, podsjetivši me odjednom na Afroditu i njen obred.
"Ima li mogućnosti da Afrodita otkaže noćašnji obred Samhaina?"
"Nema šanse. Obredi Kćeri Mraka nikad se ne otkazuju."
"Pa, kvragu", rekla sam. Onda sam bacila pogled na Stevie Rae. "On im je bio hladnjak."
Zaprepašteno me pogledala. "Elliott?"
"Ma da, bilo je zbilja odvratno, a ponašao se skroz drogirano i čudno. Sigurno je već tada počeo odbijati Promjenu." Nastala je neugodna tišina, a onda sam dodala: "Nisam ti to prije htjela reći, naročito nakon što si mi kazala za... eto... ma znaš. Jesi sigurna da Afrodita neće noćas otkazali? Mislim, s obzirom na Elizabeth i sad Elliota."
"Neće to biti bitno. A Kćeri Mraka nije briga za učenika koji im služi kao hladnjak. Samo će naći nekog drugog." Zastala je, oklijevajući. "Zoey, razmišljala sam nešto. Možda ti ne bi trebala noćas otići. Čula sam što ti je Afrodita jučer rekla. Ona će se pobrinuti za to da te nitko ne prihvati. Bit će stvarno, stvarno pokvarena."
"Snaći ću se ja, Stevie Rae."
"Ne, imam loš predosjećaj u vezi s tim. Još uvijek nemaš plan, je li tako?"
"Pa, nemam. Još sam u stadiju izviđanja", rekla sam, ne bih li razvedrila razgovor.
"Izviđaj poslije. Današnji danje bio pregrozan. Svi su uzrujani. Mislim da bi trebala pričekati."
"Ne mogu se samo tako ne pojaviti, naročito nakon onoga što mi je Afrodita jučer rekla. Mislit će da mije očitala bukvicu i da me sada može zastrašiti."
Stevie Rae je duboko udahnula. "Pa, onda mislim da bi me trebala povesti sa sobom." Krenula sam odmahnuti glavom, ali samo je nastavila govoriti. "Sada si Kći Mraka. Formalno smiješ pozvati druge na obrede. Dakle, pozovi mene. Otići ću da ti čuvam leđa."
Sjetila sam se kako sam popila krv i kako mi se toliko svidjela da su to svi skužili, čak i Ratnička i Strašna. I pokušala sam, bezuspješno, ne razmišljati o mirisu krvi - Heathove i Erikove i čak Elliottove. Stevie Rae će jednog dana otkriti kako krv djeluje na mene, ali noćas neće. Zapravo, ako se mene bude pitalo, neće u doglednoj budućnosti. Nisam se htjela izložiti riziku da izgubim nju ili Blizanke ili Damiena - a bojala sam se da hoću. Da, oni su znali da sam "posebna" i prihvatili su me zato što je ta posebnost njima bila pojam Nadsvećenice, i to je bilo dobro. Moja krvožednost nije bila baš tako dobra. Bi li je mogli s jednakom lakoćom prihvatiti?
"Nema šanse, Stevie Rae."
"Ali, Zoey, ne bi smjela sama otići u taj čopor kučki." "Neću biti sama. Erik će biti tamo."
"Ma da, ali on je nekada bio Afroditin dečko. Tko zna koliko će se moći postaviti prema njoj ako postane fakat odurna prema tebi."
"Draga, mogu se ja snaći i sama."
"Znam, ali—" prekinula se i čudno me pogledala. "Z, je li ti to vibriraš?"
"Ha? Je l ja što?" A onda sam i ja to začula, i prasnula u smijeh. "To mi je mobitel, Tutnula sam ga u torbicu nakon što sam ga sinoć napunila." Izvadila sam ga iz torbice i bacila pogled na vanjski ekran. "Prošla je ponoć, koji me luđak..." Otklopila sam ga i zgranuto vidjela da imam petnaest novih SMS poruka i pet propuštenih poziva. "Zaboga, netko me zove i zove, a ja nisam ni primijetila." Najprije sam pregledala SMS-ove, i osjetila kako mi se želudac počinje stiskati dok sam ih čitala.
Zo nazovi Još te volim Zo nazovi plz Moramo se vidit ti&ja
Oš me nazvat? Ocu poprčat Zo!
Dajse javi
Nisam ih trebala dalje čitati. Sve su u biti bile iste. "A, sranje. Sve su od Heatha."
"Tvog bivšeg?"
Uzdahnula sam. "Aha."
"Šta hoće?"
"Mene, očito." Nevoljko sam utipkala kod za pristup glasovnim porukama, i Heathov slatki, napušeni glas zgranuo me svojom glasnoćom i uživljenošću.
"Zo Nazovi me. Ono, znam da je kasno, ali... čekaj. Tebi nije kasno, ali meni je kasno. Al to je okej, jer mene nije briga. Samo oću da me nazoveš. Okej. Eto. Bok. Nazovi."
Prostenjala sam i izbrisala je. Iduća je zvučala još raspamećenije.
"Zoey! Okej. Moraš me nazvat. Zbilja. I nemoj se ljutit. Hej, ma Kayla mi se opće ne sviđa. Jadna je. Još te volim, Zo, samo tebe. Zato me nazovi. Kad god oćeš. Ja ću se probudit."
"Jao jao meni", rekla je Stevie Rae, jer je lako uspjela čuti Heathove izljeve. "Dečko je opsjednut. Nije čudo da si mu dala nogu."
"Aha", promrmljala sam i brže-bolje obrisala i drugu poruku. Treća je bila vrlo slična prvima dvjema, samo s još više zdvajanja. Stišala sam mob i nestrpljivo tapkala nogom dok sam preslušavala svih pet poruka, ne slušajući ih, osim što sam pazila da vidim kad koju mogu izbrisati i prijeći na iduću. "Moram do Neferet", rekla sam, više sebi nego Stevie Rae.
"Kako to? Moraš mu blokirati pozive ili nešto takvo?"
"Ne. Da. Nešto takvo. Samo moram popričati s njom o, eto, o onome što bih trebala učiniti." Izbjegla sam znatiželjan pogled Stevie Rae. "Mislim ono, već mi se jedanput ovdje pojavio. Ne bih htjela da opet dođe i izazove nekakav problem."
"A, da, to je istina. Bilo bi loše da naleti na Erika."
"Bilo bi grozno. Okej, bolje da se požurim i pokušam uloviti Neferet prije petog sata. Vidimo se poslije nastave."
Nisam pričekala da se Stevie Rae oprosti sa mnom, samo sam krenula u smjeru Neferetina kabineta. Je li ikako moguće da današnji dan postane još gori? Elliott umre, a mene privuče njegova krv. Moram noćas otići na obred Samhaina s hrpom učenika koji me mrze i svakako žele da to osjetim, i izgleda da sam se Utisnula na svog gotovo bivšeg dečka.
Nego što. Današnji je dan zbilja, zbilja bio koma.

Sponsored content


Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh  Poruka [Strana 1 od 2]

Idi na stranu : 1, 2  Sledeći

Dozvole ovog foruma:
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu

Obeležena - P.C. Cast (Kuća Noći - I knjiga) Beautiful-girl-look-up2-